DUBROVNIK === IZLAZI SVAKE NEDJELJE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA 1 OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XVI, U Dubrovniku 12. maja 1907. Broj 19. Dubrovnik 11 maja. Gotovo samo nekoliko ura dijeli nas od izbora, kada će se narod pokrenuti da glasuje i izabere one ljude, za koje misli da su mu naj zgodniji. Izborna borba, koja je u početku izgledala nekako mirna i go- tovo sumnjiva radi novog. načina biranja, biva tajnog, zahvaćala je postepeno sve više maha, dok nije ovo zadnjih dana uhvatila i svoj maksimum. Pitanje kandidata išlo je iz početka nekako sporo, neriješeno, a u zadnjim momentima iznikoše na hrpe zva- nih i nezvanih. Jedne od njih postaviše stranke, a drugi su se kandidovali sami i na svoju ruku. Naj življu agitaciju i reklamu izvode baš oni, koji, kako izgleda, imaju naj manje izgleda u uspjeh, a to su , čisti“. Oni su dotjerali neuki narod da im se pred raspelom kune i poštenom riječi obavezuje, da.će za njih glasovati. To čitamo javno kroz njihove novine. Kakva je to svje- dodžba za njih i njihov ,puk“, može svak da sudi. Za nas Srbe su ovi izbori od velike značajnosti. Pripremajuć se za izbore bili smo zapali u položaj, u koji nijesmo smjeli doći, a koji opet ne smije ni za budu- ćnost traga ostaviti. Srpska je svijest opet bila jača od skrajnosti, a to je i po kraj sve naše nesređenosti utješljiv znak, koji nam jamči, da ćemo se u bližoj budućnosti naći potpuno složni i kompaktni i pokazati svakomu, komu je do naše nesloge i razdo- ra, da smo ljudi koji shvaćamo, da nam je u slozi jedini spas. Mi Srbi na Primorju imamo svoja dva čovjeka, za koje nas veže srpski osjećaj i dužnost da ovo dana glasujemo i da ih izaberemo i pošljemo kao naše predstavnike u carevinsko vijeće. U izbornom srezu Knin- Benkovac-Kistanje- Obrovac moraju svi Srbi do jednoga da glasuju za svog kandidata gosp. Dr. Dušana Baljaka, a u izbornom srezu Boke-Kotorske za gosp. Mihaila Bje- ladinovića. Za namet-kandidata Špiru Go- pčevića ne smije niko, ko srpski osjeća i iskreno želi dobro narodu, podati svoj glas, ato će mu biti naj bolji odgovor za sve ono, što bečki avanturista ima u svojoj glavi da učini od sebe i od poštenih Bokelja. Osim svoja dva kandidata, Srbi na Primorju imadu još ljudi u ostalim izbornim srezovima, za koje su dužni glasovati, a to su predložnici ,Hrvatske Stranke“. Svaki Srbin birač mora dati za njih svoj glas, jednako kao što će braća Hrvati dati svoj glas za srpske kandidate. Nijedan Srbin, te ima pravo glasa, ne smije da svoju dužnost propusti, jer ova dužnost u današnjim pri- likama ima i svoga značaja. Glasujući na ovaj način, daćemo vidna znaka, koliko ci- jenimo jedinstvo i slogu jednokrvne braće Srba i Hrvata, proti kojoj se je diglo sve što misli za svačije dobro samo ne za na- rodno. Pokazaćemo neprijateljima da će im za uvijek ostati pusta želja i nada, da je naša sloga samo fraza. Pokazaćemo djelom, da jedinstvo i sloga Srba i Hrvata ne će i ne smije trajati samo prama prilikama, već da je.ona tvrdi stup o koji će i vrijeme svoj zub kršit a da stup ne skrši. Prošla su vremena, kad se je moglo s nama baratati kao sa igračkom, držeći nas u neprestanoj mržnji i bratoubilačkoj borbi, samo da pro- panemo u toj borbi i jedni i drugi. Prošla su ta vremena, ali su nam ipak donijela te koristi, da su nam stavila jasno pred oči svu onu propast, koja nam je radi naše borbe u susret hodila. Iz borbe je iznikla naša sloga, pa joj za to.i život mora biti dug, vječan. Pozivljemo dakle braću Srbe i Hrvate, da se ovo dana odazovu glasu dužnosti, da uzajamno utvrdimo naše jedinstvo i slogu, da otuđenicima pokažemo svoju moć a sebi osvjetlamo obraz. Srbi u Istri i izbori. Beč, 8. maja. Naša markantna apatija i naše nehajstvo pokazuju se svuda i uvijek. Na sve gledamo bezbrižno, pa kad nastupi posljednji čas, onda se teke sjećamo potrebe rada i agilnosti, te ću- teći svak grižu savjesti, da mu tobož odlane, baca krivicu na drugoga, i dode se do sporova, prepiranja i koješta. I svuda smo isti. Mi se nikad npr. nijesmo zauzeli koliko je moguće za srpsku koloniju u Istri, gdje živi kakvih 600' Drba; pa no samo zauzeli, nego i po našem hroničkom bilježenju sva je prilika, da ima me- du Srbima veoma sitan broj koji ni ne zna da postoji ova kolonija naša u Istri. Ali izbori, koji tako lijepo i pravovjerno znaju da istaknu svu mizernost našu, koji zna- du pače da izbace na površinu u ime spasenja naroda i takve individue za koje se nikako i ne zna, sjem ako ne zajagmiše za mandatom, a koji upravo zaradi toga nepravedno i bezob- zivno podmeću uglednijim našim ljudima; izbori, kojih čar kadar je da prouzrokuje neobzirnost prema poštenju i moralu, ovoga puta ipak ni- jesu svoju silu tako razgranali, da bismo se sjetili, da i u Istri ima šaka naših ljudi, i da sejeinjih bilo potrebito sjetiti. Istina, ne radi se tu o kojem srpskom mandatu ni o nekoj teko- vini, ali se radi o nečem što našu pažnju nije smjelo da mimoiđe. U Istri se naime vodi silna i opravdana borba među Hrvatima i Slovencima s jedne i Talijanima s druge strane. Nama, sasvim pri- rodno, simpatična je borba braće Slovenaca i Hrvata; simpatična je, jer je bratska, pravedna i puna čiste i nesebične požrtvovnosti. U kotaru, gdje živi šaka Srba, šansevi uspjeha stoje tako, da nije talijanska pobjeda baš neminovna, te ono kakvih 100 glasova srpskih bili bi od ne- izmjerne potrebe ,slovinskom“ (tako su se u proglasu nazvali ujedinjeni Hrvati i Slovenci) kandidatu. A što je u stvari? Paroh srpske ko- lonije Popović pričekao je naj većim slavljem talijanske agitatore i kandidata Rizzi i na iz- bornoj skupštini govorio je kako će kolonija perojska svoje glasove predati Talijaneu obasi- pljući Talijane silnim hvalama i pohvalama, a napadajući Hrvate i Slovence. A da bude savršenije priredio je agitatorima svečan banket. Srbima uopće ne smije da bude indife- rentno ovako ponašanje paroha Popovića, koji jadne svoje parohijane ovako zavodi u tudi ta- bor, jer ovo, sjem svih drugih posljedica, do- prinosi k odnarodenju ove male kolonije, koja je evo ovoliko dugo vremena sačuvala svoj o- sjećaj. Dužnost je naša poraditi, da se ovaki paroh makne i da ga se zamijeni čovjekom ro- doljubnih osjećaja, koji ne će narod povjeren mu otuđivati od svoje jednokrvne braće i vo- diti ga u kolo tuđe, većim dijelom kolo slaven- skih renegata. A pustiti da ovo ovako i na dalje ide, nije za nas ni na čast ni na diku. Mala je to ko- lonija, ali za nas bez sumnje dragocjena. Pismo iz Boke. Braći Orahovčanima. Vaš veliki sumješćanin poznati i na daleko čuveni Božo Gopčević razvio je među vama kao i po svoj Boki silnu agitaciju, da nametne Bo- keljima za poslanika na carevinskom vijeću svoga rodaka, vama teke od jučer lično pozna- toga, Spiridiona Gopčevića, koji je došao medu vama ima tri dana da vam se preporuči, da za njega glasujete. Mi, koji dobro poznavamo braću Orahov- čane, koji su se uvijek držali i kao ljudi i kao Srbi na visini svoga dostojanstva, te koji su u mnogo teških prilika pri raznim izborima srpski obraz osvjetlali — što mi njima ne možemo za- boraviti — nadamo se, da se oni ne će dati za- vesti šupljim frazama i praznim obećanjima Boža Gopčevića, te da će oni i ovoga puta, kao uvijek do sada, vedra čela i puni ponosa, kao pravi Bokelji, stupiti na izborno poprište i gla- sovati za izbranog sina srpske Boke g. Mihaila Bjeladinovića, čovjeka, koji srpski misli i osjeća, te tim još jednom posvjedočiti, koliko ljube svoj rodni kraj — našu Boku. Braćo Orahovčani! Ovo nekoliko redaka pišemo specijalno za vas, jer znamo da je Ora- hovae rodno mjesto Boža Gopčevića, te ne bismo radi bili da ne samo Boka, već i cijelo Srpstvo pokazuje prstom na vas kao na nove Branko- viće. Orahovac je jedno od najboljijeh mjesta u Boki, to mu svak javno priznava, on je svome zavičaju dao lijepu kitu odličnih sinova, hrabrih pomorskih kapetana, koji su mnogo puta u tuđem svijetu učinili čast sebi i Boki, te se nadamo, da se ni ovoga puta ne će obručiti, kao što nije nikada do sad. Braćo Orahovčani! Mi smo tvrdo uvjereni da će srpska Boka jednoglasno glasovati za g. Mihaila Bjeladinovića te se nadamo da ćete i vi biti u našem kolu, te da vam vaše rodoljublje i vaš srpski ponos ne će dopustiti da glasujete za onoga, koji se ne ponosi srpskijem imenom. Mi se nadamo, da ćete se ugledati u vašega vrijednoga kneza, čestitoga i poštenoga Lazara Gopčevića, te da ćete u srijedu koja prva dođe svi do jednoga biti u Kotoru i glasovati za pravog Bokelja g. M. Bjeladinovića. U to ime kličemo: živjeli svijesni i pošteni Orahovčani | Nekoliko Bokelja. Misli i opaske o iseljavanju. Promatrajuć vlastitim razumom sve ono što _ se dogada oko nas, hoćemo da potražimo istinite uzroke onome velikome preokretu, što je u društvenom životu nastao pošljednjih go- dina iseljavanjem našega naroda u daleku Ame- riku. Ako ovijem opažanjem pronađemo uzroke, onda je red da ih svedemo na pravu mjeru i da na vrijeme spriječimo onu bojazan, koja nam prijeti, kad ostanemo pusti na domu i polju, a potom i tuđe podgonice na svom pragu. Poticaj za iseljavanjem izvrgao se kod nas u pravi poklič: Ko hoće zarade; ko želi da se brzo obogati, nek puni kesu i priteže obojke za daleki put! Otprije se selilo sa naših otoka, te iz Boke Kotorske. Pa i ako se ovako seljenje Sjevernoj Dalmaciji. Si do veritate seandalum su- mitur, utilius permittitur nasci scandalum, quam veritas relin- . quitur. Sv. Augustin, Poznati srpski novinar i pisae g. leksandar Mitrović, advokat u Kninu, pobuden istinskom ljubavi prema narodu, među kojim oživi, stao je da ispituje mane i poroke ovoga, te ih u javnost iznositi jedinom namjerom, da pokrene dužne faktore, da već jednom otpočnu liječiti teške moralne rane mnogo zapuštenoga srpskoga naroda Sjeverne Dalmacije. G. Mitrović nazad nekoliko mjeseci u beo- gradskom ,Arhivu za pravne i društvene nau- ke“ štampao je, a kasnije otud odštampao, stu- odiju svoju: ,Zenidba i udadba u Sjevernoj Dalmaciji“. I erkveni i građanski zakoni pro- pisuju, da se nijedna svadba .ne učini bez vjen- čanja. U Sjevernoj Dalmaciji — naprotiv — momci i udovci, bez erkvenih ili građanskih napovijedi, bez erkvenog ili građanskog vjenča- nja, iz kola odvode svojoj kući djevojke ili u- dovice, a da se roditelji ni jednih ni drugih tome ne protive. Više puta momak, odnosno Ženidba i udadba u udovac, i ne poznaje žensko, kadikad ne po-* znaje ni čija je ni kojega li je roda i ne ma E toliko, da li je mlada i lijepa. Glavno je za njega, da djevojka ili udovica ima na đendaru dosla talijera, odnosno kruna ili evancikA. Tada '\ MP dr, A-' za momka ili udovca kaže se da se je oženio, a za djevojku, odnosno udovicu, da se je udala. Momak ne će ili ne može iz raznih razloga da se odmah vjenča. Posljedice takovih suložništava teške su. Od mnogih, tačno i istinito privede- nih u raspravi, spomenuću jednu: Momak, po- što potroši dendar, otjera od sebe žensko, koje se tada povraća kući roditeljskoj. Djevojka, odnosno udovica, sudbenim putem traži, da joj muž povrati đendar i plati najam, što je služila njega i njegovu djecu, koju je ona ista rodila, a koja obično putuju u carsku djecu. Tužbu podnosi na Sud ne što je uvrijeđena zbog izgu- bljenog vijenca djevičanstva, već iz želje da dođe do novaca, do drugoga novoga nakićenoga đendara, kako bi na prvome sajmu našla dru- goga momka, koji će je oženiti, a za koga će se ona udati, a koji će ju možda otjerati od sebe, čim potroši pare sa đendara. I momci ne stide se da se žene sa djevojkama, koji su i nekoliko puta bile udate, samo ako se pri tome nadaju i najmanjoj novčanoj koristi. Ovo je trgovina ljudskim mesom | ' Da potkrijepi svoja teorijska posmatranja, priopćena u pomenutoj raspravi, g. Mitrović u drugoj“ svojoj radnji, štampanoj u br. 6. ovogo- dišnjeg , Arhiva“, koju je otud ošdtampao u po- sebnoj broširi, pod naslovom ,,Još o ženidbi i udadbi u Sjevernoj Dalmaciji“ prikazao je tešku ovu zarazu i sa praktične strane, navedavši samo nekoliko (trinaest) slučajeva ženidaba i udadaba, u kojima je Sud posredovao, uz po- drobne opise pojedinih. Citirao je i datume i bro- jeve odnosnih sudbenih spisa. Ne ću da prive- dem ovdje ni jedan od tih slučajeva, da ne bih uznemirio čitaoce nečuvenim sensacijama, koje su kadre uzbuditi i potresti srce i dušu i naj okorjeloga grješnika. — Spomenute su u ovoj raspravi sve naredbe, počinjući od one 10/10 1835 zadarskoga Gubernijuma pa sve do da- nas; koje su izdale političke i erkvene Vlasti »na zaštitu javnog postenja, religiozno-moral- nog napretka, na uspostavljenje dobroga reda u narodu, koji ne shvaća silu zakonitog braka i na očuvanje njegove moralne strane i zlih po- sljedica, koje potiču od nezakonitih bračnih veza it. d“,a ,protivu sramotnih i otrovnih sulo- žništva, zločinačkih djela, žalosnih i gnusnih življenja, koja vrijeđaju opće moralno čuvstvo, nedozvoljenih sveza, koje ruše porodičnu svezu, truju društva, šire priljepčive nemoralnosti, prou- zrokuju javne sablazni, smetaju društvenom redu it. d“. — Ali naredbe Vlasti sudbenih i poli- tičkih ostale su samo na papiru, erkvena pak Vlast, nemajući prisilnih sredstava, nije mogla suzbiti Zenidbe i Udadbe. Po Sjevernoj Dalma- ciji i nadalje su se veselo ženili i udavali. Po- litičke Vlasti radile su malo; sudbene i općin- ske upravo ništa. Svećenici samom riječju ni- jesu mogli da unište taj otrov i tu sablazan. U posljednje vrijeme svjetovne Vlasti ne će ni da znadu za suzbijanje Zenidaba i Udadaba, ma da im dušestaratelji redovito prijavljaju odnosne slučajeve. Udadbe i Zenidbe preotimlju sve više maha. U samome Kninskome Protoprezviteratu krajem 1905. godine među pravoslavnim naro- dom od 22,882 duša bilo je preko 200 parova oženjenih i udatih, od kojih samo 30 parova vjenčalo se. 1906. godine. Sve to bilo u nekoliko prosto, ali da nema bar carske djece, koja su također djeca srpskoga roda našega. Ko treba da ovo čuje, neka čuje i jednom stane na kraj ovome zlu, koje i moralno i materijalno upropašćuje narod naš, snagu i uzdanicu našu! Ima načina da se pozovu i prisile i same Vlasti da vrše odnosne postojeće propise državnih Zakona, odluka Dvorske Kan- celarije i naredaba Ministarstva i Namjesništva, Hvala i priznanje naše g. dru Mitroviću na plemenitome trudu ovome, koji će morati imati uspjeha! Molimo ga da se ne zaustavi na samoj ovoj zarazi, već neka iznese na vidjelo, da bi se mogle uspješnije liječiti, i druge bole- sti narodne, kao n. dr. Kamatarstvo (Kajišar- stvo). Nužno bibi lo ilustrovati i koji slučaj Pri- tvorstva (Licemjerstva, Dvoličnosti) osobito ne- kih demagoga. ' x U Dalmaciji, aprila 1907.