WR BROVNIK IZLAZI SVAKE SUBOTE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I | HERCEGOVINU NA ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 1 ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU 0; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — KOE BROJ LISTA 20 PARA. A ; PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIK DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU, ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO di apeji RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — Ž PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. = God. XVI. #3 U Dubrovačiu a avgusta 1907. Bosna i Hrvati. \ Pod ovim natpisom ,Crvena Hrvat- ska“ u svom 60-om br. od 27 jula ov. god., odgovarajući na naše prigovore hr- vatskim resolucionaškim poslanicima, što i iuerisloge svud bezobzirno ističu hr- vatsko državno pravo, na kom se srpsko- hrvatska sloga niti može niti se ikako osni- va, pa čak kad se tiče i Bosne i Hercego- vine i aneksije ovih dvaju srpskih provin- cija; pravda se među ostalim, da niti u za- darskom protokolu niti inače nije bilo ,uta- načeno, kako se imadu dalmatinski, dotično banovinski Srbi i Hrvati, ponašati prama pitanju Bosne i Hercegovine“, pa nadosta- vlja ,toga u ostalom nije ni bilo potreba, jer samo stanovište, koje su Hrvati i Srbi zauzeli u Trojednici, uključuje i jednako ri- ješenje spora između Srba i Hrvata u po- gledu Bosne i Hercegovine.“ , Nama se čini, da se ,Crvena_Hrvat- ska“ na silu i odviše pravi naivna, ili baš hoće da obmane one, koji dobro ne po- znaju ni nju ni naše prilike. Mislimo da ,C. H.“ nije toliko zaboravna i neupućena, a da ne zna za treću tačku programa srp- ske narodne stranke na Primorju, koja gla- Srpska narodna stranka, što se tiče balkanskog, a u prvom redu bosansko-her- cegovačkog pitanja, drži se načela: Bal kan balkanskim narodima!“ Da. nam ne bi ,Crvena“ ,spočitnula“ da su i oni balkanci, te da je i u tom isto stano- vište i naše i njihovo, napomenućemo joj odluku mostarskog gradskog vijeća od sep- tembra prošle godine, gdje su i katolici usvojili stanovište pravoslavnih i muhame- danaca, i onaj jednoglasni telegrafski po- zdrav srpske skupštine u Spljetu Peri Šan- tiću i Mujagi Komadini. Istina, u zadarskom zaključku nije izre- kom spomenuto, kako se Hrvati imaju vla- dati u pogledu Bosne i Hercegovine, što je, mimogred budi rečeno, teški grijeh i neo- prostiva pogrješka naših predstavnika na za- darskoj skupštini; ali, pošto se mi, prista- juči uz slogu s Hrvatima, nijesmo odrekli ni imena, ni programa, ni narodnih svojih ideala, i pošto je bosansko-hercegovačko pi- tanje, i ako za čas u dobroj nadi i namjeri bačeno na stranu, bilo i ostalo glavna spor- na tačka. u našem srpsko-hrvatskom pitanju ; Hrvati su i mogli i morali da se prema to-_ me i vladaju i da se zahvalnim pokažu za sve ono, što su u eri sloge uz nas i po- moću našom dobili. — Onu drugu tačku ,C. Hrvatske“, gdje kaže, da ,stanovište, | koje su. Hrvati i Srbi zauzeli u trojednici, uključuje i jednako riješenje spora između Srba i Hrvata u pogledu Bosne i Hercego- vine“ — mi ne znamo, kako bi okrstili. Ako ,C. H.“ misli na stanovište, da su Sr- bi i Hrvati jedan narod, i da je nesmislica prepirati se, koji kraj naše domovine nase- ljava koje pleme, i mi se slažemo; ali sta- novište ,hrvatskog prava“ (,& FE se boji da izreče: ,državno“), koje bi » moglo i Sr- bima jednom dobro doći“ mi naj energičnije od sebe odbijamo, i ako ,ima pogibli, da je (Bosnu) neko drugi otme i jednim i drugim“, Pitali bismo ,C. H.“ da nam fizjačni što su to ,Hrvati i Srbi mučke ustanovili, da će u Bosni braniti“, i koja je to ,pozitivna strana sporazuma“, ,da će se jedni i drugi boriti za ono, što narod bosanski i herce- govački traži“, i koji je to put, gdje se mo- žemo naći skupa, ako bude dobre volje“. Prije svega mislimo da ,C. H.“ zna, da interesi Bosne i Trojednice nijesu jedni i isti, kao što nijesu isti interesi recimo Hr- .vatske i Srbije, i ako u objema živi isti na- rod. Tako ni narodne aspiracije nijesu iste u Bosni i Hrvatskoj. Ni prije ni poslije o- kupacije narod bosanski-hercegovački nije tražio sjedinjenje sa. Hrvatskom, i ako je »hrvatski“ general Filipović, kako i same neke hrvatske novine naglasuju, zauzeo Her- ceg-Bosnu u ime ,hrvatskog državnog pra- va“. Čak ni katolički dio naroda bosansko- hercegovačkoga nije dao nikad izražaja tom osjećaju, jer se i danas, pored sve muke i nastojanja bosanskih franjevaca, ne priznaje tamo Hrvatima no samo jedan dio katolika. Poznata je dobro i ona odluka katolika u gradskom zastupstvu u Mostaru prošle go- dine, kad su se i oni oduprli aneksiji uz pravoslavne i muhamedance. Onaj zbor Štadler-Franko-Džamonjin u Travniku, pri- likom osvećenja ., Vlašićevog“ barjaka, nije nikakva manifestacija bosanskih katolika. Da i ne spominjemo, koji je harakter nosio i po- tonji ustanak bosansko-hercegovački i s kim su se zajedno i pod čijim zastavama usta- nici borili za krst, časni i slobodu zlatnu“, dosta je kad rečemo, da se i onaj dio ka- tolika hercegovačkih, koji je ustao na oružje, borio uz braću pravoslavne Srbe s istim te- žnjama i za iste ideale, i da je sam Don Ivan Musić bio vojvoda knjaza Nikole. Uvjereni, da je prijeka potreba, baš u interesu bratske sloge, da se bu- de jednom za vazda na čistu s Hrvatima u pitanju Bosne i Hercegovine, ne možemo na ino, a da ne stavimo na srce našim de- legatima na skoroj skupštini srpske narodne stranke na Primorju da svakako porade u tom pravcu, e da davno željenim sporazu- mom u tom prevažnom pitanju sinu bolji dani braći Srbima i Hrvatima. Ne dođe li se jednom do sporazuma u tom pitanju, tad o pravoj iskrenoj i istinskoj slozi nema ni govora do konačnog riješenja sudbine tijeh zemalja pred forinm Velikijeh Sila; ali tad, bojimo se, da ne bude sve prekasno. Vjerni našem svetom načelu: Balkan balkanskim narodima“, isključujući svake za- sebne srpske težnje u koliko se tiče braće Hrvata, mi tražimo u ime sloge i narodnog načela, ne odričući se nikad srpskog hara- ktera Bosne i Hercegovine, da svi Hrvati, ubrajajući i one u Bosni pa i ,čiste“ — jer dok ne budu i ,čisti“ u slozi, sloga nije potpuna — rade s nama i da se ne proti- ve narodnim težnjama ogromne većine na- roda bosansko-hercegovačkog, odnosno da ne podupiru one s protivnim težnjama i osje- ćalima. Ovo možemo i hoćemo i pred Bo- gom i pred ljudima da uvijek, baš u ime sloge i radi nje, od braće Hrvata zahtije- vamo. Geografsko stanje Srbije. Beogradski ,Tpr. Tgacuuk“ donio je je- dno pismo iz Njemačke, u kom se govori o mi- rovnoj konferenciji u Hagu. Poznato je da se već nekoliko vremena hoće da provede ta ideja svjetskog mira, ali se tomu nikako ne dolazi kraja. I sami geografski položaj ili bolje ,geo- gralska stanja“ nekih država ne mogu nikako služiti za garanciju svjetskom miru. Interesantno je ovo pismo iz kojega, radi prostora našega lista, donosimo jedan dio, koji se baš odnosi na ,geografsko stanje“ Srbije. Evo što dopisnik kaže: >U cijelom svijetu nema ni jedne države sa tako žalosnim ,geografskim stanjem“, kao što je ono koje je Srbiji nametnuto berlinskim ugovorom. U Evropi jedino ona nema izlaza na more i priklještena je sa sviju strana, neka- danjim srpskim oblastima, danas pod tuđom vlašću. Istina, ni Svajcarska nema izlaza na more, ali ona i nije nikakva narodna država već evropska kolonija triju naroda, kojima je ujemčena narodna individualnost. Srpski narod nije zaslužio takvu rdavu sudbu, on je po pre- vashodstvu, evropski, kulturan narod, koji ljubi slobodu, prosvjetu i napredak. To je on bio u prošlosti, to je on i sad. Vrhunac njegove stare slave i veličine nijesu grozna i krvava zavoje- vanja, već njegovo narodno prosvjetno i politi- čko jedinstvo pod Dušanovom državom i nje- govim zakonikom, otmenost i visoki stupanj njegovih društvenih odnosa i velike porodične vrline, u vremenu, kad je na Zapadu bijesnila vjerska histerija i užasno divljaštvo i neznanje. Sadanje njegovo bijedno stanje nije posljedica njegovog unutrašnjeg raspada ili fizičke i du- ševne nemoći, već prosta malaksalost, što se vijekovima opirao strahovitom talasu islamske najezde u Evropi, i što su mu seobe njegovih patrijaraha rasturile kuću nad glavam i upropa-. stile u tudini cvijet srpskog otmenog društva. Ova ispolinska borba, koja je obezbijedila evropsku hrišćansku civilizaciju, slistila bi s lica zemlje svaki drugi narod. Ali: srpski narod crpi svoju otpornu snagu, svoju neporušivu ži- lavost iz jake unutarnje, duševne potrebe za kulturnim društvenim i državnim životom i iz svoje silne žudnje da bude priznat i uvažen med naprednim narodima. No ta podobnost i težnja Srpskog“ naroda, da se saobražava opštoj civilizaciji, nijesu mu ispile nacionalnu srč, ni- jesu u njemu ugušile žarko rodoljublje i patri- otizam, pa:da može trpeljivo i ropski da. snosi nepravdu, koja se nanosi njegovom ,geogral- skom, privrednom i političkom stanju.“ Napro- tiv, sa neprekidnim kulturnim napretkom. srp- skog naroda, njegova se narodna svijest pro- budila u svima krajevima gdje živi raskoma- dani srpski živalj u tolikoj mjeri, da snaga, koju danas ona predstavlja, može u prkos našim u- nutrašnjim zadjevicama u sudbonosnom času da bude tako isto strahovita, kao što je u no- vije doba bilo junaštvo japanske probudene narodne svijesti i njihovih kulturnih težnja. Naravno o svemu tome civilizovani svijet ništa ne zna. Stoga je sveta dužnost svakog Srbina da čini svoje, te da strani svijet sazna za naše kulturne težnje; za nesnosne geografske, pri- vredne i političke prilike, koje nam je stvorio berlinski ugovor; za srpske pravedne nacio- nalne želje i najzad za srpsku eksplozivnu moć, ako ostane u današnjem nesnosnom škripeu. No od te dužnosti još je svetija ona, koja nam nalaže da se spremamo za boj, da se spasemo gnjilosti i sebičnosti, što su proklijale u našim kostima uslijed jalove politike i' da oružjem u ruci nađemo sebi sami formulu, koja bi uči- nila kraj ovom našem nesnosnom i sramnom, geografskom, privrednom i političkom stanju. Ne učinimo li to, raspašćemo se i drugi će nas narodi progutati, sa našeg mekuštva ili nasli- jedene atavističke przničke ćudi. Naj veći nje- mački filozof Kant. u svojoj raspravi o vječi- tom miru veli: ,Stanje mira međ ljudima, koji jedan pored drugog žive, nije prirodno stanje, Alkoholizam i žena. , Dr. M: Gi. Popović. U današnje vrijeme, kad se ženski svijet "sve više interesuje javnim životom i kad u njemu sve više uzima udjela, držimo da će biti od vrlo velike važnosti da se zainteresuje i za alko- holno pitanje, koje ženin život u velikoj mjeri dodiruje, šta više, u mnogo slučajeva, je i od presudnog značaja za lijep opstanak i sreću. Prije nego što bismo prešli na naročiti odnos alkoholizma na ženu i njen život, mora- mo bar u nekoliko riječi pomenuti uopće uti- caj alkoholizma na naš cjelokupni život. Alkohol (spiritus) koji se nalazi u svima alkoholnim pićima : pivu, vinu, rakiji, likerima, konjaku, rumu i dr. bilo da su ova prirodna ili pravljena, dolazi u red t. zvanih narkotičnih — opijajućih otrova, to jest, takvih otrova koji su u stanju da kod čovjeka, kad ih unese u tijelo, proizvedu opijenost i besvjesnost. U ma- njim količinama narkotična tijela, a među njima i alkchol, ne proizvode opijeriost u tolikom stepenu da se svijest gubi, ali proizvode ipak dovoljno promjena, koje se opažaju kao izvjesno Tenost, veselo stanje, razuzdanost, koje postepeno, kad se više pije, prelazi u opijenost, u kome čovjek već nije svijestan svojih radnja, dok najzad ne nastupi potpuna besvjesnost a u krajnjem slu- čaju i smrt. — Zbog toga što je alkohol u sta- | nju da tako teške promjene, pa čak i smrt, prouzrokuje, i računamo ga u vrlo jake otrove. Naukom je danas dokazano. dai zvane umjerene količine alkohola, kad se redovno i svakodnevno piju, škode na prvom mjestu sva- kome ko iole ima ma kakvu organsku manu ili hroničnu bolest. Naročito je alkohol štetan svima koji pate od katara organa za varenje, od plućnih i srčanih bolesti, i od. bolesti bu- brega. Alkoholizam naj više utiče na živce, te je on za bolesnike od svih živčanih bolesti, počevši od nervoze i neurastenije pa do teških nervnih bolesti : histerije, padavice (epilepsije) i duševnog poremećaja, i u naj manjim količinama vrlo opasan. — Samo potpuno zdravi i jaki organizmi, koji inače žive u potpuno povoljnim higijenskim prilikama, mogu podnositi bez vidne štete njegov uticaj. Ali su i oni izloženi jednoj opasnosti da iz umjerenosti vrlo lako mogu preći u neumje- koja tada i njihov organizam može u toku vremena isto tako da razori kao i naj nježniji i naj slabiji. — Za djecu, bilo to potpuno zdravu ili boležljivu, i mladež do njihovog pot- punog razvića, alkohol je pravi otrov, jer im spriječava razviće i napredak. Osim ovog neposrednog uticaja na dječje zdravlje ima alkoholizam roditelja posrednog uticaja na njihovo tjelesno i duševno zdravlje. Narodna poslovica veli:. ,blesava djeca od pi- jana oca“. I doista, statistikom je utvrđeno da se od roditelja alkoholičara radaju djeca kržljava ili opterećena raznim životnim i duševnim bo- lestima, a u velikom broju dolaze ili nedone- sena ili mrtva na svijet. Osim toga, i ako pri- vidno izgledaju zdrava, naslijedi strast za pije- njem, koja se pojavljuje u prvoj prilici koja im se pruži. U mlijeku dojilje koja pije alkoholna pića takođe se nalazi alkohola, koji se na taj način unosi u tijelo odojčeta i proizvodi kod njega te- ške pojave trovanja. — Profesor Bunge dokazao je da se usljed alkoholizma roditelja gubi sposo- bnost dojenja djece. Koliko to štete djeci nanosi, naj bolje znaju oni koji su djecu vještački othra- njivali. — Štetan uticaj alkohola nije samo po zdravlje. Od njegovog uticaja trpi isto tako i ' ekonomsko stanje. — Alkohol je stalna i ve- lika pozicija u kućnjem budžetu. Nijesu rijetki ljudi i porodice gdje se je- dan dobar dio prihoda izdaje na alkohol. Ima radnika i njihovih porodica koji daju četvrtinu pa i više zarade samo na alkohol — većinom rakiju. Ima porodica koje moraju živjeti sa 150 i 200 kruna mjesečno i koje medutim izdaju samo na pivo po 30, 40 i više kruna: Koliko se onda mora otkidati od .drugih životnih potreba, od hrane, stana, ogrjeva, odjeće i drugog čega? — Ili se ta poremećena ravno- teža izravnava privremeno zaduživanjem, koje još više upropašćuje porodice. Osim toga što alkohol tako očigledno šteti zdravlju i kesi, povlači za sobom još nebrojeno štetnih posljedica. — I manje količine alkohola mogu znatno da utiču na promjenu duševnog stanja i karaktera. Pod djejstvom alkohola svaki gotovo čovjek postane lakše razdražljiv, uočliv i nasrtljiv. Statistikom j je utvrđeno da se naj više krivičnih djela izvrši pod uticajetn alkoholizma i to po krčmama gdje se alkohol naj više pije. Isto je tako utvrđeno da se ljudi naj više zaražuju zaraznim bolestima, kad su pod uticajem alko- hola i čak da onda te bolesti lakše i primaju. GODINU K. 11 —