==

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GODINU K. 1! —

ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU. K 10; NA PO GODINE INA ČETVRT
VI GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

k

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“.

DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
u : PISMA NE PRIMAJU SE.

= PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

God. XVI.

U Dubrovniku

Broj 32.

Pred spljetsku skupštinu.

I ako smo već jednom rekli nekoliko
riječi o ovoj skupštini, ipak smatramo za
dužnost da se na nju opet malo povratimo
i koju progovorimo tim više, što je skup-
ština srpske narodne stranke na Primorju i
po sebi od zamašita značaja i vrijednosti, a
naročito ova, koju su izazvale već poznate
prilike. ,

Do malo dana eto se sastaju predsta- .

vnici srpske narodne stranke na Primorju
na zbor u Spljetu, gdje će se raspravljati i
voditi riječ o mnogim važnim pitanjima i
gdje će se birati. novi upravni odbor. Po-
znata je svakome kriza naše stranke pred
“ izbore, poslanika na carevinsko vijeće i njene
posljedice, pa bi danas bilo. suvišno da se
na to povraćamo. Radi smo ipak progovo-
riti par riječi, i to ne da iznosimo srpske
grijehe, ni da tužimo ili pravdamo, a ni da
prejudiciramo toku same skupštine i na od-
nosnu prepravu na nju. Mišljenje je naše,
da skupština od 15. ov. mj. ima presudno
značenje po razvitak i napredovanje srpske
stranke na Primorju i da je po tomu i su-
višno pripominjati svim Srbima, kako od
njih dužnost zahtijeva, da po svaki način
pošalju svoje delegate, koji će sa ozbiljnom
prepravom da uđu u foyer spljetskog po-
zorišta, i da ne smije u tome izostati ni je-
dno mjesto na Primorju koje može i mora
da pošalje svoje izaslanike. Pometnja, te je
nastala u našoj stranci, treba svakako da se
raščisti, a to će vrlo teško i sporo poći,
ako se svi dužni izaslanici ne odazovu i
sastanu na skupštini. Mutna ima i odviše,
aima i volje da se oblaci odagnaju, pa
kome patriotsko srce tuče, taj će na skupštinu
u Spljet, te nek se i tuži i opravdava,
iskreno i čoečki, samo da se do nečega
dođe, i da u nekim pitanjima budemo na
čistu, kako bi se izbjegle i eventualne bu-
duće smetnje. Nije dosta kazati: složimo se,
uredimo se; jer neiskrena sloga grđa je od
nesloge, a formalan i lažan red je gori od
rasula. Svak nek kaže svoje želje, svak nek
iznese svoja mišljenja, a da ne će biti uvi-
đavnosti i dobre volje, ne vjerujemo. Mi
smo, otvoreno velimo, naj veći protivnici,
da se nemogućnosti pokušava praviti mo-
gućnostima, i zato neka delegati misle i
razmišljaju, neka' ne čekaju časa, kako će
prije da se kući vraćaju, već neka budu
strpljivi i dogovaraju se, dok ne dođu do
ma kakva odlučna zaključka u pogledu sa-
me organizacije stranke. Naša poznata apa-

tija i indiferentizam ne smiju da i u ovim

momentima igraju svoju glavnu ulogu. Ova

skupština ne smije da ostane zabilježena u

knjizi našeg političkog života kao prosta vi-
jest kronike, a bez ikakva resultata, ili bez
nečega što će nam napuniti grudi u bolju
budućnost i napredak stranke. Naša stranka
treba jakog. saniranja, pa je zato i od ve-
like Potrebe, da svi izaslanici pođu na skup-
štinu tvrdom odlukom da se stranci bilo
na koji način pomogne. Zato niko da ne

izostane, a svak savjesno neka vrši dužno-

sti svoga povjerenja.
Bilo u sto dobrih časa |

o

Predstavka hosansko-herceg. novinara,

Na sastanku, održanom 26. jula pr. m,
predstavnici svih političkih listova u Bosni i
Hercegovini složili su se, da upute zajedničkom
ministru financija g. Burijanu, predstavku ove
sadržine;

Gospodine ministre |

»Donošenjem novoga zakona o štampi
nastale su nove prilike, pa su se pojavila o tom
zakonu razna mišljenja s jedne i druge strane;
a pri primjeni tog zakona, u vezi sa postojećim
kaznenim zakonom, nastale su takove posljedice,
od kojih su štampa i njezini predstavnici osjetili
svu težinu i oštrinu praktičnog pro 'ođenja na-
prijeđ spomenutih zakona.

Uslijed neugodnog položaja, u kome se
štampa nalazi, danas sakupljeni novinari drže,
da im je dužnost Vašoj Ekselenciji podnijeti
slijedeću

Predstavku.

Predstavnici svih političkih listova u Bosni
i Hercegovini, na svome sastanku 26. jula 1907.
u Sarajevu zaključuju :

1. da se izvršavanje kazana nad političkim
krivcima, naročito pak nad onima, koji te de-
likte štampom počine, ne izvršuje onim nači-
nem i onom strogošću, kojom se izvršuje nad
prostim zločincima na osnovu postojećeg kazne-
nog zakona ;

2. da se kazna, izrečena nad političkim
krivcima, izdržava na odijeljenom mjestu, te da
se pri izvršivanju tih kazana dozvoli: a) da
osudenici ne mogu biti primorani na izvršivanje
prisilnih radnja; b) da oni mogu sami sebi
odabrati posao, koji će za vrijeme trajanja kazne
vršiti; 6) da se mogu hraniti i odijevati na svoj
trošak, i to odijelom kakvo nose u svom običnom
životu ; d) da mogu dobivati i čitati novine i knji-
ge po vlastitom izboru i svaki dan bar jednu po-
sjetu prijatelja primati; e) da se pri izvršivanju
takvih kazana ne upotrebljuju okovi; f) da se
ovakvi kažnjenici, pri eskortiranju u određeni
kazneni zavod, ne vode kao prosti zločinci;

3. da se pri stvaranju te zakonske novele

ne mimoiđe, kao pri stvaranju zakona o štampi,

a da se ne pozove anketa izabrana od novinara;

10. avgusta 1907.

4. da se pomenutoj zakonskoj noveli dade
povratna zakonska snaga u pogledu onih, na
kojima još nije izrečena kazna slobode i to u
toliko. w“koliko ova novela bude blaža od po-
stojećeg zakona ;

5. da se u toj zakonskoj noveli, nakon sa-
slušanja novinarske ankete, precizuju svi zlo-
čini i prestupci, na koje će se novela odnositi;

6. prirodna bi predpostavka ovoj modernoj
noveli bila ta, da se garantuje i uvede potpuna
nezavisnost sudaca.

Sarajevo, 18. jula 1907.

Stevo Stefanović, urednik ,Srpske Ri-
ječi“, Srećko Perišić, urednik Hrvatskog
Dnevnika“, Hermenegild Vagner, urednik
»Bosniscehe Post“-a, Risto Radulović,
urednik ,Naroda“, Smail-aga Čemalović,
urednik ,Musavata“, Petar Kočić, urednik
»Otadžbine', Stjepan Radulović, urednik
»Osvita“, Jakub beg Filipović, urednik
»Bošnjaka“, Savfet beg Bašagić, nrednik
»Ogledala“,

Malo odgovora.

Naša susjeda ,Prava“ skočila kao poma-
mna. Djeca je pogodila u živac, te ona njima
sasula pregršt od čitavih pet kolona, ne bi li
se onaj te čita izgubio između onoliko riječi
kao što se izgubio i jadni momak te je sve ono
sasuo i ne misleći što piše. Ne ćemo se obazi-
rati na sve one fine izraze naše ,Prave“, koji su
nam i onako od prošlih i nezaboravnih vremena
dosta dobro paznati, ne ćemo se obazirati ni na
sve one kontradikcije, što su u jedu kroz onaj
članak izbačene, a ne ćemo na svrhu ni da za-
virujemo u ,dobre“ duše ljudi oko naše , Prave“,
jer nam ih dosta ilustruje još živi sudbeni pe-
čat iz prošlih vremena na uredničkom stolu, i
slike onih mučenika te su već davno u grobu.
Sve ćemo to držati na jednu stranu, a osvrnu-
ćemo se na nešto drugo, što se dosta harakte-
rizuje sa finim člankom susjede ,Prave“ sa još
finjim natpisom ,Srpsko bizantinstvo“.

»Prava Crv. Hrv.“ izlazi u našem gradu,
ovo je treća godina. Kazaćeme i kako je iskr-
snuo ovaj list i ako je kod nas to svakome
poznato. Zavilo se pogano gnijezdo između ne-
kolicine mjesnih Hrvata, koji su nalazili spas
domovine u tome, ako nekoga, ko im je samo
protivnik, upropaste. Posljedice rada tih ljudi
iskusili smo mi Srbi vrlo dobro. Kad je ogro-
mni dio čestitih i poštenih Hrvata u Dubrovniku
shvatio i razumio na čemu se osniva rad po-
ganog gnijezda, raskrstio se brzo s njime. Na
taj način našla se velika većina čestitih i po-

'štenih u. jakoj opreci nekolicine poznatog  za-

nata, pa je tako i iskrsla naša ,Prava“ da na-
stavlja svoj ,patriotski“ rad, napadajući, grdeći
i sramotno denuncirajući pojedince iz velike
većine, koja se s njome raskrstila. U tom svom
»časnom“ radu nije ona do danas sustala, a
nas je u toliko poštedila, što je na drugoj strani
imala pune ruke posla, a donekle i da zatomi
i grižnju savjesti, od' koje sigurno trpi radi an-
“dioskog srca i duše prama nama Srbima u ne-

davnoj prošlosti. Po nekad bi se po malo o
nas očešljala, da se sjetimo kako nas nije za-
boravila, pa kad joj se učinilo, da je na drugoj
strani svoju ulogu savjesno izvršila, okrenula
se ponovo k nama da nastavi gdje se je prije
zaustavila, jer je sigurna, da je kroz ovo ne-
koliko vremena zatišja okajala svoj stari grijeh
a da novi može da započne. Po malo zadirku-
jući, postepeno je razvijala svoj manevar, dok
u zadnje vrijeme nije našla zgodu, da na fari-
sejski način pokuša metnuti klin mržnje i ra-
zdora među samim Srbima u Dubrovniku, da
na taj način uzmogne lakše uspijevati u svom
,časnom“ zanatu. Mi smo brzo razumjeli cilj
naše susjede ,Prave“; pa kad smo je malo kucli
po prstima, skočila je kao pomamna. Hoćela bi
se obraniti, ali ne može, već samo grdi, a kroz
grdnju zove u pomoć sve Hrvate uopće proti
nas, da složno udare na nas; te na taj način
potvrđuje ono, što smo joj u pretprošlom broju
kazali, kako misle obračunati sa ,Hrvatskom
Strankom“, da tako složno s njome obračunaju
s nama. I to je ono što se naj jače i naj više
provlači kroz čitav članak zadnje ,Prave“.
U ovome je ,Prava“ još i naj neozbiljnija, da
ne rečemo smiješna. Kad smo pravom napali
na nju, ne dopuštajuć joj da se ona na svoj
poznati način zadijeva od nas, ona je od toga
htjela da napravi kapital, apelujući kako mi
napadamo sve Hrvate uopće, kad smo napali
nju. U tome: vidimo i odviše srčanosti — da ne
krstimo drugim imenom — kod ljudi susjede
»Prave“, kad ona uzimlje taj privilegij, da ljudi
oko nje i Hrvati uopće znače jedno te isto. To
mi zanago nijesmo mislili, a uvjereni smo da
se i ZIrvati uopće ne mogu nikako identifiko-
vati sa ljudima oko ,Prave“.

Svakako četa oko ,Prave“ kakogod mi-
slila dase na nas osovi, ne ćemo se od nje ni
malo zastrašiti. Mi čistom savjesti, časnim i
poštenim načinom prokrčujemo put srpskoj i-
deji, a na tom putu ne će nas ni za čas zau-
staviti ni nečasni rad i ponašanje ljudi oko
.Prave“, koja je evo navalila na nas sigurno
stoga sto nas vidi u potpunoj dekadenci. Po-
lakše malo !

Proslava carskog rogjendana,

U 25. broju ,Musavata“ štampan je čla-
nak pod gornjim naslovom te ovako glasi:

>Još od prvih dana austrijske uprave u
Bosni i Hercegovini uvedeno je svečano pro-
slavljanje rođendana Njegovog Veličanstva cara
i kralja Franja Josipa 1., i to na jedan što je
moguće sjajniji i ljepši način. Sve gradske op-
ćine daju za tu proslavu velike sume novaca,
udešavaju osvjetljenja grada i okolice (u Mo-
staru čak i obalu neretvansku); priređuju“ se
tombole, trke; drže se banketi. To je već u
prirodi stvari. Njegovo Veličanstvo, privremeni
pacifikator ovih zemalja ima pravo na pošto-
vanje i ljubav ljudi, kojima za sad upravlja, i
narod ovih zemalja, daje mu to u dovoljnoj
mjeri. I mi, i ako često s pravom možemo da
tražimo manje raskoši pri takim proslavama

ao

Azija protiv Evrope.“
Indijska opasnost.

Biće već palo u oči, da se Englezi od po-
dosta vremena nekako neobično tihi i mirni
prikazuju i dajbudi prema izvanjskom svijetu u
nikoliko ne odaju svoje nasrtljivo samopouzdanje,
u čem su se od prije uvijek isticali. Sad su eto
postali sasvijem krotki, jedino što se po svojoj
demonstrativnoj ćudi i naravi, koja sve svoje
na glas iznosi, uvijek bane i ohole moćnom
flotom i umnoženim svojim golemim brodovljem.
To zanago znači nešto kod jednog naroda, koji
hoće da se predava kao onaj, koji drma svijetom,
te se i nehote sve svodi na jedno, da tu nijesu
po srijedi baš čisti posli, da je zagrozila opasnost
s nekakve strane i oholoj sili zadala takav
ustuk, da sad i britsko samopouzdanje uvida,
da mu nije s gorega, da se malo sustegne. |

I ne vara se ko ovako zamišlja, jer se
Eugleska zbilja nalazi sada u škripcu. Dok se

* Iz ,Deutsches Volksblatt-a.“

gvrće javna pažnja na druge tačke i druga

pitanja, dok se ona bavi Japanom i Korejom,
Amerikom i Marokom, nastala je za englesko
&ospodstvo u Istočno Indiji taka opasnost, na
koju Velika Britanija treba ne samo da pazi
budnijem okom, nego i da drži u pripremi svoje
sile, da joj odoli. Dajbudi ne smije da se gdje
drugo upusti, ako neće da je snađe bijeda, da
Indijei ugrabe zgodnu priliku i s oružjem u
ruci ustanu na mrskog gospodara.

U malo riječi, u Indijama vri protiv en-
gleske vlasti, iu Pendžabu i Bengalu propovijeda
se ustanak. Nije to od skoro nego već od duže
vremena pa i samijem Englezima nije ostalo

“skrovito. Domaća indijska štampa, koja se nigda

nije pokazala naklonjena Englezima, takav je
ton upotrebila u najnovije doba, da on svojom
jačinom i očitošću više no dovoljno pokazuje
gospodarima Indija na čemu su. Među vojni-

“cima domaće vojske kruže listovi, koji draže na

bunu, i svud se sasvim javno i bez straha i
zazora pozivlje narod, da  poubija  britske
činovnike. ,Mi ćemo“, kaže list ,Nihar“, koji

izlazi u Bengalu, ,svi žrtvovati svoje živote za

majku (Kali, božica umorstva); mi ćemo se

mirno izvrći ognju engleskijeh topova, ali nigda
ne ćemo trpjeti, da nam se vrijeđa naša vjera.
Pritecite, braćo, i poslušajte glas pjevača koji
vas zove i privolite se osvetil“ Tako Hindusi
bijede Evropljane da su im likove bogova
okrnjili i otrovali izvor, da tako nastanu razne
boleštine.

Da tu nema ni cigle riječi istine, nije
nužno ni da še spominje, ali mržnja Indijaca,
kad je već jednom buknula, hvata se svijeh
sredstava, da fanatizuje velike mase naroda i da
ih razdraži protiv Engleza. Poklik za nezavis-
nost prodire kroz daleke krajeve i u Bengalu
je pokret uzeo ekonomski oblik i bojkot brit-
skih proizvoda je postepeno napredujući silno
uhvatio mah. Da je baš ozbiljan ustanički po-
kret u Indijama, i da sljeduje sistematski svojoj
svrsi, ne treba većeg dokaza od ovog, kada je
već postigao vojničku revolucionarnu organi-
zaciju, koja se nazivlje ,narodni dobrovoljci“.
Dok je pokret ostao bio skučen na sam Bengal,

shvaćala je britsko-indijska vlada stvar, kako
se na prvi mah i činilo, kao nešto prilično
bezazleno, i mislila je u svom osjećaju sigur-
nosti, da ne treba ni da dava kakve važnosti
sumnjivijem znacima. Ali kad pokret zahvati i
preko Bengala i raširi sei u Pendžabu, pa i
kad se ustanici na više strana usudiše da navale
čak i na pojedine Engleze, tek se tada uzvrpo-

ljiše ne samo u Indijama nego i u Engleskoj,

te dokopaše nekolike bundžije i zlikovce, da ih
primjerno kazne. Uhvatiše jednoga od naj-
opasnijih agitatora, Ladsehpat Rai-a po imenu,
te ga radi zločina bunjenja iza kratka procesa
osudiše na zatočenje. Reklo bi se, da se inače
nečovječni Englezi nijesu ovaj put od straha
usudili da tog bundžiju objese ili strijeljaju, da
ne bi njegovom osudom na smrt doradili, da
javno bukne ustanak. Ali i samo njegovo zato-
čenje bilo je preveć za nezadovoljnike, jer je
organ urođenika ,Sandhya“ najžešće napao
guvernera pendžabskoga, koji je osudio tog
Ladsehpat Rai-a, ovim riječima: ,Sine židovski !
Znaj, da će te prokletstvo indijskog naroda i