.
| |
k
|
Pod
|
|

lj

IZLAZI SVAKE SUBOTE.

|

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 —

ZA SRBIJU I CRNU GORU NA.GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE INA ČETVRT
GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI, ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. .
DOPISI SE ŠALJU: UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEGRABIEOAIM
PISMA NE PRIMAJU SE.

uš

1 PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.,

X. OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA: PO, PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU. ONDA PO POGODBI. — ZA
očkoašktiu IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

God. XVI.

U Dubrovniku

24. avgusta 1907.

Broj 34.

pejamme tg anom

Dubrovnik 24. avgusta.

Naše političke prilike, kakove su ovo
zadnje vrijeme, pa razrovano stanje, u ko-
jem se nalazimo, ni jedno ni drugo ne
može ni u naj manju ruku da zadovolji o-
noga, komu na srcu leži jedinstvo i napre-
dak Srpske Stranke na Primorju. Posljednja
srpska skupština imala je svoj zadatak da
barem u nekoliko ispravi naše stanje i da
nas izvede iz ovoga kaosa. Skupština je
bila i prošla, a stranka je ostala u jedna-
kom stadijumu kao i pred skupštinu, da ne
kažemo u još gorem. Ništa se nije učinilo,
ništa postiglo, pa je zbrka nastala jača, za-
mršenost nejasnija.

U sadašnjem momentu kaosa i zamr-
šenosti uzeti na brzu“ ruku neko odlučno
stanovište, mislimo, da nam nikako“ nije
moguće niti bi se to od nas moglo zahti-
jevati, ako se pred očima ima dobra na-
mjera, i ako napredak i jedinstvo stranke
nije samo prazna riječ. Mi smo jedini po-
litički srpski list na Primorju. Nijesmo or-
gan stranke niti o kome zavisimo, i ako
nam se po nekad i jedno i drugo podmeće,
pa kad bi sada stali da razglabamo o ria-
šim nevoljnim prilikama, dogodilo bi se si-
gurro, da bi nas sa više strana, i pokraj
naj jače objektivnosti, mnogi krivo shvatili,
pa bi na taj..način mogli. lako da .odmo-
gnemo mješte da pomognemo. U tom slu-
čaju ne akad prvo, kad ne možemo
drugo.

I ako prošla spljetska skupština nije
riješila krizu u našoj stranci, jer joj je to
bio zadatak i jer se je to željelo, opet za
to ne smijemo da budemo plahi i da na
brzu uzmemo neko odlučno stanovište, te
prama tome stanemo prosuđivati stvari, jer
se na taj način može lako da upane u po-
grješku, i pokraj naj bolje volje i namjere.
Kod dobra se vidi samo jedna strana, a zlo
i pogrješka nose na sebi sijaset uzroka i
razloga. Radi ovoga i ne mislimo za sada
da se upuštamo u detaljno razmatranje i
prosuđivanje naših nesretnih prilika. Ne će-
mo da branimo ni krivimo nikoga, i ako
od ovoga posljednjeg svak ima svoju dozu,
već, kao jedini srpski list na Primorju, pri-

duhovi u nekoliko stišaju, da se ne dođe
do naglosti i pretjerivanja. Izazivati trzavice
u trzavicam značilo bi biti izdajnik Srp-
stva, — a nama je Srpstvo sve, a u slozi
i jedinstvu i njegov spas.

Dubrovnik, 23. aegusta 1907.

Odgovor , Crvene Hrvatske“ u zadnjem
broju zadovoljava nas u koliko ona nakon
dužeg zaobilaženja na svrhu priznaje, da je
autonomija Bosne i Hercegovine “, podloga,
gdje se mogu u radu naći složni i jedni i
drugi“ biva Srbi i Hrvati. Pa zar nijesmo
na to isto i mi sami mislili, kad smo u
br. 33. ,Dubrovnika“ pisali, da i Srbi i
Hrvati treba da rade za Bosnu, a ne da se
prepiru, čija je. ',To će se pak — rekli smo
— postići onda, kad budemo i jedni i
drugi podupirati u  tijem  nesretnijem ze-
mljama ,živo prirodno pravo“ i ,narodnu

misao“, biva želju i volju naroda.“
Ovo je svakome jasno, ,jasnije“ — služimo
se riječima ,Crv. Hrvatske“ — ,od ciljeva

onih, koji su ovu polemiku započeli“, jer
nijesmo mi bili oni, koji smo prepirku za-
podjeli, no sama ,Crv. Hrv.“, koja nam sad
podmeće ,nejasne ciljeve“. Naši su ciljevi
i suviše jasni. Mi branimo samo srpske in-
terese, to nam je i pravo i dužnost i u eri
sloge baš kao god što je bilo i prije nje.
Mi nijesmo. ni-imali namjeru da stupimo u
polemiku s ,Crv. Hrv.“, a pravo da kažemo,
nijesmo se ni nadali od nje, da će ona ista,

koja sad piše o autonomiji, i koja kaže, da

je to isto pisala i nazad dvije godine, uzeti
u obranu rezolucionaške poslanike: Bjanki-
nija, Dr. Fr. Ivaniševića i Dr. Tresića-Pavi-
čića, koji su u eri sloge svud bezobzirno
isticali protiv trećoj tačci programa srpske
narodne stranke na Primorju, protiv ,živom
prirodnom pravu“, biva želji bosansko-
hercegovačkog naroda, da Bosna i Herce-
govina pripadaju državopravno Hrvat-
skoj, kojoj da se na temelju toga i pri-
druže i da će ista ,Crv. Hrv.“ u ničemu
od nas ne izazvana nakon naše osude tijeh
poslanika u članku ,Bosna i Hercegovina
na javnim manifestacijama, političkim inter-
vjuima i pred parlamentom“, mjesto da i
sama osudi Bjankinija, koji je i našim gla-

“odgovoriti sa nekim sarkazmom: ,Eto sam o

za to dignu se vika na odnosnog politi-
čara, eto samo za to učestaše članci o
Bosni i Hercegovini“,. s E baš samo za

to, gospodo, za te jasne ciljeve, a ne za

»nejasne“, kako nam vi nepravedno pod-
mećete! Mi se nijesmo nadali od ,Crv.
Hrv.“, koja, pišući u zadnjem broju o auto-
nomiji Bosne,“ čudi se, kako piscu ,Du-
brovnika“ nije bilo poznato, da je ona i
nazad dvije godine tako pisala, a ne će da
se sjeti, što je pisala ne nazad dvije godine,
no nazad cigli mjesec dana da bi nekakvo
»hrvatsko pravo“ nad Bosnom »moglo i
Srbina jednom dobro doći“, u » PO-
gibli, da je (Bosnu) neko drugi otme i je-
dnim i drugim“. Kako li se divno slaže
»Hrvatsko pravo ili ,hrvatsko državno
pravo“ nad Bosnom sa autonomijom po
želji 1 volji naroda bosansko-hercegovačkoga ?!
Ali u ,Crv. Hrv.“ su ,jasni“ ciljevi, ona
piše sad isto kao i nazad dvije godine, a
samo mi imamo ,nejasne ciljeve“ i
pišemo danas jedno, sjutra drugo. Pitali bi
smo ,Crv. Hrv.“ sa ,jasnim ciljevima“ što. to
znači, kad se izazove polemika, pa kad
protivnici prisiljeni pokrenu pitanje bo-
sansko-hercegovačko ,ono što su naši stariji
i pametniji stavili na stranu“, pa kad se
tijem ,mlađim i neiskusnijim“, kako se u
»Crv. Hrv.“ naglasuje, podimetne, da su oni
to pitanje pokrenuli ,i to tim marom, kao
da su jedva čekali Wekerleovu izjavu ili
kao da su s njime bili u dogovoru!“ Ali,
vi pravo kažete ,lako je baciti zublju, ali
je teško požar gasiti“.

Da nijesu Bjankini i drugi s njime
krenuli“ u Bosnu i Hercegovinu, o kojoj su
i sami naglasivali, kako to pitanje moramo
i u interesu sloge i u interesu samih zema-
lja pustiti na stranu, mi se ne bismo ovoga
pitanja uopće bili ni dotakli baš radi same
sloge, ali kad jednom oni sami izađoše s
ovim pitanjem netaktično na srijedu, naša
je dužnost bila da ustanemo i da branimo.
Ovo je, mislimo, dosta jak razlog, a da
njega nije bilo, već da smo odjednom ni
zvani ni pozvani iskrsli sa ovim pitanjem,
onda bi tek imala donekle pravo da nam
»Crv. Hrv.“ nametne , nejasne ciljeve“, koje

Nadamo se. da će ovijem završiti naša
polemika s ,Crv..Hrv.“ koju mi nijesmo
prvi izazvali; ali opet nije ni bila na štetu,
jer objektivno i hladnokrvno polemizovanje
uvijek će dovesti do povoljna resultata, a
što ,neki“ tone mogu da shvate, već
trljaju ruke kako se ,»sloga ruši“, ne smije
nas ni malo zabunjivati. Ito je kod njih
proračunano ali — krivo.

Neuspjesi ruske revolucije,

Petrogradski ,Kraj“ govori o neuspjehu
ruske revolucije: ,Ruska revolucija pokazala je
takvu nesposobnost, takvo neznanje historijskih
i socijalnih prava, takav nedostatak političkog
smisla, da njena propast ne će iznenaditi ni je-
dnog od onih Evropljana, koji su simpatično
pozdravili radosni zračak slobode nad onom
zemljom. :

Pisac slika postanak ruskog ustava i rad
prve i druge dume, kojima prebacuje, da su
se mjesto plodnoga rada latile pokliča, kome je
bio cilj ,revolucija radi revolucije.“ U mjesto
toga da što prije pretresu zakone, koji su mo-
gli obezbijediti građansku slobodu i utvrditi te-
melje ustavnosti, ratovalo se sa žestinom samo
protiv vlade, i time se izazivao neprestano veći
otpor i ojačavala se reakcija. Bilo je vrijeme,
kad su stranci narodne slobode nuđene mini-
starske stolice ; ali kadeti nijesu umjeli, da; se
u zgodni čas odluče i pustivši skrajnju ljevicu
uza se, učinili su, da je prva duma bila raspu-
štena. Viburškim manifestom navratili su samo
vodu na mlin reakcije, pa su u drugoj dumi
već sami uvidali, da su udarili stranputicom.
Ali i tu nijesu pokazali potrebnu odlučnost
protiv prevratničkih elemenata i tako se i druga
duma razišla bez ikakva plodna rada. Nije se
dogodilo ni to, što je vlada bila voljna da odo-
bri ne samo prvoj, nego i drugoj dumi. Poslje-
dica je ta, što danas po riječima kneza Evg.
Trubeckog. stoje u Rusiji protiv sebe dvije a-
pokaliptične zvijeri, koje se uzajamno zatiru,
naime revolucija i reakcija, ali ipak ima nadu,
da će razbor pobijediti.

Slično pišu krakovskom ,Ozasu“ iz Var-
šave: ,Izuzmimo slučaje razbojništva, vlada u
cijeloj zemlji, mir, veći, no što je ikada bio prije
tri godine. Tako zvani revolucionari, desetko-
van tamnicom i unutrašnjom izdajom, nijesu
bar za sada ni podobni za odlučujuću akciju.
Sami to priznaju u svojim časopisima, koji
postaju sve rjeđi i rjedi, izjavljujući u njima,
da su se prevarili, uzdajući se u slabost ,ca-
rata“, u potpuno, rastrojstvo birokratskog apa-

državamo pravo da pričekamo neko vri-  sovima izabran za poslanika, i družinu, radi bi nam opet htjela tobože ži JET rata i u nepouzdanost vojske. "Tako isto išče-
jeme, dok se stvar malo raščisti, dok se njihova nedostojna ponašanja u eri sloge, smo ,mlađi i neiskusniji“. zava očevidno uticaj agitatora na radnički sta-
: aaa . »iteru Wluftrifima nel anno 1666.“ (drugo je izdanje ,nell'anno oba slučaja metne baš Dubrovnik, kao mjesto
Prvi dubrovački štampari. D. V, Valeat, Die XXIX. Junii. M. D. XXIHMI. Ragulii, 1676.“) opisuje preljubočinstvo puštenice grofice g&ampanja, samo bismo napomenuli, de je Leti
“Petar M. Kolendić. E. liluftrifima. D. V Margarite i mantovskog duke Karla Trećega bio prilično upućen u topografiju i povjesnicu

U stranim prijegledima o godinama osni-
vanja štamparija u pojedinim gradovima vrlo je
često sresti napomenu, da je prva štamparija
u Dubrovniku počela svoj rad već g. 1524!
Povod toj neispravnoj tvrdnji dala je sitna
— štampom izdata — poslanica Dubrovčanina
Mihajla Binčule, upravljena Planiji, čuvenom
tajniku cara Karla Petoga.? Konačne riječi toga
po tursku istoriju naročito zanimivog spisa :

1 Gesehiehte der Buchdruekerkunst in ihrer Entstehung

und Ausbildung von Dr. Karl Falkenstein, Leipzig 1840,
str. 895; Lehrbuch einer allgemeinen Literiirgeschichte
aller bekannten Vćlker der Welt von der iiltesten bis auf
die neueste Zeit. Von Dr. Johann Georg Griisse II. sv,
“1, Leipzig 1852, str. 218.
.* EPiltola. Michaelis Bocignoli Ragulei / ad Gerardu
Plania Celaree Maielta/tis feeretarium, in qua exponit
caulas rebel/lionis Axmati a Solymano Turcarum im- /
peratore, e quo pacto Axmati cofilia op-/preffa fuerint
cum  ipsius  interitu, prete-/rea_ ut  Solymanus rebus
Cayri compofitis, / expeditionem in Valachiam fulceperit.
/euius fane provincie (itus, amplitudo, ferti/litas, ho-
minu mores, ingenia, quedamq, / alia_deferibuntur gra-
tiffima futura his, qui / ftratagomata, dolos, & uariam
fortunam / max. | principum feire_ cupiunt. adduntur /
quogs pfecturarum Turcicaru. *. quoru-/dam provinciaru
recentiora nomina,

Seruitor. Michel Bocignolus.“
dakle zaključak pisma s datom i s imenom
grada, otkuda je list odaslat, shvatili su, kao
da označuje mjesto štampanja, ali djelce je —
možemo gotovo ubjedlivim pouzdanjem  ustvr-
diti — izašlo u Beču, a pominjanje Dubrovnika

jamačno je samo nehotična griješka neupućenih |

bibliografa.
Uz tu datu javlja se još i godina 1666,
kao doba pojave prve štamparije u Dubrovni-

ku,* a uzrok toj drugoj pogriješenoj vijesti tre-.

baće tražiti u natpisima dvaju pamfletičnih spisa,
dvaju škakljivih romana iz života velikaških
dvorova u Italiji druge polovine sedamnaestoga
vijeka, malenih djela u obliku sadašnjih moli-
tvenika, punih i jezivih i odvratnih saopćenja.
Prvi roman ,L AMORE / DI / CARLO GON-
ZAGA / DVCA DI MANTOA, / E DELLA
CONTESSA | MARGARITA / DELLA RO-
VERE. / SCRITTO | Dal Signor GruL1o CA-
POCODA. // RAGVSA / Appretfo Fabio Fabi

8 I. Kukuljević, Stari pisci hrvatski I, str. XXVIII.
* Notice sur les imprimeries qui existent ou ont exist6
en Europe, par H, Ternaux-Compans, Paris 1848, s, 104,

Gonzage, te njegovo sramno ganjanje plemenite
mu supruge Izabele, dok je drugi roman ,VI-
TA / DIJ DONNA /-OLIMPIA / MALDACHI-
NI/CHEGOVERNO' LA CHTESA, | Durante
il Ponteficato d' Innocentio | X: Doppo U anno
1644. / fino | al anno 1655. / Seritta / DALL!
ABBATE GVALDI. / Nuovamente  riftampata,
con vn? / aggiunta eofiderabile. // RAGVSA /
Appreffo Giulio Giuli. / M. DC. LXVII.“ upra-
vljen proti rasipnom načinu življenja svojte I-
noćenta Desetoga u papinskom dvoru. Oba spisa
djelo su znamenitog pamfletiste Gregorija Leti,5
štampana bez sumnje u Ženevi,
straha radi metnuo Dubrovnik, kao mjesto izla-
ska, a zanimivo je, da je crkvena vlast i jedno
i drugo djelo uvrstila u spisak zabranjenih
knjiga.“ Ne može se, dakako, raspravljati o to-
me, što je moglo dati povoda pamfletisti, da u

5 Niccola Francesco Haym, Biblioteca italiana ossia
notizia de' libri rari italiani I, Milano 1808, str. 289.;
Brunet, Dietionnaire de gćographie ancienne et moderne
alusage du libraire et: de l amateur de livres, Pari
1870, str. 1084.

6 Index librorum prohibitorum Innoc. XI. P. M. jussu
editus usque ad annum. 1681, Pragae 1726, str. 10 i 401.

“tek je pisac

našeg grada, jer je on u trećoj svesci svoje
knjige ,L' Italia regnante“ (Ženeva 1676, str.
30-58) opisao i — dubrovačku republiku. Taj
je opis, vidi se, izradio na osnovu do tada štam-
panih polufantastičnih putopisa, punih prisilje-
nih senzacija, a sabratu građu sredio je gotovo
potpunim nerazumijevanjem, jednom riječi —
svaka crta odaje čovjeka, koji nije nikad ni
stupio na dubrovačko zemljište.

Dubrovačka skate od Šturaka“,
Priopćić Frano Kulišić.

Vrijedno je spomenuti ove pralu dubro-
vačku akademiju i ako ne baš radi njezine vri-
jednosti, ali radi toga što je u svoje članove
brojila i glasovitog dramatičara Antuna Gleđe-.
vića. Njezin je vijek kratak, vrijednost neznatna,
ali je po prilike karakteristična.

God. 1719. i to negdje februara mjeseca
glasovita dubrovačka Akademija. Dangubnijeh
— koliko nam je saznati iz prijepiske Aletić-
Mattei — pokazuje nekog života i svježa duha,
dobre volje i nastojanja za rad, što nije bila
obična stvar gospode akademika. Priredilo se