IZLAZI SVAKE ŠUBOTE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU.I. HERCEGOVINU.NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU 1 CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU "FRANAKA 15'U ZLATU;'ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA POGODINETNA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA “20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU“SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“. $ MR DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU, — RUKOPIŠI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA . PISMA NE PRIMAJO SE. “. PLATIVO 1 UTUŽIVO U. DUBROVNIKU. ZA «OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA“ 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO -SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA . PRIPOSLANA, IZJAVE 1 JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XVI. U Dubrovniku 31, avgusta 1907. Broj 35. Dubrovnik 31. avgusta. Madžarski publicista gosp. Havaš na- lazi se ovo dana na putu kroz Dalmaciju; rado traži razgovora sa viđenijim političkim ličnostima i sa urednicima listova. "Dolazi k nama pobuđen, kako. izjavljuje, s istom željom, za koju radi već 30 godina. A prava mu je želja ona koja i svih Madžara, da im Hrvatska bude dobra, vrijedna i vjerna sluga, a da se sama ne umori, treba joj dati u pomoć i Dalmaciju, to jest, gosp. Havaš je pobornik sjedinjenja Dalmacije sa krunom Sv. Stjepana. Naravno, ne ističe sada kako Ugarska ima svoje pravo na Dal- maciju, što možemo češće čitati kroz ma- džarske novine, već obilazi međenim rije- čima, velikim obećanjima, da će nam sva- nuti sretni dani, ako se bacimo na madžar- sku stranu. A našoj nesretnoj zemlji kao da i nije drugo suđeno, već da živi samo od praznih obećanja, koje ovako po nekad u zgodno vrijeme iskrsnu sa austrijske ili sa madžarske strane. Koliko su nam austrijska obećanja donijela dobra, dosta je to, što je Dalmacija i pokraj mnogih obećanja, koja datiraju od mnogo decenija natrag, jedna od naj zapuštenijih provincija Austrije, i ako je Austriji Dalmacija naj potrebitija zemlja. Naša zemlja dala je državi sve a ona njome za uzdarje obećanja. A. Madžari ? Oni su. potonjih. godina_. uživali naše simpatije. U doba teške krize, te je pred malo vremena nastala između Beča i Pešte, našli su se Srbi i Hrvati. slo- žni i spremni da pomognu Madžare u nji- hovim pravednim težnjama i zahtjevima. Madžari su raširenih ruka primili ponuđenu pomoć, jamčeći —- naravno samo u formi obećanja — da će i oni pomoći Hrvatskoj, pa i Dalmaciji; prvoj sačuvati sva ona pra- va, koja su joj se do sada nemilosrdno krnjila, a nas željezničkom vezom. spojiti sa Hrvat- skom. Stvorila se je riječka resolucija, koja je imala dvije svrhe ; jedna je da složi Srbe i Hrvate, a druga, da oni složni pomažu Ma- džare, jer su im vjerovali obećanjima, a za- boravili prošlost. Tad nastadoše simpatije za Madžare i bile su toliko jake, da su nas objeđivali kao izdajnike naroda, kao one te su sebe i narod prodali Madžarima. 1 sve se je to radilo, jer se vjerovalo u prosta obećanja, bez ikakve sigurnosti i garancija. Na svrhu: dočekasmo razočaranja i iznena- đenja. U Ugarskoj izašao je nesretni Apo- nijev prijedlog o školama, za koji se je na- šao i jedan dio Srba, radikali, da ga podupru. U Hrvatskoj izkrsne jednog jutra za- kon, da željezničke tablice budu napisane madžarski i uredovni jezik po željezničkim prugama i on da bude madžarski. Hrvatska ovlada i delegati u Pešti usudiše se oprijeti tome zakonu, a Madžari i njihova štampa udriše za to kukom i motikom prama Hr- vatskoj. Odmah se je bilo na čistu s Ma- džarima i prijelom je bio gotov, Nije ni ovim bilo sve svršeno. Da 'izvrše 'svoja obećanja, poslaše eto napokon u Hrvatsku bana Ra- kođezaya, a kako se Hrvatska pod. njime. osjeća, znamo svi. To su bile jabuke za uzdarje. Sva I uza sve ovo još bi: Madžari htjeli da uživaju naše simpatije, još bi 'htjeki đa se Dalmacija pripoji Madžarskoj, đa i mi oćutimo njihovu blagodat. Zar _ Aponijev ' prijedlog o školama, željeznička pragmatika, ban Rakodczay ; zar i izbori ovih dana u Belenyesu mogu da pobude u nama neke simpatije prama Madžarima? Ne ćemo spo- minjati prošlost, jer onda valja da se sami sebi čudimo, kako se igda i moglo simpa- tizirati za Madžare, i ako su nas na to pri- like i prazna obećanja natjerali, i, jer. smo htjeli i morali da pomažemo svojoj braći u Hrvatskoj. A sada gosp. Havaš traži terena po Dalmaciji, iz. kog bi opet“ imala izniknuti izgubljena simpatija prama Madžarima : uvje- rava kako će se za nas Ugarska brinuti, ne će žaliti ni milijone radi nas, a da na$ bolje okrijepi, ubjeđuje nas kako će se odnosi između Hrvatske i Ugarske urediti tako, da ćemo i mi moći dijeliti dobro s njima. I sve ovo na osnovu obećanja, kojih smo mi više siti i presiti. A što gosp. Havaš ne će u Dalmaciji naći ništa od o- noga što želi ili čega se i nadao naći, neka se tome ni malo ne čudi. Vrijeme, prilike i iskušenja dosta su nas naučili, a da bi sve vjerovali našim zvanim i nezvanim tu- dorima. Srpsko učiteljstvo u Hrvatskoj i Slavoniji, Srbi učitelji i učiteljice iz kraljevina Hr- vatske i Slavonije na svom mnogobrojno posje- ćenom sastanku, održanom 20., 21. i 22. avgusta 1907. u Zagrebu, raspravljali su, kakovo će stanovište zauzeti na općim skupštinama ,Sa- veza hrvatskih učiteljskih društava“ radi «od- gode o promjeni društvenih pravila. "Na sastanku je opširno razložen postanak učiteljskih organizacija od 1858. g., kada je počeo islaziti učiteljski list ,Napredak“, što ga je pokrenuo Škender Fabković; nadalje je ras- pravljano 'o osnivanju »Hrvatskog 'pedagoškog Književnog Zbora“ 1871. g. ; 'o osnivanju ,Sa- veza hrvatskih učiteljskih društava“, te je do- kazana zapostavljenost srpskog imena i pisma ćirilice, što je dalo povoda pokretu srpskog učiteljstva za osnivanje ,Srpskog pedagoškog književnog društva“ 1886. g. i pokretu u ;Sr- bobranu“ od 1900 g. br. 217, 231 i 282. Srpsko učiteljstvo rukovođila je namisao na prošlogodišnjoj općoj skupštini ,Saveza hrv. učiteljskih društava“, da se rasprava o promijeni pravila skine sa dnevnog 'reda, te da raspravlja u kotarskim učiteljskim društvima sa namjerom, da iznese svoje 'zahtjeve, naime, da se promjeni naziv ,Saveza“, a prema brojnoj snazi, da bude srpsko učiteljstvo u svima odsjecima pravedno zastupljeno i da se u društvenom organu štam- paju članci i ćirilicom. Nastojanjem srpskog učiteljstva iznešeni Su srpski zahtjevi u šesna- est kotarskih učiteljskih skupština, a samo su tri učiteljske skupštine usvojile srpske zahtjeve a u ostalim velikom većinom odbijeni od braće Hrvata učitelja uz razne povrjeđe srpskog imena i ćiriliće. Kada je srpsko učiteljstvo doznalo iz zvaničnog organa ,Napretka“ od 1907 g. za skidanje rasprave 6 promjeni društvenih pravila ša dnevnog reda, zauzelo je stanovište, da od- lučno traži pretres o promjeni pravila. Na iza- zive.u br. 32 i 33 ,Napretka“, zvaničnog organa i u br. 3524. ,Hrvatskog Prava“ konačno je bilo odlučeno, da se stavi na konferenciji ,Sa- veza hrv. učitelj. društava“ ovaj upit: >Što je rukovodilo središnji odbor ,Saveza hrv. učitelj. društva“, da skine raspravu o promjeni pravila sa dnevnog reda, premda je prošlogodišnja opća glavna skupština ,Saveza hrv. učitelj. društva“ zaključila, da se rasprava o promjeni pravila stavi na ovogodišnji dnevni red ?< I s ovim pitanjem bilo je srpsko učitelj- stvo konačno odbijeno. Poslije toga donio je satanak Srba učitelja i učiteljica odluku, kojom izjavljuje istup iz ko- tarskih Saveza! hrv. učitelj. društava“. Izabrani član srpskog učiteljstva zatražio je prije prelaza na dnevni red dozvolu, da pročita odluku srp- skog učiteljstva, koja u ejelosti glasi: »Odluka Srba učitelja-ica kraljevina Hrvatske i Slavo- nije, donešena na sastanku, održanom dana 8./21. avgusta o. g. u Zagrebu. Radi toga, što se u prijedlogu za promjeni pravila ,Saveza hrvat. učitelj. društava“ nigdje ne spominje Srp-. sko ime; radi toga, što su skoro sva kotarska učiteljska. društva odbila opravdane zahtjeve srpskog učiteljstva; radi toga, što je središnji odbor ;Saveza hrv. učitelj. društava“ skinuo, prijedlog o promjeni pravila. s dnevnog reda jedino radi srpskih zahtjeva, što svjedoči bilje- ška, štampana u br. 82. i članak g. dr. J. Tu- rića sa napomenom uredništva u br. 88. ovogo- dišnjeg ,Napretka“, k&o organa ,Saveza hrv. učitelj. društava“ ; radi toga, što je konferencija delegata taj postupak središnjeg odbora većinom glasova prihvatila i radi neispravnog postupka konferencije delegata pri prijedlogu za izbor ča- sništva za opću saveznu skupštinu. Srpsko uči- telstvo kraljevina Hrvatske i Slavonije nalazi se stoga povrijeđeno i zapostavljeno, te sa bo- lom u duši povlači konsekvencije i istupa iz sviju kotarskih, kao i ,Saveza hrv. učitelj. društava“, : = Predsjeđništvo je 's prezirom odbilo zahtjev izaslanika, te je izaslanik bio prinuđ&h 'oštaviti nepročitanu pismenu ,Odluku“ na predsječini- čki sto. Srpsko učiteljstvo našlo se i tim povrije- đeno, pa je mirno i dostojanstveno napustilo skupštinsku dvoranu. Na temelju svega toga donijelo je srpsko učiteljstvo iz kraljevina Hr- vatske i Slavonije na 'svojim 'sastahicima od 20, 21 i 22 avgusta 1907, održanim u Zagrebu, jednoglasno ove resolucije: 1. da istupa iz svih kotarskih i ,Saveza hrvatskih učiteljskih dru- štava“ i da pristupa osnivanju .,srpskih učitelj- skih društava“ u kraljevinama Hrvatskoj i Sla- voniji, u koju cijelj bira privremeni odbor ad hoc; II. da pokrene svoj stručni list početkom 1898 &. pod imenom ,Srpska Škola“ ; IH. da privremeni odbor za godinu dana sazove srp- sko učiteljstvo iz naše otadžbine na glavnu skupštinu za osnivanje srpskog učiteljskog udru- ženja u Hrvatskoj i Slavoniji«. Srpsko je učiteljstvo uvjerenja, da će kao samostalna organizacija sa hrvatskim učitelj- stvom moći uspješnije raditi na općim intere- sima narodne prosvjete i otadžbine. Kronika. Patti chiari. Austrija nam pred neko vrijeme obećavala 100 milijuna, pa nam ih već dosada isplatila u riječima, i ne će nam računati kamatu. Nego da budemo sigurniji, došao je novi glasnik, obilazi naše krajeve i obećava mnogo i mnogo više. Ma- džarski publicista gosp. Havaš sada je na putu kroz Dalmaciju i baš se ovo dana na- lazi u našem gradu. Prije nego je došao u Dubrovnik; bio je i u Spljetu, a u ,Na- šem Jedinstvu“ ima i razgovor između nje- ga i urednika. On sve ubjeđuje gosp. An- tonija, kako će biti dobro i Hrvatskoj, jer će se odnosi između Ugarske i Hrvatske urediti tako, da od Hrvatske ne će biti sre- tnije zemlje. Po Dalmaciji rastrkaće se na- rod, da ga ne smeče silne željeznice, a pusti milijoni — ni broja im se ne zna — po- plaviće naš kraj, i za sve to jamči Ugarska, samo ako se Dalmacija prisajedini, kako gosp. Havaš veli, kruni Sv. Stjepana. A Na smrt! . Sevast. Jovanović. — Pećanac. Sunce je lagano zahodilo. S rumenoga ne- ba posljednji zraci tiho, nijemo zriče, svjetlu- caju po vrhovima gustih, neprobojnih šuma. A pod tim rujnim zracima, koji bivaju sve bljedi i bljeđi, dan, pred skorim sankom, kao umoran insan, rekao bi da nečujno drijema. Još jednom sunce proviri svojim -sretnim licem kroz gra- nato drvlje, pa ga tužno pokri večernja su- morna tmina. Za malo pa se i mjesečeva meka svjetlost prosu, kao blagi melem. Na nebu ni jednoga oblačka, već se po njemu hiljadama zvijezde rasplinule umilni zrak, koji nečujno treperi, drhti kao laki suton na beskrajnom moru. Svud Je tišina i mir julijske nijeme noći, te bi rekao da maksuz Sluša, žudno čeka da šukalom za- drhti Kakav teški uzdah ili bezutješni kahar bonih grudi. Ali je sve mirno, tiho kao na dnu groba, ciglo što lak povjetarac veselo bezbrižno pirka, igra po travi, tako reći svaki listić, i kroz njihov šapat la- gano se talasa, struji tajanstvena pjesma no- ćnih duhova. nijemo niha grančice, i. U gustom hladu pod stoljetnim grmom, na jednoj kosi, rastimarili se četnici oko svo- jega vojvode Dušana, čovjeka neobično snažna, krupna i visoka, kakav samo može biti sin kršne 'i zlosrećne Stare Srbije. Lijepo lice sa pravilnim nosom, ispod koga su se pružila dva mala erna brka. Odijelo je im jednako : uske ar- nautske čakšire bijele boje i kratki gunjevi, osim vojvode, čija je pleća resio gunjac plave boje, a ispod njega koporan, optočen ernijem gajtanima. Brzometke prebacili preko koljena, a iz kožnih silaja vire naganovi revolveri i o- štri noževi. Svi pogruženo, nijemo muče; zanijela ih je ova čudnovata šumska tišina. Iz njihova iznu- rena i blijeda lica vijala je zamišljena sjčta i čemer, te bi rekao da im duša žali, plače od nekakva neodoljiva bola, što je tajno lomi i sree kida. I nehotično im se pogledi oteše do- lje, u daljini, gdje je seoce raskošno rasulo svoje niske domove, iz kojih kadšto zasvijetli oganj, pa se i on, s posljednjim zračkom, izgubi u no- ćnoj tmini. Ta daljina kao da ih zove, vuče k svome izvoru, gdje se svaki kahar, napojen, stvara u melem što snaži, krijepi kao jutarnja rosa proljetni ovijetak. Iz te daljine kao da čuju lelek i plač bijedne nejači; muku i patnju po- gažene raje, koja je u njih uprla svoje tužne poglede, te željno, žudno očekuje pomoć, kao ozebao toplo sunašce. ir: — Što li to još nema Đorđa da dođe; akšam je davno prevalio — naj zad vojvoda prekine ćutanje i spram mjesečine lijepo se js mogla primjetiti uznemirenost na njegovu licu: Đorđe je bio četnik, čovjek veoma hitar i bistar. Na njega se moglo osloniti i povjeriti svaka tajna. Bio je desna ruka vojvodi. Kad god je trebalo vršiti izvidniću, on je išao. Pa i ovoga dana morao je da siđe do sela, da do- nese potrebne izvještaje na zapad. Žbog toga su nestrpljivo očekivali da se pojavi, a maksuz: vojvoda, koji je postao uznemiren njegovim ne- dolaskom. — Da ga nijesu Turci poznali i uhvatili, a mi ga ovdje očekujemo? — produži vojvođa,. a vidi se da i sam sumnja u istinitost ovijeh riječi. — Ne vjerujeni — odgovori Milan — Đorđe je u tome vještak. Nego biće da se duže zadržao kod popa. skih krvopija — doda Aleksa, mladić od svo- jih 20.i nekoliko godina, koji je već toliko pula ranjen u boju. Vojvoda na ovo nije ništa odgovorio: On je znao, da su Bugari, kao Bugari, gori i od samih Turaka: I to ga je saznanje mučilo i podgrizalo dušu. Pomisao, da je Đorđe možda već ubijen od nebratske ruke, ustalasa mu uz- burkano sree, Njegov izraziti pogled sijevaše plaho; oči je počeo da koluta i kreće, kao di- vlja zvijer, kad joj treba leći na staro razoreno leglo. Želja, da osveti svoga druga, izviraše mu silnom bujicom iz junačkih grudi. Naglo se diže sa sjedišta i pažljivo oslušnu, ne će li čuli ba- hat noga. Ali sve bješe. uzaman | Četnici su mučali i netrenimice pratili svaki njegov pokret, očekujući komandu, spremni za boj. U tom iz jednog gustoga čestara pojavi se čovjek povisoka rasta. Umoren od puta je- dva se kretao, noseći na leđima nekoliko pušaka i redenika. Lijeva mu se ruka spustila, te ge klati tamo amo. To je bio Đorđe. oke (nastaviće se),