IZLAZI SVAKE

ŠUBOTE

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU.I. HERCEGOVINU.NA GODINU K. 11 —
ZA SRBIJU 1 CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU
"FRANAKA 15'U ZLATU;'ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA POGODINETNA ČETVRT

GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA “20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU“SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“.

$ MR

DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU, — RUKOPIŠI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
. PISMA NE PRIMAJO SE.

“. PLATIVO 1 UTUŽIVO U. DUBROVNIKU.

ZA «OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA“ 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO -SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
. PRIPOSLANA, IZJAVE 1 JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

God. XVI.

U Dubrovniku 31, avgusta 1907.

Broj 35.

Dubrovnik 31. avgusta.

Madžarski publicista gosp. Havaš na-
lazi se ovo dana na putu kroz Dalmaciju;
rado traži razgovora sa viđenijim političkim
ličnostima i sa urednicima listova. "Dolazi
k nama pobuđen, kako. izjavljuje, s istom
željom, za koju radi već 30 godina. A prava
mu je želja ona koja i svih Madžara, da
im Hrvatska bude dobra, vrijedna i vjerna
sluga, a da se sama ne umori, treba joj
dati u pomoć i Dalmaciju, to jest, gosp.
Havaš je pobornik sjedinjenja Dalmacije sa
krunom Sv. Stjepana. Naravno, ne ističe
sada kako Ugarska ima svoje pravo na Dal-
maciju, što možemo češće čitati kroz ma-
džarske novine, već obilazi međenim rije-
čima, velikim obećanjima, da će nam sva-
nuti sretni dani, ako se bacimo na madžar-
sku stranu. A našoj nesretnoj zemlji kao da
i nije drugo suđeno, već da živi samo od
praznih obećanja, koje ovako po nekad u
zgodno vrijeme iskrsnu sa austrijske ili sa
madžarske strane. Koliko su nam austrijska
obećanja donijela dobra, dosta je to, što je
Dalmacija i pokraj mnogih obećanja, koja
datiraju od mnogo decenija natrag, jedna
od naj zapuštenijih provincija Austrije, i ako
je Austriji Dalmacija naj potrebitija zemlja.
Naša zemlja dala je državi sve a ona njome
za uzdarje obećanja.

A. Madžari ? Oni su. potonjih. godina_.

uživali naše simpatije. U doba teške krize,
te je pred malo vremena nastala između
Beča i Pešte, našli su se Srbi i Hrvati. slo-
žni i spremni da pomognu Madžare u nji-
hovim  pravednim težnjama i zahtjevima.
Madžari su raširenih ruka primili ponuđenu
pomoć, jamčeći —- naravno samo u formi
obećanja — da će i oni pomoći Hrvatskoj,
pa i Dalmaciji; prvoj sačuvati sva ona pra-
va, koja su joj se do sada nemilosrdno krnjila,
a nas željezničkom vezom. spojiti sa Hrvat-
skom. Stvorila se je riječka resolucija, koja je
imala dvije svrhe ; jedna je da složi Srbe i
Hrvate, a druga, da oni složni pomažu Ma-
džare, jer su im vjerovali obećanjima, a za-
boravili prošlost. Tad nastadoše simpatije za
Madžare i bile su toliko jake, da su nas
objeđivali kao izdajnike naroda, kao one te
su sebe i narod prodali Madžarima. 1 sve
se je to radilo, jer se vjerovalo u prosta
obećanja, bez ikakve sigurnosti i garancija.
Na svrhu: dočekasmo razočaranja i iznena-
đenja. U Ugarskoj izašao je nesretni Apo-

nijev prijedlog o školama, za koji se je na-
šao i jedan dio Srba, radikali, da ga podupru.

U Hrvatskoj izkrsne jednog jutra za-
kon, da željezničke tablice budu napisane
madžarski i uredovni jezik po željezničkim
prugama i on da bude madžarski. Hrvatska

ovlada i delegati u Pešti usudiše se oprijeti

tome zakonu, a Madžari i njihova štampa
udriše za to kukom i motikom prama Hr-
vatskoj. Odmah se je bilo na čistu s Ma-
džarima i prijelom je bio gotov, Nije ni ovim
bilo sve svršeno. Da 'izvrše 'svoja obećanja,
poslaše eto napokon u Hrvatsku bana Ra-

kođezaya, a kako se Hrvatska pod. njime.

osjeća, znamo svi. To su bile jabuke za
uzdarje. Sva
I uza sve ovo još bi: Madžari htjeli
da uživaju naše simpatije, još bi 'htjeki đa
se Dalmacija pripoji Madžarskoj, đa i mi

oćutimo njihovu blagodat. Zar _ Aponijev '

prijedlog o školama, željeznička pragmatika,
ban Rakodczay ; zar i izbori ovih dana u
Belenyesu mogu da pobude u nama neke
simpatije prama Madžarima? Ne ćemo spo-
minjati prošlost, jer onda valja da se sami
sebi čudimo, kako se igda i moglo simpa-
tizirati za Madžare, i ako su nas na to pri-
like i prazna obećanja natjerali, i, jer. smo
htjeli i morali da pomažemo svojoj braći u
Hrvatskoj.

A sada gosp. Havaš traži terena po
Dalmaciji, iz. kog bi opet“ imala izniknuti
izgubljena simpatija prama Madžarima : uvje-
rava kako će se za nas Ugarska brinuti,
ne će žaliti ni milijone radi nas, a da na$
bolje okrijepi, ubjeđuje nas kako će se
odnosi između Hrvatske i Ugarske urediti
tako, da ćemo i mi moći dijeliti dobro
s njima. I sve ovo na osnovu obećanja,
kojih smo mi više siti i presiti. A što gosp.
Havaš ne će u Dalmaciji naći ništa od o-
noga što želi ili čega se i nadao naći, neka
se tome ni malo ne čudi. Vrijeme, prilike
i iskušenja dosta su nas naučili, a da bi
sve vjerovali našim zvanim i nezvanim tu-
dorima.

Srpsko učiteljstvo u Hrvatskoj i Slavoniji,

Srbi učitelji i učiteljice iz kraljevina Hr-
vatske i Slavonije na svom mnogobrojno posje-
ćenom sastanku, održanom 20., 21. i 22. avgusta
1907. u Zagrebu, raspravljali su, kakovo će
stanovište zauzeti na općim skupštinama ,Sa-
veza hrvatskih učiteljskih društava“ radi «od-
gode o promjeni društvenih pravila.

"Na sastanku je opširno razložen postanak
učiteljskih organizacija od 1858. g., kada je
počeo islaziti učiteljski list ,Napredak“, što ga
je pokrenuo Škender Fabković; nadalje je ras-
pravljano 'o osnivanju »Hrvatskog 'pedagoškog
Književnog Zbora“ 1871. g. ; 'o osnivanju ,Sa-
veza hrvatskih učiteljskih društava“, te je do-
kazana zapostavljenost srpskog imena i pisma
ćirilice, što je dalo povoda pokretu srpskog
učiteljstva za osnivanje ,Srpskog pedagoškog
književnog društva“ 1886. g. i pokretu u ;Sr-
bobranu“ od 1900 g. br. 217, 231 i 282.

Srpsko učiteljstvo rukovođila je namisao
na prošlogodišnjoj općoj skupštini ,Saveza hrv.
učiteljskih društava“, da se rasprava o promijeni
pravila skine sa dnevnog 'reda, te da raspravlja
u kotarskim učiteljskim društvima sa namjerom,
da iznese svoje 'zahtjeve, naime, da se promjeni

naziv ,Saveza“, a prema brojnoj snazi, da bude

srpsko učiteljstvo u svima odsjecima pravedno
zastupljeno i da se u društvenom organu štam-
paju članci i ćirilicom.  Nastojanjem srpskog
učiteljstva iznešeni Su srpski zahtjevi u šesna-
est kotarskih učiteljskih skupština, a samo su
tri učiteljske skupštine usvojile srpske zahtjeve
a u ostalim velikom većinom odbijeni od braće
Hrvata učitelja uz razne povrjeđe srpskog imena
i ćiriliće. Kada je srpsko učiteljstvo doznalo iz
zvaničnog organa ,Napretka“ od 1907 g. za
skidanje rasprave 6 promjeni društvenih pravila
ša dnevnog reda, zauzelo je stanovište, da od-
lučno traži pretres o promjeni pravila. Na iza-
zive.u br. 32 i 33 ,Napretka“, zvaničnog organa
i u br. 3524. ,Hrvatskog Prava“ konačno je
bilo odlučeno, da se stavi na konferenciji ,Sa-
veza hrv. učitelj. društava“ ovaj upit: >Što je
rukovodilo središnji odbor ,Saveza hrv. učitelj.
društva“, da skine raspravu o promjeni pravila
sa dnevnog reda, premda je prošlogodišnja opća
glavna skupština ,Saveza hrv. učitelj. društva“
zaključila, da se rasprava o promjeni pravila
stavi na ovogodišnji dnevni red ?<

I s ovim pitanjem bilo je srpsko učitelj-
stvo konačno odbijeno.

Poslije toga donio je satanak Srba učitelja
i učiteljica odluku, kojom izjavljuje istup iz ko-
tarskih Saveza! hrv. učitelj. društava“. Izabrani
član srpskog učiteljstva zatražio je prije prelaza
na dnevni red dozvolu, da pročita odluku srp-
skog učiteljstva, koja u ejelosti glasi: »Odluka
Srba učitelja-ica kraljevina Hrvatske i Slavo-
nije, donešena na sastanku, održanom dana
8./21. avgusta o. g. u Zagrebu. Radi toga, što
se u prijedlogu za promjeni pravila ,Saveza

hrvat. učitelj. društava“ nigdje ne spominje Srp-.

sko ime; radi toga, što su skoro sva kotarska
učiteljska. društva odbila opravdane zahtjeve
srpskog učiteljstva; radi toga, što je središnji

odbor ;Saveza hrv. učitelj. društava“ skinuo,

prijedlog o promjeni pravila. s dnevnog reda
jedino radi srpskih zahtjeva, što svjedoči bilje-

ška, štampana u br. 82. i članak g. dr. J. Tu-

rića sa napomenom uredništva u br. 88. ovogo-

dišnjeg ,Napretka“, k&o organa ,Saveza hrv.
učitelj. društava“ ; radi toga, što je konferencija
delegata taj postupak središnjeg odbora većinom
glasova prihvatila i radi neispravnog postupka
konferencije delegata pri prijedlogu za izbor ča-
sništva za opću saveznu skupštinu. Srpsko uči-
telstvo kraljevina Hrvatske i Slavonije nalazi
se stoga povrijeđeno i zapostavljeno, te sa bo-
lom u duši povlači konsekvencije i istupa iz
sviju kotarskih, kao i ,Saveza hrv. učitelj.
društava“, :

= Predsjeđništvo je 's prezirom odbilo zahtjev
izaslanika, te je izaslanik bio prinuđ&h 'oštaviti
nepročitanu pismenu ,Odluku“ na predsječini-
čki sto.

Srpsko učiteljstvo našlo se i tim povrije-
đeno, pa je mirno i dostojanstveno napustilo
skupštinsku dvoranu. Na temelju svega toga
donijelo je srpsko učiteljstvo iz kraljevina Hr-
vatske i Slavonije na 'svojim 'sastahicima od
20, 21 i 22 avgusta 1907, održanim u Zagrebu,
jednoglasno ove resolucije: 1. da istupa iz svih
kotarskih i ,Saveza hrvatskih učiteljskih dru-
štava“ i da pristupa osnivanju .,srpskih učitelj-
skih društava“ u kraljevinama Hrvatskoj i Sla-
voniji, u koju cijelj bira privremeni odbor ad
hoc; II. da pokrene svoj stručni list početkom
1898 &. pod imenom ,Srpska Škola“ ; IH. da
privremeni odbor za godinu dana sazove  srp-
sko učiteljstvo iz naše otadžbine na glavnu
skupštinu za osnivanje srpskog učiteljskog udru-
ženja u Hrvatskoj i Slavoniji«.

Srpsko je učiteljstvo uvjerenja, da će kao
samostalna organizacija sa hrvatskim  učitelj-
stvom moći uspješnije raditi na općim intere-
sima narodne prosvjete i otadžbine.

Kronika.

Patti chiari. Austrija nam pred neko
vrijeme obećavala 100 milijuna, pa nam ih
već dosada isplatila u riječima, i ne će nam
računati kamatu. Nego da budemo sigurniji,
došao je novi glasnik, obilazi naše krajeve
i obećava mnogo i mnogo više. Ma-
džarski publicista gosp. Havaš sada je na
putu kroz Dalmaciju i baš se ovo dana na-
lazi u našem gradu. Prije nego je došao u
Dubrovnik; bio je i u Spljetu, a u ,Na-
šem Jedinstvu“ ima i razgovor između nje-
ga i urednika. On sve ubjeđuje gosp. An-
tonija, kako će biti dobro i Hrvatskoj, jer
će se odnosi između Ugarske i Hrvatske
urediti tako, da od Hrvatske ne će biti sre-
tnije zemlje. Po Dalmaciji rastrkaće se na-
rod, da ga ne smeče silne željeznice, a pusti
milijoni — ni broja im se ne zna — po-
plaviće naš kraj, i za sve to jamči Ugarska,
samo ako se Dalmacija prisajedini, kako
gosp. Havaš veli, kruni Sv. Stjepana. A

Na smrt! .
Sevast. Jovanović. — Pećanac.

Sunce je lagano zahodilo. S rumenoga ne-
ba posljednji zraci tiho, nijemo zriče, svjetlu-
caju po vrhovima gustih, neprobojnih šuma. A
pod tim rujnim zracima, koji bivaju sve bljedi
i bljeđi, dan, pred skorim sankom, kao umoran
insan, rekao bi da nečujno drijema. Još jednom
sunce proviri svojim -sretnim licem kroz gra-
nato drvlje, pa ga tužno pokri večernja su-
morna tmina.

Za malo pa se i mjesečeva meka svjetlost
prosu, kao blagi melem. Na nebu ni jednoga
oblačka, već se po njemu hiljadama zvijezde
rasplinule umilni zrak, koji nečujno treperi,
drhti kao laki suton na beskrajnom moru. Svud
Je tišina i mir julijske nijeme noći, te bi rekao
da maksuz Sluša, žudno čeka da šukalom za-
drhti Kakav teški uzdah ili bezutješni kahar
bonih grudi. Ali je sve mirno, tiho kao na dnu
groba, ciglo što lak povjetarac veselo bezbrižno
pirka, igra po travi,
tako reći svaki listić, i kroz njihov šapat la-
gano se talasa, struji tajanstvena pjesma no-
ćnih duhova.

nijemo niha grančice, i.

U gustom hladu pod stoljetnim grmom,
na jednoj kosi, rastimarili se četnici oko svo-
jega vojvode Dušana, čovjeka neobično snažna,
krupna i visoka, kakav samo može biti sin
kršne 'i zlosrećne Stare Srbije. Lijepo lice sa
pravilnim nosom, ispod koga su se pružila dva
mala erna brka. Odijelo je im jednako : uske ar-
nautske čakšire bijele boje i kratki gunjevi,
osim vojvode, čija je pleća resio gunjac plave
boje, a ispod njega koporan, optočen ernijem
gajtanima. Brzometke prebacili preko koljena,
a iz kožnih silaja vire naganovi revolveri i o-
štri noževi.

Svi pogruženo, nijemo muče; zanijela ih
je ova čudnovata šumska tišina. Iz njihova iznu-
rena i blijeda lica vijala je zamišljena sjčta i
čemer, te bi rekao da im duša žali, plače od
nekakva neodoljiva bola, što je tajno lomi i
sree kida. I nehotično im se pogledi oteše do-
lje, u daljini, gdje je seoce raskošno rasulo svoje
niske domove, iz kojih kadšto zasvijetli oganj,
pa se i on, s posljednjim zračkom, izgubi u no-
ćnoj tmini. Ta daljina kao da ih zove, vuče
k svome izvoru, gdje se svaki kahar, napojen,
stvara u melem što snaži, krijepi kao jutarnja
rosa proljetni ovijetak. Iz te daljine kao da čuju

lelek i plač bijedne nejači; muku i patnju po-
gažene raje, koja je u njih uprla svoje tužne
poglede, te željno, žudno očekuje pomoć, kao
ozebao toplo sunašce. ir:

— Što li to još nema Đorđa da dođe;
akšam je davno prevalio — naj zad vojvoda
prekine ćutanje i spram mjesečine lijepo se js
mogla primjetiti uznemirenost na njegovu licu:

Đorđe je bio četnik, čovjek veoma hitar
i bistar. Na njega se moglo osloniti i povjeriti
svaka tajna. Bio je desna ruka vojvodi. Kad
god je trebalo vršiti izvidniću, on je išao. Pa i
ovoga dana morao je da siđe do sela, da do-
nese potrebne izvještaje na zapad. Žbog toga su

nestrpljivo očekivali da se pojavi, a maksuz:

vojvoda, koji je postao uznemiren njegovim ne-
dolaskom.

— Da ga nijesu Turci poznali i uhvatili,
a mi ga ovdje očekujemo? — produži vojvođa,.

a vidi se da i sam sumnja u istinitost ovijeh
riječi.

— Ne vjerujeni — odgovori Milan —
Đorđe je u tome vještak. Nego biće da se duže
zadržao kod popa.

skih krvopija — doda Aleksa, mladić od svo-

jih 20.i nekoliko godina, koji je već toliko pula
ranjen u boju.
Vojvoda na ovo nije ništa odgovorio: On

je znao, da su Bugari, kao Bugari, gori i od

samih Turaka: I to ga je saznanje mučilo i
podgrizalo dušu. Pomisao, da je Đorđe možda
već ubijen od nebratske ruke, ustalasa mu uz-
burkano sree, Njegov izraziti pogled sijevaše
plaho; oči je počeo da koluta i kreće, kao di-
vlja zvijer, kad joj treba leći na staro razoreno
leglo. Želja, da osveti svoga druga, izviraše mu
silnom bujicom iz junačkih grudi. Naglo se diže
sa sjedišta i pažljivo oslušnu, ne će li čuli ba-
hat noga. Ali sve bješe. uzaman |

Četnici su mučali i netrenimice pratili
svaki njegov pokret, očekujući komandu,
spremni za boj.

U tom iz jednog gustoga čestara pojavi
se čovjek povisoka rasta. Umoren od puta je-
dva se kretao, noseći na leđima nekoliko pušaka
i redenika. Lijeva mu se ruka spustila, te ge
klati tamo amo. To je bio Đorđe. oke

(nastaviće se),