room porn ormenaavanni

X

DUBROVNIK

on aremaaraea “ansa. sa

PAT di

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 —

ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K«12—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA ana
FRANAKA 15. U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA
GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

kia

DOPIŠI SE

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“. ije
ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVA
PISMA NE PRIMAJU SE.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO nina
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
“PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

God. XVI.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

Broj 36.

Dubrovnik, 6. septembra.

U zadnjem broju našega lista osvrnuli
smo se na posjet gosp. Havaša kod politi-

o“čkil ličnosti u Dalmaciji. Tom smo prilikom

izričito istakli, kako nema nade da će se
srpsko-hrvatski narod puštati i dalje zavara-
vati, laskavim obećanjima i simpatijom Ma-
džara koji na naj bezobzirniji način izigraše
lakovjernost hrvatskih i srpskih političara.
Bez sumnje Madžari su se pokazali i od-
više nezahvalni prama uslugama srpskog i
hrvatskog naroda, pa kao da uviđaju razo-
čaranje koje je nastalo i kao da su osjetili
da ,hrvatsko pitanje“ ruši njihove šovini-
stičke ciljeve, te kušaju na svaki način, ka-
ko bi prepredenom političkom lukavošću o-
pet zavarali srpsko-hrvatski narod, jer im on
stoji na putu pri izvođenju njihovih impe-
rjalističkih ciljeva na istok. U tu je svrhu i
otpremilo madžarsko ministarstvo gosp. Ha-
vaša u Dalmaciju. Otpremilo ga je naroči-
tom misijom, da Dalmatince predobije za
 madžarsku stvar, nadajuć se, da će pomoću
. Dalmacije oni lako osvojiti Hrvatsku. Gosp.
Havaš došao je u dodir sa političarima sviju
stranaka u Dalmaciji, ali smo tvrdo uvjere-
ni, da se nije ni malo zadovoljan rastao sa
našom pokrajinom, jer su ga svugdje po-

. Zdravljali sa: ne vjerujemo, dosta
(je bilo obećanja i dosta razo-
sičaranja.

I]

“Ali pri ovoj misiji gosp. Havaša moglo
bi se postaviti i ovo pitanje: zašto je baš
ovom prilikom g. Havaš došao u Dalmaci-
ju? Ko je pročitao njegov komunike u ,Cr-
venoj Hrvatskoj“, mogao bi na prvi mah
promisliti, da je on došao baš sa naj boljom
namjerom da pronađe modus vivendi
i riješi spor između Ugarske i Hrvatske.

Ali nije tako, jer baš iz onoga članka izbija

prepredena lukavost madžarskih političara,
koji nastoje političkim  sofizmima zavarati
srpski i hrvatski narod. Hrvatsko pitanje
treba da se riješi u Zagrebu, ali g. Havaš
neide u Zagreb, već ga mimoilazi i ide
ravno u Dalmaciju. A zašto to? Gosp. Ha-
vaš ne usuđuje se pregovarati sa političa-
rima u Banovini, jer oni vrlo dobro pozna-
du prepredenost madžarskih političara, te je
on siguran da mu ne će vjerovati. Nadao

U Dubrovniku Vo septembra 1907.

Dalmacije da će uspjeti predobiti i Hrvatsku,
pa kao što je Dalmacija igrala glavnu ulo-
gu kod stvaranja riječke resolucije, nadao
se je, da će i ovom. prilikom, zaslijepljena
madžarskim milijonima, pružiti prijateljsku
ruku Madžarima i pokloniti se ,jedinstve-
noj madžarskoj državi“. Ali se je prevario.
Kao što bečki milijoni nijesu uspjeli potku-
piti Dalmaciju, ne će je potkupiti ni ma-
džarski, jer su narodna svijest i ponos u
Dalmaciji jači od njihovih milijona. Ugarska
treba Dalmacije, a Dalmacija treba Ugarske,
veli g. Havaš. Ni sa političkog ni sa naro-
dnosnog gledišta ovaj princip nije ispravan.
Dok Dalmacija traži Hrvatsku, ne traži U-
garsku.

Gosp. Havaš dolazi u Dalmaciju uprav
malo dana pred dalmatinski sabor. To je
sve vrlo dobro proračunano, a svrha je i
odveć prozirna. Madžari su sigurni, i na to
računaju, da će ogorčenje u Banovini naći
odjeka i u dalmatinskom saboru, a dalma-
tinski političari da će jednodušno prosvje-
dovati u saboru proti vjerolomnosti madžar-
skih ministara. A_ sve ovo trebalo bi na koji
način zapriječiti, trebalo bi Dalmatince svje-
tovati za pasivnost prigodom nastalog spora
između Ugarske i Hrvatske, i gosp. Havaš,
poslan od Wekerla i Košuta, dolazi u Dal-
maciju. Nijesu nam poznate potankosti
razgovora između g. Hayaša i pojedinih
srpskih i hrvatskih političara u Dalmaciji, ali
smo sigurni, da niko ne će nasjesti madžar-
skoj lukavosti; razočaranja je već dosta.
Svečani prosvjed dalmatinskog sabora proti
madžarskome nasilju odjeknut će u politi-
čkom svijetu, a biće od utjehe srpskim i
hrvatskim rodoljubima u Banovini, koji od-
važno ustaju na obranu svojih prava. Ma-
džari toga ne žele, Havaš je nastojao to
osujetiti. Je li uspio? Mislimo da nije.

Mago pa3roBopa.

Boka, 5/9, 1907.*
» Cp6o-
GpaHa“, Koju ce mouenifie sa6asu o HameM cTaisy
H O HANIHM NpHJIHKAMA, Na Ce H OBOra nyTa no-
Tpynuo r. MarasuH, na npukaxe pan ,mpBe“
CprIcKE CKYIILITHH€, OLpXaHe y CrsbeTy 15. aBry-

Cnyuajuo Mu nonajge waka 182. 6poj

CTA 0. Tr.

* Nouocumo oBaj unaHaK, KAO JIH4HO MHLIJBOI€ jenHor ak-
THBHOF VHECHHKA KOTOpCKe CKyrlUTHHE, npenyiuTajyhu HeMy
CAMOM CBy OJFOBOPHOCT. — O. Y.

. Haj npuje cam, pasymuje ce, npouuTao raj
unakax, Na Heka Mu 6yne NonjyiuTeHo o i»eMy u
Haui4M rpujukama uspelin nuuHo MuMlJbeHE, Koje
ce, MACNHM, NOLJNApA CA MHIIJbEHEM, Koje šacTyNa
BehiuHa MjeponaBuux GoKeluKux KPyroBa.

Ha 10. asrycra onpxana je y Koropy ckyn-
ITHHA usacnanuka 6okemikux onhiuna, usa6paHux
nemerara 3a CrnjbeTCKy cKkyrmiuTuHy u Bubenujux 60-
KeliKuXx Cpća. CBpxa je Toj ckyriuruu 6una, na
MCIIHTA Hale HECPETHO CTaHe, na nponake cpen-
CTBA H HAUHHA, ZA 3/1 CTAHE HOTOM 3a BpaT. Hsa
BPJIO KPACHHX FoBOpa, u3a &paTcKke CarmacHocTu u
crnopa3ymMa, .jenuornacko je OnJyueHo ocHoBaTu 3a-
jenuuuy 6oketukux onhiuna, koja he ujenokyruy 6pu-
Ty O CBHM HAPOJIHHM, KYJITYPHAM H NPUBPeNHHM
norpe6ama npey3srrTu Ha ceće. 3aTumM je npouuTan,
pacrymadeH u jenuorjnacHo yeBojeH OIHOCHH LITATYT,
Koju ce TeMemu Ha 6 92. O. TI. Jamucao je 3au-
cTa KpacHa, KopucHa, a na je u naBenuBa, jaMue
HAM umMena usa6paTux on6opHuka, Koju cy ce u mo
CAJlA HCTAKJIH y CBAKOM KOPHCHOM, TIJIEMEHHTOM TIO-
cny. Tlorpe6y Te sajenuuue usa3Bao je nocananiiu
HeMap sa no6po Hapona, Koju y osumM cTpaHawa
3zaxrujeBa oj npBaka 9% HELITO BHiE H TOEXKE, HEFO
Ju WiTO TO 3axrujesa Hapon ropive llanmauuje, ma
€TO NIpuMopaBa rnpsake ga nmouHy panuTiu. H mu
HeMo, cBujecuu na Hapon 3šaxTujepa caMo cBoje
fipaBo, panuTa u ,caMo onaj, Koju 6yne .pauuTu,
umaie npasa u ga roBsopu. Ilpasnux casjera He
Tpeća HaM. CuTH cMO MX“ — mopyuyjeMo u MH r.
nonucHuky, Koju 6u 6ojbe 6uo yuuHHo, na ce rmo-
6punyo o kojoj uucTo naponHoj norpe6u, Hero ra
HaM nasa ,canjere“, jep 6u Ham Guo TuM yuITeJIHKO
nap uacaka, Koje MOpaMO Ja CBOM HApOly NOCBETHMO.

He Kemo HH MH KPHTH ,liTO rob GyneMo pa-
nuru“, jep emo uhu ,naj yrupasuujuM nyrem, rje
HEMA HM CPAMOTE HH H3MOTaBAHA“, A HA TOM NyTy
Haliu heMo ce ,ca cBuM Op6uma, OCOGuTO IPHMOp-
— AKO OHH 6Y1y BHILO PANHTH, MAE KPH-
ron 6yuy

CKHM“
TH3HPATH H AKO He 6yly KPHTH ,C KUM
onhiuTu“.

TlowTo je KOTOpCcKA CKYIIITHHA TAKO CPETHO
NOBPIIHNA, HIH 6OJbE 3anouena, cBoj rnasHu sana-
Tak, upeuyna je Ha nonoxaj cpncke cTpauke Ha
Tipumopjy. Huje ce o TOMe noTponuno MHOrO pH-
jeuu, jep je jemuornacHo KoHcTaTHpaHo, na je CTPAH-
KA y NoTnyHOM pacyny. 3aTumM je jenuornacHo 3a-
KIBY4&HO, NA MH HA CKYIMITHHY HE eMO panu oBux
pasrora :

1. LITO Ce ,MHOTA NO Cala y3anynHa cnibeTeka
CKYNiITAHA OLpXkana, na cMo Behi 6unu uary6unu
cBaKy Bjepy y Moli CKYNIITHHCKHX  3aKIbyuaKA M
CMATPAJIH CMO CYBMIIHHM Na uneMO Ha CKYTILITHHY “
— TAMAH KAO LITO KAKE FOCII. NOTIHCHHKK ; :

2. uuTo je ,OBOTOLHLIHA CKYIILITHHA MuMaNA na
Cyne BaxHa jenuHo panu Tora, WurTo je umana ra
NpuMu4 ocTaBKy YnpaBkor On6opa, Kojy cy npoys-
pokoBanu Cp6u rope [lanmauuje, na cy _ouu
HMAJIH CaMH M La nojeny Ty ropky ja6yky, y Kojy
CY OHH — HE BEJIHMO CBH HM KO — NIpBH Zarpu3anu;

3. WTO cy 6OKEIIKH. NeJeraTu MOPAJIH, ,lA y 34
TBopeHoj co6u usHecy Heka InuTaia“, € KojuMa ,He
hemo na ymapaMo uuTaoua“, a na Koja 6u Mopanu
NATU OMFOBOpP HEKH IOJIHTHUKH TPy6ajopH, LITO 6u
npoyspouuno u jou Befie u xelufie pacymo, ako He
u npekuu sajenuuuKkux noruuaja, uro 64 HaM jako
HeyrouHo 6uymo ;

4. INTO CMO CMATPAJIH CYBHIIHHM, NA HAM KAXJ,
»la Cp6u us cjeBepHe Ilanmauuje uHujecy KPHBH,
uuTo je Boka ponuna TonueBuia. — ,ma no na
cKe roguue Hujecy Hu 3Hajiu sa TonueBuha“ — ,na
uM Huje Hu pon uu noMosu Bor“, anu 6u 6ome
6uno na cmo nou, jep 6u Ham 6HIIH Ka3aJIM IUTO-
TON BHLIe, Nero JIH HAM NONIHCHHK KAKE, 0.4...
Ko He fiy nae;

5. ITO CMO MuHCJIHJIH, na He He 6uTU ,HEYTOIHO
uaHeHAbeHu“ u na He lie uMATH ,BHIJE pa3snora H
na xaje“ iuro HujecMo notin ;

6. LITO CMO GKJIH ONJIJYUHH HO
ON BHT&30BA“ H ,IITO TAKO HEXOTHUHO“
» IOKJILAJIH NIPHKPHTH HHXOB nopa3“ —
HHH HAM C6, HEXOTHUHO Y4HHHJIH APJTOBH TFT. 1O-
NiucHuKA H OH CAM;

7. WITO CMO GMHIIH BOJBHH NPENJCTHTH  BOJCTBO
CBjeTCKE IIOJIHTHKE IpyTrOM KOME, a BuUMO, je nu
MCTHHA OHO, LITO HAM O HeMy Npuuujy Hamu ,y-
cpeliuTeru“ ;

8. IUTO CMO HMaJIH ripeuer nocna o 6ecrjonHux
nojuT4uKux Tupana a l4 umu6eHckux Tpy6anypa ;

9. iuTO Ham ce caga He fie Moli cnouuTHyTM, na
CMO nonpuHujenu onpxaiy nocagaier Hepaja, ako
Ce TO IIPONyAH ;

10. iWuTO CMO ONJIjUHJIH, NA eMO Halle pare
YNeCHTH NpaMa CBAKOME IO OHOME, KAKO OH Gyne
TIpaMA HAMA NOCTJNATH M PALHTH;

11. WTa CMO.HA XKAJNIOCT MOPAJIH BHJIJeTH HA CKYTI-
IITHHH HM He&KE ON OHMX, KOj4 HAM HujeCy MOFJIH
onpehu na Hujecy upyx«uIu u cc HeKuM, Koju Hac
Gokeiuke Cp6e a la Clumetzky neHyuuupa npen
uujenum cBujeTomM.

MHmao 6ux HaBecTu u jom Koju pasnor, aju
He hy, jep MucnuM, na ce r. nonucHuK ysjepuo, na
CMO 6OJbE YPALHJIH, LITO HM ,MjecTo nenerara 6pa-
ha BokeJeu nocjalmne — rnu4cMo“.

Ero, rocm. nonucHuue, Ć6oKeliKor  ogroBopa,
Koju je ,cTBapaH 663 M3MOTABAHA“ — ,H6 M3Ba
nnora, Bei kao Ibynu Hek ce BunumMo", a Bokemu
Ce HH no čaja Hu npen Befium u jauumM cHJaMa HH-
jecy Kpuna Hu uamoTaBajiu, na 64 um can Tpećano
,NIpH3HAaTH npaBo na uCTpaxyjy KakBe Be3e uma
TonueBui ca Cp6uma y cjesepHoj Hlanmauuju“. Anu
ce oHu onpuuy Tor rmpaBa, jep He e na Bpujebajy
cTape paHe, jep ,hemo mpeko 3snoće npera3uTu, a
Ha KNeBeTE HeMo ce #3 cpua cmujaTu“, Kao uiTo
CMO CE .H LO Cana cMujaju TupanaMa  noJIHTHUKHX
Tpy6anopa u Kao iuTo ce cMujeMO OBoj HajuoBujoj
Tr NOnucHKKA, A ,KAN uyjeMO, Na KO WIHpPH CeH3sa-
uujy, M4 emo onroBopoM noronuTu u Kemycype u
IbHXOBE roCcriOzape“, ako 6yne Bpujeno Ha bux
ynepHTu Hale crpujene, Koje cy cama Ha npyry
cTpaHy OKPEHYTE.

»HATOBOpHTH  C€
HuujecMo
WTO Cy,

se je da će u Dalmaciji uspjeti, a pomoću

Na smrt!

(Nastavak)
Kad ga spazi vojvoda, on se vas promi-
jeni. Neka blaga milina prosu mu se po cijelom
tijelu, a nepojmljivi osjećaji obujmiše mu dušu.
Oči mu se zasijaše od radosti, što pred sobom
vidi svog omiljenog pobratima, ion ga prvi
oslovi:
— Stiže li, pobratime?
, — Eto, jedva na jedvane jade — odgovori
"ovaj, a zatijem priđe mu bliže. L
: — Dobra vi sreća, braćo! — pozdravi
“drugove. Ovi ga otpozdraviše i njih se nekoliko
digoše da prihvate puške i redenike, što ih je
donio. |
— Pa ti to iz plijena ideš? — upita ga
vojvoda, videći puške. A kad primjeti. krvavu
lijevu ruku, on uzviknu:
— Ačkolsum junače! Međde si imao su-
okob'sa Turcima?
ST Ne, vojvodo, sa Turcima, već sa gorim
od njih — sa bugarskom četom.
— Sa Bugarima! — uzviknu on i prevali
začuđen pogled na njega.
t — Rekoh li ja — umiješa se i Aleksa,
koji je dotle mučao i pratio njihov razgovor.
* — JA, sa Bugarima — potvrdi on još)

Sevast. Jovanović. — Pećanae. ,

g jednom.

A gdje je bio sukob?

— Nedaleko od sela — usturivši se malo
nazad, otpočne Đorđe. Taman je muzejin kuji-
sao jaciju, a ja se krenem iz sela. Hitao sam,
da što prije stignem amo. Stoga udarih pre-
čim putem preko Nuri-agina zabrana. Tek što
sam bio zašao dublje, kad odjednom počeše da
cikću puške. Ja odmah uhvatim busiju i odgo-
vorim im živom vatrom.

— Je li dugo trajalo puškaranje? — pre-
kine ga vojvoda.

— Biće oko dva sata. I ko zna dokle bi
se još produljilo, da nije tuda slučajno asker
naišao, idući iz lova. Oni čim spaziše njih, da-
doše se u bjegstvo, misleći da idu u potjeru za
njima. Kad je asker projurio kroz zabran put
Gilana, ja se pažljivo dokoturam do mrtvih Bu-
gara, skinem im redenike i uzmem puške, pa
okrenem put planine. Nijesam smio časiti, da
ne bi asker opet naišao.

— A gdje su te ranili?

— U lijevu ruku. No to nije ništa, samo
me malo okrznulo zrno ....

Vojvoda se digne i priđe mu bliže, zatijem
pregleda ruku, A

— Ta tebi je slomljena ruka, drži se još
samo na koži — reče mu hladno, izvadi rubae
i privježe ruku. ;

— Šta si učinio dolje u selu? Je li tamo
sve gotovo za napad? Više se ne može odugo-
Vlačiti; vakat je jednom, dok nije asker nagr-
nuo sa svijeh strana — završi vojvoda i plahim
pogledom premjeri junačku družinu.

— Tamo je sve gotovo, vojvodo; ali, boj
se, da nas oni krmci ne ometu u ovome.

— Koliko ih je bilo pri napadu?

— Tako oko njih osmorica. Petinja su
mrtvi, a trojica još živi. Pa se bojati da nas ne
potkažu Turcima, te ovi mogu da nas spremni
dočekaju. j

— Anasana! — škripnu vojvoda zubima,
pa sć poslije malo zamisli i živo nastavi:

— Noćas mora Nuri-aga, sa ostalim zli-
kovcima, da ispije smrtni pehar, pa ma ga ču-
vao cio garnizon Šemsi-paše i butun nova žan-
darmerija Hilmi-paše.

— Spremaj se! Na smrt! — podviknu voj-
voda poslije datoga upustva.

I za tren oka četa bješe gotova. Sa ovoga
mjesta valjalo im da slaze čitava dva sata niz
strmu planinsku stazu do glavne džade. Zato
su morali da spješe. Brzim su koracima jurili
kroz gustu šumu. Svaki sobom nosaše jedne
iste misli; svakome drhtahu mlade grudi, žudne
osvete, kao što laki sumrak drhti nad danom
kad ga gasi večernji suton. No ne od straha

pred smrću, već od bujice, koja je naletjela na
njih ovoga trenutka pred boj; od silnoga osje-
ćanja i neizmjerne želje: da svojim djelima i
požrtvovanjem olakšaju tegoban jaram nezašti-
ćene i mukotrpne raje. Pogled na selo u dolji
prema mjesečini, na prostrana polja i rijeku,
što se spram noćnih kandioca bjeljasa, zatijem
prelijeva u  blijedo-rumenu boju, dade im
nova poleta, novu snagu. Pa ipak ova uska
staza, kojom hode, učini sjetnim te njihove o-
sjećaje. Oni su potpuno svijesni bili, da su njom
prošli već toliko ljudi, toliko žalosti i nade, to-
liko prospavanih snova slobodnih gorskih sino-
va. No k smetu se mora insan pokoriti; jer je
osuđen da vječno plače, da vječnotuguje i pati.

Kad su došli do okomka šume, oni uda-
riše lijevo put sela M..... Tu su imali da iz-
vrše napad na neke zulumćare, a maksuz na
Nuri-agu, od čija je nasilja propištalo i staro i
mlado, i muško i žensko.

Sve što su se više približavali selu, sve
su više bili pažljiviji i oprezniji, e da bi samo
došli do željenoga cilja. A u tome kao da im
je i sam mjesec išao na ruku, jer im je svojim

zrakam obasjavao džaru, kojom su se kretali.

Spram njegove svjetlosti jasno se raspoznavao
han i tanka kula Nuri-age. I oni, kad su se

približili selu, udariše u desno pravo k njemu...,
(Slijedi)

+
>=