BOTE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU | CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU * MANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT A GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. A PRETPLATA 1 OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“. DOPISI ŠE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA 4 PISMA NE PRIMAJU SE. : AA. OGLAŠE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA 1 SL RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE * PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA.PO PETITNOM PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA | PRIPOSLANA, IZJAVE | JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. U Dubrovniku 14. septembra 1907. Broj 37. Dubrovnik 13 septembra. U ponedjeljak otvorio se je Dalma- tinski sabor, za koji se. je toliko vrijeme bilo u neizvjesnosti, hoće li i ova godina proči bez saborisanja, te se je radi otezanja već počelo činiti različite kombinacije i do- voditi u vezu sve ono šlo bi moglo biti uzrok da: se ovoliko vremena oteže i ne da mogućnosti rada našem saboru. Imamo pred sobom sve “ono što je predsjednik Dr. lyče- vić naglašio kao opsežni zadatak, koji valja da se za vrijeme ovog zasjedanja uradi. Pred nama je i ono, što je vladin odasla- nik, savjetnik Tončić, iznio i što je u pro- gramu vlade: da izvede za ovu jadnu Pal- maciju. Od sveg ovog ogromnog materijala što su njih dvojica iznijeli, zaustavit ćemo se samo na jednoj stvari, koja, da je sreće, morala je biti riješena i radi svoga značaja i toga, što joj nije bilo ni uzroka ni opravdanih smetnja da se s njome sa strane vlade, kao za nekakav inad, ova- ko dugo barata. To je jezično pi- tanje. : Svakome je poznato otkada se povlači ovo pitanje i svaki se je put tražila neka nova formula sa strane vlade, samo da ova stvar ostane neriješena. Kako je jezično pi- tanje bilo s jedne strane za nas uprav ži- votno pitanje, a s druge strane nije bilo što da“ stoji “na putu njegovu riješćuju, to je i razumljivo, da udešene formule za otezanje nijesu mogle nego samo da na- prave jezični. kaos i da narod u Dalmaciji baci samo u neraspoloženje prama vladi, koja.se:eto: na ovi način s njime ruga i izigrava “mu naj svetiju stvar, jezik. Afera sa Flandelom mogla je da bude dobra lekcija. Nije mu uspjelo sa germanizacijom, pa se je u,svojoj ljutini zapleo u aferu, koja mu je pokazala. put, i on je morao ostaviti Dal- maciju. Ali je ovogodišnje zasjedanje simpto- matično i s druge strane, u koliko se od- nosi na jezično pitanje. S velikim ozlojeđe- njem, vikalo se što se ne otvara sabor, pa se je bilo i nadati, kad je jednom slu- žbeno javljeno zasjedanje, da će biti jači i intenzivniji odaziv naših poslanika, da odu u sabor. Ako za ništa drugo, a ono su mo- * gli znati, da će vlada i jezičnim pitanjem izaći na srijedu, jer je to morala kad se je na nju baš radi toga naj više urgiralo. Naši zastupnici morali su se prvi dan naći svi na okupu, da čuju što napokon vlada misli, pa da i oni prama njezinom držanju zauzmu i svoje stanovište; da joj kažu: tako je! ili da muški i junački ustanu proti vječitom iz- vijanju i ruganju sa strane vlade. Toga svega nije bilo. Pri otvoru sabo- ra nije se našla,ni polovina zastupnika, a i oni te su tu bili čuli su od vladinog iza- slanika, kako im se opet rugaju, kako se ponovo izmotavaju sa jezičnim pitanjem. O- sim nekih upadica, koje nemajt nikakve ko- risti, nije se našao niko da ustane, pa pro- testuje, da kaže jednom u oči: dosta je to- ga! — Izvješće nam kaže, da je iza govora vladinog izaslanika, u kome je bila i riječ o jezičnom pitanju, vladao grobni mrik. Je li se s tim mdkom htjelo što postignuti, ili se je možda nešto postiglo? Mislimo da nije ništa, ako još ne uzmemo da mfik znači odobravanje. Ne ide nam nikako u glavu ovaj rđavi «početak našeg sabora. Ne možemo nikako da se pomirimo sa onako malenim brojem zastupnika a još manje sa njihovim miikom. način dava samo prilikaj da se i dalje poteže neriješeno jezično pitanje, jer kad se odmah u početku nije odlučno usta- lo u obranu, ko zna, da li će se tijekom za- sjedanja moći i doći do glavne debate o tom pitanju i do pregovora. Ako se do toga i dođe, izaći će opet kakva nova formula, sa- bor će se zatvoriti, sadašnje narodno za- stupstvo raspustiti, a vladi tad opet “ostaje dosta vremena da — prikuplja potrebitog materijala. Ako se iz jutra pozna dan, onda slabe nade polažemo u rad ovogodišnjeg našeg sabora; mrvice nas ne mogu zadovoljiti. Na ovaj se Kronika. | »Slavenska Misao“ je pospiješila da nam odmah razjasni na što je ciljala, kad je po- stavila onaj svoj interesantni upit, go- voreć o govoru kralja Petra u Paračinu, bi- va: koja suto velika djela, koja bi braća/Brbpićimalir' đa izvrše prama amanetu svojih preda ka? Razjašnjujući svoj interesantni upit, do- nosi kako između Crne Gore i Srbije po- stoji nekakva vrsta zavjere i to proti dina- stijama, pa nadodaje, kako ,obzirom na ovu žalosnu pojavu, koja zgraža svakog brata Slavena, ,Slavenska Misao“, koja budnim okom prati sve ono što se u slavenskom svijetu zbiva, zabrinuta, u- slobodila se je nadodati riječima kralja Pe- tra svoje navode, pak ne će da ide dalje jer im pero u ruci drhćeana neke bratske > PA “ Čudno, a nas baš zgraža, da je ,,Sla- venska Misao“ uhvatila zgodnu priliku, da sa novom medaljom na prsima traži načina, kako će između dvije bratske, jednokrvne i slobodne srpske države da senzacijama u- vali smutnju i nepovjerenje, koje bi moglo da zabrine svakog iskrenog Slavena, a naj više nas. Ako su oko ,Slavenske Misli“ našli da je ovo naj dostojniji način zahvale za dobiveno odlikovanje, onda su se prevarili, jer su i u Srbiji i u Crnoj Gori mnogo uz- višeniji ciljevi od onih što ih nabraja ,Sla- venska Misao“; ciljevi, radi kojih ne će biti potreba da se zgraža svaki brat Slaven, a može da drhće pero u ruci onim oko ,Sla- venske Misli“. Imamo sada za Dalmaciju i izbornu re- formu koju nam naša braća diktuju. I ako ta izborna reforma nije ostvarena, ali je. iz- nesena u glavnim potezima od Dr. Antuna Trumbića, a prenijele su je odobravanjem sve hrvatske novine. Mogli bismo o toj novoj izbornoj relormi malo opširnije govo- riti ali blažena ,sloga“ ne će nikako da o tom čuje, nego jezik za zube i pomišljaj kako si ,u vrijeme ono“, kad nas po teoriji naših političkih protivnika nije nikako ni egzistiralo, bio mnogo jači i više te je ljudi zastupalo u saboru nego li danas, kad te »sloga“ u nj gura. ,Ko umije, njemu dvije“, govori naš narod, pa eto treba da i mi to rečemo, jer udarati dalje, navalili bi na nas da rušimo slogu. . i 3 Profesor Havaš, kako je poznato, bio je i u Dubrovniku. Na svakom mjestu, gdje je dolazio da protura svoje poznate ideje i da nađe ma koga za sebe, nije ni malo uspio. Međutim ,Crvena Hrvatska“ donosi u tri broja po nešto što izgleda, kao da je prof. Havaš još bio naj uplivniji kod ovoga lista. Prvo je izašao jedan članak pun ne- jasnoće, pa Havašov komunike, pa na svrhu članak ,Sentimentalizam“, za koji bi se moglo promisliti da ga je sam Havaš mo- gao napisati, kad ne bi taj članak bio baš iz uredništva i potpisom ,ide m“. Teško nama i Srbima i Hrvatima, ako nam jedini cilj ima biti da tražimo za sa- veznike one, koji idu za tim da nam budu apsolutni gospodari, i koji od našeg saveza s njima traže od nas batinu kojom će nas tući. Ovo ne govori nikakav pesimizam, već dugo i odveć dugo iskušenje, koje smo za mnogo decenija na svojoj grbači iskusili. Sa- vez s Madžarima ili, ako hoćete i s Nijem- cima i bilo s kim, moguć je samo onda, kad ga diktuje pravda koja je potlačena, a na našoj je strani, Srba i Hrvata, a ne kad ga diktuje samo dobra volja ili prilike, jer smo se u takim slučajevima pokazali dosta puta i odviše dobričine i naivni. Sve ono što se oko nas događa, mislimo, da nam može dati dovoljno orjentacije i pouke. Ba X ife Ponašanje radikala pravom je označeno izdajstvom. Razlozi, zašto su istupili iz koa- licije, ne mogu nikada opravdati cilj za ko- jim idu, a naj manje mogu pametna čo- vjeka i iskrena rodoljuba da uvjere, kako oni rade tobož za narod. Nego su u zadnje vrijeme potjerali ga sa svojim bijesom do kulminanine tačke. Neki im vođe hoće, ka- ko listovi donose, da istupe iz kluba ugar- skih narodnosti, a pridružiti se madžarskoj neovisnoj stranci. A da pokažu svoj viteški duh, nasilno su navalili i oteli štampariju i spise lista .,Srpska Misao“. Ala smo ga mi Srbi baš sretni, a da ne možemo i bez ta- kih radikala da egzistiramo ! Eg ii i Nova srpska stranka u Bosni. Baš u vrijeme, kad se svi Srbi u Bosni i _Herce- govini bez razlike mišljenja pripremaju na Na smrt! (Nastavak) “< Sevast. Jovanović. — Pećanac. t i: i Sel M.... nalazi se 'u gilanskoj kazi, oko tri sata udaljeno od grada. Ono broji do: 200 kuća, koje su većinom srpske — čivčije Nuri-age. Osim ovoga sela njegov agaluk obu- hvata još nekoliko okolnih sela. j Nuri-aga je čovjek osrednjih godina, još dosta snažan i pun. Ima neobično krupne oči i dugačak, grbav nos. On je vrlo niska i ne- znatna , porijekla. Otac mu je bio subaša kod nekoga Husein-paše, koji mu je po smrti osta- “ vio jedan čitluk i lijepu kuću, Ali se on ubrzo obogatio. Valjalo je postati kadija, a poslije = maslo samo dolazi. Otimao je i pljačkao imanja od bezoružane raje, tako da se naskoro pročuo u okolini sa svojijem bogatstvom, no ponajviše | zulumima i tiranstvom. Nije bilo, tako reći, kuće srpske u okolini, koja nije proplakala od njegova nasilja. Danju je javno napadao na po- jedine kuće i beščastio bijedne Srpkinje i od-, vodio u harem; a noću, u dogovoru sa ostalim zlikovcima, pljačkao i palio, dok ga najzad ni- jesu šukalom ubili. Ki Nuri-aga je naslijedio butun očevo imanje, . a snjim i sve njegove poroke. Ozlojeden na Srbe, što mu ubiše oca, zakleo se na kuranu, da će im se uvijek krvno svetiti i tamaniti. 1 odista nije bilo dana, kad nije pala po jedna D nevina žrtva od njegove ruke. Inače je bio, što vele, ,čovjek s glavom“, te se time u nekoliko razlikovaše od svojih drugova, kojima je prosta pismenost bila — premudrost. Uz to je bio čovjek ,blagoutrobin“ trinaestoga broja, kome je glavu, s potpunom ispravnošću, zamjenjivao trbuh. Napojen istočnjačkim fanatizmom on je držao, kao i ostali Turci, da su ,đauri“ niži od vjernih Muhamedovih nasljedovalaca; da ne smiju samostalno misliti ni raditi, već se moraju bezuslovno = pokoravati svojim gospodarima. Prema tome oni su od njih mogli činiti što god su htjeli. I on je, kao i ostale idealno obrijene age, mislio, da je Alah daure stvorio jedino da njima robuju i čine izmete; da im ugadđaju i konjski rade, a da nemaju i ne smiju imati ni- kakvih čovječanskih prava. No docnije u životu, a maksuz poslije jedne opasne bolesti, uvidio je, da se nalazi na pogrješnom putu. Pod tim uticajem htio je da iskorijeni svoju staru istočnjačku bolest; ali je ona bila zahvatila duboka korijena u njegovoj duši. I osjećajući nemoć nad moralnim osjeća- njima, on je postao još žešći, još više krvolo- čniji, dok najzad nije, u posljednje vrijeme, do- stigao svoj vrhunac u ovome. Posljedica toga bila je ta, da su muko- trpni srpski sinovi počeli napuštati svoja ognji-“ šta i odmetati se, u goru, odakle su se ljuto svetili za svoja pogažena prava i slobodu, bo- reći se na smrt i život. Nuri-aga je sve to znao, stoga je i po- većao broj gavaza. A kad su mu juče bugarski četnici potkazali četu vojvode Dušana, da se na- lazi u njegovu agaluku, on je, da bi obezbjedio život, u sami akšam poslao sahiju gilanskome kajmakanu za pomoć. I sad nju tako žudno, tako željno očekuje da dođe. II. Pomoć je sve bliže i bliže stupala; kao neumitna smrt, a sahija se još nije vraćao s askerom. Ovo silno uznemiri Nuri-agu. Neobično ga osjećanje obujmi svega. Zapalio čibuk, pa zamišljeno hoda po mekom sidžadetu: Iznajprije se osjećaše ugodno, i ako je bio uznemiren, gledajući kako so gusti slojevi dima dižu, penju i talasaju prostorom raskošne odaje, kao da su se sivi oblaci kroz tavan survali. Kad mu to dosadi, on sjede na mekim sećijama i zavali se u svilene jastuke. Pomisao na četnike, koje su. izdali Bugari, tako ga silno uznemiri, da je počeo zepsti od neizvjesne slutnje. Pred oči mu neprestano lebdi jatagan vojvode Dušana. On se vas strese i pretrnu od straha, Najzad pokuša da se oprosti ove grozne misli. Počne da misli na svoju hanumu Eminu, gdje mu se On se brzo u grudima neslobodno a onda mu se oči oteše pendžeru, učini da vidi neki nepoznati lik. prenu, srce mu jako zadrhta, a osjeti iznenadni pritisak i teško, disanje. Ni jednu noć nije 'u većim mukama proveo, nego ovu. Brzo/se povrati od uzbuđenja i priđe pen- džeru, zatijem pažljivo oslušnu; ali je sve bilo mirno, tiho. Samo što se iz harema tiho razli- jegala neka sevdilinska uz pratnju milozvučne gitare. Mjesec je umilno obasjavao cijelo selo, . pa i agin han, koji leži nešto malo u stranu od ostalih kuća, blizu crkve. Nuri-aga oslušnu još jednom, pa kad vidje da nema nikog, povrati se na svoje staro mjesto. Za malo udari dlan o dlan, a na vratima se ukaže gavaz. — Nema ga još sahiia od kajmakam — bega? — upita hladno, zatijem povuče dva — tri dima, nabere obrve pa nastavi: — Je li postavljena straža na ulazu? — Evet, aga — odgovori tiho gavaz. — A sad, džanum, ispeći jednu kavu, ali meraklijski, pa onda možeš i ti ići počivat. Samo čabuk! — Ne ćeli, aga, biti bolje da probdijemo ovu noć? Možda će otkud naići vojvoda Dušan. Danas se o tome po selu razeglenisalo. Ove riječi uliše u Nuri-agu strah. On ustupnu natrag, malo se pribere i progovori: — Prorokove mi brade ne smije krmak oda udari na kulu Nuri-age.. Ako to učini, va- lahi, ne bio insan, ako ga sam ne dočekam. Zma on, džanum, da su kuršumi moje martinke vrući i da nemaju iladža. (Nastaviće se.)