ii : “re CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GODINU K. ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK .NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA " PISMA NE PRIMAJU SE. i : PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETIINom RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — Z | PRIPOSLANA, IZJAVE 1 JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XVI. Broj 38. Dubrovnik 20. septembra. Danas ćemo malo da se pozabavimo sa srpsko-hrvatskom koalicijom i položajem u Hrvatskoj. Možda će se kome ovo malo > riječi pričiniti neumjesne ili barem inoportune, ali opet mi tako ne mislimo, jer smo uvjereni, da je u politici optimizam vrlo štetan i po- gibeljan, dok politički pesimizam oznaka je pronicavosti i izbiljnosti, do čega je opet dovelo dugotrajno iskustvo i iznenađenja. Ne slažemo se žurnalistikom, koja kao da ne zna drugo nego samo da pjeva slavu pojedinim vođama i svojoj stranci, što baš naj više doprinosi pometnji pojmova i po- litičkoj uspavanosti. Kada novinstvo sa pri- znanjem ističe dobru stranu i zasluge ovog ili onog političara, jedne ili druge stranke, to može da bude dobro i pohvalno, ali to ne smije da bude glavna zadaća; cilj svije- sne žurnalistike sastoji u objektivnoj kritici svakog političkog rada, ne obaziruć se ni na stranke ni na indivi- due, a osim toga novinstvo mora da bude slobodno od svakog utjecaja ovog ili onog političara. Kojekakve simpatije jednako kao i antipatije u politici mogu biti samo štetne i opasne. Novinstvo ne smije biti glas po- jedinih boraca i političara, već glas volje naroda; ono se ne smije boriti za sačuvanje pozicija bilo koje stranke, već za narodne interese i narodnu korist, jer volja naroda valja da prednjači i vodi volju i interese pojedinaca. Dok neumjesne a često i na- ručene hvale nanose samo štetu svakom ozbiljnom političkom radu, objektivna kri- tika korisno utječe na svaki politički pothvat i oprezno čuva, da se pozicije i interesi po- jedinaca ne nametnu narodnoj volji i na- rodnoj koristi. Naj viša je naša nesreća baš u tome, što većinom naše novinstvo nije glas volje naroda, već volje i mišljenja po- jedinih političara, pa kako kod nas svaki “političar hoće da se istakne sa svojim samo- stalnim mišljenjem, razumljive postaju i .mnoge diferencije u shvaćanju današnje po- litičke situacije. Srpski i hrvatski narod u Dalmaciji i Hrvatskoj nalazi se u velikoj nestašici iskusnih i ozbiljnih političara; u momentima, kad su nam bili od naj veće potrebe, smanjili su se redovi starijih i is-- kusnijih političara i boraca, neki se povu- koše sa političkog polja a neki pomriješe. U Dubrovniku 21. septembra 1907. Vodstvo narodne stvari rpeuzeše mlađi, te oni, i ako vrlo inteligentni, opet su u po- litici neiskusni i nepripravni; a mnogo je lakše bez kontrole i odgovornosti uređivati jedan list, nego bez dovoljne spreme voditi političku akciju jednoga na- roda. Novinska pogrješka dade se ispraviti, dok jedna neoprezna politička akcija vrlo lako da upropasti cijelu stečevinu jednoga naroda. Mi Srbi i Hrvati kao da nijesmo bili sretne ruke u našoj politici kroz zadnje vri- jeme. Nekakav zao udes kao da nas je pri svakom političkom pothvatu pratio ; naj bolje naše nade izjaloviše se. Jedini uspjeh naše politike, sa kojim se pravom možemo po- nositi, bila bi sloga Srba.i Hrvata, i ako ta nije provedena onako kako bi moralo biti ; ali se nadamo, da će volja naroda biti jača od volje pojedinaca. Srpsko-hrvatska sloga nije uspjeh politike pojedinaca, već jake na- rodne svijesti, kojoj treba da se pojedinci pokore. Osim ovoga uspjeha ne znamo koji bi drugi zabilježili. U naj boljoj namjeri pru- žismo ruku krvnom neprijatelju, a on nas je brzo izigrao; da smo imali političke opreznosti i lukavosti u jednakoj mjeri kao on, neprijatelj nas ne bi nasamario, a mi dočekali samo iznenađenja koja se je na svrhu moglo i predvidjeti. A.ako se je sve ovo ovako dogodilo, uzrok je politička radnja i misao pojedinaca, jer se je to znalo nametnuti volji cijeloga naroda. Viđimo, je li ovo igralo glavnu ulogu pri stvaranju riječke resolucije. U pregovorima sa Madžarima pustile su se slobodne ruke pojedincima, a međutim po- jedine stranke nijesu igrale glavnu ulogu, jer se je potpuno povjeravalo u sposobnost pojedinih političara, a oni su se opet odveć povjeravali svojoj sposobnosti i diplomatskoj okretnosti i ne shvaćajuć možda preprede- nost i diplomatsku lukavost madžarskih po- litičara. Odatle i zlo. Javno mnijenje, pa ni javna štampa nijesu bili upućeni o detaljnim pregovorima između pojedinaca, sve se je to zagrnulo nekom tajnom koprenom, a mislimo, da u političkoj akciji koja ne interesuje samo pojedinca već čitav narod, toga nije smjelo biti. Pojedinci morali su naj prije pregovarati sa svojim narodom, sa svojim strankama, jer u tako odlučnim ča- sovima za narodnu stvar pojedinci ne mo- gu biti nikakva garancija, niti na sebe uzeti čitavu odgovornost o uspjehu ili neuspjehu; takovu odgovornost moglo je jedino preu- “zeti “javno mnijenje i pojedine stranke. Ma- džari su se u tome pokazali mnogo okre- tniji i pronicaviji političari od nas. Oni po- slaše Polonyia, ali Polonyi bio je odaslanik javnog madžarskog mnijenja i madžarske koa- licije; — a naši ljudi? — Naš narod nije ništa ni znao, kao da se baš nastojalo od njega sve sakriti, te danas osjećamo poslje- dice takove politike. Ovo je gorka _ istina. Zaludu, dok se naša politika bude temeljiti na volji pojedinaca, nemoguće je da ikad postignemo kakav trajan i koristan uspjeh. Dok se od naroda i javnog mnijenja bude kriti sve ono, što naj više zasijeca u naro- dne interese, mi ne ćemo ni stope naprijed. »Riječka resolucija“ bez sumnje je značila potpuni preokret u cijeloj našoj politici; nje- zinom pomoći uspjelo se je srušiti, i ako za kratko vrijeme, stari režim u Hrvatskoj; ona je približila razne stranke, ali im zato nije izmijenila programe; ona je odva- žno ustala u Pešti na obranu hrvatskih i srpskih pravica, ali koliko bi bolje i kori- snije bilo za narod, da su se odmah, pri sklapanju ,riječke resolucije“, pred madžar- sko javno mnijenje iznijeli svi zahtjevi, a te zahtjeve mogao je iznijeti samo narod preko svojih stranaka, a ne pojedinci. A je li se tako radilo? Kažemo iskreno: nije, već više izgleda da se pojedinci plaše javnoga mnijenja. Rado priznajemo, da nam je borba sa Madžarima stekla simpatije izobražene Evrope; to nam može biti od moralne utje- he, ali od male materijalne koristi. I maleni Buri uživali su simpatije čitave Evrope, ali to opet nije spriječilo da padnu pod suve- renstvo Engleske. Pismo norveškog velikog pjesnika Bjčrnsona zgodna je lekcija madžar- skom šovinizmu, ali bi nam milije bilo, da je srpsko-hrvatska koalicija tu lekciju znala očitati Madžarima u peštanskom saboru pri- likom rasprave Apponyieva školskog zako- na. Srpsko-hrvatska koalicija, sugestionirana prostim obećanjima i uvjerenjem pojedinih naših političara, možda je zamišljala trajnost madžarsko-hrvatskog sporazuma. Prva nje- ziva dužnost, ,za doba primirja“, bijaše pobrinuti se za opće izborno pravo, stvo- riti u Hrvatskoj snažnu organizaciju čino- ovništva, koja bi u slučaju prijeloma sa Ma- džarima bila uz iskrene pobornike narodnih interesa. Ali, na žalost, srpsko-hrvatska koa- licija, nije ovim pitanjima posvetila svu onu pažnju koju su zasluživala. Prijelom sa Ma- džarima nastao je i našao nas je nepripravne, a lako je opaziti da neka nestalnost vlada u srpsko-hrvatskoj koaliciji, a iz daleka kao da se već opažaju simptomi njezina rasula. Energični prosvjedi proti Rakodczayevim » koncesijama“ jenjaju, a i otpor proti samoj »pragmatici“ kao da pada, te regbi da se i vrata Rakodczayevih dvora potajno otva- raju posredno ili neposredo nekim članovima same koalicije. ,Obzor“ je otvoreno. ovih dana javio, da će ipak Rakodczay uspjeti sastaviti jednu novu stranku od jednog di- jela koalicije i starih madžarona, a u ,Slo- bodi“ čitamo: ,Rakodczay ima do- sta načina_.i sredstava da se suprostavi madžarskoj baha- tosti“; a resolucionaški ,Hrv. Branik“ : »tiranin je Fuček kolikoima- čka divlja zvijer“. Sve ove pojave ne mogu da nas ni malo razvesele, te svakim danom stičemo sve više uvjerenja, da kod nas fali ozbiljnih i pronicavih političara. Madžari kao da sve ovo razumiju. Rakodczay će ostati, pra - gmatika će se provesti. ... a srpsko- hrvatska koalicija ? Sabor će se u Pešti brzo otvoriti, a je li koalicija u tom pogledu stvorila ikakav plan, ili će je i dalje. pred- voditi volja pojedinaca ? Pročitali smo po- mnjivo o tome neke članke u ,Novom Listu“, ali, da pravo rečemo, nijesu nas osvjedočili, jer iz njih nijesmo mogli raza- brati jednu političku zajedničku akciju srp- sko-hrvatske koalicije u nastajnom zasjedanju zajedničkog sabora. A ipak se dani pribli- žuju, pa je trebalo nešto i uraditi, a nije se uradilo ništa. Koalicija valjda spava, ali Ra- kodczay ne spava! Naša politička situacija dala bi se vješto izraziti u par riječi: imamo dosta novinara a malo ozbiljnih političara, a ovih po- sljednih naj. više nam treba. Kod nas je volja pojedinaca jača od volje narodne, a to može katkada biti korisno kod naroda koji obiluje političkim genijima, ali kod nas, siromaha u tom pogledu, može lako biti fatalno. Podizanje škola i shvaćanje njihova koristi kod starih naroda napram podizanju i shva- ćanju kod Srba i Hrvata, «= = = = s o# i i Piše M. Kolin učitelj. Egipćani, Indijci, Persijanci i Izraelci imađahu različite vrste škola, u koje su slali uzgajati svoju djecu. Kad bi zavirili malo dublje - u povjest rečenih naroda, to kod svakoga pro- učili uzgoj djece i podizanje škola, prva stvar, koja bi nam pala u oko, bila bi ta, da su svi potpuno shvatili znamenitost uzgoja mladeži. Da je to tako, svjedoči nam prvo veliki broj škola, drugo što je već onda njihovo polaženje bilo dopušteno svoj mladeži (izim kod Indija- ca, koji su to priječili sinovima radnika), dapače u Izraelićana bi izdan zakon, po kojemu su morala sva djeca polaziti školu, a treće što su učitelji škola bili svećenici ili učenici njihovi. Povijest svjedoči, da su sveštenici u to doba bili ne samo svećenici već liječnici i suci, u jednu riječ to je bila naj uglednija kasta, ne samo kod jednoga, već kod svih pomenutih na- roda. Po svemu se tome vidi, da su isti shva- tili neophodnu korist škole. Na žalost treća tačka ne može da se usporedi sa današnjom, a još manje s prijašnjom pučkom školom t. j. u podizanju i shvaćanju koristi škola kako su je znali shvatiti pomenuti narodi. Da se shvati ovo pitanje, treba ga uzeti u pretresanje u sli- jedećem smislu. Vidjeli smo naime, da su re- čeni narodi odredili uzgoj djece naj odličnijoj kasti (kako je bilo kod nas i kako. je sada, vidjet ćemo poslije) i da su podizali škola što su više mogli, a to nam potvrđuju slijedeće činjenice. Kod Egipćana već u ono doba nala- zimo četiri vrste škola a kod Kitajaca državu punu škola i ispita, po kojima se mladež penje od stepenice na stepenicu, a tako isto kod Indi- jaca! i Persijanaca, a nadasve kod Izraelićana, jer se je već u ono doba bila počela pojavlji- vati kršćanska ideja za što više podizanje pu- čkih škola. Narodi su shvatili, da se samo uzgo- jem može steći preporod jedne države. Zato je pravo kazao Bismark : ,Učiteljstvo je preporo- dilo Njemačku.“ Na ovakav način čovjek bi rekao, da naši ljudi nijesu shvatili ovo pitanje. Opažamo, da se na sve strane utemeljuju ili ispravljaju sre- dnje skole, a pučkoj se školi i pučkoj prosvjeti ne daje ni malo važnosti; pače kad dandana- šnja akademska omladina (izim nekojih, jer 1 Kod njih, kako spomenuh, bio je zapriječen uzgoj i to muškom i ženskom spolu samo radničke kaste, vazda se nađe među pšenicom i kukolja) opazi koga pučkog nastavnika, naprosto ga ignoriše. A zašto i s kojih razloga, o tome ne ću da ovdje govorim, jer mi nije ta svrha, već ona, koju sam spomenuo u naslovu ove svoje raspra- vice; a drugom ću se prigodom svratiti i na ovo pitanje. Da se vratim na stvar. Svi pojavi, što služe za opće dobro, mi- jenjaju se i usavršuju ; ali, na žalost, to mije- njanje i usavršavanje ne opažamo ni kod uči- telja ni škola ili, ako ga ima, opaža se napre- dak veoma spor. Postavimo na primjer da bi tako bilo (neki napredak mora se priznati) ; onda koju bi strukovnu naobrazbu morali imati dandanas, kad je već mladež kod Egipćana, Kitajaca i t. d. imala za učitelje naj naobraže- nije ljude? Ne ću da ovim pretjeravam te da. rečem, da bi oni morali biti bogzna kako nao- braženi ; ali bar da budu enciklopedično naobra- ženi i — što je glavno — dobri pedagozi. U dvadesetom vijeku opažamo mnogo nedostataka pogledom na nastavnike i škole ; a što je bilo pred tri četiri stoljeća natrag? Onda se nije marilo za podizanje škola, jer državna vlast nije sma- trala narod kao organski dio svoje državne cje- line, već mrtvom podlogom za državne uredbe, u kojima su se povodili za uredbama rimske države i za tradicijama klasične kulture?. Ovo je karakteristika navlastito kod istočnih naroda, premda je bila prodrla kršćanska ideja opće pučke škole, koja je polazila s tog stanovišta, da se podigne što više škola. Kad se godine 1548. sastao crkveni sabor i odlučio, da se imaju dobra popustjelih samostana upotrijebiti za škole, onda su počele hvatati korijena, ali sve bijaše uzaludno ili, bolje da rečem, bez ika- kove koristi i to zbog slijedećega razloga. Da- nas je veoma lako sagraditi universu i to sa lokalima za sva četiri fakulteta pa i pribavit joj učenika, koji će je polaziti; ali ono, što je naj teže, jest naći valjanih profesora. Tako je isto bilo i onda. Ljudi su gradili škole, djeca su ih polazila, a postolari ili brijači su bili na- stavnici. Oni su vršili ovu službu ne iz patrio- tizma, već iz interesa. I po ovoj činjenici ge vidi da se ne shvaća uzvišena zadaća i korist njihova. God. 1669, diecezanska sinoda odluči, da se unaprijed župnici imaju brinuti za školu, ali uza sve to bijaše veoma slab uspjeh. Isti bi povjerili uzgoj remetama i to može bit zbog velikog posla, što su ga onda imali, ili zbog * Ovo dokazuje Nodilo u povjesti Bizanta; Jagić u hi- storiji književnosti, Valla u pov. sred. vijeka, a Hirzber u povj. Bizantinaca.