"ama PROVNIA - IZLAZI SVAKE SUBOTE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1 HERCEGOVINU ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; PRANAKA 15.U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU. K 10; NA PO NA GODINU K. 11 — ZEMLJE NA GODINU ZA SVE OSTALE J GODINE. I NA ČETVRT "GODINE rada og ked — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. a PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU. SE ADMINISTRACIJI DUBROVNIKA“: , ks SE: ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. i ( PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Ž ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO eee RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — Z PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XVI. U Dubrovniku 28. septembra 1907. Broj 39. Srpski novinari u Dubrovniku. Od srijede na večer do danas imali smo u našoj sredini članove ,Srpskog No- vinarskog Udruženja“ u Beogradu, koje je; slaveći ove godine 25-godišnjicu svog op- stanka, došlo na plemenitu i patriotsku za- misao da proputuju srpske zemlje, te da na taj način budu, ako i za kratko vrijeme, svjedoci onoga što o Srbinu izvan svoje slobodne kraljevine čuju, da se uvjere o te- škoj borbi, koju mi Srbi moramo da izdrži- mo za svoj opstanak. Mi smo našu braću dočekali otvorene duše i iskrena srca, jer drukčije nije se mo- glo ni zamisliti. Jedna krv, jedan jezik, je- dna misao, uhvatili se u zagrljaj. Mi smo bili više nego veseli, oduševljeni i razdra- gani, što smo doživjeli sretni čas, da se sa milom braćom sastanemo, porazgovorimo i proveselimo, kao no ti brat s bratom, Srbin sa Srbinom. Mi smo ih kroz dva dana vo- dili brovnik nazvaše, da im pokažemo zname- nite ostatke, koji govore o prošlosti ovog »muzeja“, koji pričaju o staroj slavi negda- šnje republike Dubrovačke, i napominju nam veze i odnošaje našeg grada sa srpskim ca- revima i kraljevima. S druge strane, sastanak sa našom bra- čom nosi u sebi naročiti značaj, na koji treba svratiti malo više pažnje. Novinarski posjeti nijesu obična ni prosta stvar, oni su puni značenja, jer štampa je danas snaga, sila i moć. Zar malo znači, kad , se rukuju i u lice izljube braća, jedni od tamo daleko, čak iz Beograda, a drugi sa ove sitne tačke, mrtve straže, na Primorju, — pak isti ljudi, ista krv, jedno srce, jedne misli! Srpski novinari iz kraljevine putujući kroz naše zemlje uče se da na mjestu upo- znavaju, prouče razne srpske krajeve; da se bolje i tačnije upoznaju s narodom. Na svom putu mogu da vide dosta i dobra i zla, a oni su moć koja može i mora da zlo ispravlja a dobro pronosi, te braću u kra- ljevini izvijeste nešto i o nama, a mi opet učimo o njima. Ali posjet naše braće k na- ma tek će onda postići svoju cijelj, kad na- knadi i ispuni onu veliku potrebu, koji i suviše osjetljivo osjećamo, a to je: naša ja- ka uzajamnost i duševno jedinstvo. To va- »čudnim gradom“, kako braća naš Du- . lja da nam bude jaka osnovica, koja će za čas pokazati svoju veliku moć u narodu te živi u pet raznih država. Velika je i plemenita zadaća novinstva, .a naročito našega, ali je i teška, te ovakovi izleti i ovakovi sastanci jedno su od naj sigurnijih sredstava da posao bude lakši i da odgovara koristi i interesu naroda. Stoga nek je braći novinarima naj iskre- nija hvala na njihovoj plemenitoj i patriot- skoj posjeti, a dane provedene skupa u Dubrovniku Srbi Dubrovčani ne će nikad zaboraviti. Dolazak. U srijedu na večer u 10!/, sati stigoše mili gosti preko Mostara u Gruž, gdje ih je na stanici dočekao izabrani odbor od 5 lica. Odatle sa kolima odoše u Hotel Imperial, gdje gosti odsješe. Bilo ih je 28 na broju sa 7 dama, a pod vodstvom srpskog dramatičara Hanbteva Nušića. Prvi dan. U četvrtak u jutro u 9 sati gosti u društvu odbora i drugih Srba Dubrovčana počeše da razgledaju znamenitosti grada. Kneževsku pa- laču, Sponzu, Narodni Muzej i Moćnik st&ne crkve razgledaše gosti osobitom pomnjom inte- resovanjem. Poslije podne u 2 sata obadoše gradske bedeme, pri čemu nam je istaknuti zauzetnost i ljubav g. Vice Adamovića da braći Pa svaku znamenitost i pokazuje istoriju. U 3'/, sata bio je 22let na. Lokrum, gdje gosti provedoše vrijeme do pred samu večer. Na ve- čer je grad bio rasvijetljen velikim “električnim svjetiljkama, na čem nek je osobita hvala dubro- vačkoj općini. U 7!/, na Brsaljama uz rasvijetu, paljenje umjetnih vatara i raketa odsvirala je »Srpska Građanska Muzika“ program u počast »Srpskom Novinarskom Udruženju“. Divna ra- svjeta, razne igre raznoličnih vatara i animi- rana šetnja — lijep prizor na divnom položaju Brsalja — trajaše do 9 sati. Banket. U 9 sati na večer bio je u Hotel Impe- rialu svečani banket, koji prirediše Srbi Du- brovčani u počast miloj braći. Banketu je pri- 'sustvovalo 90 osoba, među kojima i Dr. Ivo De Giulli, urednik ,Crvene Hrvatske“, koji se rado odazvao pozivu odbora. Pred Hotelom u bašći svirala je Srpska muzika za vrijeme ban- keta. Na banketu je vladala veselost i lijepo raspoloženje. Kad dođe čas, ustane se čestiti starac gosp. Jero pl. Natali i nazdravi zanosnom nazdravicom našoj braći. G. Kristo Dominković kao urednik , Dubrovnika“ govorio je o značenju dolaska »Srpskog Novinarskog Udruženja“ i istakao potrebu jače srpske uzajamnosti. Ure- dnik ,Srda“ g. Antun Vučetić nazdravio je slozi Srba i Hrvata. U ime ,Srpskog Novi- narskog Udruženja“ digao se simpatični Brani- slav Nušić i duhovitom i bistrom riječju za- hvalio dubrovačkim Srbima. Govorio je o Du- brovniku i kazao kako su ovim dolaskom srpski novinari obilazeći bedeme i grad spoznali prošlost i budućnost njegovu. G. Dr. Ivo De Giulli, urednik ,Crvene Hrvatske“, pozdravio je kao Hrvat jednokrvnu braću Srbe, gledajući u slozi Srba i Hrvata čvrst bedem protiv zajedni- čkih neprijatelja. G. Ir. Stijepo Knežević po- zdravio je g. Stevana Curčića i istakao njegove zasluge za srpsko novinstvo, na što je g. Čurčić izrekao divan govor Dubrovniku i Srbima Du- brovčanima. G. Čurčić bio je preko govora više puta prekidan i aplauzom i poklicima ,živio“. Još su govorili sa strane članova ,Srpskog Novinarskog Udruženja“ gg. Cvjetković, Ovili- čević i Kovačić, a sa strane dubrovačkih Srba gg. M. Sarići F. Kulišić, a kao urednik ,Srpske Zore“ g. Nikola L. Brkić. Upravo“ u ponoći, poslije vesele pjesme i razgovora, braća se ra- stadoše sa ,laka noć“. Drugi dan. U petak u 9'/, sati u jutro posjetila su mila braća naše ustanove i društva. U ,Dubro- vačkom Radničkom Društvu“, gdje su bili i počašćeni, pozdravio ih je tajnik društva, a za- hvalio je gospodin B. Nušić, sa vrlo biranim riječima, naglašujuć kako je radništvo jedna od naj jačih potpora društva. Iza posjete društava obišli su naša dva manastira, Franjevaca i Domenikanaca, te su u ovom posljednjem na- ročitom pažnjom posmatrali krst kralja Uroša. Poslije ručka u 2!'/, sata pohodilo se je grob naših neumrlih učitelja A. Fabrisa i Dum Iv. Stojanovića, te je g. B. Nušić u ime ,Srp. Nov. Udruženja“ ovim našim borcima položio vijenac, koji je nosio trake u srpskim bojama, a na njima je stajalo napisano ,Dum 1. Stoja- noviću i A. Fabrisu, ,Srpsko Novinarsko Udru- zenje 1907.“ Poslije ovoga podoše naša braća u pratnji nekolicine nas put našeg. čarobnog kraja, Rijeke Dubrovačke. Pregledali su lijepi vrt braće Papi, zatim izvor i mline naše Rijeke, pa na posljetku našu domaću ustanovu, lječilište Termoterapiju. Poslije 6 sati u večer vratilo se je u grad, a na T'/, sati svirala je ,Hrvatska Općinska Glazba“ u počast ,Srpskom Novinarskom Udruženju“ pred Općinskom kafanom, gdje su naša braća u skupu za jednim stolom bili upo- redani, a grad je bio rasvijetljen. U 9 sati na večeru u Hotel Imperialu dođe nekoliko Srba građana sa gospodama, da se uoči rastanka još jednom nađu na okupu i bratski se po- razgovore. Trpeza zajedničke večere brojila je preko 50 osoba, što gospode, što dama, a vese- lost se tako razvila, da ne zaostajaše za onom jučerašnjeg banketa. Ne bješe još nego desetak sati do rastanka pa ne bi bilo moguće a da ne pane koja bratska nazdravica. Gosp. Branislav Nušić pozdravi otmenom nazdravicom dubro- vačke gospođe, a gosp. Matej Sarić istaknuo kako je Srbima Dubrovčanima bila dužnost da svoju braću veselo pričekaju, zaželio im je sre- tan put i izrazio kako će nam u srcima ostati naj prijatnija uspomena posjete naše braće. S na- še strane su ih pozdravili gg. Antun Vučetić i prof. Melko Radulović, dok je sa strane čla- nova ,Srpskog Novinarskog Udruženja“ palo još par srdačnih i toplih nazdravica. Preko večere je svirao Srpski tamburaški zborpod upravlja- njem g. Ivana vit. Cižeka, i dao prilike braći da čuju tačno sviranje naših tamburaša, o ko- jima se braća laskavo izraziše. Pred samo po- noća rastasmo se sa ,doviđenja u jutro na pa- robrodu“. Odlazak. Jutros u 9 sati sati sa parobrodom ,Gd- dol6“ otputovaše naša braća iz gruške lukešput Boke Kotorske, odakle će na Cetinje. Na paro- brod ih ispratilo nekoliko Srba građana, pa se rukovasmo i izljubismo, a kad se lađa odbila od kraja, nastane klicanje ,živio“ koliko sa pa- robroda toliko sa obale i mahanje rupcima i šeširima. Sa parobroda odjekne čitavom lukom pozdravna pjesma i ,Mnogaja ljeta“, dok paro- brod ne zađe. Nek je našoj braći sretan put i naj ljepša uspomena ! Srbija i Crnagora. »Trgovinski Glasnik“ donosi ovaj članak: Ako je suditi po onome, što čitamo po stranim novinama, naši odnosi sa Crnom Go- rom nijesu na žalost naj bolji. Još od onog doba kada je nastalo političko vrijenje u Crnoj Gori i kada su neki naši listovi uzeli da kritikuju stanje, koje je stvoreno političkom rasprom, još onda su počele u austrijskoj štampi izlaziti gdje koje notice, u kojima se tvrdilo, da je na Ceti- nju učinilo nepovoljan utisak postavljenje ot- pravnika poslova Srbije bez prethodnog agre- mana. I ako su te vijesti demantovane sa zva- nične strane, odnosi se time nijesu popravili, ako je vjerovati austrijskoj štampi. Nije nam poznato, kakvi su naši zvanični odnosi, da li su oni onako bratski kakvi bi trebalo da budu, ili je sve ono što se po novinama piše odjek baš tih zvaničnih odnosa. Mi u to ne možemo ulaziti, ni saznati pravu istinu, ali zato ćemo pokloniti pažnje onome, što se od nekog vre- mena piše u dobro nam poznatom ,Zeit-u“ Na smrt! (Nastavak) Sevast. Jovanović. — Pećanac. IV. Dok je Nuri-aga ovako muhabetisao sa svojim gavazom, pored njegove kule pronicahu neke mrke prilike, razvijeni i vitki ljudi i do zuba, što vele, naoružani. To je bio Dušan sa svojom četani. Pošto je naj prije ubio nekoliko zulumčara, a zatijem rasporedio stražu, on se, u pažljivom oprezu, kao mačka približavao aginim odajama sa još nekoliko svojih drugova. Pokušaše da otvore vrata, no ona su bila zamandaljena. Naj zad ih jednim silnim udarcem otvoriše i nevje- rovatnom brzinom poletješe unutra. Kad ih je spazio Nuri-aga, on se brzo maši oružja, koje je visjelo na zidu. No, prije nego što je uspio u tome, dva ga džina oboriše i čvrsto svezaše. Isto tako je i Đorđe, uz pripo- moć ostalih, savladao njegova gavaza. — Muč, bre, aga, ni riječi, ako ti je život mio — reče mu hladno Dušan, kad je pokušao da zove u pomoć, i stavi mu naganac na usta. Ove riječi uliše u agu gnjev, te je počeo trzati rukama da se oslobodi veza. Ali, videći svoju nemoć, on pozelenje, zadrhta u smrtnom strahu, a poslije škripaše zubima i krvnički gledaše na vojvodu i ostale četnike. — Šta hoćeš, džanum, od mene u ovome vaktu — upita gnjevno vojvodu. = — Ništa više do tvoju obrijanu glavu -- odgovori mu hladno vojvoda, zatijem pogleda na drugove i dade im neki znak. . “ke Daću ti, valahi, junače, cio moj aga- luk i Pal ljepšu hurijsku Sjepahio;. samo mi život pokloni, — Ne bi te, aga, sada pustio, da mi Pa- diša pokloni pola svoje carevine, a ne tvoj aga- luk. Krv nevine raje, koju si ti pobio, vapije pred prijestolom pravde za osvetom. Na skoro poslije ovoga čuo se jak pucanj, jedan na drugim. Krv šiknu po sidžadetu, a on- da nastade potmulo krkljanje. — Odreži, Đorđe, gavazu glavu, reče voj- voda, a sam skide svileni saruk s agine glave, uhvati za perčin i srubi je do ramena. I za malo istijem putem, kojim su i došli, kretali su se pažljivo četnici put seoske črkve.: Noćni tamni veo skrivao ih je od špijunskih očiju. Pred crkvom je, u to vrijeme, stajala je- dna crna tajanstvena prilika; čije se lice nije moglo vidjeti, pošto je bio nagaravio čađu. Čim spazi četnike da se približuju, pažljivo otvori vrata i uđe u crkvu. — Blagoslovi, očel — oslovi ga vojvoda i priđe mu ruci; a za njim i svi ostali. — Bog vas blagoslovio, junaci! — tiho kroz tamu zazvoni drhtavi glas staroga svešte- nika. nE — Je li dobre glasove nosite? Sta ste u- činjeli sa agom? — šapatom ih upita, pošto naj prije za njima zamandali vrata. — Pa nijesu loši, reče vojvoda. Aga je malo čas ubijen. Samo nam je Đorđe ranjen, kad se sinoć vraćao iz sela, pa opet pošao u;boj. — Napali me Bugari i malo rovašili — brani se ovaj, a neki se nasmijaše na njegove riječi. — Lakše, braćo, viknu sveštenik. Mogu nas špijuni čuti, pa poslije propada cijela stvar. — Pravo veliš, oče, odobri mu vojvoda. Nego mi reci, je li ovdje sve spremljeno u Aora čaju da asker napadne. — Jeste, i pokaza mu sklonište na sjevot« noj strani. Zatijem donese jedno bošče, izvadi nekoliko pečenih pilića, pogače i vina, pa turi pred njih. — Znam, da nijeste sinoć ništa večerali. Evo, pa se malo potkrijepite, a ja odoh časkom do kuće, da vidim šta se radi i zbori po selu — reče sveštenik i tiho, nečujno iziđe iz crkve. V. Pucanj četničkih pušaka iznenadno je raz- budio agine gavaze, koji su se bezbrižno od- marali u kuli. Onako bunovni i sanjivi oni se latiše oružja i pojuriše aginim odajama. Bi im mučno kad ugledaše iskasapljenoga agu i ga- vaza, oblivena u vreloj krvi, koja se još pušila. Beirili su dugo šta im valja činiti. U potjeru sami nijesu smjeli ići ni u kome slučaju, jer su se bojali četnika kao žive vatre. Naj zad riješiše, da iskupe Arnaute i sačekaju asker. Ne potraja dugo, a kroz selo se jasno ras- poznavao bat konjskih nogu. Po raštrkanim sokacima jurio je asker ka aginoj kuli. Iz ma- lih, njekih domova gdje-gdje su virile radozna- le glave. Dolazak askera u ovome zemanu pro- budio je cijelo selo. Na plavičastom nebu već se osmijehivala probuđena zora i svježina. Namigljive zvijezde, koje su međusobno šaputale ljubav, počele su nečujno da trnu i čeznu. < Hodža s munara kujisaše: Saba, te se ime Alahovo rastolijegalo po srpskim krajevima... (svršiće se)