š . sačinjava zločinstvo smetanja javnog mira NOVNI CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GOLINU K. HN — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU \. FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. == IZLAZI SVAKE SUBOTE God. XVI. U Dubrovniku Broj 40. U ime Njegova Veličanstva Cara. C. k. Okružni Sud u Dubrovniku n državnog odvjetništva odlučio je da sadržaj članka poli- tičkog časopisa ,Dubrovnik“ broj 39 koji je izašao u Dubrovniku na 28 septembra o. E. naslovom ,Muslimani u Bosni i Hercegovini“ koji počimlje sa ploči Kada su u decembru p. g.“ a svršava sa riječima ,na Kojoj će se jako raskrinkati nečovječni rad okupatorske uprave“ D , po 8 65 k. Z., te potvrđuje već izvršenu zapljenu, dekretom širenje lista u pogledu istog članka, određujo uništenje zaplijenjenih istisaka kao i onijeh koji bi so slučajno još zaplijenili, suviše rastavu dotičnog štamparskog sloga i objelodanjenje presude u smislu 8. 10 zakona 17 decembra 1862 broj 6 1. d. z. a prijedlog e. k. Razlozi. Zaplijenjenim člankom nastoji se razdraživati na- rod muhamedanske vjeroispovijedi na prežiranje i mržnju proti načinu vladanja i upravi državnoj u Bosni i Her- cegovini, $. 65 a) k. z. C. K. Okružni Sud, Odio IV. > Dubrovnik, dne 1 oktobra 1907. Bojanić. Dogagjaji u Srbiji. Ovo dana Beograd je opet postao kr- vava pozornica, a događaji te su se odi- grali mogu povući za sobom posljedica koje bi vrlo lako mogle dovesti do kajanja radi nepromišljenosti i netaktičnosti. Vijesti, te nam ovo dana stižu iz Srbije, dale su po- voda štampi, da se i opet pozabavi ovom slobodnom balkanskom državom, a dušma- nima njezinim pružiše priliku, da još uvi- jek i na dalje nasladom izlijevaju svoj žuč protiv Srbije, i upozoruju na nju kao na zemlju nesposobnu da živi slobodnim živo- tom. Mi više obično znamo, da, kad se ne- Prijateljska štampa počne bezobzirno naba- civati na Srbiju, u njoj se baš tada do- gađa nešto, što toj štampi nikako ne ide u račun, pa zato nikada i ne davamo važno- sti svakojakim vijestima, koje su većim di- jelom plod kakve strastvene stranačke borbe, a što neprijatelji Srbije brže bolje primijene na. dinastične i državne stvari. Mi Srbi s Pri- morja, koji nijesmo ni“ radikali ni samostalci, ni naprednjaci, ni pristaše ma koje srbijan- ske stranke, nego samo Srbi, koji braću u Srbiji poznamo samo kao Srbe, a shvaćamo što su stranke i stranačke borbe, više smo puta stavljali na srce braći Srbijancima in- lee narodne pred sve druge stranačke, a Oni su nas shvatili, pa im nikad nije na žao bilo čuti našu riječ, koja je bez sumnje iskrefa i patriotska. Mi zato i danas hoćemo da zabilježimo naj novije događaje u +Beo- gradu, i to tim prije što i nama samim o- Vakovi ekcesi naturavaju pitanje adresovano našoj braći: a kuda ovo vodi? — Eto, sve beogradske novine bez razlike stranaka Pišu o ubijstvu dvaju Novakovića u ta- mnici tako, da krivinu pripisuju policajskim organima. Ali uza sve to mi ne možemo da se načudimo jednom dijelu beogradske mase, da se radi smrti dvojice novinara, pa ma kako značajan bio taj događaj, usu- duje demonstrirati čak i pred kraljevim dvo- rom. Mi možemo da shvatimo i razumi- jemo uzrujanost mase, pa i demonstracije pred kakvim uredništvom, te ako hoćete čak i pred kojim ministarstvom, ali da se pred kraljevim dvorom iskaljuje masa demon- stranata, to nam nikako ne ide u glavu, jer tu nijesu više po srijedi obični stra- nački interesi ni uzrujanost protiv proti- vnika, već tu je obzir, taktičnost i mo- ral, tu je i ugled države po srijedi. Jer — opet pitamo — kuda to vodi? To obara državi ugled, koji je Srbija u posljednje vri- jeme znatno podigla, to diskredituje Srbiju pred Evropom, koja je bila počela da u Srbiji gleda državu, koja je sposobna da živi slobodnim životom i koja je dostojna te slobode stečene junačkom krvlju svojih si- nova; to je jak argumenat a još jači mate- rijal, koji se zgodno pruža dušmanima, da lakše dadu vjere svim onim lažima, kojima su htjeli da unište ik barem štete mladoj kraljevini; to naj zad baca ružan sjen na političke ljude slobodne kraljevine, i to _ je crna nezahvalnost prema ideji srpskoj. Ako cijelo Srpstvo voli i ljubi Srbiju, te joj želi svaki napredak i blagostanje, te u njenoiui razvitku i sreći osjeća i vidi i svoje veselje i radost, kako onda izvjesni ljudi u kralje- vini misle udovoljiti raskomadanom srpstvu, kad svoju slobodnu državu bezobzirnim po- našanjem i lakoumnošću meću na pazar? Za nas je neshvatljivo, da se dva čo- vjeka, koji su svojom nepromišljenošću u zatvoru počeli da pucaju i prave džum- buse, od kojih je jedan bio i umobolan, nije moglo nekako drukčije umiriti i prisiliti ih na predaju nekakvim kulturnijim načinom, nego krvlju, koju proliše taneta iz žandar- skih pušaka. Dva Novakovića, dva bivša oficira i novinara, u zatvoru beogradskom činili su nešto što nijesu nikako smjeli, a tako isto beogradska policija učinila je nešto što nije po ni pošto smjela. Radi toga iz- vjesni nezadovoljnici napraviše ono za čim teže. Uzbunili čitav grad, uskomešali svu štampu, napravili bučne demonstracije i pred samim kraljevim dvorom. 5. oktobra 1907. Ovo sve ima važnosti i značaja. Srbija. radi ovoga gubi i može mnogo da izgubi, nezadovoljnici jačaju, a neprijateljima, — kojih je i odviše — olakoćuje se posao. Svakako nije patriotski, da se na ovako jevtin način obara ugled Srbiji. Nota srpskoj vladi o reformama u Staroj Srbiji i Maćedoniji. Verbalna nota reformnih sila. Beograd 1. oktobra. Ovdašnji poslanici Austro-Ugarske i Rusije dobili su od svojih vlada istovjetnu notu koja se odnosi na reformnu akciju u St. Srbiji i Maćedoniji i prema dobivenim instrukcijama gospoda poslanici su jučer prije podne u 11 sati posjetili ministra inostranih djela gosp. Nikolu P. Pašića i predali mu prijepis te note. Prijevod iste note glasi ovako: Krvava borba među narodnostima, kojoj je poprište Maćedonija od posljednjih godina, mo- rala je privući ozbiljni pažnju dviju sila anga- žovanih u djelu reforama. Od izvjesnog vremena hrišćanske čete, upravljene u početku protivu otomanske vlade, promjenile su pravac i okrenule su svoju ak- ciju protiv samih hrišćana u cilju, da ih prinude da napuste narodnost i religiju koju ispovije- daju, pa da pređu na stranu one narodnosti i vjeroispovjedi čiju su stvar uzele čete u svoje ruke. Mnogobrojni simptomi, naročito jasno izra- žene manifestacije revolucijonarnih komiteta i balkanske štampe, izgleda da dokazuju da je ovaj zločinački pokret, — bar djelomično — prouzrokovan pogrješnim, i na nesreću vrlo raširenim tumačenjem čl. 3. Miroštetskog pro- grama: ,Odmah čim se bude konstatovalo umi- renje u zemlji, tražiti od otomanske vlade modi- /fikaciju u određivanju teritorijalnih granica ad- ministrativnih jedinica s pogledom na što pra- vilnije grupisanje raznorodnih narodnosti.“ Revolucijonarni komiteti, skrečući u svojoj aktivnosti napade protivu otomanske vlade, i stavljajući na njihovo mjesto narodnosno su- parništvo, radili su naročito tako da rašire teritorijalne sfere svoje narodnosti u namjeri da se takim proširenjem, i ako falsifikovanim i stvorenim više silom nego slobodnom voljom stanovnika, posluže kao osnovom za određivanje teritorijalnih granica, koje su predviđene u čl. 3. Mioštetskog programa i da za to dobiju sank- ciju sporazumnih sila. Ne hoteći diskutovati dobru ili rđdavu na- mjeru ovoga nesporazuma kabineti petrogradski i bečki smatraju da treba jednom za svagda utvrditi ovo što slijedi; : 1. Modifikacije u određivanju teritorijalnih granica zasebnih nacijonalnih jedinica moći će se savjetovati visokoj porti — prema samome tekstu čl. 3. Mircštetskog programa — tek po- slije konstatacije, da je u zemlji nastupio mir. Sporazumne sile, dakle, u savršenoj su sagla- snosti, da se takva konstatacija umirenja u zemlji može pretpostaviti samo potpunim ne- ostankom četa, ne samo za nekoliko mjeseci, za jedno prilično dugo vrijeme, prema tome bi se određivanje granica, o čemu je bilo riječi, moglo otpočeti tek poslije trajnog umirenja zemlje. 2, ČI. 3. bio je pogrješno tumačen, kao da su sporazumne sile imale namjeru da pristupe, tako reći, na podijelu zemlje u nacijonalne sfere. Ova ideja naročito izgleda da je inspiri- sala četničku akciju, kojoj je bio cilj da proširi u koliko je moguće više buduću sferu njihove “narodnosti, a na štetu drugih suparničkih na- rodnosti. Pred ovakim stanjem stvari sporazumne sile smatraju za dužnost da izjave, da one nijesu nikad imale namjeru savjetovati visokoj porti stvaranje nacijonalnih sfera u Maćedoniji, i da su se odredbe čl. 3. Mircštetskog programa ticale samo promjena relativno od malog značaja, u cilju, da olakša rad lokalnih vlasti. 3. Određivanje teritorijalnih granica, koje su sporazumne sile uzimale u obzir — ma kakav bio njegov karakter ili njegov eventualni zamašaj - ne bi ni u kom slučaju mogao biti na tobožnjim promjenama, koje bi izazvala tero- ristička akcija četa. Ni dobiti ni štete koje su iza terorističke akcije došle, ili će doći, kao po- sljedice za jednu ili drugu suparničku narodnost, ne će poslužiti za osnovu određivanja teritori- jalnih granica, o čemu je riječ u čl. 8. — Ovo određivanje granica naprotiv biće zasnovano na principu ,status quo ante“ i na ozbiljnim i nezavisnim konstatacijama izvršenim na samom zemljištu. Dvije sporazume sile, preduzevši ovu tešku zadaću u Maćedoniji, izjavile su više puta da ne će dopustiti u njihovu reformatskom djelu miješanje lokalnih elemenata, kome je cilj da dade drugi pravac, protivni pogledima dviju vlada, koje u ovom pitanju rade sporazumno sa drugim velkim silama. Sva četnička aktivnost u tri vilajeta mogla bi samo da pogorša situa- ciju podstičući visoku portu da pojača repre- sivne mjere, koje su sasvim opravdane, i uči- nila bi, da se zakasni sa ostarenjem reforama, tako potrebnih za boljitak i za same interese hrišćanskog stanovništva u Maćedoniji. — Ne- minovno treba da prestane neprijateljstvo između ovih narodnosti i dvije sporazumne sile, polažući naročitu važnost onim gore pomenutim obja- šnjenjima i izjavama, smatrala je za nužno da ih dostavi vladama balkanskih država. One se “ nadaju, da će se ove vlade inspirisati napome- nama i savjetima koje im one daju u njihovom sopstvenom interesu, i da će se zauzeti da se učini kraj ovakom potpomaganju, koje bi ma- ćedonske čete mogle naći kod svojih narodnosti. Stavljajući vam na znanje ovo što je gore rečeno, u sporazumu sa austro-ugarskom vladom koja je uputila istu ovaku instrukciju svome predstavniku, pozivam vas, da se sporazumijete o Na smrt! Pg (svršetak) Sevast. Jovanović. — Pećanac. Glas o aginom ubistvu munjevito se raz- Nio po cijelom selu. Oko njegove kule sjčze- tilo se mnoštvo Turaka i Arnauta. Hesapiše od Svake ruke, ali nijesu mogli znati, gdje su se skrili četnici. U selu nema druge nacije osim njih i Srba. A znali su unaprijed, da ovi ni u kome slučaju ne će izdati četu. Najzad svršiše time, da prvo pregledaju svaku »daursku“ kuću, pa ako ih tu ne nađu, da podu u potjeru. Tako i učiniše. Jedan odred askera odmah opkoli selo, a drugi se krene krož selo. Kad su bili spram crkve, hijedoše prvo nju da pregle- daju; ali su vrata bila zamandđaljena. 'To im dade povoda da posumnjaju, e su se tu skrili. Juzbaša odmah naredi da se opkoli crkva, a sam je tražio da se četnici predaju. Tad vojvoda brzo rasporedi četu, dade znak i na poziv juzbaše da se predaju, odgo- Voriše — plotunom.. Odjednom srpske puške začiktaše, i tim je strahovita borba otpočela. Jedna šaka ljudi, opkoljena sa svijeh strana, zatvorena u staroj crkvi, morala je da se odu- ha j ! pre nametljivoj mnogobrojnoj turskoj vojsci. — Na smrt! — viknu hladno vojvoda. “Asker je takođe odgovorio plotunima. Nji- hovi gubici još od prvih metaka bjehu golemi. Napaćeni srpski četnik ljuto plaća tiraninu svoja pogažena prava i slobodu ! U taj mah zrno pogodi Đorđa baš u grudi. On pokuša da se digne, ali se odjednom sru- ši o tle. Krv ga svega obli. — Držite se hrabro! — bjehu mu poslje- dnje riječi. 2 Vojvoda ga pogleda s prikrivenim bolom, a u tome trenutku i njega okrznu zrno po obrazu. Ali on nije napustio svoje mjesto, već sam ubrisa jaglukom krv, nanišani kroz, busiju i pogodi juzbašu, koji pade mrtav s konja. I lijepo se moglo vidjeti, kako mlatara kolčina kraj njegova mrtva tijela. — Osvetio sam te, pobratime! — okrene ge Đorđu i reče mu s b6nim osmijehom. Za- tijem mu priđe, poljubi ga u još vrelo čelo, otpaše redeške i uze mu pušku. Već je i podne bilo prevalilo, a očajna je borba još trajala. Uz tutnjavu gromova i zvi- ždanje kuršuma, gromko su se razlijegali ju- nački krici srpskih četnika. Njihov broj biva sve manji, a asker navaljuje svom silom. Živi junaci zaklinju se na mrtvim lješevima svojih drugova, da će ih dostojno osvetiti. Borba je bila sve ogorčenija. Vojvoda so- koljaše svoju družinu; ali se ipak na njegovu licu mogao primjetiti nemir. — Što li to još nema Alekse da otvori vatru? — zabrinuo se on. Da ga nije asker opazio između redova i napao ? i Aleksa je bio njegov četnik, koga je bio poslao, sa još četiri druga, da prodre kroz tur- ske redove i napadom izazove borbu u pozadini. Ova slutnja još više vojvodu uznemiri. On škripnu zubima i sa još većom žestinom poče da gađa u golo meso. — Na smrt! — riknu kao ranjeni lav. U to vrijeme on primjeti neku uzrujanost među askerom. Iz jedne niske kućice osu se živa vatra na njega. To je bio Aleksa s družinom. Ovaj iznenadni napad dovede u nered tur- sku vojsku. Nalazeći se između dvije vatre, 0- na je naglo počela da se povlači k aginoj kuli. Ali su za njom neprestano letjeli kuršumi srp- skih pušaka. Već se bio počeo i lak suton hvatati, kad je borba prestala. Nu, ne potraja dugo, a asker ponova učini juriš na crkvu. 1 boj se opet još žešći otpočne. Ogorčenje je bilo i s jedne i sdru- ge strane. Askeri bijahu privukli dva topa iz agine kule i zrna šrapnelska obasipahu crkvu. Od njihovih granata počeo je krov da se zapa- ljuje; ali su četnici ipak stajali, kao tvrda sti- jena, i odgovarali im živom vatrom, obarajući jednog po jednoga tiranina. Onu kuću, u kojoj se bio skrio Aleksa sa drugovima, askeri su još u početku boja srušili topom. I pod njezinim ruševinama našli su pet mrtvih izrešetanih lješeva i izlomljeno oružje. I sad svu svoju silu obrate na crkvu. Istina četnici su se hrabro držali; ali im se i- pak približivao posljednji trenutak. Vatra je bila sve slabija i slabija. Još su samo tri puške groktale, a i zapaljenu zgradu već je bio pla- men obuzeo. U zaglušljivoj atmosferi dima i krvi, među lješevima poginulih junaka, stajao je vojvoda kao gigant, sa još svoja dva druga i obarao askere. g Najzad kuene posljednji čas. Ispališe i po- sljednje metke. Vojvoda uze svoju vjernu pu-