«s ————— == DROVNIH IZLAZI SVAKE SUBOTE LI0d. XVI \ CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K: 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA, PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI » DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU, ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM sETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. U Dubrovniku 12. oktobra 1907. zaj Broj M Dubrovnik, 12. oktobra. Dalmatinski se sabor otvorio i zatvo- rio; otvorio se je po starome formularu, a zatvorio se kako. se obično zatvaraju sjedni- ce seoskih općina. Mislimo da smo sa ovim sve rekli. Ali da nam se ne predbaci da pretjeravamo, iznijećemo i bilans zadnjeg zasjedanja našeg sabora. Naj prije bismo upitali neke zastupnike, da nam iskreno ka- žu: zašto ih je narod birao za poslanike ? Je li za to, da pred svojim interesima za- nemare i zapuste interese naroda i, kad ih dužnost zove da pred kompetentnim foru- mom brane narodne interese, da oni, oglu- šivši se svojoj dužnosti, ostanu kod kuće? Brane li se tako narodne potrebe ; jevli to patriotizam ili što drugo? Nikada nije bilo u saboru manje poslanika od ovog zadnjeg zasjedanja, tako da bez talijanskih zastupni- ka nije mogao biti potpun broj, koji je po- ireban da sabor može raditi. Ovakovo po- našanje moramo osuditi, jer neka gospoda, kada znaju da ne mogu odgovarati zastu- pničkim dužnostima, neka ih i ne uzimlju na sebe. Ne možemo odobriti ni saboru, koji je prihvatio zaključke, da se pojedinim za- stupnicima dade dopust, a nekim čak i za cijelo saborisanje. Ovakovim postupanjem dokazuje se, da se ne zna savjesno cijeniti zastupničke du- žnosti. Dalo bi se ipak upitati, a mi, koji smo malo i malicijozni, postavljamo ovaj upit: je li ili nije odsutnost jednoga dijela naših zastupnika baš i proračunana? Neka nam se ne upiše u grijeh, gdje ovo pitamo, ali na našem političkom tijelu ima «nekakvih simptoma, koji nas ne mogu ni- kako zadovoljiti. Gospoda zastupnici znali su, da prigodom ovog zasjedanja moraju doći na pretres vrlo važna pitanja, a kada ne bi bilo drugog pitanja, već sama izborna reforma, to je već moralo biti dosta, da se naši zastupnici odazovu svojoj dužnosti i da bez premišljanja i oklijevanja otiđu u sa- bor. Poznato je bilo našim zastupnicima, da će ovom prilikom izaći na srijedu i jezi- čno pitanje; trebalo je dakle biti na okupu. A sada da se malo svrnemo na sabor- ški rad. Sa ovim zasjedanjem ne možemo nikako biti zadovoljni. Rado priznajemo da je sabor prihvatio neke važne prijedloge i Zaključke ekonomske prirode, ali sva druga Važnija pitanja ostala su u istom stadijumu kao i prije sabora. : Na vladinu dvoličnu izjavu. o jezičnom pitanju nije se odgovorilo na način kako bi- smo mi bili željeli a narod očekivao. Prote- sti su zastarjela stvar, na koje se bečka vlada odavna priviknula, pa zato i ostaju bez uspjeha. Moralo se je jednom više pre- kinuti sa protestima, a djelom pokazati, kao | iu Handelovoj aferi, da se naše zastup- stvo ne da dulje zagovarati kojekakvim vla- dinim diplomatskim doskočicama. Zašto naš sabor u tome pogledu nije prihvatio mišlje- nje nekih zastupnika, koji su tražili energi- čniju akciju? Poslije onakove vladine izjave o jezičnom pitanju? našem zastup- stvu nije preostalo drugo već da izađe iz sabora i ne uđe više ni u sabor ni u par- lamenat, dok vlada pravedno ne riješi već jednom to važno pitanje za našu pokrajinu. Ovakova bi akcija mnogo više djelovala od naj energičnijih protesta, a vlada bi bila pri- siljena da se makne. U Han delovoj aferi, da se je naš sabor zadovoljio samo sa pismenim protestom, sigurno bi Handel i danas bio namjesnik Dalmacije. Naši su zastupnici iz one afere mogli mnogo naučiti. A što da kažemo o izbornoj re- formi? Ona baš kao da je namjerno bila ostavljena za zadnje dane saborisanja. Došla je na tapet, kad se je unaprijed znalo, da niti može prodrijeti radi odsutnosti mnogih zastupnika, a niti se je o njoj moglo raspra- vljati, jer su saboru bili odmjereni dani; a i onaj kratki spomen o njoj izgledao je, kao da naši zastupnici nijesu osvjedočeni o njezinom interesu. Razumljivo nam je, ali to to nije časno. Preko obligatornog glasanja prešlo se je mdikom. Na žalost veći dio izbornika u našoj pokrajini ne dolazi na izbore, jedni pod presijom raznih okolnosti, a neki pod utjecajem svakojakih agitacija nalaze za naj zgodnije pasivnost u iz- borima. Na ovaj način naše zastupstvo ne može kazati, da ga je birala volja naroda, već samo jedan dio naroda, a taj je dio u mnogim slučajevima manjina. Ovome je tre- balo naći lijeka, a jedini bi lijek bio u u obligatornom glasovanju. Naš je sabor u tome morao ići za ostalim saborima u Monarhiji. Politička situacija pojedinih stranaka nije se pročistila, već se gore zamrsila. Neke osobne osvete i razmjerice nijesu se smjele prenijeti u sabor, a ovo je baš urodilo ra- sulom ,hrvatske stranke“. Ne odobravamo gdje sabor nije primio prijedlog g. Milića u prilog domaćoj jednoj industriji u Spljetu. Izgleda kao da se ovom prigodom iz neke osvete radilo. Nije bilo na svome mjestu izlažtti na srijedu pitanjem ,Jedinstva“, jer može izgledati kao da se je to namjerno uradilo baš da se rastruje ,hrvat. stranka“, a ako ikada danas je bila potrebita sloga u »hrvat. stranci“. Drukčije na ovaj način moralo bi u svakoj stranci da se dolazi do razdora, jer nema novine koja nema svojih pristaša i protivnika, a oficijalni organ stranke nije bilo ,Jedinstvo“ već , Narodni List“. U- vjereni smo, da je slučajno došlo na tapet pi- tanje kojeg drugog lista ,hrv. stranke“, raz- dor bi se jednako dogodio, jer bi bila strana za i proti, a stvar je u sebi shva- tljiva. Ovo se je dakle moralo izbjeći, jer nije bilo taktično. Na ovaj se način samo ruši, mješte da se jača i utvrđuje. ' Još bi mogli koješta da prigovorimo radu ovogodišnjeg sabora, ali i to ćemo dru- gom prilikom. Svakako i ovo što napisasmo učinismo u naj boljoj namjeri, te ne bi rada da nas kogod krivo u čemu shvati. Arnautski i bugarski zulumi. Beograd, 10 oktobra, Arnauti protiv reforama. -— 20. pr. m. Jusuf Jumbar i Tahir Smoka, dva Arnautina, poznaia sa svojih zuluma, ubili su u Peći žan- darma Srbina Nikolu Miladinovića, da na taj način prisile i onaj mali broj žandara Srba, da napuste svoje mjesto. Zlikovci su ubili žandarma nasred čaršije, pazarnog dana, kad je bilo svi- jeta. Vlast nije intervenisala i zlikovci su mirno otišli. Istog dana u veče Arnauti su držali zbor u Tabehani, blizu Peći, gdje su se solidarisali sa zlikovcima. Bugari protiv Srba. — Na 4. ov. m. bu- garske vojvode Petar Acev i Steljče Tomev ubili su jednog našeg čovjeka iz Orahovaca, a četvoricu iz istog sela i dvojicu iz Krstešca po- veli sobom. Sutradan istim putem s pazara vraćajući se seljaci iz srpskog sela Nikodina naišli su na bugarsku četu, koja je, s oružjem u ruci, izdvojila iz gomile tri mladića, Dimitrija Trajkovića, Stojana Isukovića i Lazara Jorda- novića i odvela ih u šumu. Na ovaj način bu- garske čete održavaju teror da bi prinudile ne- koliko srpskih sela s desne strane Vardara, da predu na bugarsku stranu. | Ovih dana (izmedu 3—6) prispjela je u velešku kazu nova bugarska četa od 60 ljudi. Sada u veleškoj i prilipskoj kazi četuju ove vojvode: Acev, Tomev, Mirče i Tameljko. na C. K. Vladu! Upravljen od poslanika Vladimira Simića i drugova u sabor. sjednici 2. oktobra t. g. Ima nekoliko godina, da je katoliška crkva u Obrovcu u vrlo trošnom stanju. Drvena grada krova sagnjila je, te iziskuje da se čim prije krov pregradi. i U koliko je poznato potpisanim, trošno stanje crkve bilo je konstatovano od strane 6. k. kotarskog mjernika, ali nije poznato, da li su potrebite radnje date na zakup. Uslijed toga poipisanima je čast upitati vis. 6. k. vladu: I Je li joj poznato trošno stagje katoličke crkve u Obrovcu ? I. Misli li kroz naj kraći rok, a svakako prije zime, narediti da se popravke izvedu? Odgovor. Na upit časnog gospodina zastupnika Si- mića i drugova prikazan u sjednici 2. tek. mj. glede popravka katoličke crkve u Obrovcu, do časti mi je odgovoriti, da je još godine 1905. bio izrađen prethodni nacrt za proširenje one crkve kao i za gradnju zvonika. Potrepština za izvedenje ovih radnja iz- nosi po prilici 45.000 kruna, od kojih bi pala svota od 15.000 kruna na teret župljana, dočim bi ostale troškove imala barem djelomice po- kriti župska crkva. Ali niti općina niti crkva, koje su bile upitane, da li bi bile voljne doprinijeti za spo- menute radnje, nijesu dale povoljan odgovor, tako da je Namjestništvo moralo za sada na- pustiti ovo pitanje. Što se pak tiče samoga popravka one crkve, častim se primjetiti, da u ovom pogledu Namjestništvu nije dosada stigla nikakva molba, te s toga nije imalo povoda da se tim bavi. Ali će Namjesništvo uslijed upita u tom pravcu odrediti shodne izvide te će prama ispatku iz- vida odrediti što bude potrebito. Kronika. »sSlavenska Misao“ u Trstu kao da uživa, kad joj se neko namjeri da piše proti našemu listu, jer do sada smo više puta naišli na sa- stavke, koje je ona u svoje stupce vrlo rado zagrlila, udovoljujuć dopisnika, da mu u ojelini donese što on hoće da na nas saspe. U svome 61. br. ov. mj. donosi jedan o- dulji članak, koji je istakla na vidno mjesto, a glas je — kako tu stoji — jednog Srbina iz Boke-Kotorske. Članak pun sumnjičenja, pod- vala i denunciranja nije propustio a da se ne zadjene o svakoga ko pošteno misli i kome je do dobra i jedinstva srpske stranke na Primo- rju. Naj više dopisniku smeta naš list, pa je protiv njega sasuo što ne bi kadar bio izmisliti ni kakav naj gori plaćenik. Odgovarati finom dopisniku na pojedino- sti značilo bi gubiti od svoga, jer odmah vi- dimo s kime imamo posla. U ostalom čestitamo = Episkop Nikanor o Dubrovniku.“ “Dubrovnik je radi toga, što je mnogo vre- Mena bio jedino sklonište prosvjete među Sla- Venima Balkanskog Poluostrva, potakao: više spisatelja, da se pozabave njegovom povjesni %m i topografijom. Svakome je jasno, da ra- dovi naročito stranih pisaca iz starijega doba 0 nama, rađeni po podacima erpenim iz druge i treće ruke, vrve svakakim griješkama, ali kao dostojnu naknadu mjesto toga mi smo sre- ćni, što kao malo koji grad u svijetu raspola- Žemo podesnim publikacijama u prvom redu slavenskih naučnika, veoma dragocjenim rado- vima, koji su opremljeni modernim stručnim aparatom i raznolikim kritičkim napomenama. Pored tih spisa javljalo se kod nas i sitnijih radova o Dubrovniku, napisanih u stvari s ma- nje spreme i razumijevanja, sa šta je i bilo u Niškog Nikanora počasnog _-— . Knjiž dela Episkopa k a člana dh ari. dadtiate nauka i umetnosti. Knjiga dmi Dubrovnik u prošlosti i sadašnjosti (Goga oo ske, statističke i arheologijske slike). Niš, Knjižara ; š ik Ira Đorđa Murca, Obrenovićeva ulica, 1907 god. str. . IV.-210 sa dvije slike, cijena 2 dinara, tim površnim popularisanim, da tako kažemo, radnjama pogdjekad i komičnih pogrješaka. Nego sve te spise baca u prisjenak, na žalost samo po zloj strani, naj noviji rad niškog episko- pa Nikanora, čovjeka, koji je nekad uživao pri- ličan glas u naučnom svijetu, kao dobar znalac orkvene istorije balkanskog Slavenstva. Episkopov spis o nama iznakažen je radi, grdnog nepoznavanja predmeta u tolikoj mjeri, da smo gotovo spremni zažaliti hartiju, što su je upotrijebili na štampanje toga djela. Pisacje, istina, boravio u dva navratka kod nas; prema Srbima i prema Dubrovčanima uopće prožet je uočljivim osjećajem simpatije, ali ma koliko god on tvrdio, da je ovdje na samom izvoru prou- čavao djela, pergamene i hrivosulje, mi mu u njegovu interesu ne ćemo povjerovati, jer, i ako“ bismo mu na kraju krajeva mogli oprostiti go- tovo posvemašnje nepoznavanje dubrovačke po- vjesnice, kako da opravdamo njegovu neupu- ćenost u našu topografiju, taj posao, koji je i po naj neznatnijeg putopisca naj sitnija malen- kost? Kao ocjenu topografskog materijala, što je on sabrao, dosta je spomenuti, da je tek svako pedeseto ime koga sela ili kraja ispra- vno napisano !... Gotovo nijedna znatnija ličnost ,srpsko- dubrovačke blagočestive opštine“ — taj izmi- šljeni naziv pisac je pozajmio kod Berezina! — nije tačno ispisana. Pored ,Vlajka Dražića“ (Đore Držića) naći ćete kod njega i ,Jakova Sigulu“ (Joakima Stulića); Marinu Getaldićn navukao je spisatelj suknju i okrstio ga ime- nom ,Marija Gostaldi“, Cvijetu Zuzerićku pro- zvao je ,Zuzerdija“, a Palmotićev dramat ,U- grabljena Jelena“ dao mu je povoda, da stvori spisateljku Jelenu Ugribenu, ,koja je pisala povesnicu grčku i srpsku“ !! Pisac je po gdjekad i suviše naivan. Kao primjer ispisaćemo samo partiju, gdje opisuje građanske kuće: ,Svaku kuću, kao što reko- smo, razdvajaju jedna vrata spolja; i ova su jednaka skoro u sviju dubrovačkih kuća. Na njima su jednake čuvene dubrovačke brave koje nemaju kvaka ni alki. Uvek su i dan i noć zatvorene; i na njih se u kuću ne može bez ključa, ili dok ih kogod iznutra ne otvori. Zato, ko ključa nema, dobro kuca alkom na * ida * u vrata, i ćak s tavana mladi im otvaraju. Strane je to na prvi mah čudnovato ; naročito se izne- nadi pa i uplaši, kad se vrata posle kucanja otvore, i on vidi da za vratima nema nikoga, Tu se malo zbuni, i na prvi mah nezna šta će i kuda će. I kad dole nikoga ne vidi, a s gor- njeg sprata niko predanj ne silazi, onda to znači da se ne treba peti i uza stepenice jedne-druge- treće, dokle ga ne sretne kogod na vrhu ste- penica. Često su mladi tako slobodni, ili bolje reći drski, da s nekima čine i šalu, puštaju ih da se penju čak do tavana, u kuhinju gdje se oni nalaze, pa tek onda reknu: ,sluga Vam se! Prostite nije Vam Gospun doma!..“ ako tra- žite domaćina, a ako tražite gospođu, onda : »Prostite, nije Vam Gospođe doma!“ ... I gost mora onda opet dole brojeći često puta više od od 124 stepenice.“ 11! Gospodin pisac, i više je no jasno, treba da najzad ovim dokonča svoju književničku ka- rijeru. Ponovo žalimo, što je ovaj nagrđeni spis ugledao danje svijetlo, kamo sreće, da je prašan u rukopisu ostao gdjegod u zakutku vladičina doma !