kak
o Va

JUBAOVNI

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 —

ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT
k GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

PRETPLATA 1 OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“.
ŠALJU UREDNIŠTVU. —.RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.
PISMA NE PRIMAJU SE.

DOPISI SE

— NEFRANKOVANA

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA

IZLAZI SVAKE SUBOTE

S A o

- PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

U Dubrovniku 1%. Bktobra 1907.

Broj 42.

»Crvenoj Hrvatskoj“.

U prošlom broju našega lista mi smo
bez ikakve strasti, mirno, a mislimo i obje-
ktivno, presudili rad našega sabora. Pri pi-

sanju nas nije predvodila nikakva tendenci-

ja, "da, možda iz kakva inada ili rđava ras-
položenja, koješta  prigovorimo Petru ili
Pavlu, pa smo se za to naj manje i nadali
od naše koleginice ,Crv. Hrv.“ da će se
svaliti na naše pisanje. Ali , Crv. Hrv. našla je
ipak u onome članku neku. ispriku, da nam
koješta podmetne, što baš nije na svom
mjestu, da nam i smisao izvrne, pa da nas
prikaže ništa manje nego da rušimo
slogu, što je, budi mimogred rečemo, naj
zgodnije podmetnuti, kad se ovako po ne-
kad osjeti da se nije sasvim čiste savjesti. Pri-
znajemo, da nam nije baš milo upuštati se
u polemiku sa ,Crv. Hrv.“, naročito kad
se tiče nekih, recimo, delikatnih pitanja, jer
naša koleginica, kad se nađe po nekad u
tijesnu, pa da se nekako iz neprilike izvuče,
jakim se glasom razlijegne: rušite slogu.
Ipak ova stara kanconeta ,Crv. Hrv.“
nije nam dosadna, jer nas učvršćuje u uvje-
renju, da je eto i njoj, kao što je uprav i
nama, glavni i jedini cilj — sloga. Samo
mi oko ,Dubrovnika“, koji nijesmo još na
čistu (kako nas misli uvjeriti naša kolegini-
ca) ni time, što je stranka; ali samo onako,
malicijozno, i neka nam se ne zamjeri, -pi-
tamo našu drugu, da nam reče, u čemu sa-
stoji sloga i što ruši slogu, jer gospoda
mko Grve ne“, čini. nam se, mije
sE Pos me disru ništocje to #0
ga. Ili gospoda oko , Crvene“ misle, “da,
u ime sloge, nije slobodno jednoj novini
istaknuti svoje mišljenje i upozoriti na sve
ono, što cijeni da može poremetiti slogu u
jednoj stranci, i nanijeti štete korisnom po-
litičkom radu u našoj pokrajini. Ako na 0-
vaj način , Crvena“ shvaća n o v inarsku
dužnost, neka onda bude sigurna, da
mi ne ćemo njezinim tragom. Mi baš sa-
svim drukčije shvaćamo dužnosti ozbiljne
žurnalistike. Nepristrana kritika ne samo što
ne može biti na odmet ni stranci ni slozi,
nego ona baš učvršćuje slogu i daje života
svakoj stranci. Ovo barem mora da bude
gotovo obična i poznata stvar svakome 0-
nome, koji je i malo upućen u novinar
skoj dužnosti, pa sigurno i gospodi
oko ,Crv. Hrv.“. Naša drtiga ide tako. da-
leko, da nam nekako između redaka poru-
čuje: da mi kao Srbi ne bi se imali pačati

u posle ,Hrvatske Stranke“, baš onako,
kako je ona cijenila, da mora
mučati. kad je njezin. kolega
»Dubrovnik“ odricao svaku sposo-
bnost, predsjedniku vlastite
strankei pojedinim članovima
odbora. Naj prije nam je izjaviti, da kri-
tika o osobama u našoj stranci niti je ona-
ka niti ima onaj cilj, kako je, to, izgleda,
bila svrha ,Crv. Hrv.“, kad se je zakvačila
i o tu stvar, jer ako mi znamo svoje ljude
kritizirati, znamo ih i cijeniti, a onome koji
je uvijek bio u prvim redovima ne možemo
i ne smijemo poricati svaku sposobnost,
jer bi dušu ogriješili. Ali baš, kada se je
,Crv. Hrv.“ zakvačila ove stvari, mislimo,
da nam nema nikakva prava prigovarati, ako
nalazimo uzroka da  prigovorimo  koješta
,»Hrvatskoj Stranci“, koja je u koaliciji sa
našom strankom na Primorju, pa nam od-
mah predbaciti da rušimo slogu, što smo,
baš u interesu sloge, istaknuli svoje iišlje-
nje o aferi s ,Jedinstvom“. Sloga se ruši
tajnim potkopavanjem i intrigama, a nikada
javnim i objektivnim promatranjem i sudom.
Da nas je vodilo kakvo neprijateljsko i ne-
iskreno raspoloženje prama ,Hrv. Stranci“,
ne samo što se ne bi dotakli afere sa ,Je-
dinstvom“ i otvoreno kazali: da nije bilo
taktično u današnjim prilikama sa onim pi-
tanjem izlaziti na srijedu -—— nego bi bili
baš odobrili korake jednog dijela za-
stupnika ,Hrv. Str.“, uvjereni, da će na taj
način stranke brzo nestati. Nekako. malici-
jozno i sa nekim nepovjerenjem, pitamo
.Crv. Hrv.“, kako to, da je ona nama ko-
jekakve ciljeve podmetnula, jer smo obje-
ktivno, a da nikoga ne spominjemo, samo
mimogred, učinili jednu malu opasku ,Hrv.
Str.“, a nikada nije ustala na obranu
svoje stranke i kolovođa njezinih od oštrih
napadaja ,Slobode“? Ako ,Crvenu“, kako
bi se moglo razumjeti iz njezina pisanja
prama nama, predvode zbilja interesi i op-
stanak ,Hrv. Stranke“, ona je morala o-
pravdati zastupnike ,Hrv. Str.“ od teških
prigovora demokratskog organa, a mogla je
slobodno naš list pustiti u miru, znajući da
mi i naša stranka u Dubrovniku nalazimo
se u naj boljim odnošajima sa ,Hrv. Stran-
kom“, pa ako smo nešto i prigovorili, da
smo to učinili u naj boljoj namjeri, jer je
i u našem interesu sloga u ,Hrv. Stranci“.
Svakako, kao što nikome ne dozvoljavamo
da tendencijozno izvrće smisao naših riječi,

to ne ćemo dozvoliti ni , Crvenoj“. Nije baš
ovo prvi put, da naša koleginica ovako po-
stupa, jer smo češće preko njezinih insinua-
cija prešli mukom, jer smo znali da ona
shvaća drukčije novinarsku
dužnost, ali ovaj put prešla je granice
novinarske pristojnosti. Ko je pročitao naš
zadnji članak, bilo mu je jasno, da se mi
nijesmo nigdje izjavili ni za ni proti pisanju
Jedinstva“, već smo prosto kazali, da nije
bilo zgodno ni taktično za sada iznositi
tu aferu na srijedu, a to mislimo jednako i

danas. Ali se ,Crvena“ ipak nije mogla us-

tegnuti a da nas tendencijozno ne nazove
odvjetnicima ,Jedinstva“, kao da smo se
imi, bog zna zašto, bacili uz ,Jedinstvo“.
Za to molimo našu driigu, da se mahne
ovako ćoravih insinuacija, koje ne  pristoje
jednom ozbiljnom listu. Mi ,Jedinstvu“ ni-
jesmo izdali svjedodžbu poštenja ili nepo-
štenja, a da se je u onoj aferi radilo i o
kojem drugom listu stranke a .ne samo o
Jedinstvu“, bili bi smo jednaki prigovor
učinili. Zašto uredništvo ,Crv. Hrv.“ . naše
riječi ,da se je radilo o kojem drugom li-
stu“, prenosi na sebe, to mi ne znamo, jer
je smisao naših riječi općenit, pa bi svaka-
ko bilo interesantno da nam to razjasne.
Nama je vrlo “dobro poznato prijateljstvo
kan. Crnice s ,Jedinstvom“, ali to nas ne
interesuje, jednako kao što nas ne interesuje
prijateljstvo Dr. Banjavčića sa Dr. Toma-
šićem ; kako bi rekla ,Hrvatska“, to su fa-
miljame stvari, a ,Crv. Hrv.“ imala bi
znati da se prijateljstvo kan. Crnice ne
svršava samo na Antoniju Stražičiću, nego
dopire i do nekih viđenijih članova u ,Hrv.
Str.“ Je li tako ili nije neka nam odgovori
,Crv. Hrv.“. Našoj koleginici mora biti po-
znato, da uz ,Jedinstvo“ nije samo spljet-
ska koterija (njezin izraz) već i drugi
neki zastupnici koji igraju dosta jaku ulogu
u ,Hrv. Stranci“, a ovi su našli možda za
naj zgodnije da i dalje ostanu u stranci;
ali kada bi i ovi istupili, u ,Hrv. SIS DI
ostalo uprav toliko zastupnika, koliko bi ih
mogao prebrojiti na prste jedne ruke. Je li
ili nije tako? Ovim mi ne opravdavamo
istup  spljetskih zastupnika iz stranke kao
što ne odobravamo stvaranje nekih afera,
baš u času kada su saborski izbori na vra-
tima, a sloga neophodno potrebita i srpskoj
i hrvatskoj stranci. Ponovno izjavljujemo,

da bismo se mi jednako izrazili, da se je"

slučajno to zbilo kojem drugom listu. Stoga

neka nam se ne predbacuje, da smo odvje-
tnici Antonija Stražičića, jer nemamo nika-
kvih razloga da  ustanemo na njegovu
obranu ili protiv njega. Takovih motiva,
moguće, da će imati gospoda oko DEN 4
ali mi svakako ne.

Glede spljetskih izbora, ono što smo u
svoje doba kazali i danas ponavljamo : ne
služi na diku! Ali ko je svemu tome kriv ?
Ko je prepustio slobodne ruke spljetskom
izbornom odboru ,Hrv. Stranke ?“ Ko je u
spljetskom pozorištu zagovarao kandidaturu
Bulića ? ;

Mi znamo da, na žalost, u našoj po-
krajini vladaju razne koterije, ali takovih
koterija nema samo u Spljetu, ima ih u
Zadru, Spljetu pa i u Dubrovniku; ima ih
u svijem strankama. Toga ne smije biti, i
protiv toga se mi naj energičnije borimo.

Dubrovnik“ — u veni osu đi-
vanja — piše ,Crv. Hrv.“, osuđuje1
to, dostadasmo i mi odobrili! —
što sabor nije prihvatio prijed-
log Milića u poslu pokrajin-
skih prireza. na tvorimticu će:
menta. Tako je, mi smo osudili, gdje
sabor nije primio stanovište gosp. Milića u
ovoj stvari, osudili smo, kako mora osuditi
svaki onaj, kome na srcu leži domaća indu-
strija Ako je naše zastupstvo pripravno
doći u susret industriji, koja se podiže na
našem zemljištu sa tuđim kapitalom, toliko
je veća dužnost našeg zastupstva biti pri
ruci jednoj industriji iz domaćeg kapitala,
pa makar tu bili zastupani i interesi jedne
grupe, kako tvrdi naša koleginica. Ima
već nekoliko vremena da se čuje glas: po-
dignimo domaću industriju! E, pa dobro;
ako se je našla jedna domaća grupa,
koja se želi tome glasu odazvati, zašto baš
naše zastupstvo, koje je u prvom redu po-
zvano da zastupa interese domaće industrije,
neće da se zauzme i dođe u susret domaćoj
grupi, nego je bilo pri ruci interesu indu-
strije jedne tuđe grupe? Na pitanje:
imadu li samo težaci i mali
obrtnicii kućevlasnici plaćati
pokrajinske prireze? ne odgova-
ramo, jer vidimo, da ovo pitanje može dati
samo onaj, koji nema pojma o industriji i
o koristi domaće industrije.

Mi vjerujemo ,Crv. Hrv.“ da je cijeli
onaj posao bio pretresen u klubu ,Hrv.
Str.“, gdje su idolopoklonci Anto-
nija Stražičića imali prigode,

Tolstoj o školi.

"Tu skoro izadoše na vidjelo Tolstojevi
,Pedagoški spisi“, u kojima su sakupljeni filo-

. sofski utisci proučavanja školskih sistema, i
ib ije same njegove škole u Jasnoj Poljani, te
S

1 ena njegova mišljenja, od kojih neka ne će
biti bez interesa pobilježiti. '

Srednja. škola je glavna tačka, oko koje
ge vrti Tolstojevo razmišljanje, a danas i cijelog
pedagoškog svijeta, ali zato pjesnik-filozof nije
mimoišao i druge škole. Da škole trebaju jedne

dobre revizije, tijem je danas svak saglasan, i
ako se svak bez sumnje neće slagati Tolsto-

jevim nazorima. Dijelovi Tolstojeve knjige potiču
iz raznih vremena kako je zapažao. Govori se

.o vaspitanju i obrazovanju puka, o napretku i

shvatanju naobrazbe, o metodama poučavanja u
čitanju i pisanju i slično. Interesna su također
Tolstojeva saopčenja 0 rezultatima njegove pučke
škole u Jasnoj Poljani, gdje on velikim zanosom
i ljubavlju sam poučava djecu.

Tolstoj je u svoje vrijeme proputovao
Francusku i Njemačku, da proučava školski
sistem u tim zemljama, a već je tada imao pro-

\

jekt svoje škole. Pohodio je glasovite pedagoge
i zavode. U glavnom on nalazi sve to zlo, ludo,
više štetno nego korisno. Frčbelove ,dječje
vrtove“ nazivlje Tolstoj jednim od naj apsur-
dnijih produkata nove pedagogije.

Pedagoški princip Tolstojev je: što moguće
veća sloboda, što moguće veće individualizo-
vanje. On sa strahopočitanjem pristupa k duši
dječijoj i traži, da im dade ono, što im trebuje
i što oni traže, pa ie na kraju krajeva došao do

"zaključka, da je on više naučio od djece, nego |

li je njih naučiti mogao.

On mrzi prisiljavanje čega god pri učenju,
mrzi normiranje u poučavanju; on ne trpi t. zv.
,metode“. Poučavanje je umjetnost, a svaka
,metoda“ pravi ovu umjetnost zanatom. Svako
dijete hoće da ga se poučava i da se s njim
postupa po njegovu individualitetu. Njemu se

mora pružiti ono, što on trebuje, i to u takoj
“formi, koja je njemu zgodna. Samo je onaj na-

čin poučavanja prav i ispravan, kojim je učenik
zadovoljan. |

Djetetu se mora u školi predavati samo .

ono, što on rado i veselo prima, a ne smije mu
se ništa mehanički nametati i naturivati. Ono

mora imati slobodu i veselje pri učenju. Bez-
uvjetno je potrebno to, da dijete ne bude nikad
prenatrpano učenjem, i da je uvijek svježe i
tjelesno i duševno. Glavni princip Tolstojeve
škole je, da. djeca ne dobijaju nikada nikakve
domaće zadatke. Je li svršila škola, nek je
dijete sasvim slobodno, neka skače i nek se
igra: dokle mu je duši drago. I na taj način
nije dijete mučeno mišlju na lekciju, koja pred-
stoji. Nek je uvijek zdravo i veselo u prvom redu.

Tolstoj se protivi i gimnazijama i univer-
gitetima. Kaže: ,Mene srde gimnazije sa nji-
hovim latinskim i universitetski profesori sa
njihovijem radikalizmom ili materijalizmom, na
isti način. Universiteti? Da, universiteti. Ja ću
jednom i ovaj tempal mudrosti iz bližeg pro-
motriti. Po mome mišljenju ni on (universitet)
nije za jedan korak naprijed od djevojačkih
instituta, i baš u njem leži korijen svakog zla:
despotizam društva . . .“ Tuži se dalje na uni-
verse radi čitanja predavanja sa strane profesora
i besmislena pisanja sa strane daka. Velik je
protivnik učenja grčke i latinske gramatike.
Bibliju treba da djeca čitaju i uče. Evo što
Tolstoj govori o učenicima njegove pučke škole

\

u Jasnoj Poljani: Ne obazirajući se na to, da
su sami učenici htjeli da poznadu biblijsku po-
vijest i da njihovi roditelji to zahtijevahu, od
svih usmenih pripovijedaka, što sam ja kroz tri
godine pokušavao, ništa tako ne odgovara shva-
tanju i duševnoj naklonosti djece kao biblija.
To se isto dogada i u svim drugim školama,
kako sam ja mogao opaziti. Pokušavao sam
Novim Zavjetom, ruskom istorijom i geografijom,
sa prirodnim pojavama, koje su u zadnje vrijeme
obljubljene, ali djeca sve to zaboravljahu i ne
slušahu rado. Ali Stari Zavjet pripovijedahu sa
oduševljenjem i strašću u školi, te opet kod
kuće. Meni se čini — kaže Tolstoj — da je
ova knjiga djetinstva ljudskog roda također
uvijek naj bolja knjiga i za djetinstvo poje-
dinog čovjeka. Da se učeniku otvori jedan novi

svijet, i da ga se, a da on ništa ne zna, nauči

da ljubi znanje, nema zato druge knjige, nego
biblija. Bez biblije je naobrazba jednog djeteta
ili jednog čovjeka u našem društvu isto tako
nemoguća kao naobrazba jednog Grka bez
Homera.

Učenje svjetske povjesti drži Tolstoj do-
sadnim i bez svrhe. Učenici ne osjećaju nikakve