kak o Va JUBAOVNI CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT k GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA 1 OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. ŠALJU UREDNIŠTVU. —.RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. PISMA NE PRIMAJU SE. DOPISI SE — NEFRANKOVANA PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA IZLAZI SVAKE SUBOTE S A o - PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. U Dubrovniku 1%. Bktobra 1907. Broj 42. »Crvenoj Hrvatskoj“. U prošlom broju našega lista mi smo bez ikakve strasti, mirno, a mislimo i obje- ktivno, presudili rad našega sabora. Pri pi- sanju nas nije predvodila nikakva tendenci- ja, "da, možda iz kakva inada ili rđava ras- položenja, koješta prigovorimo Petru ili Pavlu, pa smo se za to naj manje i nadali od naše koleginice ,Crv. Hrv.“ da će se svaliti na naše pisanje. Ali , Crv. Hrv. našla je ipak u onome članku neku. ispriku, da nam koješta podmetne, što baš nije na svom mjestu, da nam i smisao izvrne, pa da nas prikaže ništa manje nego da rušimo slogu, što je, budi mimogred rečemo, naj zgodnije podmetnuti, kad se ovako po ne- kad osjeti da se nije sasvim čiste savjesti. Pri- znajemo, da nam nije baš milo upuštati se u polemiku sa ,Crv. Hrv.“, naročito kad se tiče nekih, recimo, delikatnih pitanja, jer naša koleginica, kad se nađe po nekad u tijesnu, pa da se nekako iz neprilike izvuče, jakim se glasom razlijegne: rušite slogu. Ipak ova stara kanconeta ,Crv. Hrv.“ nije nam dosadna, jer nas učvršćuje u uvje- renju, da je eto i njoj, kao što je uprav i nama, glavni i jedini cilj — sloga. Samo mi oko ,Dubrovnika“, koji nijesmo još na čistu (kako nas misli uvjeriti naša kolegini- ca) ni time, što je stranka; ali samo onako, malicijozno, i neka nam se ne zamjeri, -pi- tamo našu drugu, da nam reče, u čemu sa- stoji sloga i što ruši slogu, jer gospoda mko Grve ne“, čini. nam se, mije sE Pos me disru ništocje to #0 ga. Ili gospoda oko , Crvene“ misle, “da, u ime sloge, nije slobodno jednoj novini istaknuti svoje mišljenje i upozoriti na sve ono, što cijeni da može poremetiti slogu u jednoj stranci, i nanijeti štete korisnom po- litičkom radu u našoj pokrajini. Ako na 0- vaj način , Crvena“ shvaća n o v inarsku dužnost, neka onda bude sigurna, da mi ne ćemo njezinim tragom. Mi baš sa- svim drukčije shvaćamo dužnosti ozbiljne žurnalistike. Nepristrana kritika ne samo što ne može biti na odmet ni stranci ni slozi, nego ona baš učvršćuje slogu i daje života svakoj stranci. Ovo barem mora da bude gotovo obična i poznata stvar svakome 0- nome, koji je i malo upućen u novinar skoj dužnosti, pa sigurno i gospodi oko ,Crv. Hrv.“. Naša drtiga ide tako. da- leko, da nam nekako između redaka poru- čuje: da mi kao Srbi ne bi se imali pačati u posle ,Hrvatske Stranke“, baš onako, kako je ona cijenila, da mora mučati. kad je njezin. kolega »Dubrovnik“ odricao svaku sposo- bnost, predsjedniku vlastite strankei pojedinim članovima odbora. Naj prije nam je izjaviti, da kri- tika o osobama u našoj stranci niti je ona- ka niti ima onaj cilj, kako je, to, izgleda, bila svrha ,Crv. Hrv.“, kad se je zakvačila i o tu stvar, jer ako mi znamo svoje ljude kritizirati, znamo ih i cijeniti, a onome koji je uvijek bio u prvim redovima ne možemo i ne smijemo poricati svaku sposobnost, jer bi dušu ogriješili. Ali baš, kada se je ,Crv. Hrv.“ zakvačila ove stvari, mislimo, da nam nema nikakva prava prigovarati, ako nalazimo uzroka da prigovorimo koješta ,»Hrvatskoj Stranci“, koja je u koaliciji sa našom strankom na Primorju, pa nam od- mah predbaciti da rušimo slogu, što smo, baš u interesu sloge, istaknuli svoje iišlje- nje o aferi s ,Jedinstvom“. Sloga se ruši tajnim potkopavanjem i intrigama, a nikada javnim i objektivnim promatranjem i sudom. Da nas je vodilo kakvo neprijateljsko i ne- iskreno raspoloženje prama ,Hrv. Stranci“, ne samo što se ne bi dotakli afere sa ,Je- dinstvom“ i otvoreno kazali: da nije bilo taktično u današnjim prilikama sa onim pi- tanjem izlaziti na srijedu -—— nego bi bili baš odobrili korake jednog dijela za- stupnika ,Hrv. Str.“, uvjereni, da će na taj način stranke brzo nestati. Nekako. malici- jozno i sa nekim nepovjerenjem, pitamo .Crv. Hrv.“, kako to, da je ona nama ko- jekakve ciljeve podmetnula, jer smo obje- ktivno, a da nikoga ne spominjemo, samo mimogred, učinili jednu malu opasku ,Hrv. Str.“, a nikada nije ustala na obranu svoje stranke i kolovođa njezinih od oštrih napadaja ,Slobode“? Ako ,Crvenu“, kako bi se moglo razumjeti iz njezina pisanja prama nama, predvode zbilja interesi i op- stanak ,Hrv. Stranke“, ona je morala o- pravdati zastupnike ,Hrv. Str.“ od teških prigovora demokratskog organa, a mogla je slobodno naš list pustiti u miru, znajući da mi i naša stranka u Dubrovniku nalazimo se u naj boljim odnošajima sa ,Hrv. Stran- kom“, pa ako smo nešto i prigovorili, da smo to učinili u naj boljoj namjeri, jer je i u našem interesu sloga u ,Hrv. Stranci“. Svakako, kao što nikome ne dozvoljavamo da tendencijozno izvrće smisao naših riječi, to ne ćemo dozvoliti ni , Crvenoj“. Nije baš ovo prvi put, da naša koleginica ovako po- stupa, jer smo češće preko njezinih insinua- cija prešli mukom, jer smo znali da ona shvaća drukčije novinarsku dužnost, ali ovaj put prešla je granice novinarske pristojnosti. Ko je pročitao naš zadnji članak, bilo mu je jasno, da se mi nijesmo nigdje izjavili ni za ni proti pisanju Jedinstva“, već smo prosto kazali, da nije bilo zgodno ni taktično za sada iznositi tu aferu na srijedu, a to mislimo jednako i danas. Ali se ,Crvena“ ipak nije mogla us- tegnuti a da nas tendencijozno ne nazove odvjetnicima ,Jedinstva“, kao da smo se imi, bog zna zašto, bacili uz ,Jedinstvo“. Za to molimo našu driigu, da se mahne ovako ćoravih insinuacija, koje ne pristoje jednom ozbiljnom listu. Mi ,Jedinstvu“ ni- jesmo izdali svjedodžbu poštenja ili nepo- štenja, a da se je u onoj aferi radilo i o kojem drugom listu stranke a .ne samo o Jedinstvu“, bili bi smo jednaki prigovor učinili. Zašto uredništvo ,Crv. Hrv.“ . naše riječi ,da se je radilo o kojem drugom li- stu“, prenosi na sebe, to mi ne znamo, jer je smisao naših riječi općenit, pa bi svaka- ko bilo interesantno da nam to razjasne. Nama je vrlo “dobro poznato prijateljstvo kan. Crnice s ,Jedinstvom“, ali to nas ne interesuje, jednako kao što nas ne interesuje prijateljstvo Dr. Banjavčića sa Dr. Toma- šićem ; kako bi rekla ,Hrvatska“, to su fa- miljame stvari, a ,Crv. Hrv.“ imala bi znati da se prijateljstvo kan. Crnice ne svršava samo na Antoniju Stražičiću, nego dopire i do nekih viđenijih članova u ,Hrv. Str.“ Je li tako ili nije neka nam odgovori ,Crv. Hrv.“. Našoj koleginici mora biti po- znato, da uz ,Jedinstvo“ nije samo spljet- ska koterija (njezin izraz) već i drugi neki zastupnici koji igraju dosta jaku ulogu u ,Hrv. Stranci“, a ovi su našli možda za naj zgodnije da i dalje ostanu u stranci; ali kada bi i ovi istupili, u ,Hrv. SIS DI ostalo uprav toliko zastupnika, koliko bi ih mogao prebrojiti na prste jedne ruke. Je li ili nije tako? Ovim mi ne opravdavamo istup spljetskih zastupnika iz stranke kao što ne odobravamo stvaranje nekih afera, baš u času kada su saborski izbori na vra- tima, a sloga neophodno potrebita i srpskoj i hrvatskoj stranci. Ponovno izjavljujemo, da bismo se mi jednako izrazili, da se je" slučajno to zbilo kojem drugom listu. Stoga neka nam se ne predbacuje, da smo odvje- tnici Antonija Stražičića, jer nemamo nika- kvih razloga da ustanemo na njegovu obranu ili protiv njega. Takovih motiva, moguće, da će imati gospoda oko DEN 4 ali mi svakako ne. Glede spljetskih izbora, ono što smo u svoje doba kazali i danas ponavljamo : ne služi na diku! Ali ko je svemu tome kriv ? Ko je prepustio slobodne ruke spljetskom izbornom odboru ,Hrv. Stranke ?“ Ko je u spljetskom pozorištu zagovarao kandidaturu Bulića ? ; Mi znamo da, na žalost, u našoj po- krajini vladaju razne koterije, ali takovih koterija nema samo u Spljetu, ima ih u Zadru, Spljetu pa i u Dubrovniku; ima ih u svijem strankama. Toga ne smije biti, i protiv toga se mi naj energičnije borimo. Dubrovnik“ — u veni osu đi- vanja — piše ,Crv. Hrv.“, osuđuje1 to, dostadasmo i mi odobrili! — što sabor nije prihvatio prijed- log Milića u poslu pokrajin- skih prireza. na tvorimticu će: menta. Tako je, mi smo osudili, gdje sabor nije primio stanovište gosp. Milića u ovoj stvari, osudili smo, kako mora osuditi svaki onaj, kome na srcu leži domaća indu- strija Ako je naše zastupstvo pripravno doći u susret industriji, koja se podiže na našem zemljištu sa tuđim kapitalom, toliko je veća dužnost našeg zastupstva biti pri ruci jednoj industriji iz domaćeg kapitala, pa makar tu bili zastupani i interesi jedne grupe, kako tvrdi naša koleginica. Ima već nekoliko vremena da se čuje glas: po- dignimo domaću industriju! E, pa dobro; ako se je našla jedna domaća grupa, koja se želi tome glasu odazvati, zašto baš naše zastupstvo, koje je u prvom redu po- zvano da zastupa interese domaće industrije, neće da se zauzme i dođe u susret domaćoj grupi, nego je bilo pri ruci interesu indu- strije jedne tuđe grupe? Na pitanje: imadu li samo težaci i mali obrtnicii kućevlasnici plaćati pokrajinske prireze? ne odgova- ramo, jer vidimo, da ovo pitanje može dati samo onaj, koji nema pojma o industriji i o koristi domaće industrije. Mi vjerujemo ,Crv. Hrv.“ da je cijeli onaj posao bio pretresen u klubu ,Hrv. Str.“, gdje su idolopoklonci Anto- nija Stražičića imali prigode, Tolstoj o školi. "Tu skoro izadoše na vidjelo Tolstojevi ,Pedagoški spisi“, u kojima su sakupljeni filo- . sofski utisci proučavanja školskih sistema, i ib ije same njegove škole u Jasnoj Poljani, te S 1 ena njegova mišljenja, od kojih neka ne će biti bez interesa pobilježiti. ' Srednja. škola je glavna tačka, oko koje ge vrti Tolstojevo razmišljanje, a danas i cijelog pedagoškog svijeta, ali zato pjesnik-filozof nije mimoišao i druge škole. Da škole trebaju jedne dobre revizije, tijem je danas svak saglasan, i ako se svak bez sumnje neće slagati Tolsto- jevim nazorima. Dijelovi Tolstojeve knjige potiču iz raznih vremena kako je zapažao. Govori se .o vaspitanju i obrazovanju puka, o napretku i shvatanju naobrazbe, o metodama poučavanja u čitanju i pisanju i slično. Interesna su također Tolstojeva saopčenja 0 rezultatima njegove pučke škole u Jasnoj Poljani, gdje on velikim zanosom i ljubavlju sam poučava djecu. Tolstoj je u svoje vrijeme proputovao Francusku i Njemačku, da proučava školski sistem u tim zemljama, a već je tada imao pro- \ jekt svoje škole. Pohodio je glasovite pedagoge i zavode. U glavnom on nalazi sve to zlo, ludo, više štetno nego korisno. Frčbelove ,dječje vrtove“ nazivlje Tolstoj jednim od naj apsur- dnijih produkata nove pedagogije. Pedagoški princip Tolstojev je: što moguće veća sloboda, što moguće veće individualizo- vanje. On sa strahopočitanjem pristupa k duši dječijoj i traži, da im dade ono, što im trebuje i što oni traže, pa ie na kraju krajeva došao do "zaključka, da je on više naučio od djece, nego | li je njih naučiti mogao. On mrzi prisiljavanje čega god pri učenju, mrzi normiranje u poučavanju; on ne trpi t. zv. ,metode“. Poučavanje je umjetnost, a svaka ,metoda“ pravi ovu umjetnost zanatom. Svako dijete hoće da ga se poučava i da se s njim postupa po njegovu individualitetu. Njemu se mora pružiti ono, što on trebuje, i to u takoj “formi, koja je njemu zgodna. Samo je onaj na- čin poučavanja prav i ispravan, kojim je učenik zadovoljan. | Djetetu se mora u školi predavati samo . ono, što on rado i veselo prima, a ne smije mu se ništa mehanički nametati i naturivati. Ono mora imati slobodu i veselje pri učenju. Bez- uvjetno je potrebno to, da dijete ne bude nikad prenatrpano učenjem, i da je uvijek svježe i tjelesno i duševno. Glavni princip Tolstojeve škole je, da. djeca ne dobijaju nikada nikakve domaće zadatke. Je li svršila škola, nek je dijete sasvim slobodno, neka skače i nek se igra: dokle mu je duši drago. I na taj način nije dijete mučeno mišlju na lekciju, koja pred- stoji. Nek je uvijek zdravo i veselo u prvom redu. Tolstoj se protivi i gimnazijama i univer- gitetima. Kaže: ,Mene srde gimnazije sa nji- hovim latinskim i universitetski profesori sa njihovijem radikalizmom ili materijalizmom, na isti način. Universiteti? Da, universiteti. Ja ću jednom i ovaj tempal mudrosti iz bližeg pro- motriti. Po mome mišljenju ni on (universitet) nije za jedan korak naprijed od djevojačkih instituta, i baš u njem leži korijen svakog zla: despotizam društva . . .“ Tuži se dalje na uni- verse radi čitanja predavanja sa strane profesora i besmislena pisanja sa strane daka. Velik je protivnik učenja grčke i latinske gramatike. Bibliju treba da djeca čitaju i uče. Evo što Tolstoj govori o učenicima njegove pučke škole \ u Jasnoj Poljani: Ne obazirajući se na to, da su sami učenici htjeli da poznadu biblijsku po- vijest i da njihovi roditelji to zahtijevahu, od svih usmenih pripovijedaka, što sam ja kroz tri godine pokušavao, ništa tako ne odgovara shva- tanju i duševnoj naklonosti djece kao biblija. To se isto dogada i u svim drugim školama, kako sam ja mogao opaziti. Pokušavao sam Novim Zavjetom, ruskom istorijom i geografijom, sa prirodnim pojavama, koje su u zadnje vrijeme obljubljene, ali djeca sve to zaboravljahu i ne slušahu rado. Ali Stari Zavjet pripovijedahu sa oduševljenjem i strašću u školi, te opet kod kuće. Meni se čini — kaže Tolstoj — da je ova knjiga djetinstva ljudskog roda također uvijek naj bolja knjiga i za djetinstvo poje- dinog čovjeka. Da se učeniku otvori jedan novi svijet, i da ga se, a da on ništa ne zna, nauči da ljubi znanje, nema zato druge knjige, nego biblija. Bez biblije je naobrazba jednog djeteta ili jednog čovjeka u našem društvu isto tako nemoguća kao naobrazba jednog Grka bez Homera. Učenje svjetske povjesti drži Tolstoj do- sadnim i bez svrhe. Učenici ne osjećaju nikakve