NA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU,.BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GODINU K. 1! —

SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

KA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE | NA ČETVRT
GODINE: SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

i: PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“.

DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEPRANKOVANA
Žž PISMA NE PRIMAJU SE.
Fi PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
ITKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA

. Qod. XVI.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 PRIPOSLANA, IZJAVE | JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

U Dubrovniku 9. novembra 1907.

Broj 45.

Dubrovnik, 8. novembra.
Ima nekoliko vremena, da se nijesmo

*- osvrnuli na rad srpsko-hrvatske koalicije u

Ba:

Pešti. Mi smo čekali, da se otvori zajedni-
očki sabor i da vidimo kakovu će taktiku*

ss
AJE

M a
prama Madžarima zauzeti oalicija, i kakav

će uspjeh postići t4 taktika za narodnu stvar,

pa da stoprv tada o tome i progovorimo.
Nazad nekoliko vremena, u jednom našem
članku; u kojem je bilo govora o radu koa-
licijey baš smo sumnjali i strašili se, da će
naša koalicija ući u sabor bez unaprijed od-
ređene jedne taktike, a ta je sumnja kod
nas nastala čitanjem organa raznih stranaka
srpsko-hrvatske koalicije. Isticala su se ražna
mišljenja, a iz svega se je moglo biti na
čistu: da koalicija sama nije na čistu kakovo
će stanovište zauzeti pri otvaranju zajedničkog
sabora. U koaliciji su vladala dva mišljenja:
jedni su bili za borbu, a drugi pripravni
o«danađu kakav modus vivendi sa Madža-
>:# ako su bili uvjereni, da Madžarska
vlada ne će nikako popustiti ni u pitanju
smkcioniranja pragmatike ni u pitanju je-
dinstvene državne ideje. Struja za odlučnu
borbu išla je sa stanovišta: pošto Madžari
neće popustiti, ako i mi ne popustimo, tad

: se borimo odlučno i zapriječimo opstrukci-

sto u ki
jom rad zajedničkog sabora; na taj ćemo

način sačuvati. prestiž pred narodom, a mo-

ožda i Madžare prisiliti, da prvi zametnu

ge:

pomirbene pregovore s koalicijom. Struja,
“koja bi bila za međus vivendi, razložila je
po prilici ovako: opstrukcijom ne ćemo ni-
šta postići, jer će Madžari naći načina da
ju slome, pa će raspustiti hrvatski sabor i
provesti nasilne izbore; unijoniste će pre-
uzeti vladu i koalicije će tako za čas nestati.
+“: Uz ova dva mišljenja bilo je i jedno
treće. a mislimo naj ozbiljnije i naj uspje-
šnije, t. 'j.: koalicija ne smije u Peštu dok
je pragmatike i za Hrvatsku u snazi; op-
strukciju će Madžari slomiti, uz modus vi-
vendi ne će. pristati bez održanja svog sta-
novišta. jedinstvene  madžarske države.
Borbe dakle treba; ali tu borbu treba pre-
nijeti iz Pešte u Hrvatsku, provesti snažnu

organizaciju za slučaj raspusta hrvatskog sa-

bora, a Madžarima otkazati nagodbu, kad

Ja ne znam, je

ju oni sami ne vrše.
| Ovoga smo mišljenja i mi bili, jer smo
predviđali što će se koaliciji u Pešti dogo-

diti. Hoće li koalicija prihvatiti prvo, drugo
ili treće stanovište, to javnosti nije bilo po-
znato, jer na žalost srpsko-hrvatska koali-
cija u peštanskom ,Hotel Continental-u“
stvara zaključke, bira taktiku, a to bi sve
morala u Zagrebu, na vrijeme i uraditi.

Madžari nijesu sigurno čekali, da se u
saborskim kuolarima odluče, kakvo će sta-
novište da zauzmu prama Hrvatima, niti je
Wekerle svoj napadaj u sabornici sastavio.
Delegati otiđoše u Peštu sa nekom neiz-
vjesnošću, a to je bilo vrlo dobro poznato
Madžarima. | eto nenadano osvane u, Ob-
zoru“ članak ,NWa raskršću“.

»Nadošao je čas — veli ,Obzor* — kad
će hrvatska delegacija morati sebi odgovarati
na pitanje: je li korisnije provizorni modus
vivendđi sa zajedničkom vladom, koja je
također provizornog karaktera, — pa makar
delegacija pri tom izgubila na svom
popularitetu — ili narodnim interesima
bolje odgovara, da se odlučna borba odmah za-
počne. Potpuno se naime isključuje, da bi _We-
kerle Kossuthova vlada bila spremna promijeniti
pragmatiku u smislu hrvatskoga zahtjeva. De-
legacija može, ostajući načelno na svom stano-
vištu, uglaviti sa zajedničkom vladom modus
vivendi do provedenja izborne reforme u Ugar-
skoj .. S madžarske strane postoji sklonost za
kompromis, pa bi se možda i mogla naći for-
mula, na koju bi hrvatska delegacija, ne od-
stupajući od svog načelnog stanovišta, htjela
pristati.“

Mislimo, da bi ovim. riječima bio su-
višan svaki komentar, jer nam odinah biva
jasno ono, čega smo se na jviše bojali, na-
ime, da srpsko-hrvatska koalicija ne popusti
pred madžarskim nasiljem. Ne znamo, hoće
li koalicija pristati na savjet ,Obzora* za
kojim se kriju neki delegati, ali kada bi
koalicija ovo stanovište prisvojila i pristala,
da Madžari ugovaraju sa hrvatskom
delegacijom, a“ ne sa srpsko-hrvatskom
koalicijom, kako piše , Obzor“; koalicija bi
na taj način izgubila ne samo svoj popula-
ritet u narodu, nego bi se baš sasvim. iz-
igrala, a to bi bila — sramotna kapitula-
cija. Žalimo, da je ,Obzor*, inače ozbiljan
list, onakova što i donio. Zagrebački se
list ljuto vara, kad misli, da kod madžarske
stranke postoji nekakva sklonost za kom-
promis. Kada bi ta sklonost i postojala, to
bi bilo jedino u slučaju, kada bi srpsko-
hrvatska koalicija bila pripravna žrtvovati in-
terese svoga naroda madžarskom šovinizntu.

Kakvo stanovište Madžari zauzimlju
prama srpsko-hrvatskoj koaliciji, i kakova je
njihova sklonost u tom pogledu, naj bolje
se razabire iz Wekerlova napadaja na koa-
liciju. Wekerlov govor, koji više pristoji ka-
kovoj novinarskoj polemici a ne ustima
jednoga ministra i političara liberalnih na-
čela, — taj govor mogao je razočarati neke
lakovjerne delegate srpsko-hrvatske koalicije,
pa i gosp. Supila, koji se nadao iznaći
nekakovu formulu za modus vivendi. Ne
ćemo iznositi u cjelini govor Wekerlov, i
ako bi to bilo interesantno, ali ne možemo
ada ne donesemo neke tačke. O sjedi-
njenju Dalmacije sa Hrvatskom. ministar je
kazao: mi smo isključili i izjavili, da taj
zahtjev ne sačinjava cilj naše sadašnje  po-
litike“.

O Srbima kaže: ,Vi sad ne govo-
rite o hrvatskom narodu nego o ne-
kakvom ,srpsko-hrvatskom* narodu, a to
ne odgovara zakonu. Mi poznamo u
Hrvatskoj samo jedan narod, hrvatski“.
O današnjem banu ministar je izjavio : ,Ban
predstavlja onu hrvatsku politiku, koja se
sa ugarskim interesima može dovesti u
suglasje i koja će se, budite uvjereni, i u
prkos vašim buntovnim težnjama u Hrvat-
skoj, u život privesti.“ O jeziku kaže:
.Naša madžarizatorska nastojanja idu samo
tako daleko, da učinimo svakome  pristu-
pačnim državni jezik. Radi toga i određu-
jemo obvezatno poučavanje u tom jeziku“.

Evo u kratko madžarske sklonosti za
kompromis, a sada slobodno neka zastupnik
Supilo iznese formulu modus vivendi i
neka madžarska vlada dogie u dodir sa
hrvatskom delegacijom a ne sa srpsko-
hrvatskom koalicijom.

Nakon ovakove izjeva ministra Wekerla,
mislimo, da srpskim z“stupnicima, a cijeloj
koaliciji, nije ostalo drugo nego demonstra-
tivno izaći iz sabora, i ne povratiti se dok
ministar ne dade potpunu zadovoljštinu
koaliciji, proti kojoj je izasuo pregršt osvada.
Srpskim delegatima ne bi imalo biti mjesta
u Pešti, gdje ih je šovinizam ministra We-
kerla ignorisao. Kakvo će stanovište prema
tome zauzeti srpski delegati, nije nam po-
znato:

Madžari baciše koaliciji rukavicu, koali-
cija treba da ju prihvati i borbu vodi do

skrajnosti proti madžarskoj bahatosti.  Po-
puštanja ne smije biti, jer bi to značilo ka-
pitulacija i narodno. poniženje. Možda Ma-
džari na.ovo i računaju, ali, nadamo se, u
tome će se prevariti.

PymyiCKH Kpab o Mahenonuju.
Majana xpazesa npen jegnuu nosunapon.

Bankaucku  nonucuuk Hamburger  Nach-
richten*_T. K. A. Bparep uanucao je Kibury o
KyuosnawxoM nuTaiey y Mahenonuju u rpuiukom
npenaje Te Kibure pyMyuckoM xKparmy Kapony, “mao
je c sum pasrosop o mahengonckom nuramy. Taj
pasrosop usawao je y ,Bukarester Tagblattu*.

Kpam Kapon pekao je:

.Cse snage esponcke 3usjy spno no6po, ga
ja He MHCNHM YNA3HTM y ABAHTYpHCTHU4KO KOMGH
Hauuje uanjecHux GANKAHCKHX APKABA, KAO IZTO HM
paHuje uujecam uuuuo. Y pasnoj Mjepu ca Aycrpujom
u Pycujom, ja CMATpAM O. PIA nocrojeher crama
— status quo — Ha nonyocrTpsy GanxaHcKkom «ao
anconyTHy norpe6y, Kao jemuno CpegcTso sa ornop
ueusmjepuoM xaocy Koju 6u Gea Tora Hacrynuo. Y
oBoM cmucny ja cam ce yneo, na ynorpnjećum moj
yrinuB u Ha 6yrapckor «Hesa, Koju me nocjehyje ca
BpemeHna Ha spujeme, u jako ce panyjem, IUTo suzu
na oH cnjiua moje casjere m oma ce mo reima
Bnana. Y ocranom y Byrapckoj ce gamac noćpo sna,
na meme u acnupanuje Benuko-6yrapa, sa xoje je
norpe6una nomoh Pycuje, Kog omux — Pyca "e
he nain HHKAKBA OJJHBA.“

»IipeMa Tome“, ynuTa rocn. Bparep, .nage
koje cy y Coduju nonarane  mpHnuKoM  gonačka
Benukor Kneza Bnazumupa Gune cy yaanyane. Meby
Tum Bawmć BerntaHcrso curypno je «ssujeumreno za
on Te nocjere mHoru xpyrosu Gyrapcku, roje maj
pehe Haze Ha nomoh Pycuje sa nnamone senuKo
Gyrapa, npunuxoM eBeHryanuor pujemema mahegon
CKOr NHTaHA.“

.Cse je TO ancypaHno“ ogrosopno je xpan,
nponpahyiyfin onaj ogrosop n3njecnum KapakTepu
cruuKkuM noxperom. ,Benuku «Kue3 Bnazuuup uuje
y Coduju nmporosopno uu pujed“u o mahenoncKom
nuTaiey. Csojum Apxawem, on je gocra jacuo no-
Kasao, za Pycuja ue nonjura ga ce o Mahenonnju
FOBOpH APYrate, HO CAMO y CMHCNY Mupa, poma u
ogpxasana status quo. Y ocranom npcre
nocjera Kao uro je osa KHesa B s
uecTo ce norpjeniHo npeacrasmajy m rymaue. One
roTOBO Hukag HuHjecy npeTe“a HOBe NmonuTuKke, uo
norspaa u yreplewe seh nocrojehe.* (Tipumjehyjemo,
na je nenuxu xue3.BnaguMup ca cBojoM noponsuom
OBHX nana mo rocT xKpamen, Te je cnencrmeno
KPA ĆHO y NpHNHuM Ba TA4HO CAJHA norneze se-
nuKor xuesa Bnaguuupa Ha ono nurame.  (Yp.)

»Pycuja u Aycrpuja*, npomyxuo je xpan,
»FoTose cy na ce najeneprnunuje Ozynpy csakom
akTy, Koju Gu yuMo u najmajbu, na m camo mjecru-
Mu4HH_Hepen ua Banxany. Y. OBoM norneny one ey

Kroz srpske zemlje.
(Srpsko Norinarsko Udruženje u Dubrovniku.)

. U Dubrovnik, odnosno u Gruž, smo stigli
u 11 časova u večer, pošto smo čitav sat sla-
zili serpentinom u čarobne predjele koji su nam
se oku čas izmicali a čas u punoj ljepoti pri-
kazivali. To spuštanje iz golih Hercegovačkih
Planina u pitome predjele kitnjastoga Gruža, na
dogledu dubrovačkoga mora, ličilo mi je na
silaženje u neki dolnji čaroban svijet. "Taj sat

utovanja, koji su svi putnici
sd Sa da .se odvoje i rastanu os
vanja, bio je ujedno najprijatniji sat na sora
bosanskoj željeznici, koja svojim pretjeranim
drmusanjem ne pruža putniku baš sve ugo-
dnosti putovanja.

Na stanici, u Gružu,
čiti. odbor Doren po £
radi i organizovao. Već prvi ;
iskrenom i padine gospodom, nagovješenne
nam je, da će mam boravljenje u Dbeović
biti jedno od najprijatnijih putnih uspomena.

ž Oni, koji budu čitali ove m. :
jednu vrstu pristranosti kei moo o bovšika
K 0 i I . +1 ma a

udem u ovoj BOJA Darova, vk vo
1 čarobnom prirodom; Du-

dočekao nas je naro-
i se našeg dolaska
usret_ sa tom

ka“,

 opkolji

proveli na pro-

> — S =

brovnik, u kome se natiču istorija i kultura, ili
gu. to oni čestiti Srbi koji su nas za vrijeme
našeg bavljenja opkoljavali, ili je jedno i drugo
ostavilo: na mene silan upečatak, od kojega se
još ni do ovoga trenutka ne mogu da otrgnem.
1 zaista, ja se govoreći o Dubrevniku, ne ću
ovdje zabaviti ni njegovim znamenitim zidinama,
toliko puta već opisanim, ni njegovim muze-
jima, ni bogatstvom njegovih crkava i mana-
stira, ni ljepotom njegovih hridina, o koje se
more “bije i razbija; ne, zabaviću se samo onim
ljudima koji, i ako kao mala četica, tako visoko
i ponosno uznose ime Srbinovo među bedemima
Svetoga Vlaha.

Nijesu ti Dubrovčani plemići samo po po-
rijeklu, već su plemići i po čistoti ubijedenja i
po gotovosti da svoje ubijeđenje do požrtvovanja
brane. Svaki susret sa njima kazivao nam je:
Dođite nam, dođite nam češće, ovako, da se
znamo, du se vidimo. Mi moramo biti blizu i vaših
očiju, onako isto kao što smo blizu vašeg srea.“

Za nas se Šumadince tek ne može reći da
smo poklonici plemstva, pa ipak ja moram pri-
znati da me je čudno neko osjećanje obuzimalo,
kada bi kraj mene sjedio recimo doktor Gradi,
čije porijeklo vodi još od doglavnika kralja
Bodina i, što je najglavnije, kada on kraj mene

sjedi kao Srbin.

Kako je sve to drukčije izgledalo u Du-
brovniku prije samo trijestak i nešto godina, sve
dok se tamo nije porodila srpska riječ.

Plemstvo je izgubilo svoj materinji jezik
kojim je zavladala talijanština, naroda nije bilo.
Dubrovnik je bio daleko od Beograda, kao
danas Tokio od Berlina.

Stari profesor Vučetić, urednik Srđa“
pričao mi je po gdje što iz doba, kada je on i
njegova generacija predstavljala mladost Dubrov-
nika. U školi je gospodario talijanski jezik a na u-
lici talijanština. O ćirilici niko ni pojma nije imao.

— Jezik kojim smo govorili bio je takav
da se ja i vi ne bi mogli nikad razumjeti;
svijest o srodstvu sa kojim plemenom van
zidina dubrovačkih bila je potpuno ugašena —
reče mi g. Vučetić.

1 ko to probudi srpsku riječ i ko to pro-
budi srpsku svijest u Dubrovniku za tako mali
broj godina? I istrajnost tadanjega omladinca go-
spara Mate Šarića i njegove generacije i mudrost
Dum Iva Stojanovića i  pregalaštvo Antuna
Fabrisa. Stoga su srpski novinari smatrali za
jednu od najprečih svojih dužnosti, da posjete
grobove Dum Iva Stojanovića i Antuna Fabrisa
i da na njih polože vijence, odužujući time bar
jedan dio onoga duga koji probuđeno Srpstvo
na Primorju duguje ovim velikim borcima.

Dubrovnik je danas živ. Nekada, on je
prestavljao muzejske zidine namijenjene da sa-
čuvaju slavnu i veliku prošlost. Danas su te
zidine zazelenile zimzelenom  probuđene svi-
jesti. '

Evo, ovaj niz posjeta to će potvrditi. Po-
sjetili smo srpsku crkvu, srpsku čitaonicu, re-
dakciju .Dubrovnika“, Srđa“ i Srpske Zore“,
i posjetili smo srpsko rađeničko društvo, koje
broji 200 članova, zanatlija i radnika, i koje
visoko drži zastavu srpskoga rodoljublja.

Još jedna utješna pojava. U Dubrovniku
gdje na gradonačelničkoj stolici sjedi tvorac
srpsko-hrvatske sloge g. Pero Čingrija, ta se
sloga održava bratski i srdačno. Prve večeri
našega bavljenja u Dubrovniku, koncertirala
je u čast .Srpskog Novinarskog Udruženja“
tamošnja srpska muzika a druge večeri opet u
čast Srpskog Novinarskog Udruženja“ koneer-
tirala je hrvatska muzika, kojoj je prva tačka
bila ,Rado ide Srbin u vojnike“ i posljednja
. Vesela je Srbadija.“

A na banketu, velelijepom i gospodskom,
kakav samo Dubrovčani umiju da prirede, među
prvim zdravicama pala je i zdravica g. De Giulli
urednika .Crvene Hrvatske“ koji je pozvao
srpsko i hrvatsko novinarstvo da zajedničkom
snagom porade na zajedničkoj misli, kojoj je