NA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU,.BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GODINU K. 1! — SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU KA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE | NA ČETVRT GODINE: SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. i: PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEPRANKOVANA Žž PISMA NE PRIMAJU SE. Fi PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM ITKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA . Qod. XVI. IZLAZI SVAKE SUBOTE PRIPOSLANA, IZJAVE | JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. U Dubrovniku 9. novembra 1907. Broj 45. Dubrovnik, 8. novembra. Ima nekoliko vremena, da se nijesmo *- osvrnuli na rad srpsko-hrvatske koalicije u Ba: Pešti. Mi smo čekali, da se otvori zajedni- očki sabor i da vidimo kakovu će taktiku* ss AJE M a prama Madžarima zauzeti oalicija, i kakav će uspjeh postići t4 taktika za narodnu stvar, pa da stoprv tada o tome i progovorimo. Nazad nekoliko vremena, u jednom našem članku; u kojem je bilo govora o radu koa- licijey baš smo sumnjali i strašili se, da će naša koalicija ući u sabor bez unaprijed od- ređene jedne taktike, a ta je sumnja kod nas nastala čitanjem organa raznih stranaka srpsko-hrvatske koalicije. Isticala su se ražna mišljenja, a iz svega se je moglo biti na čistu: da koalicija sama nije na čistu kakovo će stanovište zauzeti pri otvaranju zajedničkog sabora. U koaliciji su vladala dva mišljenja: jedni su bili za borbu, a drugi pripravni o«danađu kakav modus vivendi sa Madža- >:# ako su bili uvjereni, da Madžarska vlada ne će nikako popustiti ni u pitanju smkcioniranja pragmatike ni u pitanju je- dinstvene državne ideje. Struja za odlučnu borbu išla je sa stanovišta: pošto Madžari neće popustiti, ako i mi ne popustimo, tad : se borimo odlučno i zapriječimo opstrukci- sto u ki jom rad zajedničkog sabora; na taj ćemo način sačuvati. prestiž pred narodom, a mo- ožda i Madžare prisiliti, da prvi zametnu ge: pomirbene pregovore s koalicijom. Struja, “koja bi bila za međus vivendi, razložila je po prilici ovako: opstrukcijom ne ćemo ni- šta postići, jer će Madžari naći načina da ju slome, pa će raspustiti hrvatski sabor i provesti nasilne izbore; unijoniste će pre- uzeti vladu i koalicije će tako za čas nestati. +“: Uz ova dva mišljenja bilo je i jedno treće. a mislimo naj ozbiljnije i naj uspje- šnije, t. 'j.: koalicija ne smije u Peštu dok je pragmatike i za Hrvatsku u snazi; op- strukciju će Madžari slomiti, uz modus vi- vendi ne će. pristati bez održanja svog sta- novišta. jedinstvene madžarske države. Borbe dakle treba; ali tu borbu treba pre- nijeti iz Pešte u Hrvatsku, provesti snažnu organizaciju za slučaj raspusta hrvatskog sa- bora, a Madžarima otkazati nagodbu, kad Ja ne znam, je ju oni sami ne vrše. | Ovoga smo mišljenja i mi bili, jer smo predviđali što će se koaliciji u Pešti dogo- diti. Hoće li koalicija prihvatiti prvo, drugo ili treće stanovište, to javnosti nije bilo po- znato, jer na žalost srpsko-hrvatska koali- cija u peštanskom ,Hotel Continental-u“ stvara zaključke, bira taktiku, a to bi sve morala u Zagrebu, na vrijeme i uraditi. Madžari nijesu sigurno čekali, da se u saborskim kuolarima odluče, kakvo će sta- novište da zauzmu prama Hrvatima, niti je Wekerle svoj napadaj u sabornici sastavio. Delegati otiđoše u Peštu sa nekom neiz- vjesnošću, a to je bilo vrlo dobro poznato Madžarima. | eto nenadano osvane u, Ob- zoru“ članak ,NWa raskršću“. »Nadošao je čas — veli ,Obzor* — kad će hrvatska delegacija morati sebi odgovarati na pitanje: je li korisnije provizorni modus vivendđi sa zajedničkom vladom, koja je također provizornog karaktera, — pa makar delegacija pri tom izgubila na svom popularitetu — ili narodnim interesima bolje odgovara, da se odlučna borba odmah za- počne. Potpuno se naime isključuje, da bi _We- kerle Kossuthova vlada bila spremna promijeniti pragmatiku u smislu hrvatskoga zahtjeva. De- legacija može, ostajući načelno na svom stano- vištu, uglaviti sa zajedničkom vladom modus vivendi do provedenja izborne reforme u Ugar- skoj .. S madžarske strane postoji sklonost za kompromis, pa bi se možda i mogla naći for- mula, na koju bi hrvatska delegacija, ne od- stupajući od svog načelnog stanovišta, htjela pristati.“ Mislimo, da bi ovim. riječima bio su- višan svaki komentar, jer nam odinah biva jasno ono, čega smo se na jviše bojali, na- ime, da srpsko-hrvatska koalicija ne popusti pred madžarskim nasiljem. Ne znamo, hoće li koalicija pristati na savjet ,Obzora* za kojim se kriju neki delegati, ali kada bi koalicija ovo stanovište prisvojila i pristala, da Madžari ugovaraju sa hrvatskom delegacijom, a“ ne sa srpsko-hrvatskom koalicijom, kako piše , Obzor“; koalicija bi na taj način izgubila ne samo svoj popula- ritet u narodu, nego bi se baš sasvim. iz- igrala, a to bi bila — sramotna kapitula- cija. Žalimo, da je ,Obzor*, inače ozbiljan list, onakova što i donio. Zagrebački se list ljuto vara, kad misli, da kod madžarske stranke postoji nekakva sklonost za kom- promis. Kada bi ta sklonost i postojala, to bi bilo jedino u slučaju, kada bi srpsko- hrvatska koalicija bila pripravna žrtvovati in- terese svoga naroda madžarskom šovinizntu. Kakvo stanovište Madžari zauzimlju prama srpsko-hrvatskoj koaliciji, i kakova je njihova sklonost u tom pogledu, naj bolje se razabire iz Wekerlova napadaja na koa- liciju. Wekerlov govor, koji više pristoji ka- kovoj novinarskoj polemici a ne ustima jednoga ministra i političara liberalnih na- čela, — taj govor mogao je razočarati neke lakovjerne delegate srpsko-hrvatske koalicije, pa i gosp. Supila, koji se nadao iznaći nekakovu formulu za modus vivendi. Ne ćemo iznositi u cjelini govor Wekerlov, i ako bi to bilo interesantno, ali ne možemo ada ne donesemo neke tačke. O sjedi- njenju Dalmacije sa Hrvatskom. ministar je kazao: mi smo isključili i izjavili, da taj zahtjev ne sačinjava cilj naše sadašnje po- litike“. O Srbima kaže: ,Vi sad ne govo- rite o hrvatskom narodu nego o ne- kakvom ,srpsko-hrvatskom* narodu, a to ne odgovara zakonu. Mi poznamo u Hrvatskoj samo jedan narod, hrvatski“. O današnjem banu ministar je izjavio : ,Ban predstavlja onu hrvatsku politiku, koja se sa ugarskim interesima može dovesti u suglasje i koja će se, budite uvjereni, i u prkos vašim buntovnim težnjama u Hrvat- skoj, u život privesti.“ O jeziku kaže: .Naša madžarizatorska nastojanja idu samo tako daleko, da učinimo svakome pristu- pačnim državni jezik. Radi toga i određu- jemo obvezatno poučavanje u tom jeziku“. Evo u kratko madžarske sklonosti za kompromis, a sada slobodno neka zastupnik Supilo iznese formulu modus vivendi i neka madžarska vlada dogie u dodir sa hrvatskom delegacijom a ne sa srpsko- hrvatskom koalicijom. Nakon ovakove izjeva ministra Wekerla, mislimo, da srpskim z“stupnicima, a cijeloj koaliciji, nije ostalo drugo nego demonstra- tivno izaći iz sabora, i ne povratiti se dok ministar ne dade potpunu zadovoljštinu koaliciji, proti kojoj je izasuo pregršt osvada. Srpskim delegatima ne bi imalo biti mjesta u Pešti, gdje ih je šovinizam ministra We- kerla ignorisao. Kakvo će stanovište prema tome zauzeti srpski delegati, nije nam po- znato: Madžari baciše koaliciji rukavicu, koali- cija treba da ju prihvati i borbu vodi do skrajnosti proti madžarskoj bahatosti. Po- puštanja ne smije biti, jer bi to značilo ka- pitulacija i narodno. poniženje. Možda Ma- džari na.ovo i računaju, ali, nadamo se, u tome će se prevariti. PymyiCKH Kpab o Mahenonuju. Majana xpazesa npen jegnuu nosunapon. Bankaucku nonucuuk Hamburger Nach- richten*_T. K. A. Bparep uanucao je Kibury o KyuosnawxoM nuTaiey y Mahenonuju u rpuiukom npenaje Te Kibure pyMyuckoM xKparmy Kapony, “mao je c sum pasrosop o mahengonckom nuramy. Taj pasrosop usawao je y ,Bukarester Tagblattu*. Kpam Kapon pekao je: .Cse snage esponcke 3usjy spno no6po, ga ja He MHCNHM YNA3HTM y ABAHTYpHCTHU4KO KOMGH Hauuje uanjecHux GANKAHCKHX APKABA, KAO IZTO HM paHuje uujecam uuuuo. Y pasnoj Mjepu ca Aycrpujom u Pycujom, ja CMATpAM O. PIA nocrojeher crama — status quo — Ha nonyocrTpsy GanxaHcKkom «ao anconyTHy norpe6y, Kao jemuno CpegcTso sa ornop ueusmjepuoM xaocy Koju 6u Gea Tora Hacrynuo. Y oBoM cmucny ja cam ce yneo, na ynorpnjećum moj yrinuB u Ha 6yrapckor «Hesa, Koju me nocjehyje ca BpemeHna Ha spujeme, u jako ce panyjem, IUTo suzu na oH cnjiua moje casjere m oma ce mo reima Bnana. Y ocranom y Byrapckoj ce gamac noćpo sna, na meme u acnupanuje Benuko-6yrapa, sa xoje je norpe6una nomoh Pycuje, Kog omux — Pyca "e he nain HHKAKBA OJJHBA.“ »IipeMa Tome“, ynuTa rocn. Bparep, .nage koje cy y Coduju nonarane mpHnuKoM gonačka Benukor Kneza Bnazumupa Gune cy yaanyane. Meby Tum Bawmć BerntaHcrso curypno je «ssujeumreno za on Te nocjere mHoru xpyrosu Gyrapcku, roje maj pehe Haze Ha nomoh Pycuje sa nnamone senuKo Gyrapa, npunuxoM eBeHryanuor pujemema mahegon CKOr NHTaHA.“ .Cse je TO ancypaHno“ ogrosopno je xpan, nponpahyiyfin onaj ogrosop n3njecnum KapakTepu cruuKkuM noxperom. ,Benuku «Kue3 Bnazuuup uuje y Coduju nmporosopno uu pujed“u o mahenoncKom nuTaiey. Csojum Apxawem, on je gocra jacuo no- Kasao, za Pycuja ue nonjura ga ce o Mahenonnju FOBOpH APYrate, HO CAMO y CMHCNY Mupa, poma u ogpxasana status quo. Y ocranom npcre nocjera Kao uro je osa KHesa B s uecTo ce norpjeniHo npeacrasmajy m rymaue. One roTOBO Hukag HuHjecy npeTe“a HOBe NmonuTuKke, uo norspaa u yreplewe seh nocrojehe.* (Tipumjehyjemo, na je nenuxu xue3.BnaguMup ca cBojoM noponsuom OBHX nana mo rocT xKpamen, Te je cnencrmeno KPA ĆHO y NpHNHuM Ba TA4HO CAJHA norneze se- nuKor xuesa Bnaguuupa Ha ono nurame. (Yp.) »Pycuja u Aycrpuja*, npomyxuo je xpan, »FoTose cy na ce najeneprnunuje Ozynpy csakom akTy, Koju Gu yuMo u najmajbu, na m camo mjecru- Mu4HH_Hepen ua Banxany. Y. OBoM norneny one ey Kroz srpske zemlje. (Srpsko Norinarsko Udruženje u Dubrovniku.) . U Dubrovnik, odnosno u Gruž, smo stigli u 11 časova u večer, pošto smo čitav sat sla- zili serpentinom u čarobne predjele koji su nam se oku čas izmicali a čas u punoj ljepoti pri- kazivali. To spuštanje iz golih Hercegovačkih Planina u pitome predjele kitnjastoga Gruža, na dogledu dubrovačkoga mora, ličilo mi je na silaženje u neki dolnji čaroban svijet. "Taj sat utovanja, koji su svi putnici sd Sa da .se odvoje i rastanu os vanja, bio je ujedno najprijatniji sat na sora bosanskoj željeznici, koja svojim pretjeranim drmusanjem ne pruža putniku baš sve ugo- dnosti putovanja. Na stanici, u Gružu, čiti. odbor Doren po £ radi i organizovao. Već prvi ; iskrenom i padine gospodom, nagovješenne nam je, da će mam boravljenje u Dbeović biti jedno od najprijatnijih putnih uspomena. ž Oni, koji budu čitali ove m. : jednu vrstu pristranosti kei moo o bovšika K 0 i I . +1 ma a udem u ovoj BOJA Darova, vk vo 1 čarobnom prirodom; Du- dočekao nas je naro- i se našeg dolaska usret_ sa tom ka“, opkolji proveli na pro- > — S = brovnik, u kome se natiču istorija i kultura, ili gu. to oni čestiti Srbi koji su nas za vrijeme našeg bavljenja opkoljavali, ili je jedno i drugo ostavilo: na mene silan upečatak, od kojega se još ni do ovoga trenutka ne mogu da otrgnem. 1 zaista, ja se govoreći o Dubrevniku, ne ću ovdje zabaviti ni njegovim znamenitim zidinama, toliko puta već opisanim, ni njegovim muze- jima, ni bogatstvom njegovih crkava i mana- stira, ni ljepotom njegovih hridina, o koje se more “bije i razbija; ne, zabaviću se samo onim ljudima koji, i ako kao mala četica, tako visoko i ponosno uznose ime Srbinovo među bedemima Svetoga Vlaha. Nijesu ti Dubrovčani plemići samo po po- rijeklu, već su plemići i po čistoti ubijedenja i po gotovosti da svoje ubijeđenje do požrtvovanja brane. Svaki susret sa njima kazivao nam je: Dođite nam, dođite nam češće, ovako, da se znamo, du se vidimo. Mi moramo biti blizu i vaših očiju, onako isto kao što smo blizu vašeg srea.“ Za nas se Šumadince tek ne može reći da smo poklonici plemstva, pa ipak ja moram pri- znati da me je čudno neko osjećanje obuzimalo, kada bi kraj mene sjedio recimo doktor Gradi, čije porijeklo vodi još od doglavnika kralja Bodina i, što je najglavnije, kada on kraj mene sjedi kao Srbin. Kako je sve to drukčije izgledalo u Du- brovniku prije samo trijestak i nešto godina, sve dok se tamo nije porodila srpska riječ. Plemstvo je izgubilo svoj materinji jezik kojim je zavladala talijanština, naroda nije bilo. Dubrovnik je bio daleko od Beograda, kao danas Tokio od Berlina. Stari profesor Vučetić, urednik Srđa“ pričao mi je po gdje što iz doba, kada je on i njegova generacija predstavljala mladost Dubrov- nika. U školi je gospodario talijanski jezik a na u- lici talijanština. O ćirilici niko ni pojma nije imao. — Jezik kojim smo govorili bio je takav da se ja i vi ne bi mogli nikad razumjeti; svijest o srodstvu sa kojim plemenom van zidina dubrovačkih bila je potpuno ugašena — reče mi g. Vučetić. 1 ko to probudi srpsku riječ i ko to pro- budi srpsku svijest u Dubrovniku za tako mali broj godina? I istrajnost tadanjega omladinca go- spara Mate Šarića i njegove generacije i mudrost Dum Iva Stojanovića i pregalaštvo Antuna Fabrisa. Stoga su srpski novinari smatrali za jednu od najprečih svojih dužnosti, da posjete grobove Dum Iva Stojanovića i Antuna Fabrisa i da na njih polože vijence, odužujući time bar jedan dio onoga duga koji probuđeno Srpstvo na Primorju duguje ovim velikim borcima. Dubrovnik je danas živ. Nekada, on je prestavljao muzejske zidine namijenjene da sa- čuvaju slavnu i veliku prošlost. Danas su te zidine zazelenile zimzelenom probuđene svi- jesti. ' Evo, ovaj niz posjeta to će potvrditi. Po- sjetili smo srpsku crkvu, srpsku čitaonicu, re- dakciju .Dubrovnika“, Srđa“ i Srpske Zore“, i posjetili smo srpsko rađeničko društvo, koje broji 200 članova, zanatlija i radnika, i koje visoko drži zastavu srpskoga rodoljublja. Još jedna utješna pojava. U Dubrovniku gdje na gradonačelničkoj stolici sjedi tvorac srpsko-hrvatske sloge g. Pero Čingrija, ta se sloga održava bratski i srdačno. Prve večeri našega bavljenja u Dubrovniku, koncertirala je u čast .Srpskog Novinarskog Udruženja“ tamošnja srpska muzika a druge večeri opet u čast Srpskog Novinarskog Udruženja“ koneer- tirala je hrvatska muzika, kojoj je prva tačka bila ,Rado ide Srbin u vojnike“ i posljednja . Vesela je Srbadija.“ A na banketu, velelijepom i gospodskom, kakav samo Dubrovčani umiju da prirede, među prvim zdravicama pala je i zdravica g. De Giulli urednika .Crvene Hrvatske“ koji je pozvao srpsko i hrvatsko novinarstvo da zajedničkom snagom porade na zajedničkoj misli, kojoj je