; S

IZLAZI SVAKE SUBOTE

A

.

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO:UGARSKU, BOSNU | HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 —
ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODIN

GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“.

pe

DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
PISMA NE PRIMAJU. SE,

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI, — ZA

== =
. SVE E

“ PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA,

U Dubrovniku 16. novembra 1907.

Broj 46.

Narodna skupština u Sarajevu.

Srpski se narod _u Bosni i Hercegovini
krenuo k napretku, a radu i požrtvovnosti
njegovih prvaka danas se divi svaki Srbin
te pokret, žilavi pokret za organizaciju Sos
zdravlja cijelo srpstvo.

I nigdje se tako nije obistinila ona na-
rodna: ,pritisnuto jače, na više skače“, kako
u okupiranim zemljama. Srpski narod onako
nemilo gonjen i ugnjetavan nije klonuo ni
sagnuo šiju, nego je trpio i sabirao moralnu
snagu, kojom će da se obrani od ugnjeta-
vača. Prepušteni sami sebi i samovolji bo-
sanske vlade, moradoše Srbi u Bosni i Her-
“cegovini, da se od zla brane svaki za sebe,
po svojoj naj boljoj uviđavnosti i prama
prilikama. Ali junačka obrana i odolijevanje
nije bilo kompaktno, zajedničko, pa zato i
uspjeh nije mogao da odgovara samoprije-
gomom radu. Požrtvovani ljudi to vidješe
i razumješe, pa se i zaniješe jedinstvom na-
wda i njegovom organizacijom.

: Prvi vidni korak bila je Sarajevska re-
glucija, koju su naša braća u Bosni i Her-

cegovini shvatila, a cijelo Srpstvo radosno.

pozdravilo, jer je u njoj vidjelo čistu pred-
hodnicu, koja je naviještala sporazum, slogu
i zajednički rad braće naše u okupiranim
zemljama. Ali i prvi koraci patriotskog rada
morali su da osjete ćemerno iskušenje, koje

je, tegbi, našoj braći sudbinom. određeno.

Nastao je odmah trepet, pojačala se pro-
gonstva, učestala politička utamničenja i te-
ške presude ; srpski listovi uvijek bijeli i
“prazni, jer konfiskovani, — u jednu riječ:
iz petnih žila se radilo da se narodni po-
kret za organizaciju i ustavne slobode u
zametku priduši. Čak su i potpisnici Sara-
jevske Resolucije bili kažnjeni i oglobljeni.
Ali narod stjecao je tim sve više snage,
shvatao je potrebu organizacije i snagu de-
mokratskih nazora, i svijestan je bio, da je
u organizovanom i složnom radu napredak
i put k blagostanju ; razumio je, da će ja-
kom organizacijom na bazi demokratskoj
lako steći prava svoja, koja ga idu. Taj tri-
jezni narod hrlio je da bira po svoj zemlji
poslanike za Narodnu skupštinu u Sarajevu,
koja se je prošle subote sastala. I narod je
učinio. svoju. S jednodušnošću, jakim oda-
živom hrlio je narod na skupštine da iza-
bere svoje predstavnike, koji će opet u ime
naroda da porade za sve ono što će u bu-

dućnosti da pomože i muku olakša napa- |

ćenom Srbinu u Bosni i Hercegovini.  Na-
rod je shvatio i svoj poziv i svoju dužnost,
pa je to i učinio. Poslao je u Sarajevo ljude,
u koje ima povjerenje i za koje drži, da će
tamo na zboru tačno zastupati mišljenja i
potrebe njegove. Narodni predstavnici sada
su tu, da povjerenje naroda opravdaju, a i
hoće, jer nema razloga sumnji, a narod
gleda u njih pouzdanjem i vjerom, kao no ti
u rodoljube, koje je on sam, poznavajuć ih,
birao. Narodni predstavnici bratski vijećaju
i natječu se u mišljenjima za korist naroda,
odakle će da povuku rezultantu, koja će
narod unaprediti u ekonomskom pogledu u
prvom redu, pa onda naći puteve k slobo-
dama ustavnim i građanskim, za kojim teži
čitav narod bez razlike stranaka i mišljenja,
ma da se nekomu čini jedna taktika zgo-
dnijom od druge; svakako — princip 'je je-
dan te isti.

Mi narodne predstavnike srpskog na-
roda u Bosni i Hercegovini srdačno pozdra-
vljamo, a viteškom tamošnjem srpskom na-
rodu čestitamo i veselimo se svitanju zore
ljepših dana, i iz sveg srca želimo, da se i
mi Primorci ugledamo u čestite sinove na-
paćenih zemalja.

Y Pera Todorović

Prošle srijede izgubilo je srpsko novinar-
stvo jednog od svojih naj starijih a i naj vr-
snijih predstavnika. — Umro je Pera Todo-
rović, naj ugledniji i naj bolji srpski novinar.

Samo ime Pere Todorovića. poznato je
Srpstvu, a naročito za one koji su i malo pra-
tili političke prilike u mladoj kraljevini. Bujni
politički život, koji još i dan-danas živi u veli-
kom mahu u Srbiji, česti preokreti i sve par-
tajske borbe izbijale su sa imenom Pere Todo-
rovića, jer je on htio da radi, da pomogne. Rad
njegov na političkom polju bio je jak, toliko
jak, da je po nekada napravio čitavu evoluciju
u političkoj borbi u Srbiji, pa se je za njegovo
ime brzo pročulo i izvan granica slobodne kra-
ljevine:

Pera Todorović rodio se je 1852. god. u
gelu Vodicama, gdje je svršio osnovne škole.
Gimnaziju je učio u Kragujevcu i Beogradu, a
po svršenim naukama srednjih škola otišao je
u Švajearsku, gdje je u Cirihu svršio filozofski
fakultet. Oko sedamdesetih godina vratio se je
u domovinu, gdje je odmah počeo “da razvija
živu propagandu za političke slobode i eko-
nomski napredak Srbije. Odmah je u tom radu
stekao valjanih i agilnih drugova, te je s njima
pokrećao nekoliko listova, koji su pisali u tom
pravcu. Ali ideje, koje je zastupao pok. Pera i

g

njegovi drugovi, dovele su ih pod optužbu za
veleizdaje, i bili su osuđeni. Ali baš tada ih je
zatekao dan proglasa prvoga rata s Turcima
za nezavisnost i oslobođenje Srbije, te oni biše
oslobođeni osude, a sami se prijaviše da će dra-

. govoljno u rat. Kako je Pera Todorović bio

vješt stranim jezicima, naročito ruskom, to je
na taj način dospio u generalštab glavnoga ko-
mandanta. U takovom svom položaju odlikovao
se više puta, te je bio i odlikovan za hrabrost.
Kad je poslije rata bio uglavljen mir, pok. Pera
ipak se nije osjećao preveć slobodan u svojoj
domovini, te je emigrirao u Novi Sad, gdje je
izdavao socijalistički list ,Stražu“. God. 1880.
kad je pala Ristićeva vlada, bio je amnestiran
s ostalim emigrantima. Došavši opet u svoju
domovinu, stao je opet uporno da radi, te je on
tvorac radikalne stranke, koja je brzo postala
naj jača i dominirajuća stranka u Srbiji.

Ali sudbina nije bila zadovoljna, a da pok.
Pera ne podari sa još jednom grkom čašom.
Zaječarska buna vrgla je i njega u ledenu ta-
mnicu, a presuda bila je teška, — osuđen je
na smrt. Sigurno da je ovaj događaj morao
djelovati na pok. Pera, te je imao i svoju po-
sljedicu, radi česa je do smrti trpio na nesa-

nici. Kazna smrti nije bila izvršena, jer ga je

pok. kralj Milan pomilovao. Pa ipak uza sve
to Pera Todorović opet nije sustao u radu, već
je i dalje držao visoko barjak kao trezven i
vrijedan političar. Njegove ,Male Novine“ bile
su naj rasprostraniji list u Srbiji.

Pera Todorović bio je i književnik, ali
svakako ne u onakoj mjeri kao političar.

Kad su članovi ,Srpsko Novinarskog U-
druženja“ pred kratko vrijeme bili kod nas u
Dobrovniku, bio je s njima i pok. Pera, a mi
smo radosno gledali simpatičnog starca, koji je
prošao kroz mnogu buru života, čas se veseleći
uspjesima svog neumornog rada, a čas trpeći
grdne muke jer je opet za narod radio.

Vječan mu spomen u Srpstvu |

Učiteljski zbor u Beču.

Ono, što smo nedavno predviđali, a što se
otragu koju godinu nije niti slutilo, danas se
ostvarilo i obistinilo. Poznato j€/ kako su uči-
telji u Austriji, negdje bolje, negdje gore, ali sva-
kako uopće slabo nagrađeni. U pojedinim po-
krajinama oni su kucali na vrata Zemaljskih
Sabora. Ali njihovi zahtjevi ili su se zabacivali
ili su bili naknađeni mrvicama. Tako se postu-
palo u Dalmaciji. Povišene su plate, koje su
svakako neznatne prama plaći državnih čino-
vnika. A povišica je stigla u nezgodno doba,
kad su zbog skupoće i ovako namirnice za ži-
vljenje postale nesnošljive.

U ovakim neprilikama učiteljstvo je bilo
prinuđeno' da s nevolje traži lijeka svome jadu.
I uspjelo je; barem što se načina tiče. Prona-
đen je izvor kojim će siromašnije pokrajine biti
lišene velikog tereta. Učiteljstvo će ipak biti
nagrađeno onako kako je i pravo po svojoj

spremi i zvanju. Namet će biti zajednički. Na-
šlo se izvora da se poboljšaju činovničke plaće,
Vazda ima načina, da se izvedu ogromni tro-
škovi za vejsku i strategiju. Biće ih kod ljudi
dobre volje i za pučke učitelje. Ko štedi na

školi i učiteljstvu troši obilato na apsane i ka-

znione! Tako se uz silno odobravanje prisutnih
izjasnio predsjednik ovoga zbora učitelj Resler,

O samome zboru mogao bih vam mnogo
pisati. Glavno je to, da je bio izveden ozbiljno
i u zgodan čas, kako se dolikuje.

Udruženje slobodoumnih njemačkih učitelja
u Beču naj prvo je dalo poklič na zbor i dogo-
vor. Pridružilo mu se prvo češko učiteljstvo,
koje ne zaostaje ni malo za njemačkim kolega-
ma. Nijemci s jedne strane, a Česi s druge 0-
kupili su svoje suplemenike po krvi i jeziku.
Na aber naše braće došli smo na red i mi ju-
žni Slaveni: Hrvati, Srbi i Slovenci. Ali pored
nas sjevernih i južnih Slovena i Nijemaca pri-
stupili su učitelji talijanske i rumunjske naro-
dnosti. Nikome na ovome zboru nije bilo krivo.
U ostalom, on je bio i poučan za naše prilike.
Prostrana dvorana bečkog učiteljskog doma
izgledala je mala Švajcarska. Tu su se svačija
narodna prava poštovala. Nije bilo one naše
tjesnogrudnosti, što no se kaže: sedam barjaka,
a osam Bošnjaka, pak da svaki tegli na svoju
stranu, Dostojanstvo i ozbiljnost bila su dva
važna obilježja na ovome zboru, koji je trajao
skoro četiri sahata bez prestanka.

Uoči zbora dne 1. t. mj. pojedini odsjeci
imali su svoj sastanak. Trebalo je izabrati ra-
zne predstavnike koji će progovoriti i podnijeti
resolucije. Jer, u onoj množini, gdje je bilo do
800 učitelja, koji su zastupali 350 učiteljskih
Društava i Saveza, nije mogao svaki da dođe
na red, kako bi govorio. Osim učitelja trebalo
je imati obzira i prama narodnim poslanicima
na Carevin. Vijeću u Beču, koji su svojom mno-
gobrojnom prisutnošću odlikovali zbor. I njima
je valjalo dati prilike da govore, kaonoti ljudi-
ma pozvanim i odabranim.

Da se vratimo na naš zbor, kazaćemo, da
smo i mi južni Sloveni one večeri bili na svom
zboru. Kao predstavnika Hrvata, Srba i Slove-
naca izabrali smo naj zaslužnijega našega dru-
ga brata Slovenca L. Jelenca, predsjednika Sa-
veza jugosl. učitelja. On će u ime naše pozdra-
viti sutradan zbor i pridružit se ostalim. Tako
su postupali i drugi, izabrav po jednoga svoga
druga kao predstavnika.

Na urečeno doba u subotu dne 2. t. mj.
našli smo se svi na zboru. Pristupili su i po-
slanici: socialne demokrat. stranke kako Česi,
tako i Nijemei, pak oni njemač. nar. stranke,
napredne njem., češki nar. socialisti; zastupnici
rutenski, itd. Klub južnih Slovena predstavljao
je zastupnik g. Biankini. Mnogi su zastupnici
telegrafično pozdravili zbor, obetavši svoje pri-
stajanje. Među ovima je telegram prof. Masa-
ryka bio popraćen od nas Slovena burnim plje-
skanjem. Nijesu pristupili zastupnici klerikalne
stranke, ni poljački klub. More se predviđati,

Kroz srpske zemlje.
(Srpsko Novinarsko Udruženje u Dubrovniku.)

Iz Mostara željeznička pruga vodi donekle
sve desnom obalom Neretve ispod brda. S nama
su daleko do jedne stanice putovali i nekoliko
Prijatelja iz Mostara, da nas isprate, kao god
što su nas dan ranije daleko ispred Mostara i
dočekali. Od stanice gdje smo se i s njima ra-
stali voz i dalje ide ravninom, dok se areni
Postupno peti u brda, iza kojih se, so joke
leko, prostire more koje su mnogl od nas je #2
čekali da vide. Predjeli, kroz koje sm? sada
prolazili, puni su živopisne ljepote. Sam moai
a pruga se vijuga prosjecima 1 kroz ne 2 je
danaest tunela i preko nekoliko vijaduktova.
Malo smo razgovarali, više smo gledali, bat ed
Oko ovdje imalo šta da vidi i da uživa. tre .

smo i Gabelu gdje se Jedan nal rao
Metković i gdje se love čuvene jegulje a de
koje gu istina dosta manje od skadorsk 2
rijeke Bojane), ali su neobično ukusne i i
jima se vodi dosta velika i korisna = lag

Voz se jednako vijugao onim eno 2
Više, i biće umjesna primjedba jednog

lege željezničara, da se je pri postavljanju ove
trase naročito rukovodilo tendencijom, da se
pruga sprovede kroz romantične predjele, kako
bi se na ove strano privukao što veći broj tu-
rista sa strane, koji putuju jedino u želji da vide
živopisne i romantične predjele te jure tamo
gdje ih ima.

U tome se već i smrklo, ali je bila divna
mjesečina koja se prosipala po ovim predjelima,
te sad ovi dobiše nove čari, nove draži za dušu.

Kad smo došli u Uskoplje, odakle se je-
dan krak odvaja za Zeleniku (blizu Herceg-
Novoga, u Boki), promijenulo se vozno osoblje,
jer tu prestaje bosansko hercegovačka a nastaje
dalmat. željeznica. Kondukteri odatle njemački
govore, na njemačkom se kaže koliko se na
kojoj stanici voz zadržava, ali je i ovdje želje-
znica uskog kolosjeka.

Među nama je bilo nekoliko kolega, koji
su već putovali ovom prugom i koji nam re-
koše, da ćemo još za neko vrijeme ugledati
more, i doista, kad je voz, poslije poduže vožnje
kroz krševe, tunele i prosjeke, izašao iz jednog
prosjeka, ukaza se na lijevoj strani ... more!
»Mare... more!“... uzviknusmo ushićeni i ne

skidasmo očiju s one prostrane vodene površine,
koja se daleko tamo sastavlja s horizontom i
koja se divno bjelacaše obasjana punom mjese-
čevom svjetlošću. No ovo uživanje nije dugo
trajalo ; voz opet zamače u krševe i spuštajući
se vijugama primicaše se Gružu, gdje stigosmo
oko 10 časova i gdje nas na stanici dočekaše
nekoliko braće Dubrovčana — članova odbora
za doček. Pošto smo se upoznali i bratski po-
zdravili, posjedasmo na fijakere i poslije pola
časa vožnje stigosmo u slavni grad Dubrovnik,
gdje odsjedosmo u Hotel Imperialu — veličan-
stvenoj palati, u kojoj smo, na zauzimanje braće
Dubrovčana, imali stan u pola cijene. Elegantno
namještene sobe, primjeran red i čistoća, dobra
kuhinja, solidne cijene, tačna i brza usluga, to
su odlike ovog elegantnog hotela, sa čijeg je
balkona divan pogled na more.

Balkon ovaj, okrenut moru, i nije upravo
balkon, nego su to lodije, kao što je n. pr.
fasada zgrade g. Vuče na našim Terazijama.
U Dubrovniku uvijek ima puno stranaca putni-
ka, koji jednako dolaze i odlaze, jer imaju šta
da vide i čemu da se dive. Pa kako je hotel
Imperial“, koji ima i svoj dosta velik i lijep

park, veoma udoban i elegantan, stranci naj
većma u njemu odsjedaju, te je zakupac hotela
(jer je hotel svojina jednog akeionerskog društva)
bio prinuđen i da uzme pod zakup još jednu lije-
pu palatu, palatu Boškovića, koja je takođe tu u
neposrednoj blizini, i u kojoj su mnogi od nas
i dobili stanove. Moramo primjetiti da smo bili
malo i ustuknuli ispred onolike elegancije, koja
vlada u ovome hotelu, ne zato sto bismo bili
protivni eleganciji, već što smo prema njoj
otprilike zamišljali šta će nas sve to stati, ali
smo se odmah izmirili sa suđbinom, kad _ nam
naši prijatelji rekoše, da u ovom hotelu jedna
postelja staje + dinara, a nama da će se ta
cijena spustiti na polovinu.

Čim smo se smjestili po sobama, iskupili
smo se u bašti ,Imperiala“, da se malo zalo-
žimo jelom i pivom i da se sporazumijemo
s našim dubrovačkim prijateljima, gdje ćemo se
sutra sastati i kakav je u opće program našeg
dvodnevnog bavljenja u Dubrovniku. Ovdje smo
se upoznali i sa ostalim članovima odbora za
doček, među kojima je bilo Srba obje vjere,
pravoslavne i rimokatoličke, a i sam urednik
,Orvene Hrvatske“ g. DeGiulli. Tu nam prija-

U K10; NA PO GODINE I NA ČETVRT