E" = mm 2 NO IZLAZI SVAKE SUBOTE === CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11. ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT “GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA, ss PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. E E ii as u sa : ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI, — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA, U Dubrovniku 30. novembra 1907. | Broj 48. U Crnoj Gori. Bratska susjedna kneževina od kako je dobila ustav postala je veoma važnom ta- čkom dnevnoga reda evropske štampe. Oso- bito u potonje vrijeme koliko strane toliko naše novine Pišu o događajima u Crnojgori, Da nije tamo sve onako kako se piše, to je više nego jasno, a za to nam među osta- lim govore i razni demanti i mnoga tvrđenja, a najzad, da je sve onako kako bi štampa htjela, Crnegore već ne bi postojalo možda ni na geografskoj karti, bila bi se uračunala u istoriju. Ali u Crnojgori ima nešto, i mi misli- mo da nije to nimalo utješno. Ako je ustav dao prilike opoziciji da radi na ostvarenju svojih želja, nije joj dao pravo da silom izvojšti sve skupa i da tim načinom nanosi štete otadžbini i zakopava nade na uzdignuće ugleda i prestiža kneževine; a tako isto vlada je u zabludi kad reakciju provodi do- osta puta brutalnom silom. Koliko opozicija, toliko vlada imaju grjehova, velikih grjehova, a ne može se ni jednoj ni drugoj strani poreći pravo. Što .se štampe tiče, imamo za naj bolji primjer Srbiju. Kad bi bilo trzavica u kra- ljevini, onda je to čivutska štampa vješala (na veliko zvono: trubila je o urotama, o komplotima, o krvoproliću, o nesposobnosti Srbije da uživa slobodu, i bog ti ga znao što još, a to je značilo, da u Srbiji nije baš tako, nego naprotiv, da je Srbija mnogim tm u oku i da su to sve puste želje izvje- snijeh. Naša je štampa to dobro znala i nije tome podavala tolike važnosti. A zar Crnagora nije nikome trn u oku? Jest, mnogijem, a možda ni malo manje . nego Srbija. Nu, kad se o Crnojgori radi, naše novinstvo nosi barjak takom zlobnom pisanju. Mi ne možemo potpuno da bege- nišemo vladi crnogorskoj, niti smo odlučni protivnici crnogorske opozicije, ali smo mi- šljenja, da bi se sijedu glavu kneza-gospo- dara imalo malo štediti i ne uplitati njega u svako zlo koje u Crnojgori vlada. Naša je želja, da se u Crnojgori pri- like srede, isto kako što smo od prilike do prilike isticali taku želju za svaku balkanski državu, pošto to zahtijevaju interesi balkan- skih država, a mnijenja smo, da će se to naj teže postići bombama i utamanjivanjem vladara. Ali ipak naj žalosnije je u svem ovom haosu rovarenje s dvora i padanje na lije- pak onima, te hvataju svaku zgodu da po- mrse veze između Crnegore i Srbije. Crno- gorski emigranti naime nalazeći se u dru- gim državama osjećaju se po nešto slobo- dnijim i smjelijim u svom opozicijonom radu, ali mi bismo rekli, da se oni u svojoj pla- hosti. po nekada zaborave posijedica, koje našem narodu mogu da budu na štetu. Vjerujemo u njihov patriotizam, ali nas plaši njihova plahost. Apsolutizam u Bosni. Na koji je način bosanka vlada kroz ovo trideset godina vršila povjerenu joj misiju, ne treba da to ponavljanio, jer sitio u više navrataka, prateći jadni i teški život naše braće u Bosni i Hercegovini, na ovom mjestu iznijeli golu istinu, i radi te istine imali smo i neprilika. Srpski narod, koji je uprav sastavni dio okupiranih zemalja, mo- rao je kroz cijelo vrijeme okupatorske vlade da uzdrži jaku borbu, podvrgnut svakim progonstvima, te je bilo momenata kada se je i naj pravedniju borbu krstilo veleizdajom ili kršenjem zakona, a to je opet imalo za posljedicu globe, tamnicu i progonstva. Dugo i pretjerano tlačenje sa strane vlasti prizvalo je i sam narod, da se bori ujedi- tijen a ne rascijepkan, da svi kao jedno tijelo traže ono što im sam zakon jamči, a što vlada nije izvršivala, već se na svoju ruku zakonom služila. Ugnjetavanje je dakle bila ona sila, koja je uprav stvorila sarajevsku resoluciju, i koja je srpski narod u Bosni i Hercegovini u jednu cjelinu složila. Sarajevska skupština, koja je utvrdila i svoj program, zadala je mnogim glavo- bolje, te neki u ovom programu nađoše ponovno materijal za objeđivanje ističući veleizdaju, a opet drugi dio štampe, koji prije nije ni malo zaostajao za prvim, počeo malo drukčije da rezonira. Ovaj drugi dio štampe neće više da vjeruje ni u veleizdaju, ni u objesno nezadovoljstvo naroda, već sve zlo svaljuje na apsolutizam vlade bo- sanske, pa čak kazuje i put na koji način treba da se narodu dođe u susret. Svakako ne možemo vjerovati ni malo iskrenosti, jer mukotrpna borba Srba kroz ovo vrijeme okupacije, i doista apsolutistični način vla- davine, kako se sada naglasuje, mogu samo da u toj tobožnjoj iskrenosti vida ,danajske darove“ i ništa više. Zar tek sada došlo: se- je do uvjerenja, da u Bosni i Hercegovini vlada apsolutizam ? Donosimo ovdje članak koji je izašao u bečkom ,Sonn- und Montags Zeitung“-u od 25. ov. mj. a napisao ga je Carl M. Danzer. Članak ima, razumije se, i svoju tendenciju, ali je ipak zgodno da ga i mi donesemo, da i naši čitaoci vide, kako sada, poslije sarajevske skupštine, neki listovi pišu o vladi u okupiranim zemljama. Članak glasi: U zajedničkom ministarstvu financija sad su u velikoj nezgodi. U Sarajevu je bila skup- ština srpskijeh povjerenika, i njihove odluke i želje za autonomijom obaznale su se po cijelom svijetu, u inostranstvu naravno mnogo detalj- nije nego u nas. TA mi u Austriji i nemamo vremena za prilike ,tamo dolje“. U Francuskoj nadasve upućeni su sasvim bolje u prilike bo- sanske i hercegovačke, da mi nijesmo tako ni iz daleka. Tu ima čitava literatura o bosanskom problemu, a mi jedva da i znamo, da čak i po- stoji takav problem. Kao što je poznato, u Bosni se vlada «apsolutistički. To svi znamo, ali se ipak ne sje- ćamo rado. te žive istine. U Bosni vlada naj groznija forma apsolutizma a ne lični režim bla- gonaklonog gospodara koji stoji visoko iznad partaja, jer je car u Beču, a Bosna je daleko. Činovništvo gazduje tamo dolje bez ikakve kon- trole. Zar nijesu koliko i nikakva kontrola one brojke koje se podnose jedino na znanje svake godine delegacijama koje se s glave ne razumiju u te stvari i koje su samo sporadične? Koliko god se u cijelom svijetu bez uste- zanja priznaje, da je Austro-Ugarska uvela red u objema turskijem provincijama, toliko je opet cijelo inostranstvo jednoga mnijenja, da mi dr- žimo politički sve zemlje u ropstvu. Kallay i njegov nasljednik pozivlju se doduše s ponosom na privredne koristi, koje su dopale tamošnji narod, na pravnu sigurnost, na očevidnu mir- noću. Ali mi ne zaboravimo, da su i Milan i Lombardija bez pogovora privredno divno na- predovale pod austrijskom predmartskom vlašću, da još i sad priznaje seljak gornjoitalski, da se je pod Austrijancima plaćalo manje poreza a više sticalo, pa ipak je ova ,sretna“ zemlja bila gnijezdo revolucije. Kad li će se već jednom naše vlade pou- čiti iz istorije i spoznati, da može da postane blažen ne samo svaki čovjek nego i svaki na- rod po svom fassonu! Uzmimo (ali samo za časl) da apsolutistični režim u Bosni donosi samo blagodjetne plodove; šta bi ovi koristili, kad se usrećeni narodi ne osjećaju slobodni a Pri svojim nevoljama ne vide ni privredne koristi ? Apsolutistični režim bosanski de fucto ne Uživa dobra glasa. Potemkinova sela, koja su podignuta u Sarajevu s njegovim impozantnim kejevima i u Ilidže, ne kriju već nikome teške pogrješke, koje se svud očituju. Neka su one tužbe, koje je na priliku lani podigao na nas Andr6 Barre u knjizi ,La Bosnie-Herzćgovine, administration autrichienne de 1878 a 1903« pola neistinite, pola pretjerane, ima ipak dosta česa da preostane. Ne može više da se zataji: politička uprava naših okupiranih zemalja sa- svim je na rđavom glasu. Glas za autonomiju, koji se sada diže, nije nov. U više navrataka kretala su se u; svijet promemoria, u nekoliko maha dolazile su u Beč deputacije bosanskijeh povjerenika, zadnjih go- dina za čudo radije u Budapeštu. Vlada se drži upoino svoje, da odbija sve ove želje, i cijela javnost u Austriji u tome joj je sukrivao, jer ne nalazi stvar vrijednu zamuke, da se poza- bavi tijem problemom. Izgovori, kojima se odgovaralo na želje Bosanaca, pokazuju se i odviše neozbiljni, a svaljuju se na samu vladu. Ako se uopće go- vori o nedoraslosti naroda, onda se mora znati, da je do sad svaka apsolutistična vlada progla- sivala svoj narod, da je ,još nezrio“ da upra- vlja sam sobom. ,Zrio“ je baš za takove vlade narod tek onda, kad sam silom rastrgne okove i vladu odagna. Već trideset godina boravimo mi u ovijem zemljama i sadašnja generacija sastoji se bez iznimke od osoba, koje su pro- šle kroz naše škole, pa da narod još nije ,zrio“ za ono skromno sudjelovanje u vladavini kao i Dalmatinci? Kakvu li svjedodžbu siromaštva izdajemo tijem sami sebi! Engleska je nakon mnogogodišnjeg krvavog rata pobjedila Bure i tri godine po zaključku mira dala je svojevoljno osvojenijem provincijama naj opsežniju samo- upravu. A mi nijesmo kadri, da Bosance, koji su sa narodom našijeh južno-istočnijeh provin- cija jednog jezika, jednoga plemena i za pune dvije trećine iste vjere, toliko uvjerimo o bla- godatima vladavine Habzburgovaca, a da uz- možemo ove narode bez premišljanja pozvati da učestvuju u vladi ? Ovdje izlazi na vidjelo naj dublji uzrok nevještine naše nacionalne politike : neugasljivo nepouzdanje u lojalnost naroda. Ovo podozrije- vanje je u isto doba i neznano Pripoznavanje osjećaja naše slabosti. Engleska je, znajući svoju moć, poznavajući pravu slobodoumnost svojijeh ustanova, u svom ponosu uvjerena, da su tri godine bile dovoljne, da se od krvavo savlada- nijeh neprijatelja naprave lojalni članovi velike britanske imperije. Samo mi, koji smo .kao »oslobodioci“ od turskoga jarma na 18. avgusta 1878 na vrh Sarajeva podigli carsku zastavu, vjerujemo još i danas, da ni sada ne možemo da ove narode otpuštimo iz skrbništva nekontro- liranog činovništva. Austrija bi imala dapače vrlo važnijeh uzroka, da ne prati ojačanje narodnosnog duha u Bosni isključivo očima pandurskijem. Mi zna- mo, da Ugarska rado nabraja o pravima na Bosnu. Ugarska se doista čuva da traži ova prava više nego teoretski, jer već ni sada ne zna, kako će izaći na kraj sa južnijem Slave- nima u vlastitoj zemlji, i prirast ,revindicira- nijeh“ provincija Bosne i Dalmacije bio bi joj u današnjim prigodama rdav dar. Ali prilike mogu se lako izmijeniti. Ko zna danas, šta će biti iza godine 1917? Kroz srpske zemlje. (Srpsko Novinarsko Udruženje u Dubrovniku.) U 8 časova prije podne 15. septembra kre- “nuli smo se svi kolima ispred hotela, da sti- gnemo u Gruž za parobrod, kojim ćemo iz Du- brovnika za Hercegnovi. Već u 8 i po časova bjesmo u Gružu (pristanište za velike brodove), gdje već čekaše ,G6d616“, parobrod društva ,U- garsko Hrvatskog“, koji je malo prije stigao iz Fijume, na putu za Kotor. Linijom Fijuma- Kotor rade samo brodovi Ugarsko Hrvatskog Društva, a linijom Trst-Kotor rade ,Lloyd“, i dalmatinska parobrod. društva ,Ragusea“, ,Za- ratina“, ,Rajmondo“ i ,Topić“. Tako su se ta društva pogodila, s tim, da Lojdovi brodovi do- diruju istarsku obalu s talijanske strane i Po- lu, kao i cijelu dalmatinsku obalu do Albanije, a brodovi Ugarsko-Hrvat. Društva da dodiruju istarsku obalu s kvarnerske strane, kvarner- ska ostrva i cijelu dalmatinskn obalu do Ko- tora i Budve. ,Lloyd“ i Ugarsko-Hrvatsko Dru- štvo primaju putnike, ona ostala gore pome- kuta društva prevoze samo robu. Od strane garsko-Hrvatskog Društva rade neprekidno dva broda ,Gčd6l&“ i ,Panonia“, a od strane »Lloyd“-a samo ,Wurmbrand“, koji svega dva put nedjeljno putuje, dok su ugarsko hrvatski brodovi u neprekidnom putovanju. ,G6d6l6« i »Panonia“ hvataju po 16 milja (nešto preko 30 kilometara) na sat, a , Wurmbrand“ 18 milja. Svi imenovani putnički brodovi solidnog su kroja, vrlo udobni, imaju elegantne salone i udobne kabine za spavanje i odlikuju se pri- mjernom čistoćom — i skupoćom jela i pića. Ondje na pristaništu u Gružu proveli smo jedno pola časa, čekajući na znak broda za po- lazak, i provodeći to vrijeme u živom i vege- lom razgovoru s našim vrlim dubrovačkim pri- jateljima, koji su izašli da nas isprate, a kad dođe čas da se rastajemo, toplo se oprostismo s njima, nemajući dovoljno riječi da im zahva- limo na bratskome prijemu. ,Zbogom! Do vi- đenja! Živjeli!“ orilo se s broda i na obali, dokle je brod polagano odmicao od kraja, i tako sve dokle se nije izgubio iza jedne okuke, poslije koje se navezosmo na pučinu, gdje se brod poče ljuljati, jer je bilo malo vjetrića. Na- šem kolegi S. odmah je pozlilo, te se lati li- muna, jer su nam još u Dubrovniku preporu- čili, da donesemo dosta limunova, koje, rekoše, valja sisati i time suzbiti mučno osjećanje, koje “kod mnogih ljudi izaziva ljuljanje broda, a zove 86. ,morska bolest“. Limunu pribjegoše još neki ižinašeg društva, a mi ostali smijali smo se i koji su žurno hvatali kabine i kutove, da ola- Kšaju sebi teret sa — stomaka. Naš kolega S. govorio je još u Gružu, da nema radikalnijeg sredstva protivu morske bolesti, nego što je za- tvoriti lijevo oko. Gledajući ga onako blijeda, Kako se muči i huče, čudili smo se, što mu njegovo ,naj radikalnije sredstvo“ ne pomaže, Cijelim putem do Kotora (on je istom lađom produžio sve do Kotora, a mi ostali smo bili izašli u Hereegnovi, odakle smo na jahti Nj. Kr. Vis. Kneza Nikole I. nastavili put do Ko- tora — no o tome doenije) on je muku mučio i tek kad je izašao na kotorsku obalu, primje- tio_je oda je, onako u brzini, mjesto lije- vog zatvorio desno oko. . Divno je bilo s broda posmatrati dalma- tinsku obalu i one planine, koje se daleko tamo od obale podizu i čiji se vrhovi grljahu s obla- cima; a opet s protivne strane prema Italiji pukla nedogledna morska pučina, po kojoj se tek ovdje ondje vidi po koja barka ili jedrilica, Dođosmo tako i do ,Ponte d Ostra“ (naši primorci kažu: ,Ponta od Oštre“), ulazak u Kotorski zaliv, pa nam se uskoro pokaza i Hereegnovi. Tu smo ostavili brod i čamčima se izvezli na obalu, gdje nas dočekaše vrli građani Hercegnovoga, a na čelu im njihov vrsni pred- sjednik općine g. Jevta Gojković. Medu njima je bio i kapetan jahte Nj. K. Visočanstva Kneza Nikole, koja nas je po najvišoj naredbi tu do- čekala da nas primi i doveze do Kotora, o čemu smo još u Dubrovniku bili izvješteni preko po- časnog predsjednika Srp. Nov. Udruženja, gosp. Steve Curčića, koji je također s nama putovao. Baš kad smo se čamcima primicali obali, otpo- češe u Hercegnovome gruvati prangije, ali svega što ge 5—6 izbaciše pa puenjava umuče. Na obali nas dočekaše uzvicima »Živjeli“ i tu se pozdravismo s braćom Novljanima, koji nam saopštiše, da su malo čas one prangije pucale u našu čast, ali je policija dojurila i zabranila dalje pucanje, i ako su imali dozvolu od sre- skog starješine. Odmah s obale vode kameni stepeni uz brdo (jer Hercegnovi leži na podini jednog visa i na samom visu), te stigosmo na trg, gdje je divna srpska crkva, općinska kuća i srpska čitaonica. Tu smo se malo odmorili pa smo onda svi s braćom Novljanima i kapetanom