UNO

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11. —
ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15

k-:

DOPISI SE

š

U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT.
GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

i PRETPLATA 1 OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“.
ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
PISMA NE PRIMAJU SE.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
sETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA

ka. IZLAZI SVAKE SUBOTE “ PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.
God. dat U Dubrovniku 7. dčcembra 1907. Broj 49.

Dubrovni k, 6. decembra.

Ministar_predsjednik Dr. Wekerle vra-
tio se je iz Beča te sobom donio vladarev
reskript, po kome se sazivlje sabor za 19.
ov. mj. Koliko god se je o ovoj stvari pri-
lično nagađalo, ipak je saziv sabora izne-
nadio sve političke hrvatske krugove, te
danas o tome raspravljaju svi listovi raznih
stranaka, a svi su od njih u tom složni da
je ovo zamišljeni i proračunani manevar Dr.
Wekerle-a, da skrši hrvatsku opstrukciju u
Pešti i proturi nagodbu u jednome  para-
grafu. Vladini organi, razumije se, nastoje
opravdati korak madžarskog ministra tobože
time: da je neophodno potrebit saziv hr-
vatskog sabora, da se povede rasprava o
proračunskom indemnitetu.

Plitki političari, svakako prodani ljudi
i u službi madžarske državne ideje, kao što
su oni oko ,Narodnih Novina“, u stanju
su da što takova donesu, tek da zavaraju
javnost, ali svaki ozbiljan političar na čistu
je kuda smijera Wekerle a uz njega i mini-
star Josipović, na žalost ministar za Hr-
vatsku. Dr. Wekerle u svom bjesnilu prama
stpsko-hrvatskoj koaliciji — koja je svojim
odlučnim držanjem u zajedničkom saboru
pokazala da se ne boji nikakvih madžarskih
prijetnja, jer za njom stoji čitav narod, hr-
vatski i srpski — kad nije mogao da slo-
mije srpsko-hrvatsku“ opstrukciju sa  usta-
vnim parlamentarnim sredstvima, on — da
se pokaže dostojan nasljednik Tisze, Ban-
lya i Fejervarya — nije se ustezao upotre-
biti neparlamentarna sredstva protiv hrvat-
skih delegata, koji su muževno ustajali na
obranu svojih prava. Hrvatski delegati u
zajedničkom saboru bili su izvrgnuti naj
sramotnijim napadajima od madžarskih šo-
vena, a sa ministarske stolice Dr. Wekerle-a
ili Košuta nije se mogao čuti ni jedan glas
koji bi proti tome prosvjedovao i ustao na
obranu pogaženog parlamentarizma. To je
vrlo shvatljivo, jer Madžari svi kao jedan
bijahu složni, da treba uništiti delegate i slo-
miti opstrukciju, pa tako Hrvatsku lišiti svo-
jih prava. I u parlamentima drugih država,
često su se odigrali žalosni prizori, ali bi se
ipak našao glas, koji je znao ustati na o-
branu manjine i njenih pravica. U ugarskom
saboru Košut i Banfy, Wekerle i Polony
smirili su se, izjednačili se, jer se je radilo
O srpsko-hrvatskoj koaliciji, koju je trebalo
na svaki način uništiti, ne bi li prodrla na-
godba, pri sklapanju koje nije se uzimala

uikako u obzir Hrvatska. Madžarski šovini-

zam prekoračio je svaku granicu parla-
mentarizma.

Kad se nije uspjelo zastrašiti delegate

naročitom. Wekerle-ovom armaturom zasHr- +

vatsku, navalilo se je napadajima i batinama,
pa kad ni ovo nije upalilo, jer koalicija nije
htjela izigrati interese svoga naroda, tad
Wekerle putuje u Beč, da sijedoga vladara
izvijesti i uvjeri kako Hrvati sprječavaju pri-
hvat nagodbe sa opstrukcijom, pa kako
treba proti njima poduzeti iznimne mjere.
Sabor hrvatski treba otvoriti, delegati će
morati u Zagreb na zasjedanje sabora, a
Madžari će mirno nagodbu u jednom para-
gralu prihvatiti i, Beč će biti zadovoljan.
Ovako je Wekerle u Beču po svoj prilici
situaciju i obrazložio. Ali mi smo potpuno
uvjereni, da će se Wekerle u računima
sasvim prevariti, i ako mu otvor hrvat-
skog sabora nije ništa drugo nego samo
taktično sredstvo, da u zajedničkom saboru
prodre nagodba. Neustavna sredstva, kojih
se on laća da sruši oporbu hrvatskih dele-
gata, konačno će se osvetiti na njemu sa-
mome kao i na Košutovoj stranci. Mi ne
znamo koje će stanovište zauzeti srpsko-
hrvatska koalicija pri otvoru hrvatskog sa-
bora, ali, kad jednom Madžari i protiv za-
kona ne će za to vrijeme odgoditi peštanski
sabor, tada smo mišljenja, da bi hrvatski
delegati morali ostati jednako u Pešti i pro-
slijediti sa opstrukcijom. Jer, kad hrvatski
delegati ne bi ni bili u saboru, Rakodczay
se ne može nadati, da će mu ni Starčevi-
ćanci ni članovi bivše narodne stranke u
hrvatskome saboru doći u susret i odobriti
njegov rad. Svaka odgovornost u tom slu-
čaju ovisila bi o frankovcima, a to bi bila
prilika, gdje bi oni sa svojim držanjem
prama Rakodczay-u u isto vrijeme pokazali
kakovo stanovište zauzimlju prama banu

nametniku. Ako smijemo računati na to,
kako baš frankovci u svakoj takvoj
prilici ističu, da je njihovo stanovište

prama današnjem banu jedino oporbeno,
onda bi oni u ovome momentu  izigrali i
zadnju kartu u narodu, kad bi se bacili na
stranu Rakodczay-a, pa je i prirodno da bi
im narod u takom slučaju dostojno i sudio.
Što se tiče starih narodnjaka, mislimo da i
oni, prama izvještajima svojih prvaka, ne će
panuti na lijepak današnjem namet-banu i
madžarskoj vladi, jer i oni izjaviše, da se
uz željezničku pragmatiku ne dade u Hr-
vatskoj vladati. Dakle, i kad bi hrvatski de-

leguti za vrijeme zasjedanja hrvatskog sabora
ostili u Pešti i proslijedili opstrukcijom,
mislimo, da hrvatski narod ne bi ostao ošte-
ćen, jer u Hrvatskoj nema stranke, koja bi
akne pod Rakodczay-ev jaram ; a We-
kerle bi se osvjedočio, da se u Hrvatskoj
baš tako lako ne može neustavno vladati
a preko srpsko-hrvatske koalicije da se tako
jednostavno ne prolazi. U slučaju .raspusta
hrvatskog sabora a mislimo da će
Madžari i ovo pokušati — Wekerle se nema
čemu nadati, jer ako nas svi simptomi ne
varaju, teško bi bilo naći u Hrvatskoj ve-
ćinu; koja bi bila voljna izigrati narodne
interese za volju Košuta i Wekerle-a. Sva-
kako hrvatski se narod nalazi u kritičnom
momentu koji bi, lako mogao da odluči i
o njegovoj sudbini. Radi se o tome, da li
će se povratiti stari tiranski režim bana He-
dervary-a, ili će i u Hrvatskoj u XX. vijeku
pobijediti principi političke slobode i naro-
dnog prava. Idemo da vidimo, da li se u
Hrvatskoj dade lakše vladati slobodom ili
nasiljem. Odlučan je momenat, kad je ne-
ophodno potrebito, da se sve stranke nađu
složne u obrani narodnih interesa i pravica.
Pred ovakim položajem treba zaboraviti na
sve domaće razmirice; mora da iščezne
svaka međusobna mržnja i sumnjičenje. Srbi
i Hrvati u jakim redovima moraju se ogle-
dati sa jakim neprijateljem, koji nastoji kako
bi ih lišio narodne slobode i pravice. Mi
se nadamo, da će srpski i hrvatski narod
tačno shvatiti svoju dužnost, a da se ne će
u ovako kritičnim momentima izigrati.

Srpsko-hrvatskoj koaliciji mi ne name-
ćemo nikakvo svoje mišljenje, jer smo uvje-
reni da će ona sama znati shvatiti današnju
situaciju, a otvor hrvatskog sabora ne može
je gore pomutiti, već jedino razbistriti.

Hrvatski će sabor jasno pokazati: gdje
je vjera a gdje nevjera; a po tome će-i
narod znati izreći svoj sud,

Pismo iz Srbije.
Beograd 2. decembra.

(Srbija i Crna Gora. — Opštinski izbori.)
U našoj unutrašnjoj politici bilo je izvjesno
vrijeme, zatišje, omarna tišina, kako pred kakvu
veliku oluju. Poslije događaja u glavnoj policiji
od 29. septembra, kada se bila podigla cijela
štampa i koja je, i s jedne i s druge strane,
od strane opozicije i od strane vladine stranke,
prosula more mastila, grdnja, kleveta, dokaza,
avanturističkih kombinacija, fantastičkih pret-
postavaka, nastalo je, tako reći, primirje. Ali

to nije bilo primirje od koga sa zaraćene strane
nadaju jednom definitivnom i stalnom miru,
nego primirje da se obe strane osvježe za novu
borbu, da novim oružjem zamijene staro i po-
krhano, i da novom snagom otpočnu jedan nov

i brutalan rat, rat bez milosrđu, rat do istrage.

To primirje su, od vremena na vrijeme,
prekidale vijesti iz Crne Gore povodom ne-
uspjela atentata na Knjaza crnogorskog. Rdavo
obaviještena crnogorska štampa, koja ne raspo-
laže apsolutno nikakvim rasuđivanjem, i ne-
iskusni crnogorski političbri, željni da neuspjehe
jedne nove ustavne politike pripišu nekakvim
zamišljenim  uticajima, ne pomišljajući ni na
kakve posljedice, sa dosta pouzdanja izjavljuju,
da te uticaje protiv parlamentarnog života vrši
Srbija preko crnogorskih emigranata koji žive
u Beogradu. Te vijesti je strana štampa, stalno
neprijateljski raspoložena prema cijelom Srpstvu,
preinačavala do monstruoznosti i, sa takim iz-
mišljenim faktima u rukama, opširno i autori-
tetski je dokazivala, da srpski narod nije sa-
zreo za jedan samostalan državni život.

Srbija, kao politički zrelija i iskusnija
zemlja, nije htjela da reagiše na sve te vi-
jesti i na sva ta neosnovana tvrđenja, jer je
Vrlo dobro znala, da je to posljedica nervoze
crnogorske vlade, da su oni neminovna poslje-
dica jednog naprasnog preokreta u državnom
životu i prijelaza iz apsolutizma u ustavan život;
jer je vrlo dobro znala, da je to posljedica ner-
voze crnogorske vlade, koja hoće da što prije
i što brže dozna, ko joj stvara sve neprilike u
zemlji i ko je, kako ona veli, ometa u ostvari-
vanju jednoga pravoga ustavnoga stanja. Sada
se svak uvjerio, da je bilo i pametno i poli-
tički, što vlada nije htjela da reagiše na sva
ona mnogobrojna sumničenja koja su dolazila
sa Cetinja, jer je sama crnogorska vlada, de-
mantujući vijesti stranih listova, preko svojeg
organa ,Glasa Crnogorca“ izjavila, da ernogor-
ska vlada nije za Rajkovićevu aferu osumnjičila
zvaničnu Srbiju, niti ,Srbijsku“ vladu! I tako
jeita neprijatna afera za Srbiju otklonjena i
bačena ad acta.

— U Srbiji se ne pamti da je ikada bila
Življa, intezivnija i ogorčenija agitacija, nego
sada prilikom opštinskih izbora. Sve stranke, u
ravnoj mjeri, osim liberalne stranke koja je a-
patična i mrtva, bile su razvile jednu straho-
vitu agitaciju, u kojoj nijesu birana sredstva,
da se samo što prije i što pouzdanije dođe do
uspjeha. I što je čudno, kada se uzme na um
očajna i neskrupolozna agitacija, izbori su svr-
šeni relativno sasvim u miru. Samo u Kruševcu
došlo je malo do ozbiljnog sukoba između ra-
dikala i samostalaca, jer je u samostalskoj ku-
tiji nađeno pedeset kuglica više, nego što je bi-
lo glasača. Tom prilikom su bila trojica lako
ranjena. Izbori u Kruševcu, naravno, da su i
poništeni.

U Srbiji ima svega 1440 opština. U času
kada Vam pišem ovaj dopis, radikali su dobili
190 opština, samostalci 270, liberali 89, napre-
dnjaci 58, seljačka sloga (jedna mrtva stranka

Moda naše zlo.“

I ovaj bezazleni, pobožni narod počeo je
na žalost rapidno primati novu modu — tog
najopasnijeg potajnog neprijatelja, koji nam
ruši kućnji temelj i raskopava srpsko ognjište,
te se bojati, da bi ovaj narod mogao sasvim
utonuti u more tuđinštine, u haos svjetskog
raskalašluka, mode i zapadne civilizacije. Ali
na žalost danas se obično kaže: ko ne ide po
modi, taj je neobrazovan: a baš ta kleta moda
jeste naj veći neprijatelj poštenja, znanja i vri-
jedna — obrazovana čovjeka i žene. Koliko ne-
sreće donese kući moda, mogu nas naj bolje
uvjeriti oni nesretni roditelji, koji su kroz jednu
godinu dana petoro šestoro haljina kupili, 1. j.
na račun uzeli, ne govoreći, što će im kćerke
baš kroz te haljine koje ne sakrivaju tijelo
njihovo, izgubiti mnogo od djevojačkog stida i

* U požarevačkom ,Građaninu“ izašao je članak
Pod gornjim natpisom, iz kojega vadimo ovo za naš pod-
listak, jer moda doista mnoge upropašćuje, a najgora joj
je strana što se je rapidno počela uvlačiti i kod našeg
seljaka, te radi nje počeo je da postepeno gubi svoje
Srpsko narodno obilježje, j

ponosa. Danas ti skoro nema onog divnog srp-
skog odijela ni na žensko ni na muško, ili ako
je šta i zaostalo, a ono bome u malom broju.
A poznato je, da je takovo narodno ruho i no-
šivo bilo jednostavno, prosto, skromno ijevtino,
a pri tome opet lijepo, jako i istrajno a danas
je zametnuto skupljim, gorim i gadnijim. U ono
starinsko doba koje se s pogledom na nošnju
zlatnim nazvati može, po odijelu se poznavaše
Srbin i Srpkinja, a danas se ne može poznati,
jer se većim dijelom sve na modu dalo.

.U mjesto da se djevojke kite skromnošću,
djevojačkim stidom, mudrošću, vrijednoćom, po-
nosom i obrazom djevojačkim, i da se na taj
način preporuče za udaju, one nalaze uživanje
u skupom ruhu, s kojim hoće da sakriju svoju
golotinju. Ove su uprav počele majmunisati,
jer misle, ako bude lijepo odijelo, odmah će
biti i one lijepe, izobražane, ugledne i uvažene.
Taština nad taštinom. Ispod časna ruha nije
uvijek časna duša. Mnogo ih imade, koji po-
brkaju lijepo i ružno, a osobito ženske. Ima
dosta na samim njima, što zovu lijepo, a kad
ovamo zaviriš, sama nakarada. Ova nakarada

učini te mnoga ljepotica prije vremena izgubi
svoju prirodnu ljepotu, pa poslije da joj je i
onaka, pa još i gora, ,ali poslije boja koplje u
trnje.“ Uljepšavati se po tijelu i suviše u nošnji
pravo je nakarađivanje. Pravo je nakarađivanje
iz džepa biti lijepa. Koje tako rade, lijepe su
ali ujedno i slijepe. Doktori nas najbolje uvje-
ravaju, da mnoge ljepotice nađu smrt uslijed
mode. Stoga mladić i ako se namislio ženiti,
ne smije, jer je unaprijed sračunao da ženi
treba i letnja i proljetna i jesenja i zimska ha-
ljina, šešir — pa baška haljine za vizite, pa
moderne rukavice itd.

No na žalost i današnji mladići skrenuli
su s pravog puta, jer se i oni odaju modernijem
življenju, prekomjernom trošenju na moderne
haljine, raskalašnom životu, štetnim igrama,
sramnim pjesmama i svemu onome, što im
ubija ugled, ruši zdravlje, potkopava imanje i
u opće čini ih nedostojnim imena omladine
srpske.

Isto tako opaža se da je moda i na selu
maha preuzela, što se najbolje po ovome vidi.
Muški nose kapute mjesto gunju, šešire mjesto

fesa, vratne marame, čizme i cipele mjesto opa-
naka, koje su puno jevtinije, praktičnije i bolje
za težaka: fine kožne torbe, mjesto tkanih
torbi. Ženske se nose tako da malo po malo
počelo je iščezavati i ono narodno ruho i no-
šivo. Već su i na selu počele žene nositi fine
čarape, izbušene i farbane košulje i šta ti ja
sve znam. A nema sumnje, da bi po naše te-
žakinje puno probitačnije i bolje bilo, kad bi
po primjeru naših starih, svojom rukom odijelo
izrađivale, kad bi se učile šiti, čarape plesti,
i tkati, jer to bi daleko veću korist donosilo.
Kamo sreće lijepe, da se na selu u što većoj
količini sije lan i konoplje, od čeg se košulje
prave, koje su puno jevtnije i tvrđe od dućan-
skog platna.

Dakle kao što se vidi, moda je veliko zlo
naše, koje nas naglo u propast vodi. Pa i ako
se i priznati mora, da moda u ovim krajevima
još ne. caruje u pravoj svojoj sili, jer i danas
imade ostataka od stare nošnje, ali za to treba,
da joj za vremena na put stanemo, ako smo
svome dobru radi, i ako ne želimo doći do
umne i imovne propasti svoje.“