UNO CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11. — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 k-: DOPISI SE š U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT. GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. i PRETPLATA 1 OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“. ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM sETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA ka. IZLAZI SVAKE SUBOTE “ PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. dat U Dubrovniku 7. dčcembra 1907. Broj 49. Dubrovni k, 6. decembra. Ministar_predsjednik Dr. Wekerle vra- tio se je iz Beča te sobom donio vladarev reskript, po kome se sazivlje sabor za 19. ov. mj. Koliko god se je o ovoj stvari pri- lično nagađalo, ipak je saziv sabora izne- nadio sve političke hrvatske krugove, te danas o tome raspravljaju svi listovi raznih stranaka, a svi su od njih u tom složni da je ovo zamišljeni i proračunani manevar Dr. Wekerle-a, da skrši hrvatsku opstrukciju u Pešti i proturi nagodbu u jednome para- grafu. Vladini organi, razumije se, nastoje opravdati korak madžarskog ministra tobože time: da je neophodno potrebit saziv hr- vatskog sabora, da se povede rasprava o proračunskom indemnitetu. Plitki političari, svakako prodani ljudi i u službi madžarske državne ideje, kao što su oni oko ,Narodnih Novina“, u stanju su da što takova donesu, tek da zavaraju javnost, ali svaki ozbiljan političar na čistu je kuda smijera Wekerle a uz njega i mini- star Josipović, na žalost ministar za Hr- vatsku. Dr. Wekerle u svom bjesnilu prama stpsko-hrvatskoj koaliciji — koja je svojim odlučnim držanjem u zajedničkom saboru pokazala da se ne boji nikakvih madžarskih prijetnja, jer za njom stoji čitav narod, hr- vatski i srpski — kad nije mogao da slo- mije srpsko-hrvatsku“ opstrukciju sa usta- vnim parlamentarnim sredstvima, on — da se pokaže dostojan nasljednik Tisze, Ban- lya i Fejervarya — nije se ustezao upotre- biti neparlamentarna sredstva protiv hrvat- skih delegata, koji su muževno ustajali na obranu svojih prava. Hrvatski delegati u zajedničkom saboru bili su izvrgnuti naj sramotnijim napadajima od madžarskih šo- vena, a sa ministarske stolice Dr. Wekerle-a ili Košuta nije se mogao čuti ni jedan glas koji bi proti tome prosvjedovao i ustao na obranu pogaženog parlamentarizma. To je vrlo shvatljivo, jer Madžari svi kao jedan bijahu složni, da treba uništiti delegate i slo- miti opstrukciju, pa tako Hrvatsku lišiti svo- jih prava. I u parlamentima drugih država, često su se odigrali žalosni prizori, ali bi se ipak našao glas, koji je znao ustati na o- branu manjine i njenih pravica. U ugarskom saboru Košut i Banfy, Wekerle i Polony smirili su se, izjednačili se, jer se je radilo O srpsko-hrvatskoj koaliciji, koju je trebalo na svaki način uništiti, ne bi li prodrla na- godba, pri sklapanju koje nije se uzimala uikako u obzir Hrvatska. Madžarski šovini- zam prekoračio je svaku granicu parla- mentarizma. Kad se nije uspjelo zastrašiti delegate naročitom. Wekerle-ovom armaturom zasHr- + vatsku, navalilo se je napadajima i batinama, pa kad ni ovo nije upalilo, jer koalicija nije htjela izigrati interese svoga naroda, tad Wekerle putuje u Beč, da sijedoga vladara izvijesti i uvjeri kako Hrvati sprječavaju pri- hvat nagodbe sa opstrukcijom, pa kako treba proti njima poduzeti iznimne mjere. Sabor hrvatski treba otvoriti, delegati će morati u Zagreb na zasjedanje sabora, a Madžari će mirno nagodbu u jednom para- gralu prihvatiti i, Beč će biti zadovoljan. Ovako je Wekerle u Beču po svoj prilici situaciju i obrazložio. Ali mi smo potpuno uvjereni, da će se Wekerle u računima sasvim prevariti, i ako mu otvor hrvat- skog sabora nije ništa drugo nego samo taktično sredstvo, da u zajedničkom saboru prodre nagodba. Neustavna sredstva, kojih se on laća da sruši oporbu hrvatskih dele- gata, konačno će se osvetiti na njemu sa- mome kao i na Košutovoj stranci. Mi ne znamo koje će stanovište zauzeti srpsko- hrvatska koalicija pri otvoru hrvatskog sa- bora, ali, kad jednom Madžari i protiv za- kona ne će za to vrijeme odgoditi peštanski sabor, tada smo mišljenja, da bi hrvatski delegati morali ostati jednako u Pešti i pro- slijediti sa opstrukcijom. Jer, kad hrvatski delegati ne bi ni bili u saboru, Rakodczay se ne može nadati, da će mu ni Starčevi- ćanci ni članovi bivše narodne stranke u hrvatskome saboru doći u susret i odobriti njegov rad. Svaka odgovornost u tom slu- čaju ovisila bi o frankovcima, a to bi bila prilika, gdje bi oni sa svojim držanjem prama Rakodczay-u u isto vrijeme pokazali kakovo stanovište zauzimlju prama banu nametniku. Ako smijemo računati na to, kako baš frankovci u svakoj takvoj prilici ističu, da je njihovo stanovište prama današnjem banu jedino oporbeno, onda bi oni u ovome momentu izigrali i zadnju kartu u narodu, kad bi se bacili na stranu Rakodczay-a, pa je i prirodno da bi im narod u takom slučaju dostojno i sudio. Što se tiče starih narodnjaka, mislimo da i oni, prama izvještajima svojih prvaka, ne će panuti na lijepak današnjem namet-banu i madžarskoj vladi, jer i oni izjaviše, da se uz željezničku pragmatiku ne dade u Hr- vatskoj vladati. Dakle, i kad bi hrvatski de- leguti za vrijeme zasjedanja hrvatskog sabora ostili u Pešti i proslijedili opstrukcijom, mislimo, da hrvatski narod ne bi ostao ošte- ćen, jer u Hrvatskoj nema stranke, koja bi akne pod Rakodczay-ev jaram ; a We- kerle bi se osvjedočio, da se u Hrvatskoj baš tako lako ne može neustavno vladati a preko srpsko-hrvatske koalicije da se tako jednostavno ne prolazi. U slučaju .raspusta hrvatskog sabora a mislimo da će Madžari i ovo pokušati — Wekerle se nema čemu nadati, jer ako nas svi simptomi ne varaju, teško bi bilo naći u Hrvatskoj ve- ćinu; koja bi bila voljna izigrati narodne interese za volju Košuta i Wekerle-a. Sva- kako hrvatski se narod nalazi u kritičnom momentu koji bi, lako mogao da odluči i o njegovoj sudbini. Radi se o tome, da li će se povratiti stari tiranski režim bana He- dervary-a, ili će i u Hrvatskoj u XX. vijeku pobijediti principi političke slobode i naro- dnog prava. Idemo da vidimo, da li se u Hrvatskoj dade lakše vladati slobodom ili nasiljem. Odlučan je momenat, kad je ne- ophodno potrebito, da se sve stranke nađu složne u obrani narodnih interesa i pravica. Pred ovakim položajem treba zaboraviti na sve domaće razmirice; mora da iščezne svaka međusobna mržnja i sumnjičenje. Srbi i Hrvati u jakim redovima moraju se ogle- dati sa jakim neprijateljem, koji nastoji kako bi ih lišio narodne slobode i pravice. Mi se nadamo, da će srpski i hrvatski narod tačno shvatiti svoju dužnost, a da se ne će u ovako kritičnim momentima izigrati. Srpsko-hrvatskoj koaliciji mi ne name- ćemo nikakvo svoje mišljenje, jer smo uvje- reni da će ona sama znati shvatiti današnju situaciju, a otvor hrvatskog sabora ne može je gore pomutiti, već jedino razbistriti. Hrvatski će sabor jasno pokazati: gdje je vjera a gdje nevjera; a po tome će-i narod znati izreći svoj sud, Pismo iz Srbije. Beograd 2. decembra. (Srbija i Crna Gora. — Opštinski izbori.) U našoj unutrašnjoj politici bilo je izvjesno vrijeme, zatišje, omarna tišina, kako pred kakvu veliku oluju. Poslije događaja u glavnoj policiji od 29. septembra, kada se bila podigla cijela štampa i koja je, i s jedne i s druge strane, od strane opozicije i od strane vladine stranke, prosula more mastila, grdnja, kleveta, dokaza, avanturističkih kombinacija, fantastičkih pret- postavaka, nastalo je, tako reći, primirje. Ali to nije bilo primirje od koga sa zaraćene strane nadaju jednom definitivnom i stalnom miru, nego primirje da se obe strane osvježe za novu borbu, da novim oružjem zamijene staro i po- krhano, i da novom snagom otpočnu jedan nov i brutalan rat, rat bez milosrđu, rat do istrage. To primirje su, od vremena na vrijeme, prekidale vijesti iz Crne Gore povodom ne- uspjela atentata na Knjaza crnogorskog. Rdavo obaviještena crnogorska štampa, koja ne raspo- laže apsolutno nikakvim rasuđivanjem, i ne- iskusni crnogorski političbri, željni da neuspjehe jedne nove ustavne politike pripišu nekakvim zamišljenim uticajima, ne pomišljajući ni na kakve posljedice, sa dosta pouzdanja izjavljuju, da te uticaje protiv parlamentarnog života vrši Srbija preko crnogorskih emigranata koji žive u Beogradu. Te vijesti je strana štampa, stalno neprijateljski raspoložena prema cijelom Srpstvu, preinačavala do monstruoznosti i, sa takim iz- mišljenim faktima u rukama, opširno i autori- tetski je dokazivala, da srpski narod nije sa- zreo za jedan samostalan državni život. Srbija, kao politički zrelija i iskusnija zemlja, nije htjela da reagiše na sve te vi- jesti i na sva ta neosnovana tvrđenja, jer je Vrlo dobro znala, da je to posljedica nervoze crnogorske vlade, da su oni neminovna poslje- dica jednog naprasnog preokreta u državnom životu i prijelaza iz apsolutizma u ustavan život; jer je vrlo dobro znala, da je to posljedica ner- voze crnogorske vlade, koja hoće da što prije i što brže dozna, ko joj stvara sve neprilike u zemlji i ko je, kako ona veli, ometa u ostvari- vanju jednoga pravoga ustavnoga stanja. Sada se svak uvjerio, da je bilo i pametno i poli- tički, što vlada nije htjela da reagiše na sva ona mnogobrojna sumničenja koja su dolazila sa Cetinja, jer je sama crnogorska vlada, de- mantujući vijesti stranih listova, preko svojeg organa ,Glasa Crnogorca“ izjavila, da ernogor- ska vlada nije za Rajkovićevu aferu osumnjičila zvaničnu Srbiju, niti ,Srbijsku“ vladu! I tako jeita neprijatna afera za Srbiju otklonjena i bačena ad acta. — U Srbiji se ne pamti da je ikada bila Življa, intezivnija i ogorčenija agitacija, nego sada prilikom opštinskih izbora. Sve stranke, u ravnoj mjeri, osim liberalne stranke koja je a- patična i mrtva, bile su razvile jednu straho- vitu agitaciju, u kojoj nijesu birana sredstva, da se samo što prije i što pouzdanije dođe do uspjeha. I što je čudno, kada se uzme na um očajna i neskrupolozna agitacija, izbori su svr- šeni relativno sasvim u miru. Samo u Kruševcu došlo je malo do ozbiljnog sukoba između ra- dikala i samostalaca, jer je u samostalskoj ku- tiji nađeno pedeset kuglica više, nego što je bi- lo glasača. Tom prilikom su bila trojica lako ranjena. Izbori u Kruševcu, naravno, da su i poništeni. U Srbiji ima svega 1440 opština. U času kada Vam pišem ovaj dopis, radikali su dobili 190 opština, samostalci 270, liberali 89, napre- dnjaci 58, seljačka sloga (jedna mrtva stranka Moda naše zlo.“ I ovaj bezazleni, pobožni narod počeo je na žalost rapidno primati novu modu — tog najopasnijeg potajnog neprijatelja, koji nam ruši kućnji temelj i raskopava srpsko ognjište, te se bojati, da bi ovaj narod mogao sasvim utonuti u more tuđinštine, u haos svjetskog raskalašluka, mode i zapadne civilizacije. Ali na žalost danas se obično kaže: ko ne ide po modi, taj je neobrazovan: a baš ta kleta moda jeste naj veći neprijatelj poštenja, znanja i vri- jedna — obrazovana čovjeka i žene. Koliko ne- sreće donese kući moda, mogu nas naj bolje uvjeriti oni nesretni roditelji, koji su kroz jednu godinu dana petoro šestoro haljina kupili, 1. j. na račun uzeli, ne govoreći, što će im kćerke baš kroz te haljine koje ne sakrivaju tijelo njihovo, izgubiti mnogo od djevojačkog stida i * U požarevačkom ,Građaninu“ izašao je članak Pod gornjim natpisom, iz kojega vadimo ovo za naš pod- listak, jer moda doista mnoge upropašćuje, a najgora joj je strana što se je rapidno počela uvlačiti i kod našeg seljaka, te radi nje počeo je da postepeno gubi svoje Srpsko narodno obilježje, j ponosa. Danas ti skoro nema onog divnog srp- skog odijela ni na žensko ni na muško, ili ako je šta i zaostalo, a ono bome u malom broju. A poznato je, da je takovo narodno ruho i no- šivo bilo jednostavno, prosto, skromno ijevtino, a pri tome opet lijepo, jako i istrajno a danas je zametnuto skupljim, gorim i gadnijim. U ono starinsko doba koje se s pogledom na nošnju zlatnim nazvati može, po odijelu se poznavaše Srbin i Srpkinja, a danas se ne može poznati, jer se većim dijelom sve na modu dalo. .U mjesto da se djevojke kite skromnošću, djevojačkim stidom, mudrošću, vrijednoćom, po- nosom i obrazom djevojačkim, i da se na taj način preporuče za udaju, one nalaze uživanje u skupom ruhu, s kojim hoće da sakriju svoju golotinju. Ove su uprav počele majmunisati, jer misle, ako bude lijepo odijelo, odmah će biti i one lijepe, izobražane, ugledne i uvažene. Taština nad taštinom. Ispod časna ruha nije uvijek časna duša. Mnogo ih imade, koji po- brkaju lijepo i ružno, a osobito ženske. Ima dosta na samim njima, što zovu lijepo, a kad ovamo zaviriš, sama nakarada. Ova nakarada učini te mnoga ljepotica prije vremena izgubi svoju prirodnu ljepotu, pa poslije da joj je i onaka, pa još i gora, ,ali poslije boja koplje u trnje.“ Uljepšavati se po tijelu i suviše u nošnji pravo je nakarađivanje. Pravo je nakarađivanje iz džepa biti lijepa. Koje tako rade, lijepe su ali ujedno i slijepe. Doktori nas najbolje uvje- ravaju, da mnoge ljepotice nađu smrt uslijed mode. Stoga mladić i ako se namislio ženiti, ne smije, jer je unaprijed sračunao da ženi treba i letnja i proljetna i jesenja i zimska ha- ljina, šešir — pa baška haljine za vizite, pa moderne rukavice itd. No na žalost i današnji mladići skrenuli su s pravog puta, jer se i oni odaju modernijem življenju, prekomjernom trošenju na moderne haljine, raskalašnom životu, štetnim igrama, sramnim pjesmama i svemu onome, što im ubija ugled, ruši zdravlje, potkopava imanje i u opće čini ih nedostojnim imena omladine srpske. Isto tako opaža se da je moda i na selu maha preuzela, što se najbolje po ovome vidi. Muški nose kapute mjesto gunju, šešire mjesto fesa, vratne marame, čizme i cipele mjesto opa- naka, koje su puno jevtinije, praktičnije i bolje za težaka: fine kožne torbe, mjesto tkanih torbi. Ženske se nose tako da malo po malo počelo je iščezavati i ono narodno ruho i no- šivo. Već su i na selu počele žene nositi fine čarape, izbušene i farbane košulje i šta ti ja sve znam. A nema sumnje, da bi po naše te- žakinje puno probitačnije i bolje bilo, kad bi po primjeru naših starih, svojom rukom odijelo izrađivale, kad bi se učile šiti, čarape plesti, i tkati, jer to bi daleko veću korist donosilo. Kamo sreće lijepe, da se na selu u što većoj količini sije lan i konoplje, od čeg se košulje prave, koje su puno jevtnije i tvrđe od dućan- skog platna. Dakle kao što se vidi, moda je veliko zlo naše, koje nas naglo u propast vodi. Pa i ako se i priznati mora, da moda u ovim krajevima još ne. caruje u pravoj svojoj sili, jer i danas imade ostataka od stare nošnje, ali za to treba, da joj za vremena na put stanemo, ako smo svome dobru radi, i ako ne želimo doći do umne i imovne propasti svoje.“