JUBROVNIK IZLAZI SVAKE SUBOTE == CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XVI. Broj 50. Dubrovnik, 13. decembra. Duga i teška borba, koju je s jedne strane do kulminantne tačke podjarila zlo- sretna željeznička pragmatika, a s druge strane nastojanje proturanja nagodbe, po- kazala je madžarski narod u pravoj svojoj , vi- teškoj“ svjetlosti. Kad su se Madžari radi jake krize između Austrije i Ugarske nala- zili u vrlo lošem i kritičnom položaju, nije- su se nimalo ustručavali da prime ponuđe- nu pomoć Srba i Hrvata, koji su se zare- kli da će Madžare pomagati u njihovim pravednim težnjama. Uzdarje za to bila je nesretna željeznička pragmatika, koja je ima- la da ubije ponos svakog Srbina i Hrvata u Hrvatskoj. Teška uvrjeda, te su je Madžari nanijeli Hrvatskoj, učinila je da se cijeli front okrene protiv njih, i da se stupi u o- tvorenu borbu protiv ovih nazovi ,kavali- jera“ i ,gentelmana“. Odlučna, jaka i otvorena borba srpsko- hrvatske koalicije, one iste koalicije za koju se je govorilo da Hrvatsku prodaje Madža- rima, s dana na dan davala je sve više do- kaza patriotskog osjećaja i prave narodne borbe. Madržarski političari nijesu sigurno ni sanjali da će naići na tako jak otpor, kao što ga je pokazala srpsko-hrvatska koalicija, koja danas predstavlja cio narod, jer joj vas narod rad odobrava i podupire je u teškoj borbi. Madžarski političari su se nadali da će stara praksa obećavanja ili zastrašivanja da skrene narodni rad sa pravog puta. Ali eto se u tom svom računu grdno prevariše, a što je naj gore, blamaža, koju su na sebe navukli, ne će lako moći da im više steče one simpatije javnog mnijenja, na koje su Madžari češće računali i do čega su po ne- kada mnogo držali. Razvoj političkih prilika između Hrvat- ske i Ugarske, koliko god je hrvatske dele- gate dan današnji bacio u položaj teškog iskušenja i očajne borbe, toliko može da nam napuni grudi ponosom i nadom, da u našem rodu i narodu imamo ljudi kojima na srcu leži samo narodno dobro, iu koje se narod može mirne duše povjeriti. S dru- ge strane, današnje stanje je otkrilo golu madžarsku dušu, koju mi svi vidimo u potpunoj crnini. Danas barem može svak U Dubrovniku 14. decembra 1907. čisto i bistro da shvati, koliko madžarska zanešenost gazi sva prava, samo ako ta ne idu u prilog madžarske jedinstvene države. Nasilja svake vrste, protivuzakoniti način borbe pa i sama krv, to su obična i jedno- stavna praksa, kojom hoće pod svaku cije- nu da dođu do svog šovinističkog cilja. Događaji te su se odigrali ovo dana mogu o tom svakoga više nego da uvjere. Pred madžarskim je saborom na tape- tu nagodba između Austrije i Ugarske. Nju žele i jedna i druga strana da provedu do nove godine. Što je nagodba i koju nam sudbinu nosi, o tom ne treba da riječi tro- šimo, jer smo je na svojim leđima već isku- sili. Prirodno je, da su hrvatski delegati u Pešti morali da zauzmu stanovište protiv nagodbe i da se bace u naj kranju opstru- kciju. Njihova odlučna i jaka borba poremetila je madžarske osnove, da su u svom bijesu počeli da se hvataju svih dopuštenih i ne do- puštenih sredstava. Prijetnje i zastrašivanja iz- lijevala su se u naj većoj mjeri, ali opet nije se uspjelo da se skrši srpsko-hrvatska koali- cija. Trebalo je dakle naći jedan način, pa koji bilo. Dok eto od jednom izađe kraljev reskript, da se na 12. 0. mj. saziva sabor u Zagrebu. Htjelo se je Hrvatsku pokoriti na nekakav način. Činilo se je račune, da će hrvatski delegati morati ići u Zagreb, da tamo spase situaciju, a Madžarima bi bile slobodne ruke da na svoj način proture na- godbu. U protivnom slučaju, ako delegati 0- stanu u Pešti, sabor će u Zagrebu glasovati povjerenje namet-banu Rakodczay-u,/ a on će više znati, kako će Hrvatsku da pokori. Nepokorna Hrvatska morala je da izdrži va- tru na dvije jake tačke. Jučer je dakle osvanuo dan, koji smo sa zebnjom i nekom čudnom nervoznosti očekivali ne samo mi Srbi i Hrvati, već i drugi narodi u monarhiji i izvan nje. Neka neizvjesnost, i ako smo računali na patrio- tizam većine u saboru, nije nas mogla do zadnjeg momenta ostaviti. Kad jučer po podne stiže u Dubrovnik ovaj telegram : Sabor raspušten. Prije sjednice veličan- stvena manifestacija za opće pravo glasa, kojoj učestvovaše 5000 socijalista i 2000 kršćanskih socijalaca. Medaković otvara sjednicu razlažući, zašto je bio 11. srpuja sazvao sabor koji je odgođen bio kraljevskim reskriptom još prije nego se sastao. Zatim govori potanko o kon- fliktu Ugarsko-Hrvatskom i pragmatici. Poče- tkom sjednice ulazi Rakodezay dočekan silnom bukom i povicima ,Abzug“. Pošto je svršio Medaković, koalicija stavlja prešni prijedlog, da se ban stavi pod optužbu i uvede opće pravo glasa. Frank iznosi protuprijedlog, da se iza- bere jedan odbor, koji će konstatovati, da li je Rakodezay bio ustavno imenovan. Rakodezay ustaje i želi govoriti, sabor ne da, sjednica preki- nuta. Kad se nastavila, opet buka i sjednica opet prekinuta. Napokon dolazi Rakodezay u gali kao kraljevski povjerenik i pročita kraljevski re- skript, kojim se sabor raspušta. Zastupnici izlaze iz sabornice pjevajući: Lijepa naša do- movina. Dakle Wekerlu i Madžarima nije ni ovim uspjelo. Rakodczay je doista imao i ,drugi reskript“ da raspusti sabor, s kojim je prijetio pa ga napokon u brzo i upotri- jebio. Ali pobjeda je ostala narodne svijesti ; sila, samovolja, nezakonitosti madžarsko ugnjetavanje, kapituliralo je. Vijest nam kaže, da se je ipak našao jedan, i to glavom ,»veliki Frank“ koji je opet nastojao, i ako bez koristi, da u nekoliko spasi Rakodczay-a. Mi se opet možemo tješiti s pomisli, da Frank i svi Frankovci nijesu jedno te isto, i da svima njima politička borba ne će biti samo prosta trgovina, vješto smišljena, kao što je to kod Franka. Svakako Rakodczay je dobio što je i zaslužio, ali se on zato sveti ,s drugim reskriptom“ ; raspušta sabor i straši djecu. Sada se opet za Hrvatsku spravljaju teški dani, jer će se morati da provedu novi izbori. Hoće li i koliko će madžarska samo- volja pri tim izborima igrati svoju ulogu, idemo da vidimo. Da li će bajuneti ili na- rodna slobodna volja da bira svoje zastu- pnike, o tome mogu Madžari slobodno da premišljaju, ali svakako u prvom slučaju mogu lako da od naroda stvore sudiju, a krv da postane vrlo jevtina. A tada teško silniku ! Propast srpske gimnazije u Skoplju, U prošlom smo broju u kratko donijeli crnu vijest, kako je obijest i zvjerska ćud braće Bugara nasrnula na jednu srpsku svetinju, na zgradu koja je rasadnik prosvjete, i koja je imala svoju dužnost, da istinom i znanosti i naukom pomogne ugnjetavanoj srpskoj raji u jednom dijelu neoslobođenoga Srpstva, naime u Staroj Srbiji i Maćedoniji. Taj hram prosvjete, veličanstvena zgrada, srpska gimnazija u Sko- plju, obraćena je u erno i tužno zgarište, da bi od koga, a ono baš od ,bratske“ bugarske ruke. Nasilja i progonstva, kojim su naša braća izlo- žena u tim srpskim zemljama, tako su jaka i nečujna, da je doista nekomu teško i vjerovati. S jedne strane Bugari, s druge Turci i siloviti Arnauti, tako su se silovito okomili na jadnu raju, da ona može jedino da puškom i mačem održi svoju egzistencu, u svojoj borbi samo čuda pravi, kojim se po nekada i civilizovana Evropa divi, ali zato ,radi humanosti“: opet pušta, da se krv lije, sela pale, staro i nejako na nože raznosi, a junaci junački da ginu. U ovim nesretnim zemljama, gdje samo osveta kipti, najveći pokolj čine Bugari i to nad svojom braćom Srbima. Čitave čete, sastavljene u Bu- garskoj sa znanjem i blagosovom bugarske vlade, sastavljaju se i prave invazije kroz Ma- ćedoniju, da pale sela braće Srba, da prolijevaju srpsku krv. Teški pokolji i vrlo česti upadi u srpska sela, koji su često Bugare i odveć skupo stajali, to su obične i gotovo svakidanje vijesti, koje nam od tih strana stižu. Nasilja, mučenja svake i najodvratnije vrste, to je način njihove borbe, ako samo gdjegod u čemu uspiju. Bez osjećaja ne štede ni srpske djevojke, pogurene starce, ni nejaku djecu, pa ni same svetinje. Sve je to bez iznimke žrtva bugarskog bijesa. Taj odvratni način borbe može da bude opet samo znak, da Bugari u svojoj akciji baš tako slavno ne uspjevaju; a taj neuspjeh porodi u njima onu divlju vrstu osvete, koju je suđeno jadnoj srpskoj raji da podnosi. . Naj zadnje njihovo nedjelo, to je uništenje vatrom srpske gimnazije u Skoplju. Tako ih je daleko dovela njihova zaslijepljenost, pa nijesu nikako mogli da se udovolje, dok ne uništiše tu srpsku svetinju, kojoj se je ponosilo čitavo srpstvo. Glas o propasti srpske gimnazije u Skoplju brzo se je raširio na sve strane Srp- stva, a prošao mu je i granice. Niko se nije našao a da to nedjelo nije osudio. Bugari sa ovakim načinom ne mogu ništa za svoju stvar da dobiju, jer se ovako mogu jedino izgu- biti simpatije, ako ih se uopće ima, a nikako steći. A da Bugare za ovo ne će stići osveta i to teška osveta, to je nešto nemoguće. Svaki .trunak crnog zgarišta u Skoplju vapi za osve- tom, a ta će, kad li tad li, da se ispuni, i teško onom kome je određena. Da naši poštovani čitaoci uzmognu imati prividno tužnu sliku ovog bugarskog nedjela, donosimo im opis propasti srpske gimnazije u Skoplju, te je izašao u beogradskoj ,Politici“, a poslao joj ga je dopisnik iz Skoplja dva dana iza kako je gimnazija izgorjela. Dopis glasi : Kroz srpske zemlje. (Boravak Srpskog Novinarskog Udruženja u Dubrovniku.) Pred Dubrovnikom. Kroz suton u polutami nazirali smo ljepote one divljine, što ih pruža pruga od Gabele do Hutova. Na zadnjoj platformi u društvu sa sada već pokojnim Perom Todorovićem, sa Boljarićem i Barjaktarevićem uživao sam posmatrajući lje- pote ovih krajeva, iz kojih se naš srpski narod u masama seli u bijeli svijet, naj više u Ameriku, da tamo zaradi sebi hljeba, jer u ovim krajevima ni vode nema. Oskudica u vodi je ovdje nevjerovatna, naročito gori po brdima, koja su sama gola stijena. Po cio dan treba putovati, dok se do vode dođe. Zbog osku- dice vode inaš je voz imao zakasnjenja, jer je vu- kao vodu vagonima za pojedine stanice. Tako se cijeloga ljeta stanice na ovim visovima snab- djevaju vodom. Mi, koji imamo vode u izobilju, ne možemo ni da pojmimo, kako je to strašno biti bez vode i kako je to teško hodati satima, dok se dođe do vode, koja u većini slučajeva po ,cisternama“ predstavlja samu žabokrečinu. Obišavši Hum i Uskoplje počeli smo se lagano spuštati niz strme okuke. To idemo ka — Gražu. Noć je. Mjesec blijedi spuštao je slabe zrake na zemlju, te je bilo prilično mračno. Svi naši su na prozorima i po platformama. Sve to sa najvećim nestrpljenjem očekuje divan prizor, čeka da vidi — more. I za malo, a sa svih strana se zaori oduševljeno ,More! More!“ Sa više zadovoljstva i radosnije nije valjda izgo- vorio riječi ,Zemlja! Zemlja!“ ni sam Kolumbo. U svima vagonima nastade neobično veselo ra- spoloženje. Lako ga je bilo pojmiti, jer-je ve- ćini bilo to prvi put, da vide nepreglednu pu- činu, da gledaju more, koje se blistalo daleko ispod nas. To je bila Dubrovačka Rijeka, prekrasan morski zaljev, čije ljepote nijesmo propustili da vidimo. Nad Rijekom, na dosta velikoj visini, je željeznička stanica Rijeke, na kojoj smo primje- tili vrlo visoku živu ogradu. Divan je miris od nje do nas dopirao. To je bio ruzmarin, koji ovdje raste kao divlja ruža kod nas. Ne treba pominjati, da smo ga dosta nabrali i okitili se kao neki svati. A_i raspoloženje kod svih bilo je kao u naj veselijim svatovima. Cak i uvijek ozbiljni, neprežaljeni Pera Todorović, tako se . raspoložio, da je nama mlađima davao agije. Pjevao je cijelim putem i ne sanjajući, da ćemo tako brzo zaplakati za njim. Uvijek će mi ostati u živoj uspomeni njegovo neobično raspoloženje na-ovome dijelu puta. Uživao je u raspoloženju omladine, pa je u tome njenome veselju i sam učestvovao, zaboravivši za trenut i na godine svoje i na muke i nevolje, koje je u tome nizu godina preturio preko glave svoje, U takvom raspoloženju nas je zatekao momenat, kada je voz stao u Gružu, predgrađu dubrovačkom, gdje je željeznička stanica za Dubrovnik. Pet divnih duša, pet velikih srdaca, pet oduševljenih Srba, što su ponikli na tlu slavnoga Dubrovnika, na čijoj smo već teritoriji, doče- kaše nas pri izlasku iz vagona. Tu je među njima zastupljen i katolički i pravoslavni srpski Dubrovnik. Profesora Melka Radulovića nije mogla slomiti dušmanska ruka. Godinama se borio, dok nije srušio gadne klevete, zbog kojih je morao da napušta i svoj mili rodni kraj. Godi- nama se neumorno borio, a nije sustao dok nije — pobijedio. Na čistom i svijetlom njego- vom karakteru nije mogla ostati ni sjenka od pjege. Stradao je što je bio Srbin, ali mu je srpsko oduševljenje i srpska odlučnost pomogla da se pokaže u svoj svojoj čestitosti. Takav nam je brat mio i drag. Ermeneđildo Job, ili poznatije naš Đildo, je Srbin od Srbina. Toliko oduševljenje za sve što je srpsko rijetko je naći ovamo kod nas. Onamo na onim srpskim stranama Đildo nije usamljen. Tamo je puno takvih Srba, hvala Bogu. Uz njega po vatrenosti pristaje Jovan I. Perović, pravnik, ili bolje reći , Srbijanski kum“. Taj bi s Đildom, kad bi mogao, jednom rukom zagrlio cijelo srpstvo, koje svaki Dubrovčanin voli toliko isto, koliko poštuje svoju rodnu grudu slavne prošlosti. Tu su još dva neobično simpatična omla- dinska lika. Vatreni Srbin Kristo Dominković, urednik ,Dubrovnika“ i dostojanstveni i vri- jedni omladinac Frano Kulišić, student na beč- kome universitetu, moja Dubrovačka simpatija. Ne znam upravo o kome više pohvalne riječi da kažem. Svi su podjednako zaslužili našu hvalu i naše priznanje. Što danas i jai svi drugovi Dubrovnik poznajemo kao i Beograd, njihova je zasluga. Tu im veliku zaslugu ja upisujem u njihova dobra djela. Time su se odužili svome Dubrovniku i zadužili svoju braću sa obala Save i Dunava. Sa tom kitom dubrovačke Srbadije sjedo- smo, u već spremljena kola, i povezosmo se slavnome Dubrovniku. Do Dubrovnika je pola sata vožnje lijepim putem uz koji su načičkane bogate vile, u sa- mome zelenilu. Odveli su nas u prvi hotel »Imperial“, gdje su za sve spremljene naj. ele- gantnije sobe. Sat jedan posjeli smo sa odličnim članovima odbora, s kojima smo se brzo spri- jateljili, u lijepoj bašti ,Imperiala“, uz čašu piva, a za tim u ugodnim posteljama potražismo odmorišta, da bi sutra zorom svježi uranili. »Beogradske Novine“, (02