NOVIH IZLAZI SVAKE SUBOTE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRACAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XVI. U Dubrovniku 21. decembra 1907. Broj 51. Božić. Približuje se veliki dan — na pragu nam Božić. Katoličko i praveste<» Slaven- stvo i Srpstvo do malo će dana da slavi ovaj veliki dan, koji sobom nosi one zna- menite riječi: ,Mir božjisvami!«“ U tihom Vitlejemu, u zabitnom kraju, opkoljen samo od nekoliko pastira, porodio se je taj dan Hristos, da otvoreno, bez stra- ha mučenja, koja je napokon i podnio, pro- povijeda narodima jednakost. Dvadeset je vijekova prošlo od te propovijedi, i svi su ti vijekovi naglasivali nauku Hristovu, jednakost, ali je nijesu provodili. Slavenski narodi, od naj većih do naj manjih ne mogu da od svih vijekova svog razvoja i borbe nazovu niti jedan vijekom jednakosti ili još bolje vijekom pravde, koja je u jednakosti oličena. Ona crna nit, koju je nesretna sudbina kod prvog Slavjanina začela, pa je kroz milijune duša velikog Slavjanstva neprekidno protegla, povlači se ido dana današnjega — a to je naša ne- sloga. ,Perditio tua ex te“ to su teške ri- ječi, koje su uprav Slavenstvu namijenjene. Slavensko pleme kroz vijekove vodilo je s čestim neprijateljima teške i krvave borbe. Kako je kada sreća poslužila, tako se je iz boja i izlazilo. Nekad pobjednik a nekad pobijeđen, ali opet je svaki Slaven naj u- spješnije borbu vodio, kad je proti sebe ra- tovao bilo na koji način. Istorija nijednoga naroda nije tako protkana neslogom, kao slavenskoga. U naj“ kritičnijim momentima opstanka, kao i u vremenu naj veće slave i veličine, nesloga je bila glavni uzrok da se strada. Sve kušnje i stradanja nijesu opet bila u stanju da se otresemo tog našeg zla. Teške okove ropstva, u kojim mnoge grane velikog Slavenstva stenju, nije nam nametlo neprijateljsko junaštvo ni moć, već smo ih sami tvrdo prikovali našim običnim oruđem, — našom neslogom. Ograničimo se na nas same —— Srbe u slobodnim i neoslobođenim krajevima. Kako nas je zatekao ovaj Božić» Hristos se je rodio, da donese jednakost i pravdu, ko- ju mi do dana današnjega još ne iskusismo. U St. Srbiji i Makedoniji eno i danas ljut handžar i vjerna puška čuva Srbinov dom od nasilja i zuluma, te u ljutoj borbi očajnički traži jednakost i pravdu, ali tobo- žnji pioneri pravde i jednakosti ne čuju pri- gušeni vapaj. U Ugarskoj potlačene narodnosti i Srbi među njima ispaštaju teške dane madžarskog šovinizma, podnose sva nezakonja i gone se u neravnoj borbi s jakim usklikom: tra- žimo pravicu i jednakost, ali se taj glas nečujno gubi. U tužnoj Bosni i jadnoj Hercegovini stegla nas mora oko vrata, pa nam braći ne da ni da dušom dahće, već ih goni s očinskog praga u tuđi svijet, daleko od svojih krvavih krši, pa da u tuđini obijaju gladni i jadni pragove, tražeći jednakost i pravicu. U slobodnoj Srbiji partizanstvo je otelo svoj mah, pak sprječava svaki slobodan raz- vitak i ne da da se mlada kraljevina miče onim tokom, kako bi svaka patriotska srpska duša željela da se krene. Nesređene prilike, u kojima mladu Srbiju drže nutarnje par- tajske borbe, bile su za nju od vajkada kobne, držeći je pod jakim tuđim uticajem, od kojega se ovo zadnje vrijeme hoće da otrese, i radi čega prevaljuje teške krize. Ni mlada kraljevina ne može da na sebi osjeti pravi značaj jednakosti i pravice, jer je u tom njezina djeca sprječuju. U Crnoj Gori čitavi džumbus. U onoj mirnoj i junačkoj zemlji od jednom se sve prevrnu. Do jučer se je puškom u ruci bra- nilo one gole krši i njenog gospodara, a danas se među tim istim krševima zametle bombe da iskopaju vitešku kuću. A što da kažemo o nama na Primo- rju! Crna nesloga i potkopavanje nije ni nas mimoišlo. Napravismo čitav haos među so- bom, nekako se obezglavismo i umrtvismo, kao da od nas nikad ni spomena nije bilo. Što je tome uzrok ? Opet ona nesretna ne- sloga, koja nas pri svakom važnom mo- mentu i pothvatu prati i upropašćuje. Kud god po Srpstvu pogledamo svukuda jedno, svukuda isti jad. Nesloga, nemir i unutar- nje borbe. Ovo nas je svijeh i dovelo u položaj, gdje naši neprijatelji mogu s nama baratati po svom ćeifu; u položaj gdje za nas jednakosti pravica ne imaju mjesta, pa koliko god je mi na sva usta i pokraj svih nepravica zvali. Teški vapaj, koji sa svih strana raskomadanog Srpstva zove i prizivlje jednakost i pravicu, ne će pomoći, ako se mi Srbi jednom ne uvjeri- mo, da mi sami, dok s jedne strane kuka- mo za našim zlom, s druge ga strane opet sami među se unosimo. Mir božji s vami! sovim jakim riječima stupamo, braćo. Srbi, preda vas, že- leći da mir i sloga uđu među nas, pa ćemo biti brzo jaki da stečemo jednakost i pravdu, za kojom vjiekovima čeznemo. Bolji božićni dar ne možemo da poželimo, a dobiti bi ga lako mogli, kad bi samo je- dnom odlučno kazali: hoćemo. Govor Mihajla Bjeladinovića srpskog narodnog poslanika za Boku Kotorsku u bečkom -rajhsratu, držan 10. decembra. 0. g. (Govornik počinje naj. prije srpski a onda nastavlja na njemačkom jeziku) : Visoka kućo! Rekao sam sada srpski, da sam morao započeti svoj prvi govor u ovoj vi- sokoj kući u mom srpskom jeziku, samo da o- čuvam prava svoga naroda. A za dokaz, da i- mam to pravo, pozivam se na već davno, prije 40 godina, u ovoj visokoj kući utvrđenu praksu, naime na jedan precedens iz god. 1867., kojije u ovoj visokoj kući pao na žalost opet u za- borav. Moj u našem narodu nezaboravni pred- šastnik, slavni srpski pisac Stjepan Ljubiša, koji je dugo godina bio član ove visoke kuće, slu- žio se u svim svojim govorima ovdje isključivo srpskim jezikom. I kad mu je u sjednici od 3. juna 1867. za adresne debate ovo pravo bilo osporeno, bilo mu je ono, kako dokazuje steno - grafski zapisnik 1. zasjedanja iz godine 1867. pod predsjedanjem dr. Giskre na strani 57 do 58, zaključkom ove visoke kuće izrično potvrđeno, naime pravo, da govori srpski i da preda nje- mački prijevod govora, koji je onda unesen u stenografski zapisnik: Ovim se pravom on on- da zaista i služio za čitavo vrijeme, što je pri- padao ovoj visokoj kući. naime kroz više nego deset godina. A da se dakle ne odričem ovoga doista i davno stečenog prava, govoriću ipak sad dalje njemački, da uštedim gospodi, koja ne znaju srpskoga jezika, trud oko čitanja moga govora. Kao zastupnik Boke Kotorske dužan sam da zauzmem također stanovište prema velikom pitanju, koje se ovdje raspravlja — i da otklo- nim nagodbu s Ugarskom (odobravanje), i ako posve dobro znam, da su velike stranke ove visoko kuće zaključile da je aceptiraju i da moji argumenti toga zaključka doista više ne će iz- mijeniti. Ipak mislim, da ne bi trebala ni ova vi- soka kuća ni vlada preći preko onoga, što i- mam da kažem, jednostavno na dnevni red; jer i ako im je ovaj put uspjelo da stave na- godbu pod krov, ne smiju da zaborave ni na to, da će poslije deset godina stajati opet pred istim pitanjem i da će se sa stanovištem Dal- matinaca morati onda mnogo ozbiljnije nego 0- vaj put računati. Ja vam kažem već danas u- naprijed, da kod prve iduće nagodbe može sa- mo ona imati uspjeha, za koju budu glasovali Dalmatinci (Bravo), i možete biti uvjereni, da će Dalmacija dotle u tom smislu upotrijebiti vrijeme (Bravo). Ovu nagodbu otklanjam iz trojakih razlo- ga; iz narodnoprivrednih, iz političkih i iz na- cionalnih. Ponajprije što se tiče narodnoprivrednih razloga moram prije svega ustati protiv mišlje- nja, da mi Dalmatinci imamo naročit uzrak, da budemo zahvalni za blagonaklonost, koju nam je vlada tobože pokazala — naprimjer željezni- čkim priključeima. To je bila jednostavno nje- zina dužnost da učini i ona se te dužnosti do- sta kasno sjetila. Mi imamo samo sve uzroke da ze potužimo na stoljetnje propuštanje du- žnosti, s čega smo stradali. Sadašnja vlada se svakako razlikuje od pređašnje time, što priznaje da je Dalmacija za- nemarivana i što obećaje da će nešto učiniti. Ali je ona i suviše ogrezla u |birokratskoj pli- jesni i tradicionalnim predrasudama, a da bi nešto ozbiljno učinila i učiniti mogla. Specijalno je nemoguće za Boku, koja tra- ži sasvim sistematsku akciju za saniranje žalo- snih prilika, da postigne štogod na putu, kojim se udarilo. Mi nijesmo hvala Bogu toliko nai- vni, da mislimo, da se ono, što je stoljetnim rđavim gospodarenjem unazađeno, može opet popraviti za nekoliko mjeseci za zelenim stolom. Kod nas bi sudjelovanje naroda i potanko proučavanje prilika bila prva zadaća. Ali se do- sad k stanovništvu nije pristupilo. Mudraci kuju za zelenim stolom program, koji će u najboljem slučaju imati za posljedicu beskorisno rasipanje novca. K nama su dolazila nekoja visoka gospo- da, zadržala se nekoliko sati, najviše jedan ili dva dana (Cujmo! Cujmo !) i izmijenjala neko- liko komplimenata sa službenim osobama i to zar treba da bude put radi proučavanja, kako da se podigne privremeno Dalmacija? (Odo- bravanje). Što imamo da očekujemo od tog pro- grama može se naj bolje odatle vidjeti, što se uveliko radi na kolonizaciji Boke, dok su do- maći Bokelji prisiljeni, da se iseljavaju ako ne će da umru jednostavno od gladi na naslijeđe- noj rođenoj grudi. Tek nedavno su imali Bokelji prilike, da kod gospodina ministra predsjednika upozore na pravi način postupka i na dolična sredstva, a rasvijetlili su i potrebu ove radikalne akcije sa čisto austrijskog stajališta. Visoka je vlada imala prilike da zgodno upotrebi mnogu pobu- du iz ovoga memoranduma za nagodbene prego- vore sa Ugarskom. Ali memorandum je pao ka- kvom mudrom referentu pod st6. Pa ipak je ove poglede potpuno odobrila jedna austrijska ekscelencija u aktivnoj državnoj službi, i to ne kakav Jugoslaven, nego Nijemao. Ali za borbu protiv ukorjenog zla, naime protiv birokratskog sistema nije ni gospodin ministar predsjednik dosta jak. Bokelji su svuda u inostranstvu dokazali, da su privredno vrlo valjan elemenat, oni pri- vredno odmiču svuda naprijed, samo u svojoj rođenoj zemlji ne. Kroz srpske zemlje. (Boravak Srpskog Novinarskog Udruženja u Dubrovniku.) Dubrovnik. Od Gruža do Dubrovnika vodi prvo uz brdo do Boninova, a odatle niz brdo vrlo lijep put, koji je interesantan naročito onim dijelom svojim od Boninova do Pila. U našim krajevi- ma malo je takvih puteva. Tu se prolazi hla- dovinom čempresa i jova, masline i limunova. Prekrasne zelene bašte sa svakovrsnim južnja- čkim rastinjem čine osobiti utisak na svakoga putnika. Na nas u toliko više, što je to većini prvi put bila prilika, da vidi tropsko bilje ona- ko bujno usred mnogobrojnih bašta, dok se kod nas može vidjeti samo u staklenim bašta- ma, pa i to zakržljalo. Sunce se već nadvilo nad starodrevnim | gradom svetoga Vlaha, kada smo peustajali iz svojih postelja, odmorni i spremni za nov umor, A u Dubrovniku smo se za ona tri dana u 1 stini umorili razgledajući po vas dugom danu i po noći sve ono, što je Dubrovnik slavnim načinilo, a sam grad nije ništa drugo do muzej dubrovačkih starina, i proučavajući sadašnjost njegovu, koja je za nas slobodne Srbe bila od velika interesa. Dockan smo stigli, te niko nije mogao to- liko poraniti da posmatra jedinstveno lijepi pri- zor rađanja sunea na moru. Ali smo ipak svi, kako je koji ustao, trčali pravo na ,Pile“ i na- slonjeni na onu lijepo ozidanu ogradu, kraj po- morske škole, bacali poglede u pučinu, koja je pukla u nedogled pred našim očima. Udubljeni u misli o prošlosti ovoga grada, koji je svoju slavu stekao na tome istome moru, svaki je od nas dugo tu ostajao. Teško je bilo odvojiti po- glede od mora naročito onima među nama, koji ovo sada prvi put vide more. U daljini se po njemu lelujalo nekoliko jedrenjača, sa raza- petim jedrima, oko njih lete galebovi, a pod “nama malo uznemireno more udara velikim ta- lasima o stijenu na kojoj stojimo, razbijajući se o nju io tvrde i visoke gradske zidine, koje su nam s lijeve strane. Voda je, i ako more nije bilo mirno, bila tako prozračna, da se u dubini vide ribe, kako veselo perajima veslaju tamo-amo. Taj divni jutarnji prizor na moru dubrovačkom je jedan od naj ljepših na ovome putu. Utisak što ga je na dušu svakoga učinio taj veličanstveni momenat jedan je od naj silnijih i naj milijih što smo ga sobom donijeli sa puta. Još noćas pri rastanku naši ljubazni do- maćini saopštili su nam, da je zborno mjesto pred kafanom na Pilama. Tu su nas oni oče- kivali, a i mi smo se tu lagano iskupljali, da o- datle zajednički u grupi pođemo u grad, čija je vilika kapija odmah ispod te kafane. Već ti prvi časovi u Dubrovniku obeća- vali su nam, da ćemo se tu naj ljepše pro- vesti. A i kako se ne bi prijatno osjećali u blagome podneblju srpskoga primorja, među tvrdim zidinama proslavljenoga istorijskoga gra- da, au društvu onih blagorodnih ljudi, koji . dostojno predstavljaju i staro dubrovačko go- spodstvo i hvaljeno njegovo gostoljublje. Naši vrli Dubrovčani pričali su nam o lje- potama i znamenitostima svoga grada, koje će- mo za malo vidjeti, sa toliko živosti i rječitosti, da se po toploti, koja ih je zagrijavala u tome momentu, moglo vidjeti koliko im je mila ova gruda zemlje, koliko se ponose, što su na njoj ponikli, i koliko poštujući prošlost još i danas ljube one nijeme, zelenim bršljanom obrasle vi- soke zidine, o koje su se junački odbijali mno- gi neprijateljski napadi, a među kojima su se rodili mnogi veliki sinovi, koji su djelima svo- jim proslavili i svoj ljubljeni grad i svoj mili narod. Meni su u momentu omiljeli Dubrovčani kao i Dubrovnik i osjećao sam se neobično sre- ćnim, što ću ne samo vidjeti hladne zidine du- brovačke i istorijske znamenitosti njegove, no i poznati vruću ljubav njegovih sinova prema to- me malom, ali slavnome parčetu zemlje kraj hučna Jadrana, a ispod visokog i krševitoga Srđa. Trebalo je nekoliko riječi izmijeniti sa če- stitim potomcima slavnih predaka, trebalo je samo nekoliko trenutaka provesti u krugu tih blagorodnih duša, pa se uvjeriti o istinitosti ri- ječi velikoga Zmaja: Jedna je krv naša Jedne su nam želje, Jedna nam je tuga Jedno nam veselje. »Beoepadcke Hosune“.