IZLAZI SVAKE SUBOTE

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GQDINU K. 11 —
ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT
' > GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. :

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA«.

* DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
“a 5.“ SPISMA NE PRIMAJU SE. . > om
, PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. s i

"ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
 KETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA

* God. XVI.

sa PRIPOSLANA, IZJAVE'I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

Broj 52.

Moralna pomoć.

U ovo zadnje vrijeme čitali smo, da
tako rečemo, jednu vrst polemike zvaničnih
i poluzvaničnih novina Srbije i Crne Gore.
I ako dotične novine svoje članke svršavaju
sa onom običnom željom, koja se je u sli-
čnim: prilikama uvijek i naročito naglasivala,
biva, da odnosi između dvije bratske i slo-
bodne države moraju biti što tjesniji, jer se
drukčije radi protiv interesa Srpstva, opet
ton početka i sredine tih članaka ne može
da umiri i zadovolji nikoga, ko patriotski
osjeća i kome je Srpstvo ideal.

S jedne strane nesretna i zlokobna a-
fera sa bombama, radi koje se, i ako indi-
rektno, okrivljuje Srbija, a s druge strane
nepatriotsko držanje jednog dijela srpske
štampe prama Crnoj Gori, dovelo je dvije
slobodne srpske države u takav međusobni
odnošaj, za kojim jedino mogu. srpski ne-
prijatelji da teže i da iz njega svoj kapital
izvode. Pai nesređeno stanje i razvoj pri-
lika u ovim slobodnim državama može se
smatrati kao. neki teški i jaki klin, koji mo-
že samo da ih razdvaja, a nikako da ide u
prilog zbliženju, koje je svakako potrebito,
jer nema dvije države, koje bi: morale biti
tako upućene jedna na drugu, kao što su
Srbija i Crna: Gora.

“Mi, kojim je sudbina dodijelila, da
živimo izvan granica slobodnog  Srpstva,
ne možemo tako hladnokrvno da gledamo
'i pratimo ni naj manje neraspoloženje izme-
đu Beograda i Cetinja. Svaki napredak 'slo-
bodne braće naptinja nam grudi iskrenim
veseljem i utješnom nadom, la: pri njihovu
zlu trpimo jednako mi kao i oni; a sreće i
napretka kod .njih.ne može biti, ako se ove
dvije zemlje otuđuju jedna od druge. Mi
od njih niti zahtijevamo niti možemo imati
kakve pomoći do samo jedne, a to je .mo-
ralna. Kao sinovi Srpstva, u kojima teče
ona ista krv kao i kod slobodne braće,
pravom smo. uvijek tražili i tražimo tu je-
dinu ;pomoć od“ Srbije. i' Crne Gore; tra-
žimo moralnu pomoć, a ona se sastoji je-
dino
vojiii“iskrenom i bratskom vezu, —: Bilo
je vremena kad, smo. mi Srbi, na. Primorju
stradali i baš: teško stradali, jernas naši ne-
prijatelji. obijediše teškim grijehom težnje

u pravilnom unutarnjem njihovom raz:

U Dubrovniku 28. decčmbra 1907.

preko granica i veleizdajstvom,
a to jedino jer bismo tražili ili osjetili mo-
ralnu pomoć svoje slobodne braće. O .tom
su se uvjerili i naše sudije iza kako 'Smo
stradali. mL oo

Mogu li današnje unutarnje prilike Sr-
bije i Crne Gore i njihovi međusobni od-
nošaji da nas i malo moralno pomognu?
Varali bi sami sebe, kad bi kazali: da mo-
gu. Ciničko upiranje prsta naših neprijate-
lja, koji nam tako rado i neprestano pri ova-
kim nesređenim prilikam pokazuju na dvije
slobodne države, prikazujuć nam ih u: još
crnjoj boji nego što uprav jesu, prirodno je,
da na nas mora teško djelovati i ubijati
nam duh u teškoj borbi, koju moramo da
izdržimo u očuvanju svoga imena i naro-

.«dnosti. Naša se borba ne sastoji u tome

da se održimo kao, recimo, radikali, libe-
rali, naprednjaci, opozicijonalci itd., već da
očuvamo svoju srpsku narodnost i srpsko
ime, kojih su predstavnici dvije slobodne
srpske države. Njihova unutarnja nesređenost
i međusobni razdor ubijaju nas u borbi,
jer osjećamo.

Mislimo da će nas i u Srbiji i u Cr-
noj Gori potpuno shvatiti, jer ovo kazasmo
iskreno i otvoreno. Sanacija njihovih unu-
tarnjih prilika i međusobna upućenost do-
nijeće bolje dane ne samo njima nego i
Srpstvu izvan slobodnih granica. Njihovo
patriotsko srce“treba da se i na to obazre,
te da vidi i oko sebe Srbe koji zajedno sa
njima dijele zlo i dobro.

Stupajući u novu godinu želimo da se
prilike u Srbiji i Crnoj Gori između njih
srede onako kako svako patriotsko srce želi,
jer to ne zahtijevaju interesi samo Srbije i
Crne Gore, već interesi čitavog Srpstva.

Oslobođeno Srpstvo treba sređenosti
a neoslobođeno jake moralne pomoći. Bez
prvoga .se ne će moći postići drugo, a
Nova Godina nam, da Bog da, oboje
donijela!

Naša Pravda.

Da je Dalmacija zemlja iznimaka, to bar
ne treba dokazivali, jer to i slijepi. vide. Naj
očitiji dokaz tome su nam sve grane državne,
pokrajinske i automne uprave. To pravilo, to
iznimno stanje naše javne uprave primjenjuje
ge osobitom strogošću i skrupoloznošću, kad je
po srijedi srpski narod, koji znojem lica svoga
hrani i izdržaje podupirače tog trulog stanja;

koji daje Bogu božije, a caru carevo. Ne samo

da se sa strane pozvanih. krugova ne predu-

| Ms g Naši ds To ner SVE
zimlje ono što bi se moralo preduzeti da se na-
rod izbavi sirotinje i bijede teške u koju je u-

valjen ne svojim nemarom već žalosnim i po-

gubnim sistemom =—,već baš ti isti pozvani
krugovi čine i. preduzimlju sve moguće mjere,
čak.se laćaju i nezakonitih sredstava, da spri-
ječe pravilno narodno napredovanje. Za pokrepu
ovog našeg mišljenja mogli bismo navesti bez-
broj činjenica, ali za ovaj put. ćemo se malko
ograničiti i iznijeti samo nešto.

Kad je srpski narod na Primorju došao
do uvjerenja da se samo svojim radom, svojom
organizacijom može osloboditi ovog nesnosnog
stanja, tada je preduzeo, sam na svoju ruku,
potrebne. korake. Kao naj prvim i naj potre-
bnijim korakom smatrao je potpunim pravom
da se mora udružiti, organizovati i tim priku-
Piti svu svoju snagu, da ojačanom snagom po-
radi za svoju sreću i svoj napredak. To sasvim
opravdano narodno nastojanje svim bi sredstvima
pomogla i poduprla svaka uprava moderne i
napredne države. Naša državna uprava i u tom
iznimno postupa. Ona ne samo da ne podupire
taj spasosni rad, ona ne će ni da to mirno gle-
da što je naj elementarnija dužnost njena, nego
ona preduzimlje sva moguća sredstva da to spri-
ječi; ona se ne žaca ni gaženja zakonskih pro-
pisa, samo da spriječi napredak srpskog naroda,
napredak njenih državljana, koji i u krvii u
noveu doprinose žrtve za nju. Naj očitiji dokaz
tomu jest činjenica da naša Visoka Vlada ni
do danas nije dala Savezu Srpskih Privrednih
Zadruga na Primorju ono pravo koje mu daje
zakon 10. juna 1903. Ne-samo da mu ona to
nije dala, već mu je to bila i zanijekala nazad
dvije godine. Utok protiv toj odluci povratilo je
Ministarstvo Namjesništvu, a ovo ga predalo
nekom činovniku — valjda kojem od onih koji
svojom naj većom dužnošću smatra: nanositi
nepravde i uvrijede srpskom narodu — i taj
ga svečano bacio u kut gdje se u dvije godine
nakupilo.na njemu toliko prašine, da se taj go-
spodin .ne usuđuje prihvatiti ga, proučiti ga i,
ma kako bilo, riješiti ga. Da ga oslobodimo
straha od te silne prašine, molimo ć. k. Na-
mjesništvo, da žrtvuje nekoliko para od onih
što ih globama od srpskog naroda pribavi, pa
da tim plati kojem siromahu trud da očisti tu
prašinu. Ako pak Namjesništvo nema hartije
za odluku vrhu utoka, onda neka izvoli upo-
trebiti bar jedan list-od onih, koje upotrebljava
za .referate o: srpskom veleizdajstvu ; ako ni to
ne će, onda ćemo mu mi to velikodušno po-
kloniti. -. : : ;

.Ko:poznaje naklonost upravnih vlasti srp-
skom narodu, toga: ovo ni naj manje ne će za-
čuditi, ali će se svaki čovjek koji zna što je
pravda začuditi da srpskom pokretu za oslobo-
denje od nevolje nijesu ni naj manje naklonjeni
ni sudovi — domovi pravde.

Dalmacija nema trgovačkih štidova, u čiju :

nadležnost spada i registracija i nadzor nad

Zadrugama, već te poslove obavljaju okružni

sudovi. Nama to ni naj manje ne bi bilo krivo,

kad bi samo okružni sudovi htjeli da se strogo

drže zakona. Osnivanjem Srpskih Zemljoradni-

čkih Zadruga počelo se ima već nekoliko go-
dina. God. 1904. osnovane su Zadruge u Gla-
vatičiću, Glavatima, Prijeradima i Mohrinama.
Njihova pravila su bila registrovana nakon ne-
koliko dana iza kako su bila podnesena, a
odnosni oglasi i odluke napisane su ćirilicom,
što tačno odgovara duhu i slovu zakona i pra-
vice i do tada nijesmo imali razloga žaliti se
na nepravdu naše pravde. Nego naskoro na-
stane nenadan preokret. Zadrugu u Đevrskama
registrovao je okružni sud u Šibeniku latinicom,
a utok protiv toj odluci odbio je zemaljski sud
u Zadru, jer da je registrovanje izvršeno pismom
običajnim u pokrajini, a tim je dat mig ostalim
okružnim sudovima da i oni tim načinom mogu
ignorisati pravo upotrebe ćirilice i tako. gaziti
zakonom dato nam pravo. Željeli bi da nam
naš naj veći forum pravde odgovori na ovo
pitanje: bi li on odobrio da se registracije Za-

.druge čije je ime goticom napisano izvrši ,pi-

smom običajnim u pokrajini“ ? Bi li on odobrio
takvu registraciju i one Zadruge, čija bi firma
bila napisana n. pr. jazijom (turskim pismom) ?
Kad bi nam htijeli na-ova pitanja iskreno od-
govoriti, odgovorili bi nam: gotica je njem a-
čko pismo — njoj čast; jazija je tursko pismo
—.i.njoj.čast; ćirilica je slavensko pismo —
ona-nema nikakovo pravo 11!

To mi odavna znamo, pa nam nije stalo
da nam to i oni reku, ali želimo da nam od-
govore na ovo: zašto se izdaju viako krnji i
nakazni oglasi o registraciji srpskih Zadruga,
kao n. pr. o Zadrugama u Radovaniću i Vr-
liči? Zašto treba čekati po nekoliko mjeseca
dok se izda odluka o registraciji srpskih Za-
druga? Zašto ni još nije registrovana Srpska
Zemljoradnička Zadruga u Biovičinom selu i
ako je još u marču podnijela svoja pravila ?
Odgovoriće nam, da proučavaju pravila. Bravo!
zar toliko vremena treba da se prouče 93 pa-
ragrafa naših pravila, koja su kod svakog okru-
žnog suda bar po jednom registrovana?! Ne, ne
treba toliko vremena, ali treba nešto drugo —

treba ubiti u zametku svaki pokret, koji teži

za dobrom srpskoga naroda! Ali ni tim smiea-
licama to postići ne ćete, jer je Srbin i težem i
gorem zlu znao odoljeti. M.

Jedna kandidatura

-Za hrišćanskog inspektora pravosugia u Maćedoniji.

' Pariz, 5 decembra.
Bez sumnje će Vas sadržina ovog mog
pisma prilično začuditi. Vi nijeste svikli da iz
Pariza dobijate obavještenja o balkanskim stva-

Kroz srpske zemlje. *

(Boravak Srpskog Novinarskog Udruženja u Dubrovniku.)
MK Dubrovnik. ž
Na Brsaljama — Prizor iz ,Dubravke“ — Primjer

“Dubrovčanima — Na Stradunu — Konavoke. ,.,.,

Orlando — Sloboda najveće blago. s
< (Na: Brsaljama se čovjek zbilja divno osje-

ća, pa ipak -su oni, koji su poranili s nestrplje- .

njem očekivali ,posljednje laste“ samo da bi
što prije ušli u grad, u kome je hiljadu godina
pod zracima slobode cvjetala trgovina 1 nauka,
privreda i književnost, sve dok se prije sto go-
dina 'š& slobodom: nije. utrnulo i kandilo na-
pretka na: svima poljima.
“U očekivanju na ostale, e m
uspavali, razgledali smo prekrasnu umjetničku
česmu, majstorsku tvorevinu ruku nigda
našega vajara Ivana Rendića. Spomenik pred-
stavlja jedan prizor iz , Dubravke“ i jedan je
od najuspjelijih radova Rendićevih, koji greb
vom uživa glas velika umjetnika. Taj spomeni
je lijep ukras onoga dosta prostranoga trga .
Brsaljama, sa koga smo sa divljenjem rime
nas bacali pogledom na otvorenu morsku puči-

koji su se malo

nu, koja nas je podsjećala na poznate .Prerado-
vićeve stihove: Ra
. More divno, more sveto,
Pred nama se širiš eto
Kao tajna kob... ;
"Dok smo doručkovali i letimično: pročitali
sve, što su nam do. ruku došle novine, koje na
cijelom putu kroz Bosnu i Hercegovinu nijesmo
ni vidjeli, te smo ih se zaželjeli, krenusmo se u

— grad. Pored više drugih Dubrovčana s nama:

je bio i simpatični starac Vice Adamović, di-

.rektor u penziji, koji Dubrovnik poznaje - bolje
.nego mnogi dobar. domaćin: svoju kuću. On :je

svoje topografično-istorijske bilješke: o Dubro-

_vniku odštampao u nekoliko. knjiga (.Župa“,

,Gruž“, ,Rijeka“ i.dr.).a vajkao se što “od svih
tih svojih odličnih radova nema nijedan ko-
mad da nam da, da iz tih -njegovih bilježaka
bolje proučimo prošlost i, znamenitost : svakoga
mjesta, svake zgrade. No, nama.je baš dobro

“došlo, što su se ti njegovi radovi tako rasturili,
jer nam se tako pružila :srećna prilika da uži-

vamo u ličnim razjašnjenjima, koja nam je na
svakome koraku davao uvažena dubrovačka sta-
rina, čiju smo svaku riječ mi s neobičnom pa-
žnjom i zadovoljstvom slušali. A on tako lijepo

priča o prošlosti i sjaju svoga grada, da pro-

budi u vama silno interesovanje za svaku sitni-
cu; upravo zanosi slušaoce. Iz svake njegove
riječi “vidi se jedinstveno poznavanje svoga ro-
dnoga grada i žarka ljubav prema njemu; to-
plinom “razlaganja pokazuje vam, da se ponosi
što je ugledao svijeta i život proveo u njemu,
i neopisanu čežnju za povratkom izgubljene
zlatne slobode, čiji gubitak tako teško osjeća
svako sree srpsko, koje upozna ovo istorijsko
mjesto i plemenite duše u njemu. Dobri taj sta-
rac svima nam je još u najsvježijoj uspomeni i
svi ga'se u društvu vrlo često sjećamo sa naj

.većom blagodarnošću. Njemu naj više duguje-

mo, što Dubrovnik poznajemo bolje no mnogi

Dubrovčani. Ljubav njegova prema rodnoj gru-

di i prema Srpstvu gonila ga je, da zaboravi
na nepravedne uvrede, što su ih u Beogradu
nanosili njegovom nedužnom sinu, odličnom srp-
skom naučnjaku d.ru Luju, i da za sve vrije-
me izdržava s nama sve štrapace, koji su bili
teški i mnogim mladićima. Srećni smo, što nam
se on toliko nalazio na usluzi, jer je on živa
istorija Dubrovnika. Sumnjamo, da u Dubro-
vniku ima još koga, ko tako temeljno poznaje,
ne samo svu slavnu prošlost svoga grada, no i

svaku zgradu, svaki kamen u njoj, a svemu
tome on zna postanje i istoriju.

Prešavši kroz veliku kapiju našli smo se
u samom gradu, na čuvenome Stradunu, ili
Placi, glavnoj ulici slavnoga Dubrovnika. Uz
sam gradski bedem s jedne je strane mala, ali
po arhitekturi svojoj, a naročito po spoljnim
ukrasima privlačna crkva Svetoga Spasa, do nje
je manastir Franjevaca ili , Male braće“ a pre-
ko puta vrlo velika okrugla česma.

Tu smo zatekli više poznatih sa svoje lje-
pote milookih Xonavoka, koje ukusna i esteti-
čka šarena odijela čine još ljepšim i interesan-

.tnijim. Ubave mlade Konavoke čine vanredno

prijatan utisak svojim pitomim izgledom, da
stranac mora da zastane i pogleda za njima.
Mi smo ih čak i zaustavljali i stupali u razgo-
vore sa njima. A one tako divno, tako privla-
čno, čisto tepajući zanose poznatim prijatnim
dubrovačkim žargonom. Te su djevojke i mlade
iz dubrovačke okoline, Xonavli i Župe, koje
donose u Dubrovnik na trg svoje proizvode i
kupuju svoje potrebe. Kao što je poznato jezgru
Srpstva u Dubrovniku čine katolici, pa je i o-
kolina dubrovačka katolička, ali je ipak kod
naroda i u samoj okolini razvijena srpska svi-