IZLAZI SVAKE SUBOTE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GQDINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT ' > GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. : PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA«. * DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA “a 5.“ SPISMA NE PRIMAJU SE. . > om , PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. s i "ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM KETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA * God. XVI. sa PRIPOSLANA, IZJAVE'I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. Broj 52. Moralna pomoć. U ovo zadnje vrijeme čitali smo, da tako rečemo, jednu vrst polemike zvaničnih i poluzvaničnih novina Srbije i Crne Gore. I ako dotične novine svoje članke svršavaju sa onom običnom željom, koja se je u sli- čnim: prilikama uvijek i naročito naglasivala, biva, da odnosi između dvije bratske i slo- bodne države moraju biti što tjesniji, jer se drukčije radi protiv interesa Srpstva, opet ton početka i sredine tih članaka ne može da umiri i zadovolji nikoga, ko patriotski osjeća i kome je Srpstvo ideal. S jedne strane nesretna i zlokobna a- fera sa bombama, radi koje se, i ako indi- rektno, okrivljuje Srbija, a s druge strane nepatriotsko držanje jednog dijela srpske štampe prama Crnoj Gori, dovelo je dvije slobodne srpske države u takav međusobni odnošaj, za kojim jedino mogu. srpski ne- prijatelji da teže i da iz njega svoj kapital izvode. Pai nesređeno stanje i razvoj pri- lika u ovim slobodnim državama može se smatrati kao. neki teški i jaki klin, koji mo- že samo da ih razdvaja, a nikako da ide u prilog zbliženju, koje je svakako potrebito, jer nema dvije države, koje bi: morale biti tako upućene jedna na drugu, kao što su Srbija i Crna: Gora. “Mi, kojim je sudbina dodijelila, da živimo izvan granica slobodnog Srpstva, ne možemo tako hladnokrvno da gledamo 'i pratimo ni naj manje neraspoloženje izme- đu Beograda i Cetinja. Svaki napredak 'slo- bodne braće naptinja nam grudi iskrenim veseljem i utješnom nadom, la: pri njihovu zlu trpimo jednako mi kao i oni; a sreće i napretka kod .njih.ne može biti, ako se ove dvije zemlje otuđuju jedna od druge. Mi od njih niti zahtijevamo niti možemo imati kakve pomoći do samo jedne, a to je .mo- ralna. Kao sinovi Srpstva, u kojima teče ona ista krv kao i kod slobodne braće, pravom smo. uvijek tražili i tražimo tu je- dinu ;pomoć od“ Srbije. i' Crne Gore; tra- žimo moralnu pomoć, a ona se sastoji je- dino vojiii“iskrenom i bratskom vezu, —: Bilo je vremena kad, smo. mi Srbi, na. Primorju stradali i baš: teško stradali, jernas naši ne- prijatelji. obijediše teškim grijehom težnje u pravilnom unutarnjem njihovom raz: U Dubrovniku 28. decčmbra 1907. preko granica i veleizdajstvom, a to jedino jer bismo tražili ili osjetili mo- ralnu pomoć svoje slobodne braće. O .tom su se uvjerili i naše sudije iza kako 'Smo stradali. mL oo Mogu li današnje unutarnje prilike Sr- bije i Crne Gore i njihovi međusobni od- nošaji da nas i malo moralno pomognu? Varali bi sami sebe, kad bi kazali: da mo- gu. Ciničko upiranje prsta naših neprijate- lja, koji nam tako rado i neprestano pri ova- kim nesređenim prilikam pokazuju na dvije slobodne države, prikazujuć nam ih u: još crnjoj boji nego što uprav jesu, prirodno je, da na nas mora teško djelovati i ubijati nam duh u teškoj borbi, koju moramo da izdržimo u očuvanju svoga imena i naro- .«dnosti. Naša se borba ne sastoji u tome da se održimo kao, recimo, radikali, libe- rali, naprednjaci, opozicijonalci itd., već da očuvamo svoju srpsku narodnost i srpsko ime, kojih su predstavnici dvije slobodne srpske države. Njihova unutarnja nesređenost i međusobni razdor ubijaju nas u borbi, jer osjećamo. Mislimo da će nas i u Srbiji i u Cr- noj Gori potpuno shvatiti, jer ovo kazasmo iskreno i otvoreno. Sanacija njihovih unu- tarnjih prilika i međusobna upućenost do- nijeće bolje dane ne samo njima nego i Srpstvu izvan slobodnih granica. Njihovo patriotsko srce“treba da se i na to obazre, te da vidi i oko sebe Srbe koji zajedno sa njima dijele zlo i dobro. Stupajući u novu godinu želimo da se prilike u Srbiji i Crnoj Gori između njih srede onako kako svako patriotsko srce želi, jer to ne zahtijevaju interesi samo Srbije i Crne Gore, već interesi čitavog Srpstva. Oslobođeno Srpstvo treba sređenosti a neoslobođeno jake moralne pomoći. Bez prvoga .se ne će moći postići drugo, a Nova Godina nam, da Bog da, oboje donijela! Naša Pravda. Da je Dalmacija zemlja iznimaka, to bar ne treba dokazivali, jer to i slijepi. vide. Naj očitiji dokaz tome su nam sve grane državne, pokrajinske i automne uprave. To pravilo, to iznimno stanje naše javne uprave primjenjuje ge osobitom strogošću i skrupoloznošću, kad je po srijedi srpski narod, koji znojem lica svoga hrani i izdržaje podupirače tog trulog stanja; koji daje Bogu božije, a caru carevo. Ne samo da se sa strane pozvanih. krugova ne predu- | Ms g Naši ds To ner SVE zimlje ono što bi se moralo preduzeti da se na- rod izbavi sirotinje i bijede teške u koju je u- valjen ne svojim nemarom već žalosnim i po- gubnim sistemom =—,već baš ti isti pozvani krugovi čine i. preduzimlju sve moguće mjere, čak.se laćaju i nezakonitih sredstava, da spri- ječe pravilno narodno napredovanje. Za pokrepu ovog našeg mišljenja mogli bismo navesti bez- broj činjenica, ali za ovaj put. ćemo se malko ograničiti i iznijeti samo nešto. Kad je srpski narod na Primorju došao do uvjerenja da se samo svojim radom, svojom organizacijom može osloboditi ovog nesnosnog stanja, tada je preduzeo, sam na svoju ruku, potrebne. korake. Kao naj prvim i naj potre- bnijim korakom smatrao je potpunim pravom da se mora udružiti, organizovati i tim priku- Piti svu svoju snagu, da ojačanom snagom po- radi za svoju sreću i svoj napredak. To sasvim opravdano narodno nastojanje svim bi sredstvima pomogla i poduprla svaka uprava moderne i napredne države. Naša državna uprava i u tom iznimno postupa. Ona ne samo da ne podupire taj spasosni rad, ona ne će ni da to mirno gle- da što je naj elementarnija dužnost njena, nego ona preduzimlje sva moguća sredstva da to spri- ječi; ona se ne žaca ni gaženja zakonskih pro- pisa, samo da spriječi napredak srpskog naroda, napredak njenih državljana, koji i u krvii u noveu doprinose žrtve za nju. Naj očitiji dokaz tomu jest činjenica da naša Visoka Vlada ni do danas nije dala Savezu Srpskih Privrednih Zadruga na Primorju ono pravo koje mu daje zakon 10. juna 1903. Ne-samo da mu ona to nije dala, već mu je to bila i zanijekala nazad dvije godine. Utok protiv toj odluci povratilo je Ministarstvo Namjesništvu, a ovo ga predalo nekom činovniku — valjda kojem od onih koji svojom naj većom dužnošću smatra: nanositi nepravde i uvrijede srpskom narodu — i taj ga svečano bacio u kut gdje se u dvije godine nakupilo.na njemu toliko prašine, da se taj go- spodin .ne usuđuje prihvatiti ga, proučiti ga i, ma kako bilo, riješiti ga. Da ga oslobodimo straha od te silne prašine, molimo ć. k. Na- mjesništvo, da žrtvuje nekoliko para od onih što ih globama od srpskog naroda pribavi, pa da tim plati kojem siromahu trud da očisti tu prašinu. Ako pak Namjesništvo nema hartije za odluku vrhu utoka, onda neka izvoli upo- trebiti bar jedan list-od onih, koje upotrebljava za .referate o: srpskom veleizdajstvu ; ako ni to ne će, onda ćemo mu mi to velikodušno po- kloniti. -. : : ; .Ko:poznaje naklonost upravnih vlasti srp- skom narodu, toga: ovo ni naj manje ne će za- čuditi, ali će se svaki čovjek koji zna što je pravda začuditi da srpskom pokretu za oslobo- denje od nevolje nijesu ni naj manje naklonjeni ni sudovi — domovi pravde. Dalmacija nema trgovačkih štidova, u čiju : nadležnost spada i registracija i nadzor nad Zadrugama, već te poslove obavljaju okružni sudovi. Nama to ni naj manje ne bi bilo krivo, kad bi samo okružni sudovi htjeli da se strogo drže zakona. Osnivanjem Srpskih Zemljoradni- čkih Zadruga počelo se ima već nekoliko go- dina. God. 1904. osnovane su Zadruge u Gla- vatičiću, Glavatima, Prijeradima i Mohrinama. Njihova pravila su bila registrovana nakon ne- koliko dana iza kako su bila podnesena, a odnosni oglasi i odluke napisane su ćirilicom, što tačno odgovara duhu i slovu zakona i pra- vice i do tada nijesmo imali razloga žaliti se na nepravdu naše pravde. Nego naskoro na- stane nenadan preokret. Zadrugu u Đevrskama registrovao je okružni sud u Šibeniku latinicom, a utok protiv toj odluci odbio je zemaljski sud u Zadru, jer da je registrovanje izvršeno pismom običajnim u pokrajini, a tim je dat mig ostalim okružnim sudovima da i oni tim načinom mogu ignorisati pravo upotrebe ćirilice i tako. gaziti zakonom dato nam pravo. Željeli bi da nam naš naj veći forum pravde odgovori na ovo pitanje: bi li on odobrio da se registracije Za- .druge čije je ime goticom napisano izvrši ,pi- smom običajnim u pokrajini“ ? Bi li on odobrio takvu registraciju i one Zadruge, čija bi firma bila napisana n. pr. jazijom (turskim pismom) ? Kad bi nam htijeli na-ova pitanja iskreno od- govoriti, odgovorili bi nam: gotica je njem a- čko pismo — njoj čast; jazija je tursko pismo —.i.njoj.čast; ćirilica je slavensko pismo — ona-nema nikakovo pravo 11! To mi odavna znamo, pa nam nije stalo da nam to i oni reku, ali želimo da nam od- govore na ovo: zašto se izdaju viako krnji i nakazni oglasi o registraciji srpskih Zadruga, kao n. pr. o Zadrugama u Radovaniću i Vr- liči? Zašto treba čekati po nekoliko mjeseca dok se izda odluka o registraciji srpskih Za- druga? Zašto ni još nije registrovana Srpska Zemljoradnička Zadruga u Biovičinom selu i ako je još u marču podnijela svoja pravila ? Odgovoriće nam, da proučavaju pravila. Bravo! zar toliko vremena treba da se prouče 93 pa- ragrafa naših pravila, koja su kod svakog okru- žnog suda bar po jednom registrovana?! Ne, ne treba toliko vremena, ali treba nešto drugo — treba ubiti u zametku svaki pokret, koji teži za dobrom srpskoga naroda! Ali ni tim smiea- licama to postići ne ćete, jer je Srbin i težem i gorem zlu znao odoljeti. M. Jedna kandidatura -Za hrišćanskog inspektora pravosugia u Maćedoniji. ' Pariz, 5 decembra. Bez sumnje će Vas sadržina ovog mog pisma prilično začuditi. Vi nijeste svikli da iz Pariza dobijate obavještenja o balkanskim stva- Kroz srpske zemlje. * (Boravak Srpskog Novinarskog Udruženja u Dubrovniku.) MK Dubrovnik. ž Na Brsaljama — Prizor iz ,Dubravke“ — Primjer “Dubrovčanima — Na Stradunu — Konavoke. ,.,., Orlando — Sloboda najveće blago. s < (Na: Brsaljama se čovjek zbilja divno osje- ća, pa ipak -su oni, koji su poranili s nestrplje- . njem očekivali ,posljednje laste“ samo da bi što prije ušli u grad, u kome je hiljadu godina pod zracima slobode cvjetala trgovina 1 nauka, privreda i književnost, sve dok se prije sto go- dina 'š& slobodom: nije. utrnulo i kandilo na- pretka na: svima poljima. “U očekivanju na ostale, e m uspavali, razgledali smo prekrasnu umjetničku česmu, majstorsku tvorevinu ruku nigda našega vajara Ivana Rendića. Spomenik pred- stavlja jedan prizor iz , Dubravke“ i jedan je od najuspjelijih radova Rendićevih, koji greb vom uživa glas velika umjetnika. Taj spomeni je lijep ukras onoga dosta prostranoga trga . Brsaljama, sa koga smo sa divljenjem rime nas bacali pogledom na otvorenu morsku puči- koji su se malo nu, koja nas je podsjećala na poznate .Prerado- vićeve stihove: Ra . More divno, more sveto, Pred nama se širiš eto Kao tajna kob... ; "Dok smo doručkovali i letimično: pročitali sve, što su nam do. ruku došle novine, koje na cijelom putu kroz Bosnu i Hercegovinu nijesmo ni vidjeli, te smo ih se zaželjeli, krenusmo se u — grad. Pored više drugih Dubrovčana s nama: je bio i simpatični starac Vice Adamović, di- .rektor u penziji, koji Dubrovnik poznaje - bolje .nego mnogi dobar. domaćin: svoju kuću. On :je svoje topografično-istorijske bilješke: o Dubro- _vniku odštampao u nekoliko. knjiga (.Župa“, ,Gruž“, ,Rijeka“ i.dr.).a vajkao se što “od svih tih svojih odličnih radova nema nijedan ko- mad da nam da, da iz tih -njegovih bilježaka bolje proučimo prošlost i, znamenitost : svakoga mjesta, svake zgrade. No, nama.je baš dobro “došlo, što su se ti njegovi radovi tako rasturili, jer nam se tako pružila :srećna prilika da uži- vamo u ličnim razjašnjenjima, koja nam je na svakome koraku davao uvažena dubrovačka sta- rina, čiju smo svaku riječ mi s neobičnom pa- žnjom i zadovoljstvom slušali. A on tako lijepo priča o prošlosti i sjaju svoga grada, da pro- budi u vama silno interesovanje za svaku sitni- cu; upravo zanosi slušaoce. Iz svake njegove riječi “vidi se jedinstveno poznavanje svoga ro- dnoga grada i žarka ljubav prema njemu; to- plinom “razlaganja pokazuje vam, da se ponosi što je ugledao svijeta i život proveo u njemu, i neopisanu čežnju za povratkom izgubljene zlatne slobode, čiji gubitak tako teško osjeća svako sree srpsko, koje upozna ovo istorijsko mjesto i plemenite duše u njemu. Dobri taj sta- rac svima nam je još u najsvježijoj uspomeni i svi ga'se u društvu vrlo često sjećamo sa naj .većom blagodarnošću. Njemu naj više duguje- mo, što Dubrovnik poznajemo bolje no mnogi Dubrovčani. Ljubav njegova prema rodnoj gru- di i prema Srpstvu gonila ga je, da zaboravi na nepravedne uvrede, što su ih u Beogradu nanosili njegovom nedužnom sinu, odličnom srp- skom naučnjaku d.ru Luju, i da za sve vrije- me izdržava s nama sve štrapace, koji su bili teški i mnogim mladićima. Srećni smo, što nam se on toliko nalazio na usluzi, jer je on živa istorija Dubrovnika. Sumnjamo, da u Dubro- vniku ima još koga, ko tako temeljno poznaje, ne samo svu slavnu prošlost svoga grada, no i svaku zgradu, svaki kamen u njoj, a svemu tome on zna postanje i istoriju. Prešavši kroz veliku kapiju našli smo se u samom gradu, na čuvenome Stradunu, ili Placi, glavnoj ulici slavnoga Dubrovnika. Uz sam gradski bedem s jedne je strane mala, ali po arhitekturi svojoj, a naročito po spoljnim ukrasima privlačna crkva Svetoga Spasa, do nje je manastir Franjevaca ili , Male braće“ a pre- ko puta vrlo velika okrugla česma. Tu smo zatekli više poznatih sa svoje lje- pote milookih Xonavoka, koje ukusna i esteti- čka šarena odijela čine još ljepšim i interesan- .tnijim. Ubave mlade Konavoke čine vanredno prijatan utisak svojim pitomim izgledom, da stranac mora da zastane i pogleda za njima. Mi smo ih čak i zaustavljali i stupali u razgo- vore sa njima. A one tako divno, tako privla- čno, čisto tepajući zanose poznatim prijatnim dubrovačkim žargonom. Te su djevojke i mlade iz dubrovačke okoline, Xonavli i Župe, koje donose u Dubrovnik na trg svoje proizvode i kupuju svoje potrebe. Kao što je poznato jezgru Srpstva u Dubrovniku čine katolici, pa je i o- kolina dubrovačka katolička, ali je ipak kod naroda i u samoj okolini razvijena srpska svi-