Godina XII. U Dubrovniku 11 Januara 1903 Broj 2 Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu, Za Dubrovnik na godinu Kr. 10 Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. JU Pretplata i oglasi «Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ue vraćaju. Za oglasv priposlano. izjave, Javne zahvale, račuuska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ue vri- maju se, Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris pu Izlazi svake Nedjelje. Srpsku Dubrovačka Štamparija A. Pasarića Zahvala Prigodom moga uapšenja i tamnovanja, bješe se pojavilo u stranoj štampi toliko sa- učešća i zauzimanja, da na ino ne mogu a da se putem javnosti ne zahvalim svijem no- vinarima i listovima; koji su se za me zau- zimali i koji su moju pravednu stvar branili, osobito sam pak haran predstavnicima fran- euske i ruske štampe. Članovi štampe pariske, departmanske i strane na sjednici držanoj u Parizu bili su upravili telegram ministru predsjedniku pl. Korberu zauzimajući se za moje oslobogjenje. Takogjer su se i ruski novinari bili obratili ministru spoljnjijeh posala grafu Qoluhov- skomu, da bi se zauzeo kod ministra pred- sjednika pl. Korbera za moje oslobogjenje, Svi ovi iskazi saučešća poticali su iz dvojakoga povoda: prvo, iz osjećaja humani- tarnosti; drugo, iz uvjerenja o mojoj nevi- nosti. Pri ovakoj plemenitoj pojavi ostajem do vijeka bladodaran svoj onoj gospodi novina- rima, koji su se na tako vidan način lili zauzeli za jednoga svoga kolegu, koji je na pravdi Boga stradao. Dubrovnik, 9 januara 1903. Antun Fabris. Brpstvo u godini 1902. mr Dubrovnik, 9 januara. Kad je riječ o Srpstvu red je tačnosli i korektnosti radi, prema današnjijem fuk- tičkijem prilikama, podijeliti Srbe u četiri grupe t.j. u Srbe Austro-Ugarske mona hije, Srbe okupiranijeh zemalja Bosne i Hercego- vine, Srbe nezavisnijeh. država Srbije i Crne Gore i Srbe otomanske imperije. Razumije se samo po sebi, da Srbi ovijeh četiriju grupa nijesu megju sobom ni u kakvoj vezi i od- nosu, da svaka ta grupa živi svojijem zaseb- nijem javnijem životom, da osim duhovne i krvne veze, koja se manifestuje u zajedničkom srpskom jeziku i zajedničkoj književnosti i u obrani srpskoga imena, nema ničega drugoga zajedničkoga. Prema. tomu kad govorimo o Srpstvu u godini 190%. red je imati to na umu. (I ako minula godina nije na osobit na- čin značajna po Srpstvo u opće, ipak tekom iste bilo je nekoliko značajnijeh, žalosnijeh i radosnijeb, dogagjaja i pojava. U red žalosnijeh pojava zabilježiti je hajku i navalu na Srbe u Zagrebu, gonjenja Srba na Primorju, osobito u Dubrovniku i Boki-Kotorskoj, permanentno i postojano ne- povoljno stanje srpskoga naroda u Bosni i Hercegovini i istrebljivanje Srba u Staroj Srbiji i Maćedoniji. Ove žalosne pojave 0so- bitom žestinom izbile su na površinu prošle godine, te pomnjivomu motriocu moglo je izgledati, kao da tom hajkom na Srbe u spo- menutijem zemljama upravlja jedna ruka sa izvjesnijem ciljem i planom, pripremajući zemljište za velike nastajne dogagjaje. Ali ipak žilavost srpskoga naroda junački je iz- držala sve te teške kušuje i stupa u novu godinu, ako sa ničijem drugijem a ono sa nadom u bolje i sregjenije prilike. vjerujući, da će se oni na vrhovima jednom uvjeriti, da ovako stanje nije nikomu od koristi. To su bjelodano dokazale: navala na Srbe u Za- grebu i t. z. veleizdajnička afera u Dubrov- niku. Tu je državna vlast napokon morala dati zadovoljštinu Srbima: plaćanjem odštete zagrebačkijem Srbima za pretrpljene štete i odustajanjem od procesa Trojanović-Fabris- Zore. Početak, razvitak i svršetak ovijeh dvaju dogagjaja, koji bjehu toliku sensaciju izazvali po čitavoj Evropi, pokazuju da je bilo mnogo bolje po jednu i drugu stranu da ih nije ni- kako ni bilo. Pouka pak, koja od njih do- lazi, opominje, da se u buduće ne samo imaju izbjegavati već, poslije toliko neuspje- šnijeh boraba, da bi trebalo jednom sa Sr- bima početi postupati kao i sa ostalijem dr- žavljanima. Ovo isto moglo bi se kazati i za Srbe, pravoslavne i muslimane, u Bosni i Her- cegovini, koji od godin4 iščekuju da se pre- kine jednom sa današnjijem režimom, koji po našem najdubljem uvjerenju, nije dora- stao za namijenjenu mu zadaću. Izmegju na- roda i uprave u okupiranijem pokrajinama postoji velika provalija,. koja nastaje odatle, što vlada gleda u svakom narodnom pokretu bauka i neprijatelja. Što se tiče patnja na- roda u Staroj Srbiji i Maćedoniji, Rusija, u dogovoru sa našom monarhijom, riješila se je da energičuo zatraži od Turske obezbije- gjenje hrišćanft u evropskijem turskijem po- krajinama. Skorašuje putovanje ruskoga mi nista spoljnijeh posulu grafa Damodorffa u Beograd, Niš, Sofiju i Beč rječitijem je dokazom. Izmegju radosnijeh dogagjuja za Srpstvo u minuloj godini, imamo zabilježiti: riješenje svelojerouiniskosa pitanja, posvećenje Srbina Firmilijana za mitropolita u Skoplju, prvi kongres srpskijeh novinara u Beogradu i re- forme u Crnoj Guri. Riješenje sveto-jeronimskoga posvećenje Srbina Firmilijaua u Skoplju zua- čajno je sa narodnoga srpskoga stanovišta, jer je i jedan i drugi dogagjaj pobjeda i priznanje srpskoga imena u zapadnijem i ju- žnijem stranama, gdje srpski narod živi. Prvi kongres srpskijeh novinara u Beogradu bješe velika duhovna manifestacija Srba radenika na peru u prilog srpske žurnalistike i srpske knjige. Proglašene reforme u Crnoj Gori još su jedan dokaz više za nastojanje eruogor- skoga vladara, da svoju državu pravno uredi, e da uzmožo bolje odgovarati savremeni- jem prilikama i potrebama. Proglašene re- forme u sudskoj, upravnoj i administrativnoj struci dovode Ornu Goru u red naprednijeh država, a to je zasluga njezinoga vladara, koji je sve ovo mirno dobi posvetio oko preporoda Crne Gore. To je veoma zamušno djelo, kad se pomisli, što je Crna Gora bila do berlinskoga kongresa. Ovijem svršavamo; a bilans neka uči- ne čitaoci. f Dubrovnik, 8 januara. Bečki list ,Neue Freie Presse“, oprovrga- vajući vijesti o novom morskom kanalu u Si- pitanja i obeniku, o potrebi druge ratne luke u istom mjestu i o osobitom vojničkom zapovjedništvu u Dubrovniku, nastavlja: da je tobožnje rusko posredovanje u prilog urednika Fubrisa i Tro- janovića plod dubrovačkijeh pansrpskijeh ma- stanja (fantazija). : Nije ovo prvi put, da bečka ,Neue Freie Presse“ bijedi Srbe Dubrovčane radi nečega što im se ni u snu nije snjelo, ali je ovoga puta bezobraznost izvjestitelja rečenoga bečkoga lista dostigla vrhunac. Dok su gotovo svi hrvatski listovi pisali o tobožnjem ruskom posredovanju u prilog našega urednika, prof. L. Zore i prav- nika Trojanovića, dok hrvatski prvaci u Du- brovniku o tome javno govore, izvjestitelj spo- menutoga bečkoga lista lažno za to optužuje Srbe Lubrovčane, koji o tome ni ne snijevaju, i nijedan srpski list nije o tome ni progovorio. Na ovaj se način kuju sve denuncije pro- tiv Srba na Primorju. Iz ovoga treba izvesti zaključak, da Srbi imaju mnogo opakijeh ne- prijatelja; ali neka se pazi bijela dama, da usred Beča ne bude iznenagjena. = Odgovor ,,Smotri Dalmatinskoj“ o procesu Trojanović-Fabris-Zore. Ako je ko ikada bio u dvoumici o ple- menitijem osjećajima, o zrelom prosugjivanju dogagjajk i o bremenu odgovornosti visoko- položene gospode oko ,Smotre Dalmatinske“, taj doista poslije članka, koji je izašao u br. 1. od 0. g. u istom listu i koji se bavi pro- cesom Trojanović-Fabrig-Zore, biće o svemu tomu na čisto. *) Prostor našega lista ne dopušta nam, da taj članak u srpskom prevodu prenesemo, i onoj ga publici na Balkanu preporučimo, za kojom srce nesmotrene gospode oko ,Smo- tre Dalmatinske“ toliko silno čezne, da su u toj nevdoljivoj čežnji duli drugi smisao rije- čima prefesvra L. Zore. Clanak , Smotre Dalmatinske“ protkan je od početka do kraja rijetkijem einizmom, ko- Ji se je za cijelo u vedrijem glavama visoko- galuniranijeh pisaca njezinijeh pričinio kao da je zgodna šala ili ti vile. Cinizam i witz, to su dvije skrajuosti Jedan s drugijem nema ništa zajedničkoga Komu se pak pričinja cinizum witž-om, taj je izgubio ono lijepo svojstvo ljudi od sren, da mogu poervenjeti. Od toga sigurno nema ni traga u pisca spomenutoga članka. Ou pocrvenjeti ne može. I s ovijem mogli bismo se s njime rastati; ali kad naum je šala do- pao, i kad nam je prilike za razgovor dao, o čemu čednosti radi nijesmo hijeli pisati, vuda neka čuje on i družina njegova. * Prije svega radoznali smo znali, oda- kle uredništvu ,Smolre Dalmalinske“ dossier procesa Trojanović-Fabris-Zore. To su služ- beni spisi do kojijeh jedno uredništvo nika- ko me može da dospije, i kojijem se samo vlada u službene svrhe može poslužiti. Mi se ni najmanje ne bojimo publikacije spist procesa Trojanović Fabris-Zore, pače bismo željeli, da ih vlada u službenom listu, u ru- brici za službene publikacije, objavi; ali pro- svjedujemo protiv toga da oni dolaze u ruke Petra ili Pavla, te da se tendencijozno eks- ploatišu i jednostrano prikazuju. O jednom procesu, od koga je državno odvjetništvo odustalo, ili se ima u službenom listu uči- niti iscrpno saopštenje ili se ima mučati. Drugoga izlaska nema za ljude koji pravilno i korektno rade. Po uvjeravanju profesora DL. Zore pisac »Smotre Dalmatinske“ tendenciozno je pri- kazao njegovu izjavu lojalnosti. Prof. L. Zore po prilici je kazao: ,Pvslije 80 i više go- dina neporočne i pohvalne državne službe, i poslije gotovo četrdeset godina književne, nijesam lud a ni spreman da pustim u list sastavak, koji bi se kosio 0 zakone i lojalnost.“ Ovoj umjesnoj izjavi pisuc Smotre Dalma- finske“ nadodao je: ,... osugjujući težnje vnijeh koji bi htjeli uzdrmati položaj (mo- narhije) na Balkanskom poluostrvu, i koji bi htjeli, u svojijem vrućijem glavama, od au- strijskijeh Srba učiniti nevjernike.“ *) Za one naše čitaoce, koji to još ne znaju, napomonućemo da je ,Smotra Dalmatinska“ dodatak ,Objavitelju Dalmatin- skomu“, a ovaj je službeni list dalmatinske vlade. Pored toga što je ,Smotra Dalmatinska“ dodatak službenom dalmatinsko mu listu, ipak ima svoga odgovornoga urednika, u osvbi g. Kasandrića, računarskoga činovnika u devetom ili desetom razredu čina. Rečeni članak ,Smotre Dalmatinske“ napisan je italijanski i prema tomu ijenjen je široj čitalačkoj publici i izvan naše države. Onaki dodatak prof. IL. Zore nije mo- gao kazati prosto radi sama sehe, jer qui s' eveuse s' acuse_ (ko se izvinjava, optužuje sama sebe). Onaki dodatak značio bi: nije- smo mi veliki izdajnici, ali jest neko drugi i ima neko, ko nas na to potiče. Čovjek pri zdravoj pameti, tako što, što u stvari ne po stoji, nije mogao ni pomisliti, a kamo li ka- zati. A zašto je pisac ,Smotre Dalmatinske“ to nadodao? Nije teško pogoditi, kad im ćud znamo, jer_vuk mijenja dlaku, ali ćud nikada. Ea K »Smotra Dalmatinska“ da kako tako opravda postupak sudske vlasti, koja je za- čela proces Trojanović-Fabris-Zore, veli: »:+ Vlast je mislila da ima (u pjesmi), pod maglovitijem simbolizmom nekijeh kitica, po- tiv na bokeljsku omladinu da se bori za oteijepljenje onoga kraja iz veze varstva“—, Pa nastavlja da je prof. L. Zore, pozvan od sudske vlasti, objasnio, protumačio. i prika- zao onu pjesmu tako nevinom, da se je od- mah odustalo od procesa. A nijesu li naš urednik i pravnik Trojanović onu pjesmu jednako protumačili i objasnili ? Na gornje riječi ,Smotre“ spljetsko ,Je- dinstvo“ vrlo dobio opaža slijedeće: Nego u ,Smotri“ je i to, k6 da nije čud- novato da je to i mogućno, što je sudska vlast u onoj pjesmi u Skgju vidjela opasne smjerove, veleizdajničke, a kad je g. Zore, kao književnik i uman, razjasnio, da je pjesma posve nevina, da se odustalo od istrage. Lijepe li stvari! Ra- zmak je u mišljenju, izmegju državnog odvjet- ništva i pisca, kao od alfe do. omege. Jedan da je tu veliko izdajništvo, a drugi oborio da je posve nevina. Divota! jer su, kako je poznato trojica za ovo bili u tamnici; ne radi ovog slu- čaja, već u opće primjećujemo, da je ovo gore, nego je bilo u apsolutizmu. Na ovaj na- čin može svaki gragjanin očekivati, da ga vr- gnu u istražnu tamnicu i za najneviniju stvar, za to samo, jer ko ,misli“ da je veleizdajnička. A taj ko, u ovom konkretnom slučaju, bio je prizivni sud u Zadru, koji je do- nio odluku, da u pjesmi ima velike izdaje. Četiri savjetnika prizivnoga suda pod pred- sjedništvom Nj. Pr. predsjednika Gertschera donijeli su tu presudu, jednoglasno, dok du- brovački sud velike izdaje nije mogao naći. Treba pak nadodati, da je inicijativa za za- pljenu pjesme radi velike izdaje potekla dd političke vlasti u Dubrovniku, kojoj se du- brovački okružni sud nije odazvao već naj- veći sud u zemlji t. j. prizivni sud u Zadru, i to jednoglasno! Ovdje se je mogao zaustaviti pisac ,S. Dalm.“ mjesto da pravi glupe i neslane šale sa ,cavastivali“, ,conte di Monte Cristo“ i »ćuoca_ del sig. Fabris.“ ik Rekosmo glupa i neslana šala, ali to nije pravi izraz, jer pisati onako o lišenju slobode i istražnom zatvoru u nečovječnijem dubrovačkijem tunnicama trojice nevinijeh, uzev bajagi za povod donekle nelačan izvje- Štaj u pariskom listu ,Pregse“, to je pravi cinizam, koji odaje crnu dušu piščevu i mr- žnju prema Srbima, što pak treba na ra- boš zabilježiti. Gospodari ,Smotre Dalmatinske“ ne mo- gu se hvaliti sa postupkom, koji je uživao naš urednik u tamnici, jer mu nište ni- je bilo dozvoljeno preko ,kućnoga reda za tamnice sudskih dvora 1. stepena u području prisivnog suda u Zadru.“ Naš urednik u tamnici nosio je svoje odijelo; spavao je na svom krevetu, jer to kućni red tamnice dozvoljava ,uznicima pod istragom“. Naš urednik smio je imati svoju hranu, jer i to rečeni kućni red dozvoljava »uzničima pod istragom“. Nije istina, da je naš urednik, kako tvrdi pisac , Smotre“, mo- gao imati, što je htio i koliko je htio (,,co- me meglio gli gradava“), jer i tu kućni red ovo propisuje: