“ Godina XII. Broj 3 Cijena listu Za Austro-Ugarsku, Bosnu. i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Vubrovnik na godinu Kr. 10 Na pš godine 1 na četvrt godine surazmjerno. sa Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 18 Januara 1903 Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, Javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi, Nofrankirana pisma ne vri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris Izlazi svake Nedj elje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića Res judicata? Dubrovnik, 16 januara. U pretprošlom broju našega lista, a u članku o hajci na Srbe u Dubrovniku i Bo- ki Kotorskoj, napisali smo ove retke: > >Sada, kada je državno odvjetništvo odu- stalo od daljega progonjenja, priznajući ne-. vinost okrivljenika, pravica zahtijeva da se podvrgnu reviziji prestroge i neosnovane ka- zne profesorskoga zbora dubrovačke gimna- zije odmjerene učenicima Srbima radi umi- šljene srpske propagande, jer su one teške kazne, po našem najdubljem uvjerenju, na- stale pod uticajem zapljene lista ,Sr- gja“, što je pak poslije dovelo do subjektiv- noga postupka protiv našega urednika, Uro- ša Trojanovića i Antuna Pasarića«. Na ovaj naš umjestan i opravdan pre- dlog, znamo da su mnogi, koji su u velike za- pleteni u dubrovačku gimnazijalnu aferu, šap- tali jedan drugomu, da je stvar, za koju mi reviziju tražimo, res judicata, potkrjeplju- jući to svoje umovanje tijem, da je starija školska vlast odobrila i potvrdila postupak profesorskoga zbora dubrovačke gimnazije. Oni, koji valjda od straha ovako umuju, za- boravljaju, da je starija školska vlast. odo- brila i potvrdila. one prestroge i neosnovane kazne profesorskoga zbora, udarene učenici- ma Srbima, pod uticajem t. z. veleizdaj- ničke afere, koja je onda bila u potpu- nom jeku. Dakle, mi imamo dva vrlo važna i te- ška razloga za traženje revizije dubrovačke gimnazijalne afere: prvo, što je profesorski zbor onako postupao pod utieajem poznate zapljene lista ,Srgja“; drugo, što je starija školska vlast odobrila postupak profesorskoga zbora pod uticajem t. z. veleizdajničke afere. Ovo je naše najdublje uvjerenje, koje uda- rene kazne potvrgjuju, jer one ne stoje ni u kakvom razmjeru sa tobožnjijem prekršajima, Da je ovo posljednje živa istina, potvrgjuju riječi jednoga političkoga činovnika, koji je po- slije vršene gimnazijalne istrage kazao: trop- po fumo, poco arrosto t. j. mnogo vike ni za što. Da smo mi na pravom putu i da ima mnogo što trulo iza kulisa dubrovačke gi- mnazijalne afere, potvrgjuje bivši urednik »Orvene Hrvatske“ g. Frano Angjelo Rado- vani, koji u priopćenom, namijenjenom Cr- venašima i izašlom u prošlom broju našega lista, veli: o>Nošto bi potanko razglabao, došao bih do članka o gimnaziju, a to vam je, go- spodo Orvenaši, u interesu da šutim — je Y de? U ovo par riječi rečeno je mnogo, i premnogo. G. Radovani bio je urednik ,Or- vene Hrvatske“, kad su u njoj izlazili članci o tobožnjoj srpskoj propagandi. On zna, kako i zašto je ta afera nastala. On pozna glavne začetnike njezine, i cilj za kojijem su oni išli. Pa kad on poručuje Orvenašima, da im je u interesu da: o gimnazijalnoj aferi muči, znači da ima nešto trulo u Danskoj, znači da su učenici Srbi bili žrtve tajnijeh spleta- ka, znači da opstoji trajni atentat na naš podmladak, znači da ge Srbi nalaze u izni- mnom stanju. Bože moj, divne li pedagogije u ć. k zavodima! : >....a to vam je, gospodo Orve- | naši u interesu da šutim — je 1' de? Pedagogija i prisilan mdk! Pedagogija i splelke! Pedagogija i neosnovane kazne! Gdje je Pestalozzi, gdje je Komensky, ti čuveni pedagozi! Da uskrsnu, pa da vide, kako se primjenjuje njihova nauka! Da, da, reg judicata t. j. o stvari pre- sugjenoj i odobrenoj ne smije biti više go- Vora, ona se ne smije više uzeti u pretres! Gdje vladaju još ti nazori, hotjeli bismo upitati prestrašenu gospodu. Niguje. Res ju- dieata u izobraženom svijetu izgubila je svoju posljednju parnicu u Francuskoj za vrijeme Dreyfus-ova procesa. Mi protiv udarenijeh kazni učeničima Srbima iznosimo jake razloge potkrijepljene jednom značajnom izjavom iz protivničkoga ta- bora. Preko našega predloga ne smije se preći na dnevni red u interesu dobroga glasa €, k. zavoda. Dva su učenika iz gimnazije protje-. rana; nekolicinji učenika dat je savjet da se udalje iz gimnazije (consilium abendi),. što znači da ih uprava može udaljiti iz zavoda kad +hoće; mnogi učenici bili su kažnjeni zatvorom, a pošto učenik može biti kažnjen Samo tri puta, s toga se ona kazna broji, a .možda je nekijem treća, te im najmanji pre- kršaj prijeti izgonom. IK Zašto da učenici stradaju nesmotrenosli i spletaka radi? Zašto da se samo srpskomu podmlatku prekraćuje put k naobrazbi i nauci, kad i Srbi porezom doprinose izdržavanju 6. k. zavoda? Ovakijeh pitanja mogli bismo više po- staviti. Za danas. prekidamo s porukom, da ovu uferu ne skidamo s dnevnoga reda, dok ne dobijemo jasan i bistar odgovor. To ne zahtijevamo samo mi već i javno mnijenje, osobito srpsko, koje hoće da zna, gdje i komu povjerava svoju djecu u školu. O ovoj stvari, o stradanju srpskoga podmlatka, čuti će se dalje i šire nego što dopire naš list. To zahtijeva srpska samoobrana. 5 sem 2) : 29-godišnjica oslobogjenja Niša. Prošle nedjelje je u Nišu na najsvečaniji način proslavljena 25-godišnjica oslobogjenja. Ova proslava bješe uzdignuta do značaja pro- slave posljednjeg srpsko-turskog rata za oslo- bogjenje. Proslavi je učestvovao Dvor i vlada. Prije podpe je u sabornoj erkvi odslužena svečana arhijerejska služba a poslije službe je održan svečan parastos pokojnom kralju Mi- lanu, koji je na čelu svoje vojske ušao u oslo- bogjeni Niš, i junacima koji su poginuli u borbi za oslobogjenje. Poslije toga je niški episkop Nikanor osvetio mjesto, na kome će se podići spomenik kralju Milanu i junacima iz srpsko- turskog rata, a po ovome svečanom činu bilo je svečano primanje u Dvoru. Tom prilikom su članovima kabineta, razdijeljeni ordeni, kojima su odlikovani. : U podne je u ,Hotel Evropi“ priregjen ban- ket, ria kome je predsjednik niške opštine Mi- lovanović oduševljenim riječima uznosio spomen na pokojnog kralja Milana a svoj govor je za- vršio zdravicom kralju Aleksandru. U odgovoru na ovu zdravicu kralj Alek- sandar je naglasio, da su svi Obrenovići gle- dali, da pravedna srpska stvar pobijedi mirnim putem, i da su se tek onda laćali oružja, kada su bili primorani. Zbog toga je kralj uvjeren, da će dosadanje mirno i lojalno: držanje Srbije dovesti do istaknute svrhe. Ako bude kuenuo čas, da se srpska stvar mora oružjem braniti, on ne sumnja da će svi Srbi biti orni i voljni poletjeti sa njime u borbu za oslobogjenje po- tištene braće. . Svoj govor završio je kralj Aleksandar o- vom značajnom izjavom: Da bi se ova proslava ovjekovječila i vidnim spomenikom, Nj. Veli- čanstvo kralj i kraljica daju za uspomenu na blaženoupokojenoga kralja Milana: 80.000 dinara na podizanje bolnice u Nišu, koja će poslužiti za liječenje bolesnika ne samo iz novooslobo- gjenih krajeva nego i onih preko sadašnjih naših granica. Ž * . Na dan svetkovine osvojenja Niša Njegovo Itmperatorsko Veličanstvo Car Nikola uputio je Njegovom Veličanstva Kralju Aleksandru ova- kav telegram iz Carskoga Sela: »Na znamenitu 25-godišnjicu od osvojenja grada i varoši Niša, kad se najuspješnijom o- petacijom srpsko oružje u rusko-turskom ratu 1817 i 78 godine uvjenčalo slavom, Meni je osobito prijatno izjaviti Vašem Veličanstvu Mo-. ja iskrena čestitanja sa željama za dalje ovje- tanjo srpske vojske koja ima da služi mirnome rafviću i napretku Rusiji srodnoga srpskoga naroda. Vikolaj.“ i > Na ovaj telegram Njegovo Veličanstvo Kralj Aleksandar odmah iz Niša odgovorio je: »Duboko tronut srdačnom čestitkom koju Mi Vaše Veličanstvo šalje prilikom proslave da- našnjeg svijetlog dana, hitam da Vašem Veli- čanstvu izjavim Svoju najtopliju zahvalnost na lijepim željama koje gajite prema Mojoj dragoj vojsci i narodu Mome, i da u isto doba uvje- rim Vaše Veličanstvo o Mojoj vatrenoj želji za sreću i dobro Vašeg Veličanstva kao i za veli- činu.i sjaj hrabre Vam vojske i naroda Vašeg. Aleksandar.“ e Iz prošlosti srpske oblasti neretljanske. NI. » Mnogopoštovani gospodine i dragi moj prijatelju, Evo me da po Vašoj želji iznesem i saop- ćim Vam, kakve su se uspomene sačuvale u narodu o srpskoj prošlosti. Na cijelom poluotoku narod priča, da su se nekad njegovi stari doselili iz Bosne, Herce- govine i Novog Pazara, da je kraljica (?!) od Rašije darovala poluotok ovaj Dubrovčanima. Zemlje sve na Ratu bile su — po predanju — u rukama urogjenika kao vlastite njihove zo- mlje, ali su ih kasnije vlastela dubrovačka podi- jelila izmegju sebe i narod rćanski (na Ratu) pokmetila. Osobjavci bijahu domamljeni u Ston i tu svi isječeni i mjesto to i danas zove se »sobjavska“ ... (nečitko, biće klaonica). Pripovijeda se, dalje, da su svi stanovnici Rata bili jednom starovjerci, od njih da su se Potomnjani najzadnji porimokatoličili, ali ne dobrovoljno, već na silu primorani glagju, ali da su i tada pokorili se pod uslovom, da nji- hov barjak bude nošen pred svima drugijem u procesijama. (Toga se prava i danas drže). Po- tomnjane i danas nazivlju ,Grcima“ (21). Za mnoge se crkve priča, da su negda bile grčke (?2))), n. pr. za crkvu sv. Stjepana kod Janjine, kod koje crkve da je bio i manastir grčki(?!). Tako isto pričaju i za crkvu sv. Troj- stva u ,Popovoj Luci“. Popovljane i danas zovu »Grci“ ,Grčarija“. Obe te crkve i danas imadu barjake crvene sa polumjesecom + zvijezdom, premda takovi barjaci nemaju nikakva znače- nja za imena svetaca, u čiju slavu su posve- ćeni. U Ratu pravoslavne nazivlju Grcima, starovjercima ili višćanima, a vlahom ') zovu 1) Evo što veli o riječi ,vluh“ Fr. Rački (Rad. LV.I, 141): »Kada se pita za narodnost tih Vlaha, treba razlikovati dvije dobe. U starijoj dobi pripadahu Vlasi za cielo romanskoj na- rodnosti.“ A malo poslije kaže: ,Odavle rieč o ,vlah“ zname- nuje u srbskih spomenicih njekoliko puta Romana u obće, pa s toga i Dubrovčanina, koji su početkom bili velikim dielom romanske narodnosti, kano što i stanovnici Zadra, Spljeta i Trogira. Ban bosanski Matej Ninoslav potvrgjujući (1234-1240) povlasti, koje je njegov predšasnik ban Kulin podielio (1189) Dubrovčanom, odregjuje : ,ako vjeruje grblin vlaha, da se pri prjed knezem (dubrovačkim); ako vjeruje vlah srblina, da se bi prjed banom“ (bosanskim). (Monum. Mikl. 25. ef. p. 29. 83). Ovdje znamenuje ,vlah“ Dubrovčanina, čovjeka Romana, svakog, koji nosi narodno odijelo, na primjer : Neretvu i Makarsko Primorje nazivlju ,vlaškim krajem“, ,vlaškom bandom“ (stranom). Mnoge obitelji, sela i predjeli nose imena, kakva postoje samo kod Srba. Ovamo imade familija sa prezimenima: Vukovići, Vukotići, Vuletići, Radulovići, Šainovići, Lazići, Lazare- vići, Milanovići, Milovanovići, Radovići, Ra- doši, Stanušići, Jugovići, Miličići, Milići, Mile- tići, Vukići, Bogojevići, Radulići, Mirkovići, To- maševići. Imena predjela: ,Pekov-laz“, ,Borin- laz“it. di : U pogledu vjere našijeh pregja, moram spomenuti još i to, da u cijelom Ratu narod ne zna za bogumile, koje ime nijesu nikada ni čuli. Narod pjeva o Marku, Milošu, Momčilu, Relji, Vukašinu, Strahiniću banu, Crnojević Ivu, Dojčinu vojvodi, Vuku Brankoviću, Her- cegu Sćepanu, Jankoviću, Smiljaniću, o Kosovu, Sari planini, Prilipu i t. d. Nošnja je u Ratu bila kao i u Hercego- vini (još se samo neka sela tako odijevaju, a ostali narodno odijelo zamijeniše uskijem a la franka). : Priče iz prošlosti sve su okićene srpskijem načinom pričanja. Znamenita je ona o pogibiji svatova izmegju Janjine i Pijavičina. Badnjaci se i danas lože. Uzdrži se još i običaj mirboženja (eelivanja) o Božiću i Uskr- senju. — Sve što imade narodnih običaja, sve je srpsko. Mnogo Rćana imade u Americi i u drugi- jem krajevima svijeta. Oni se megju sobom na: živaju ,naši“ (n. pr. neki naši, dvojica od _na- ših i t.d): Oni nemaju nikakvih odnošaja sa Hrvatima iz Bakra, Kraljevice. i Završja, koje ne nazivlju ,našima“, nego ,Hrvatima“ ili »Kranjeima.“ Rćanin smatra sebe megju ,svo- jima“, kad se nahodi u društvu Hercegovaca ma bud koje vjere ovi bili; megju Hrvate ne će da stupi, i ako su njegove vjere. Danas se ovamo od strane svećenstva mno- go agituje u hrvatskom duhu, te od nekoga vremena mnogi se izjavljuju Hrvatima, jer se ugledaju u svoga katoličkog svećenika, kojemu kao predstavniku vjere mnogo vjeruju. Za hr- vatstvo se zauzimlju još učitelji po školama, i protivu srpstva ulijeva se u narod mržnja. S prijateljskim pozdravom! Na Ratu 27/10 1902 prijatelj.“ *o* * Kritičar u ,Osvitu“ veli još: ,Mi Hrvati štujemo ćirilicu“. Ali divljaštva i vandalizmi počinjeni na tablama srpskijeh trgovaca i srp- skijeh škola po Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavo- niji svjedoče protivno. Nu neka nam se bar navede i spomene ime jednoga Hrvata, koji bi se služio ćirilskim slovima! Jer kako bi Hrvati i mogli upotrebljavati ćirilicu i poštovati sla- venske svetitelje, kad je prorok njihov Starče- vić u listu ,Slobodi“ izjavio: .da Hrvati nijesu imali nikakve koristi od sv. Čirila i Metoda. !) zd Odgovorili smo ovijem dopisniku Osvita, i to na svaku tačku redom, kojijem je isti na- Latina, ,srblin“ podanika bosanskoga bana, porekla slovin- skoga ; što se potvrgjuje i drugim spomenikom. U listini na ime srbskoga velikoga župana Stjepana, potonjega prvovjenča- noga kralja, izdanoj god. 1215-19, čita se: ,i da ne jemlje srblin vlaha bez suda.“ (Kod Jirečika: ,Arehiv filr slav. Phi- lo1.“), a to se latinski prevodi: Et ut Selauus non apprehen- dat Raguseum sine iudicio“ (Prievod priobćih u Radu 128-9).“ Za tijem kaže Rački: ,Ali polagano su se Vlasi po narodnosti pretočili u Slovene, mogju kojima su živili i pred kojih su državnu oblast podpadali. Ime i tada osta, ali ne zna- menovaše više porekla nego čovjeka onoga zanimanja, koje bijaše glavno Romanom stanujućim megju Sloveni: imena ,ylah“ i pastir, peeuarius, postaše istovjetna. "To bijaše drugo, mladje doba, u koje ime ,vlah“ nije prikopčano bilo narodnosti već načinu3 življenja seoskoga puka; pa je moglo znamenovati i čovjeka romanske narodnosti i čovjeka pastira ili samo ovoga, kako se je na ime taj prielaz postupice izvodio.“ 1) God. 1880 papa Lav XIII. izdao je encikliku Grande munus“ naregjujući cijelom rimokatoličkom svijetu da slavi vve slavenske apostole; — a dvije godine kašnje (1882) ovaj isti papa zabranio je slavensku službu božju u rimokat. erkvi. — Srbi pak pravoslavni od uvijek neprestano slavili su slavenske apostole i prosvjetitelje, i hramove u čast njihovu posvećivali, služeći se njihovom azbukom. 1