- Godina XII.

U Dubrovniku 25 Januara 1903

Broj 4

Cijena listu.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i i
#lercegovinu na godinu Kruna 11 |
. Za Srbiju i Crnu goru na go- Ci
dinu Kruna 12. '

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu. :

Za Vubrovnik na godinu Kr. 10 :

Na pć godine i na četvrt godine.
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Noefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris

Kzlazi svake Nedjelje.

Srpsku Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Za Srpsku Zoru.

Dubrovnik, 23 januara.

Stoprvo je prošlo pć godine, otkada je
na Kninskoj Skupštini osnovano prosvjetno-
privredno društvo ,Srpska Zora“ stupilo u
život. Kad uzmemo u obzir vrijeme otkada
»Srpska Zora“ postoji i uporedimo ga sa
rezultatom odziva Srba na Primorju i rada
istoga društva, mi upravo ni sami ne znamo,
da li bismo imali biti zadovoljni. Što se tiče
rada upravnoga odbora, on je učinio svoju
dužnost; ali odziv Srba na Primorju ne stoji
u, upravnom razmjeru ni sa radom uprav-
noga odbora ni sa nadama onijeh koji su
pravi osnivači ove neophodno potrebite usta-
nove. Kad bismo mi ovdje nanizali rad u-
pravnoga odbora i odziv Srba na Primorju,
možda bi mnogi rekli: a što ćete više u pd
godine dana. Ali oni koji prate rad napred-
nijeh naroda ne mogu se zadovoljiti sa tako
konservativnijem mišljenjem, jer bi mogli
odgovoriti onom narodnom: iz jutra se vidi
kakav će biti dan. Ne namjeravamo sada
izlagati sve što bi trebalo da bude a čega
nema, ne namjeravamo sada taknuti mnoge
i mnoge u onu osjetljivu žicu, što se zove
patriotizam, već namjeravamo svraliti paž-
nju Srba na Primorju na nešto što malijem
požrtvovanjem može donijeti Srpskoj .Zori
znatne materijalne koristi.

U vrijeme mesojegja (poklada) prire-
gjuju se razne zabave. Svako veće mjesto
ima više tijeh zabava, Pa zašto ne bi mogla
biti po jedna u korist ,Srpske Zore“? Knin
je u tome pogledu prvi počeo. I nas to ni
najmanje ne iznenagjuje, jer se Kninjani
najčešće sjećaju ,Srpske Zore“. A tako i
treba, ne samo za to što je u Kninu ova
naša uzdanica bila osnovana, već i s toga
što je Knin sa svojom Krajinom naj jača
tvrgjava Srba na Primorju, pa je i pravo da.
odatle. varnice vreaju. Srpska Ćitaonica u
Kninu na dan Sv. Save priregjuje prvu za-
bavu u korist fonda ,Srpske Zore“. Dubro-
vnik sprema takogjer veliku zabavu u istu
svrhu.

Pri pokretanju zabave u Dubrovniku u
korist fonda ,Srpske Zore“, upravni odbor
istoga društva došao je na jednu veoma pa-
metnu i praktičnu misao. Svako mjesto u
našoj pokrajini, gdje Srbi živu, nije u stanju
da priredi zabavu za Srpsku Zoru“ radi
više razloga, s toga Srbi iz takijeh mjesta
imali bi se pridružiti šiljanjem priloga zabavi
u Dubrovniku. Ona pak mjesta, gdje se mo-
gu prirediti zabave, ali bi troškovi oko njih
odnijeli dobar dio prihoda, takogjor: bi se
mogla pridružiti Dubrovniku. "uo bismo
imali jednu zabavu s jednijem troškom,
kojoj bi se svi Srbi na Primorju mogli pri-
družiti šiljanjem priloga. Ovo je ta zamisao
upravnoga odbora ,Srpske Zore“, koju na-
lazimo veoma praktičnom i veoma korisnom
po samu ustanovu. Ovijem se ne isključuje,
da veća srpska mjesta takogjer ne prirede

slične zabave, ali cijenimo da se ne će ništa:

zamjeriti upravnomu odboru u pogledu za-
misli njegove barem za ona mjesta, gdje ta-
kove zabave nijesu moguće. Ovaj predlog
upravnoga odbora ,Srpske Zore“ neka se
ne uzme kao kakvo nametanje već kao jedno
praktično sredstvo da se dogje do što veći-
jeh prihoda, koji su neophodno potrebiti, ako

želimo da ,Srpska Zora“ bude pravom zo-
rom srpskoga rada na prosvjetnom i pri-
vrednom polju. Ova su dva polja sasvijem
neobragjena, pa s toga i trebaju znatnijeh
sredstava, a da se do njih dogje, treba se
na svaki način mučiti. Priregjivanje jedne
zabave svake godine n. pr. u Dubrovniku

(gdje je i sjedište ,Srpske Zore“), kojoj bi

se zabavi šiljanjem priloga pridružili svi Srhi
na Primorju, bio bi jedan znatan i stalan
godišnji prihod za vršenje cilja ,Srpske
Zore“.

Iznoseći ovaj predlog upravnoga odbora
»Srpske Zore“, mi ga najtoplije preporuču-
jemo Srbima na Primorju. Zabava u. Du-
brovniku biće 15. februara,

Seea 9

K. WRABET2

O potrebi da se promijeni zakon o privre-
dnim i gospodarskim zadrugama.
(preveo M. Sardeltć)

13-og januara 1908 držalo je ,Društvo au-

strijskih privrednika u Beču“ pod predsjedni-.

štvom dvorskog savjetnika D.ra Philippovieh-a
svoju 122-u glavnu skupštinu. Predsjednik je
saopštio najprije, da će 20-oga januara 0. g.
Dr. F. Oppenheimer (Berlin) držati jedno pre-
davanje ,o nutarnjoj kolonizaciji“. Ophenhei-
mer je napisao nekoliko duhovitih -djela o
važnosti. velikoga posjeda zemalja i zadruga
za agrarni pokret, za agrarnu politiku i za
čitavu  narodno-ekonomsku organizaciju. Pre-
davanje ,o potrebi da se promijeni zakon o
privrednim i gospodarskim zadrugama“ — na-
stavi predsjednik — što je danas na dnevnom
redu, ima dva uzroka. Naš zakon o zadrugama
od godine 1873, koji je oslonjen potpuno na
njemački zakon od godine 1868, već jo ostario.
Njemačka je od onoga doba god. 1889 i 1896
i prilikom promjene trgovačkog zakonika pro-
mijenila u nekoliko svoj zakon o privrednim i
gospodarskim zadrugama, da ga modernim po-
trebama prilagodi. Ali kod nas se nije pazilo
na to, što su u zadnje doba sami skupštinski
poslanici više puta poticali tu promjenu. Nego
ova potreba, da se taj zakon usavrši, primjećuje
se i u jednom drugom pravcu. Iz kruga naših
članova saopšten nam je jedan slučaj, kako je-
dno namjesništvo tumači zakon o zadrugama.
To me je navelo, da se obratim zastupniku op-
štega saveza njemačkih privrednih i gospodar-
skih zadruga u Austriji, gosp. poslaniku Wra-
betz-u i da ga zamolim, da u stvari posre-
duje i da taj slučaj učini predmetom jednoga
predavanja, u kojemu bi se imala istaći u op-
šte potreba da se spomenuti zakon revidira. Nije
moje, da vam taj specijalni slučaj ovdje predo-
čim. Ja mislim, da će se njega dotaći gosp. po-
slanik u toliko, u koliko je potrebito za opštu
karakteristiku toga, što političke vlasti taj za-
kon — recimo — ne razumiju i, kako izgleda,
u tome nerazumijevanju suviše daleko idu.

Referent poslanik Wrabetz:

Vrlo poštovana gospodo! Da odgovorim
na pitanje, da li treba promijeniti zakon o pri-
vrednim i gospodarskim zadrugama, koje se
promjene žele a koje su potrebite, najprije nam
biće i svrha zadruga moraju biti sasvim bistri.
Sehultze-Delitseh, koji je 1849 i 1850 prve pri-
vredne i gospodarske zadruge za zanatlije u
svom rodnom gradu Delitseh-u osnovao, izdao
je 1853 jednu knjigu, u kojoj je ispričao, što je
do tada postigao, i dao uputu, kako se takove
zadruge imaju osnivati. U predgovoru te knjige,
da protumači biće privrednih i gospodarskih
zadruga, navodi on prastaro iskustvo, da više
sjedinjenih malih sila pravi jednu veliku i, ako
jedan sam nešto ne može učiniti, neka se za to
združi s drugim kim. Jedan od najboljih teorij-
skih vještaka u stvari zadruga, privredni spi-
satelj Viktor M. E. Huber, rekao je šesdesetih
godina u jednom svom spisu o biću zadruga,

da to ljiće protumači, ovo: ,Spajanjem najma-
njih sila i atoma rađećih klasa mora se stvoriti
jedna “elika sila. Taj zajednički spoj i njegova
što više moguće najveća upotreba u produkti-

vnim i distributivnim poslovima donosi svakome:

pojedinome atomu po njegovom razmjeru i di-
jelu karist, koje svaki veliki rad ima više nego
li mali rad“. Ako su ove izreke prije 50 godina
ispravne bile, one su danas još više, jer veliki
razvitak naših prirodnih nauka, hemije, tehnike,
mašin&, fabričke industrije, saobraćaja, načina
produkcije itd. od 50 godina na ovamo i napo-
kon prevlast kapitala u ovo doba, jasno govore,
da je prirodna potreba, da razumni gospodar
ode putem, koji mu je pokazan prije 40 i 50
godina Bez ubijanja samostalnosti pojedinca za-
druga mora dati svakomu, osobito ekonomski sla-
bomu, korisna rada ili učiniti, da njegov rad
bude korisniji. Prije su mislili, da je zadrugom
riješeno socijalno pitanje. Ali to nije istina. No
svakako se zadruga mora smatrati kao sredstvo
za riješenje toga pitanja, za podizanje ekonom-
ski slabih, za umanjivanje i ublažavanje soci-
jalnih protivnosti. Iz spisa onih ljudi, koji su
se već iz početka bavili zadrugama, proizlazi
jedno, a to je: da zadruga nije zamišljena kao
forma udruženja za kapitaliste. |

| Austrijski zakon o zadrugama od 9 Aprila
1875 naznačuje u S 1 svrhu i suštinu zadruga
ovako: ,Društva sa neograničenim brojem čla-
nova, koja imaju tu svrhu, da unaprijede pri-
vredu i gospodarstvo svojih članova zajedničkim
poslovanjem ili davanjem  vjeresije“. Po tome
se “privredne i gospodarske zadruge- dijele —u
dvije glavne vrsti: u produktivne i distributivne
zadruge. Svrha produktivnih jeste povećavanje
prihoda i njihove glavne vrsti jesu: vagjevinske
i vjeresijske, sirovinske i magažinske zadruge,
koje su sve u svezi sa zanatlijskom i zemljo-
radničkom produkcijom, i napokon produktivne
zadruge u užem tehničkom smislu, koje sirovine
zajedno kupuju, zajedno priregjuju i za zajed-
nički račun prodaju. Tim se postizava ono, što
socijalna politika preporuča, t. j. da radnik uživa
potpuni, neumanjeni plod svoga rada. Druga
vrst zadruga jesu distributivne :zadruge, koje
imaju samo tu zadaću, da troškove umanje una-
pregjivanjem gospodarstva njihovih članova u
užem smislu. To su potrošačke i: gragjevinske
zadruge. Zemljoradničke privredne i gospodar-
ske zadruge spadaju ponajviše u produktivne.
Glavni je znak svih zadruga to, što članovi
nose preduzeće i što imaju biti u isto doba: —
produktivne i magazinske zadruge su izuzete —
mušterije preduzeća. Gdje tako nije, prave za-
druge nema. Poduzetnik i mušterija, prodavalac
i kupac moraju biti jedno lice. To su glavni
harakteristični znakovi, po kojima se zadruga
razlikuje od akcijskog društva. Naš zakon o za-
drugama zamislio je kao zadrugare samo fizička
lica. Doista se u posljednje vrijeme mišljenja o
tome razilaze. Ja kao stariji zadrugar stojim na
stanovištu, da je zadrugarstvo stvoreno samo
da se podigne blagostanje fizičkih lica i Vrho-
vni Sud se je u jednom vrlo dobro obrazlože-
nom riješenju u tom smislu izrazio. U obrazlo-

“ženju je naveo niz odredaba našega zakona o

zadrugama, koji sada vrijedi, i te odredbe su u
prilog ovoga mišljenja. Ja mislim, pa bi to mo-
ralo ostati i u novom zakonu o zadrugama,
premda — ja to priznajem — ima i protivno
mišljenje. Osobito prevlagjuje želja zemljoradni-
čkih krugova, da juristička lica sudjeluju u za-
drugama, da se korporacije združe u zadruge.

Pregjemo li na nov zakon o zadrugama,
to se moramo najprije zapitati, da li su posto-
jeće zadruge u opšte dobro uspjele. Jesu li nji-
hovi uspjesi takovi, da je za narod korisno a
za zakonodavstvo dužnost, da se ove forme da-
lje njeguju? Nešto malo brojeva dokazuje va-
žnost ovih institucija. Stanje austrijskih zadruga
koncem 1872 godine — dakle nekoliko mjeseci
prije nego što je izdat zakon 1873-će, koji je
stupio u snagu 1 juna 18738 — bilo je ovo:
943 vagjevinske, 540 potrošačkih i 72 druge
zadruge. Ako kažem ,druge zadruge“, to razu-

mijem pod tim skupnim imenom zadruge svake

vrsti, u prvom redu sve zemljoradničke zadruge, -
zatim sve zanatlijske pomoćne zadruge, maga-
zinske, sirovinske, radničke, gragjevinske za-

druge itd. Skupa je bilo onda 1555 zadruga.

Stanje koncem 1900 bilo je ovo: 5087. vagje-

ninskih, 754 potrošačke, 1755 ostalih, skupa

1596. Broj zadruga dakle popeterostručio se je.
u ovo 25 godina od kada vrijedi zakon. I o re- >
sultatima, u koliko su u zadnje vrijeme poznati

navešću neke osobite markantne brojeve. ,Sta-

tistisehes Handbuceh“, što je izašao pretprošle

jeseni, donosi kao zadnje podatke, one od go-

dine 1899. Koncem te godine bilo je 1:5 mili-

jona članova u svim austrijskim privrednim i

gospodarskim zadrugama. Rashodi — a ovi su-
u prvom redu mjerodavni, jer predstavljaju ra-

dni kapital zadruga — iznosili su u vagjevin-

skih zadruga 13113 milijona kruna, u potro-

šačkih 195 milijona kruna, a u ostalih 68:5

milijona kruna. Skupa dakle 13943 milijona

kruna. Glavni resultati, koji su godine 1899

postignuti bili su: Neućeranih zajmova vagje-

vinskih zadruga koncem godine: 1064:8 milijona

kruna; ušlo od prodaje u potrošačke zadruge:

5495 milijona kruna. Prištede u vagjevinskih

zadruga: 9:7 milijona kruna. Prištede u potro-

šačkih 22 milijona kruna. Načela radi zovem

čiste prihode prištedom. Ovi brojevi dokazuju

dovoljno važnost revizije zakona o zadrugama

a i važnost zanimanja tim pitanjem.

(nastaviće se).
ella“

Cooća -KOpuorOBAA Y AMOPERY —

(Hasjemraj ua XepneroBnne)
(HaeraBak)

Iv nonuey og 1895. rog. Tpe6umeku je Ko-
Tap umao 3.62 kylie ca upeko 20.000 erau_Buuka
nomaliux  O6uumo ce pauyua, ga cBakO uemaje
Npeko rogune najeze Io nea ToBapa wnra. O6agan
je pon y xorapy Tpe6uwekom oko 25.000 ToBapa
ura. Ma osora Tpe6a uasaguru 600) ToBapa eje-
mena A Kako je Imo3iaT Haunu gecerune y oBujem
sem.bama, To og 25000 rpeća ogćuru 6ip 3000
ToBapa gecerune. Iloumro ce m3saju m cjeme u ze-
CeTuHa Og omor oerarka Tpeća og6ara arama pe-
huny a To je nekux 5000 TroBapa. Can ca ouum
ocrarkom og 10-11.000 speća uoamupuTu: uona,
KoBaua, upocjaka, MJIHHAĐA, KOBe HP KOKONIU u
upexpanara 20.000 eranosuuka. M kal Tako y
epenee pozguoj roguuu croju, nelie ce, nomiTosanu
uuraonu ,Dubrovnika“ sagyaguTa, kag m cc Kaxce,
na je y oBoj 1902. roguuu TOJuKO snra pouo y
KOTApy TpeĆuwckom, za je na GBaKO Webaze nomiio
no 4'/, (uerupu u uo) oke sura!

Komako 6y u OHaKO TEHNIKE CKONOMCKE NpH-
Jiuke came uo ceću, y TOJuKO cy Tee, mro joni
uuje pujenieno arpapuo narawe y Boenu u Xepie-
rosnuu. Jom penje rpeliune (?/,) eranosnaiiTBa y
Tpe6awckom KoTapy nema cBoje sem;pe uru Kylie
Beli je TO aruueko u 6eroBseko. Ho He cumo To. za
OKyuaTapka uuje OTKynnja 3em/by og ara n 6eroBa,
Bei mra Bume oHa T. j. weug nogpeljeuu opraun
najsume gauac crajy na uyr Tome pu eniciy. M
mao 6ux sume upumjepa, rgje KMeT Kynu u maru
He&y ATHHCKY 3S€MJBY HM HA Iby yame Tanmje, a
NONLUBe Ce Ta 3CEM/bA CHZOM ONYSUMA OZ KMETVBA.
Taka ga npamjepa enomswem y cezy IIpugBop-
uquma u Moeraliuma kog Tpe6nia, a To cy 6palia
Byuypesuliu u Kpyuesuu. Huma Beli roguna gaua
na ey u ByuypeBulin u Kpyumesuu kynnju uo
gur7yk, Koju ganac 6ea ukaga“ yspoka volens-
nolens mopajy NoBparuTu.

Ilo zpoaBuom nonucy og 1895 rog. y Rorupy
Tpe6nibekom 6uzw je 3262 kylie. Meljy osuma Guo
je 139 senenocjeguuka: ara u ćerosa, 1200 6uno
je onoćognax Texmaka, Koju ey uma eBojy aemby
u gyliy: gave je 6uzo 633 kyliua nomaliuna, koju
uujecy umaza uu Kylie uu kyliđmra. Beli cy >«HB-
jenu ua arnuoj kylim a iberoBy 30mby panu.
Ocum Tora 6uzo ax je 918 koja ey y3 BD7IO MAJIO
ogoje semype, Taxolje paga/n arumeKy 8em:py. IITro
Ge Taue oHor 6poja 1200 gao cno6ogaux TexaKa,
vanje Tpe6a nuaBanuru okpyrao 6poj 700, a raj
6poj uane myxamezaneke nopojune, jep ose umajy
CBojy 3e6y, a OGTaTaK og 500 oriao 6u Ha upa-