-— Godina XII U Dubrovniku 1 Februara 1903 Broj 5 Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za: sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Vubrovnik na godinu Kr, 10 Na pć godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano. izjave, javne zalvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma maju se. ne pri Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris Izlazi svake Nedjelje. Srpsku Dubrovačka Štamparija 4. Pasarića tolika poiika u državnim zavolim Dubrovnik, 31 januara U više smo prilika iserpnijem i neobo- rivijem dokazima istinito prikazali školsku politiku u državnijem zavodima. Posljednja dubrovačka gimnazijalna afera trebala je da svakomu otvori oči te pokaže, za čim se ide i što je zadnji cilj današnje školske politike. Naši argumenti za reviziju dubrovačke gim- o nazijalne afere tako su jaki i opravdani, da se niko nije usudio do danas išta pri- govoriti. Ali se mi ovijem negativnijem us- pjehom ne zadovoljavamo, dok nepravica po- stoji, dok ima iz gimnazije istjeranijeh uče- nika i dok drugijem prijeti izgon. Ako upra- vitelj dubrovačke gimnazije g. Posedel i . pokrajinski školski nadzornik g. Zavadlal imaju s jedne strane predrasuda prema Srbima, s druge strane obzir straha radi prema vla- «dalajućoj stranci, mi nemamo niti predrasu- da niti obzira prema ikomu, mi gredemo upravo k svomu cilju: tražimo ispravak za .tu skoro učinjenu nepravicu i garanciju da se u buduće sa srpskijem podmlatkom ne će . onako postupati. Osim ovoga msterijalnoga obezbijegjenja učenika Srba tražimo još: da naše škole budu savremene, da odgajaju povjereni im pod- “ mladak u duhu vremena, a da ne budu ra- sadnici bilo narodnosne bilo vjerske netrplji- vosti i isključivosti. Tražimo: da se iz dr- žavnijeh zavoda čuje riječ mira i sloge i trpljivosti, da se odatle ne šire srednjevje- kovne ideje, da škola u jednu riječ ne bude u oprijeci sa elementarnijem načelima našega vremena. Što se Srba tiče, školska je politila kao rimski bog Janus su dva lica: kad vidi da u pravoslavnom dijelu srpskoga naroda nije moguće preći preko srpskoga imena na dnevni red, bacaju se neke mrvice sa bo- gate sofre, ali te mrvice ne smiju vuži- vati Srbi katoličke već samo Srbi pravo- slavne crkve. Školska politika priznaje samo za Srbe one koji su pravoslavni, o Srbima katolicima ne će ni da čuje: ne priznaje ih. Za nju Srpstvo nije narodnost već konfosija, i prema tomu se postupa, i ako su državne škole postavljene na osnovici naprednijeh na- čela. Ali ta napredna načela vrijede za svakoga, samo ne za Srbe. Svaki je na- rod u Austriji priznat kao narodnost a samo Srbi kao konfesija, i kao konfesi- ja su trpljeni; užnastoje li preći tu gra- nicu, biva, iz konfesija u narodnost, eto od- mah gimnazijalnijeh afera. U Austriji je priz- nato, da Nijemaca ima i katolika i protestanata, pa tako i Čeh4 i MagjarA, a jedino Srbi mogu biti samo oni koji gu pravoslavni. Katolik smije biti. Hrvat, Talijanae, Nijemac itd. ali Srbin ne smije biti. Ovake se ideje šire u školama, na ovaj se način u nušijem stranama nastoji odvojiti katolike od pravoslavnijeh. Djeea se na školskijem klupama upućuju na misao da su katolici i pravoslavni, i ako govore jedni- jem srpskijem jezikom, nešto različito, i da megju njima nema i ne može bili zajednice, dok ova potiče iz zajedničkoga jezika, običaja i tradicija, koju ne može niko poreći. Ako. bi ko posumnjao u ovu našu tvrd- nju, mi ćemo ga odmah razuvjeriti jednijem Klasičkijem primjerom. Kao u svijem većijem mjestima, gdje Srbi živu, tako i u Dubrov- niku proslavlja se Savin dan. Izmegju osta- loga Srpsko Pjevačko Društvo Sloga“ pri- regjuje besjedu uopće nemaju vjerskoga već samo narodnoga obilježja, kao i sve besjede ovoga svijeta, Ipak uprava dubrovačke gimnazije nazire u tijem svetosavskijem zabavama vjerski zna- čaj, te zabranjuje učenicima Srbima katoli- cima da prisustvuju istijem. U ovome po- slupku upravu dubrovačke gimnazije ruko- vode dva nazadna načela: prvo, ono vjerske nesnošljivosti; drugo, ono nepriznavanja da i katolici mogu biti Srbi. Ovaka nazadna na- čela odanle dolaze, odakle bi se imala pobi- jati. Mješte da srednji zavod bude učiteljem mjestu, mjesto u ovom slučaju postaje uči- teljem srednjemu zavodu. Nazadne ideje, koje se šire iz sadašnje dubrovačke gimnazije, ne nalaze odziva u mjestu, To se vidi svake godine na svetosavskijem zabavama, gdje su dobra polovica prisutnijeh katolici. Pa i sa čisto vjerskoga stanovišta uprava dubrovačke gimnazije nije u pravu, jer i katolička crkva priznaje sv. Savu za sveca, a da i ne govo- rimo o kulturnom značaju svečanosti sv. Save: Toga dana slavi se sv. Sava kao najveći srpski prosvjetitelj, koji je kao taki i u nauci priznat, a jedan 6. k. prosvjetni zavod za- branjuje učenicima katolicima, da odadu po- štu prvomu začetniku srpske prosvjete, koga i katolička crkva priznaje svecem. Ž dosno! Eto, kakva je školska politika u držav- nijem zavodima prema Srbima. Ona se ne stidi doći u sukob ni sa načelima, na koji- jem su škole u Arstriji postavljene, ni sa naukom, koju državni zavodi morcju učiti, Samo kal se to Srba tiče. AT Casun-gan y Aly6posnuny Ocnauyo zau gujen, «o y Cpe/i spera. Cyuue pasaoyno cnoje spake, re u ouo naronjenikyje CpucrBy y3 Gpyjame sBona, za je oeBanyo CaBnu- nau. ]lau ycuomMene _ Bezukor epuckor emua og uapeke 1ose, xojer ena Bacunjego CpnerBo, a Kojer ke m cnaBsurn nox u jenuor CpGuua _Gyne TpajasIo. CBaĆ APYINTBA CpuCKA OKUTINIC CC CPOCKUM TpoGojkama u Gapjanuma ua KONJDY. Y 10 caru u3 jyrpa Gjeme Cs. Jlaryprnja, KOjy je orenyuo upesacuu napox_Bap6nk u vacnu kanenan 0. Teona. Ilpexo Jurypruje ujesao je epu. ujesauko npyimrso ,Cnora“ a upu eBpen njena ornojame ,,VewanummMo JBY- GaBIby“. V upxBu je Gmro MuomTBO napona. CaB OBaj Napo, a m Apyra no garyprnju oramao je Yo OCplNleKY MYIUKy 1IiKOJy, Koja Gjeme oxukena SIOBOpOM, uoujekeM nm mo, raje je oeBeruo Bo- nuny uposdacuum BapGuk. Ilo oeBekewy Bojne usroBopuo je Ierap BapGuk, ax cpueke UIKOJIE, UOAJJBC CJOBO y CJaBy CB. Case, a y uacr Cpu- CTBA, KO, CC CBAKOMy nONAJO, jep ra je Gari BAHOCHO HH /MIBHO NBTOBOpUO. BaruM ey njema nekmaMosana 0 Cu. Casm m ornojana »O epuexa MJALA<, >YGKJUKHUMO« MT. zona onke 32 /10- BOJBCTBO. Osa saGaBmua je rpajama no '/, cara lioc. none. Au vek kanona je saGasa y neuep, KOjy 1pu- pebyje Cpneko Iljesau«o Jlpymrno »Cuora!« To je saGasa upeko cBakor ouekuBawa! Cae NpocTo- Topuje »Cgrore« zguBuo namjemreme, a erenenuie okukeuo segenunuoM. Hapon BpBu, «O nuene y yamure. Bek y 8 ypa nsopana Gjeme nyuna Gu- pane uyO;uke umromora Jly6poBuuxa oGojer euo- Ja, Mano Kacuuje Gjerme cBe upenyno. CBe To Gjeme nyuo napona, ko uanak. ]luske ce sanjeca, Ha NOZOpnuuu mMjemoBuru xop »Cgrore« njeBa Aups6uBo xnmuy Cs. Case on 1. "mxexa, Kojy Npnoyrna uyO;uka nosapaBisba Gypnum amrays80m. BSaTuM CBupa gueTaueku opxecrap »Guudbonujy < Onepere »Xajnyuke gockouuue« og Cyne-a, koja rakobep Gm AmraysoM mo3npaBsena m no zpyru NyT OTCBUpAaHA >KEJBOM NpuCcyTEujex. Oaza mje: s igrankom. Ove besjede. hioBnri xop »Cuore« ornjesa IX. Pyxoner Mo- Kpawna >»Iljeeme us Ilywe-Vope«. ILpeekamy nu- Kan Kpaja. SaruM je gexmaMosao »CB. CaBy« Bykonaj NopoBuk na omure nonanawe, re je IBEGKAIBPEM LA NOSOpnNNIy Guo usasBan. Msa oBor oreBupao je ramOypamgu 360p >/ly6p. Panunu. NpyuTBa_yupaB mMmosByauo >»Cpneko uenjeke« on "Imxeka na ouke sanoBomeTBo. [loroM Mje- iHoBnTn xop »Curore« ya upariby opxecrpa njesa YBO/Wu xop »IIponane neBjeere« og Cmerane. 1 OBaj Ce KOMAA MOpao noHoBnru na saxrjeB Gyp- HOL NJBEGKAIBA nyOjmke. IlocIBe/upH KOMA UpO-: rpama »Opanuyeko-Ipyeku par« og Kocre Tpud- KoBuka, mausa urpa y 1 uuuy, Gu BpaoBjemro H3BOACH O AMJETAHTKIIGA 11 MiJeTauaTa. Ily6uka HX je usasBaga na uosopnmny ,yrorpajuum auay- mupaimeM. Ha uacr um Gynu! Msa espuenor uporpama Gecjene ogmax na- eraje urpauka, «oja je Tpajana ckopo no sope. To ce snaje, ga ey ce m epncka Koza urpana, a lipu Beuepu ce pasnujeraje name njeeMe. | CBAK Ce BEJIUKIM BAOBOJBETBOM pacTAO GC OBOM KpacHOM 32a6aB0M, O KOjOj Ce 1 nanac ro- BOpu. EBara yapasu >»Cgore«! Bam joj xsana! Casujerao joj oGpas! XopoBuma, OPXCCTPOM U TAM- OypuuaMa yupaB;bao je Bplo sacayaau u onke- IByOBeN Kaueank rociu. M. UImxek. Yacr My, XBAJIA U upusname! : Ero, kako ce mu CpGu y Jly6posiuny Gam CpućRu nposaGaBueMo, 1ocrojuo upocjaBnB uauer upocnjeruresa u uoxpoBure;ba CB, CaBy. M nama Ce rpda Upnapyasnja MunimonuMa yuakper Guje- ora eBujera ca: + VekZueuuMo ByGas.py Cuerure-ny Can!“ M miu nau neujerak 3arako“MO y Benu Bujenan u3 nyua Bacuujenor Cpuersa y easy Ca. Case! Ia nam u nanac y nyumu ojjekyje ono cgaBine CBETOCABCKO, TC CMO BECONU HM = paecnogosketu. JecT! Cp6umuexi. Nine K. WRABETZ O potrebi da se promijeni zakon o privred- nim i gospodarskim zadrugama. (preveo M. Sardelić) (Nasgtuvak v. br. 4) K ovome pridolazi još praktično iskustvo, koje smo dobili za ovo 29 godina, od kada vri- jedi ovaj zakon. Mi nailazimo na raznovrsne nedostatke i ja ću ih sabrati u četiri tačke. Pr- vo su dispozicijsni nedostatci i nejasnosti u sa- mome zakonu, drugo su zlouvotrebe i nepra- vilnosti u zadrugama, treće to, što krugovi, za koje zadruge nijesu, zadrugarsku formu zlo upo- trebljavaju, a četvrto to, što državne vlasti na- čelno nepravilno shvaćaju zadrugarski rad. Tu mora pomoći novi zakon. U Njemačkoj, gdje su to isto iskusili, vrijedi od 1. Jula 1889 novi zakon, koji je realizovao sva iskustva, koja su se do tada u praksi dobila i sva načela, koja su zadrugarski zborovi postavili. I kod nas mi- sle stvoriti novi zadrugarski zakon, i vlada je 1898. podnijela jedan takav zakon skupštini. Prije toga je vlada sazvala bila skup stručnjaka, da'se neka pitanja razbistie. Vladin zakonski nacrt pretresle su i same zadruge, ali na žalost naše je parlamentarno stanje u posljednje doba takovo bilo, da se o tome zakonskome nacrtu nije moglo rješavati. Od prošle godine imamo dva zakonska nacrta od poslanika, jedan od poslanika Merunowiez-a a drugi od Dra. Licht-a, ali oba se osnivaju na ondašnji vladin nacrt. Oba se nacrta razlikuju izmegju sebe samo tim, što je Merunowicz uzeo u svoj nacrt sve rgjave odredbe vladina nacrta, a Dr. Lieht sa- mo jedan dio. (Živahno smijanje). Mi možemo samo željeti, da se i kod nas učini isto kao što se uradilo u Njemačkoj t. j. nov zakon na te- melju iskustva dobivenog u samim zadrugama. Naš zakon od godine 1873. daje zadrugama pot- punu autonomiju i slobodno kretanje. To je logič- no i sasma ispravno, jer se zadruge napokon ipak osnivaju na trgovini, a za trgovinu za ci- jelo nije korisno, ako se krugovi koji trgovine ne razumiju ili čak tjesnogrudi birokrati umije- šaju i dispozicije daju. Zakon od god. 1873. ima malo prinudnih odredaba. Skoro svo ostavlja slobodnom sudu i uvigjavnosti članova, ide čak. tako daleko, da ne traži bezuslovno ni nadzor- nog odbora u zadruzi. Zakon taj odregjuje u $ 24 djelokrug nadzornog odbora, ako je ovaj postavljen. Zakonodavac je mislio, da će se čla- novi sami brinuti za svoj interes, i pošto se u zadruzi sve oko njihova interesa vrti, da će oni dovoljno i paziti. Kako znamo, toga nema. Ne- znanje i indolencija s jedno a trgovačka pre- predenost s druge srane spriječiše to i stvoriše u mnogim zadrugama takovo stanje, da su čla- novi imali da pretrpe najžalosnije posljedice. Osobito u prvo vrijeme, kad je zakon izišao, »osnivači“ od zanata mnogo su »osnivali“, jer je zakon po nesreći baš s krahom na bersi bio došao. I danas ima još takovih »osnivanja“, koja ne koriste članovima već samo ,osnivačima“. Nutarnje zloupotrebe, kojima su uzrok i koje pomažu sama pravila zadruga, jesu gomi- lanje dionica u jednoj ruci, nejednako pravo glasa, dozvoljavanje zamjenika u glavnim skup- štinama — radi toga podmetnuti ljudi (Stroh- manner) — uskraćivanje prava glasa članovima radi ma kojih neosnovanih razloga, uskraćiva- nje dividende, autokratski režim uprava, koje se u takovim slučajevima zovu ponajviše ,di- rekcije“ i ,direktori“, izraz, te se sa terminolo- gijom zakona, koji poznaju samo upravu, ni- malo no slaže, i napokon nedovoljna kontrola, koja je osobito dovela do propasti mnoge za- druge. Imamo zadruga, gdje su sve ove po- greške združene i gdje vladaju još i druge, tako da to zadruge, pored sve načelne velike razlike, nikako više ne možemo razlikovati od akcijskih društava. Ako se usugjujem reći koju o toj razlici, to kažem samo za to, da moje pre- davanje bude potpuno. Zadruga ima, kao što je poznato, promjenljivu glavnicu, neograničen, promjenljiv broj članova, solidarno njihovo jam- stvo iznad zadružne glavnice, i jeste čisto per- sonalno udruženje. U akcijskim društvima je baš protivno. Tu je odregjena, nepromjenljiya glavnica, dok ju riješenje ne poveća ili gubitak ne umanji, Jamči se samo za akcijsku glavnicii, i akcijsko je društvo pravo glavničarsko udrfi- ženje. Ova velika razlika ne samo da se u no- vom zakonu mora utvrditi, već mora u praksi vrijediti više nego do sada. Osnivanja Pivara, kartelskih udruženja i sl u zadrugarskoj formi moraju se u buduće spriječiti, jer ja to ne mo- gu više nazvati razvitkom već zloupotrebom zadrugarske forme. Zadruga mora u prvom re- du dati mogućnost, da mali, neimućni ili samo malo imućni ljudi poboljšeiu svoje stanje, ali ona ne smije biti plašt, pod kojim se kriju ka- pitalistička udruženja, koja možda ne mogu, dobiti dozvole, da načine akeijsko društvo. Da se izbjegnu te zloupotrebe, koje se nu- vijek ne dešavaju u rgjavoj: namjeri, trebaće, da prije reforme zakona o zadrugama dogje re- forma zakona o akcijskim društvima i da se učini zakon za zadruge s ograničenim jam- stvom, kao u Njemačkoj. Ali zahtjev, da po novom zakonu ne bude više moguće stvarati kapitalistička preduzeća na zadrugarskoj osnovi, moramo postaviti baš radi važnosti zadruga. Kapitalističke zadruge i čitavo njihovo poslo- vanje dovode, kao što je i ponjatno, do toga, da političke i finansijske vlasti neispravno shva- Ćaju zadrugarski rad. One redovno smatraju zadruge preduzećima sa dobitkom, a od činov- nika u provincijama, osobito od podregjenih, ne može se zahtijevati, da se svakim pojedinim pitanjem zadrugarstva potanko zabavljaju, da ih potanko proučavaju; od tih podregjenih or- gana ne može se uvijek zahtijevati, da prave razliku izmegju zadruge i zadruge, pa ni onda, kad umiju razlikovati zadrugu od akcijskog društva. (Ironični smijeh). To je već radi od- mjerivanja poreza važno, jer po našem mišlje- nju privredne su zadruge samo one, koje svoj rad dalje od kruga svojih članova protežu. Sve ostale pomažu, kako je prije rečeno, samo sa- mostalno, porezom i tako udareno, preduzeće po- jedinoga zadrugara, Samo za vogjenje njegove