-— Godina XII

U Dubrovniku 1 Februara

1903

Broj 5

Cijena listi

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za: sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Za Vubrovnik na godinu Kr, 10

Na pć godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano. izjave,
javne zalvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma
maju se.

ne pri

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris

Izlazi svake Nedjelje.

Srpsku Dubrovačka Štamparija 4. Pasarića

tolika poiika u državnim zavolim
Dubrovnik, 31 januara

U više smo prilika iserpnijem i neobo-
rivijem dokazima istinito prikazali školsku
politiku u državnijem zavodima. Posljednja
dubrovačka gimnazijalna afera trebala je da

svakomu otvori oči te pokaže, za čim se ide
i što je zadnji cilj današnje školske politike.
Naši argumenti za reviziju dubrovačke gim-
o nazijalne afere tako su jaki i opravdani, da
se niko nije usudio do danas išta pri-
govoriti. Ali se mi ovijem negativnijem us-
pjehom ne zadovoljavamo, dok nepravica po-
stoji, dok ima iz gimnazije istjeranijeh uče-
nika i dok drugijem prijeti izgon. Ako upra-
vitelj dubrovačke gimnazije g.  Posedel i
. pokrajinski školski nadzornik g. Zavadlal imaju
s jedne strane predrasuda prema Srbima, s
druge strane obzir straha radi prema vla-
«dalajućoj stranci, mi nemamo niti predrasu-
da niti obzira prema ikomu, mi gredemo
upravo k svomu cilju: tražimo ispravak za
.tu skoro učinjenu nepravicu i garanciju da
se u buduće sa srpskijem podmlatkom ne će
. onako postupati.

Osim ovoga msterijalnoga obezbijegjenja
učenika Srba tražimo još: da naše škole budu
savremene, da odgajaju povjereni im pod-

“ mladak u duhu vremena, a da ne budu ra-
sadnici bilo narodnosne bilo vjerske netrplji-
vosti i isključivosti. Tražimo: da se iz dr-
žavnijeh zavoda čuje riječ mira i sloge i
trpljivosti, da se odatle ne šire srednjevje-
kovne ideje, da škola u jednu riječ ne bude
u oprijeci sa elementarnijem načelima našega
vremena. Što se Srba tiče, školska je politila
kao rimski bog Janus su dva lica: kad vidi
da u pravoslavnom dijelu srpskoga naroda
nije moguće preći preko srpskoga imena na
dnevni red, bacaju se neke mrvice sa bo-
gate sofre, ali te mrvice ne smiju vuži-
vati Srbi katoličke već samo Srbi pravo-
slavne crkve. Školska politika priznaje samo
za Srbe one koji su pravoslavni, o Srbima
katolicima ne će ni da čuje: ne priznaje ih.
Za nju Srpstvo nije narodnost već konfosija,
i prema tomu se postupa, i ako su državne
škole postavljene na osnovici naprednijeh na-
čela. Ali ta napredna načela vrijede za
svakoga, samo ne za Srbe. Svaki je na-
rod u Austriji priznat kao narodnost a
samo Srbi kao konfesija, i kao konfesi-
ja su trpljeni; užnastoje li preći tu gra-
nicu, biva, iz konfesija u narodnost, eto od-
mah gimnazijalnijeh afera. U Austriji je priz-
nato, da Nijemaca ima i katolika i protestanata,
pa tako i Čeh4 i MagjarA, a jedino Srbi mogu
biti samo oni koji gu pravoslavni. Katolik smije
biti. Hrvat, Talijanae, Nijemac itd. ali Srbin

ne smije biti. Ovake se ideje šire u školama,
na ovaj se način u nušijem stranama nastoji
odvojiti katolike od pravoslavnijeh. Djeea se
na školskijem klupama upućuju na misao da
su katolici i pravoslavni, i ako govore jedni-
jem srpskijem jezikom, nešto različito, i da
megju njima nema i ne može bili zajednice,
dok ova potiče iz zajedničkoga jezika, običaja
i tradicija, koju ne može niko poreći.

Ako. bi ko posumnjao u ovu našu tvrd-
nju, mi ćemo ga odmah razuvjeriti jednijem
Klasičkijem primjerom. Kao u svijem većijem
mjestima, gdje Srbi živu, tako i u Dubrov-
niku proslavlja se Savin dan. Izmegju osta-
loga Srpsko Pjevačko Društvo Sloga“ pri-

regjuje  besjedu
uopće nemaju vjerskoga već samo narodnoga
obilježja, kao i sve besjede ovoga svijeta,
Ipak uprava dubrovačke gimnazije nazire u
tijem svetosavskijem zabavama vjerski zna-
čaj, te zabranjuje učenicima Srbima  katoli-
cima da prisustvuju  istijem. U ovome po-
slupku upravu dubrovačke gimnazije ruko-
vode dva nazadna načela: prvo, ono vjerske
nesnošljivosti; drugo, ono nepriznavanja da
i katolici mogu biti Srbi. Ovaka nazadna na-
čela odanle dolaze, odakle bi se imala pobi-
jati. Mješte da srednji zavod bude učiteljem
mjestu, mjesto u ovom slučaju postaje uči-
teljem srednjemu zavodu. Nazadne ideje, koje
se šire iz sadašnje dubrovačke gimnazije, ne
nalaze odziva u mjestu, To se vidi svake
godine na svetosavskijem zabavama, gdje su
dobra polovica prisutnijeh katolici. Pa i sa
čisto vjerskoga stanovišta uprava dubrovačke
gimnazije nije u pravu, jer i katolička crkva
priznaje sv. Savu za sveca, a da i ne govo-
rimo o kulturnom značaju svečanosti sv. Save:
Toga dana slavi se sv. Sava kao najveći
srpski prosvjetitelj, koji je kao taki i u nauci
priznat, a jedan 6. k. prosvjetni zavod za-
branjuje učenicima katolicima, da odadu po-
štu prvomu začetniku srpske prosvjete, koga
i katolička crkva priznaje svecem. Ž dosno!
Eto, kakva je školska politika u držav-
nijem zavodima prema Srbima. Ona se ne
stidi doći u sukob ni sa načelima, na koji-

jem su škole u Arstriji postavljene, ni sa
naukom, koju državni zavodi morcju učiti,
Samo kal se to Srba tiče.

AT

Casun-gan y Aly6posnuny

Ocnauyo zau gujen, «o y Cpe/i spera. Cyuue
pasaoyno cnoje spake, re u ouo naronjenikyje
CpucrBy y3 Gpyjame sBona, za je oeBanyo CaBnu-
nau. ]lau ycuomMene _ Bezukor epuckor emua og
uapeke 1ose, xojer ena Bacunjego CpnerBo, a
Kojer ke m cnaBsurn nox u jenuor CpGuua _Gyne
TpajasIo.

CBaĆ APYINTBA CpuCKA OKUTINIC CC CPOCKUM
TpoGojkama u Gapjanuma ua KONJDY.

Y 10 caru u3 jyrpa Gjeme Cs. Jlaryprnja,
KOjy je orenyuo upesacuu napox_Bap6nk u
vacnu  kanenan 0. Teona. Ilpexo Jurypruje
ujesao je epu. ujesauko npyimrso ,Cnora“ a
upu eBpen njena ornojame ,,VewanummMo JBY-
GaBIby“. V upxBu je Gmro MuomTBO napona. CaB
OBaj Napo, a m Apyra no garyprnju oramao je
Yo OCplNleKY MYIUKy 1IiKOJy, Koja Gjeme oxukena
SIOBOpOM, uoujekeM nm mo, raje je oeBeruo Bo-
nuny uposdacuum BapGuk. Ilo oeBekewy Bojne
usroBopuo je Ierap BapGuk, ax cpueke UIKOJIE,
UOAJJBC CJOBO y CJaBy CB. Case, a y uacr Cpu-
CTBA, KO, CC CBAKOMy nONAJO, jep ra je Gari
BAHOCHO HH /MIBHO NBTOBOpUO. BaruM ey njema
nekmaMosana 0 Cu. Casm m ornojana »O epuexa
MJALA<, >YGKJUKHUMO« MT. zona onke 32 /10-
BOJBCTBO. Osa saGaBmua je rpajama no '/, cara
lioc. none.

Au vek kanona je saGasa y neuep, KOjy 1pu-
pebyje Cpneko Iljesau«o  Jlpymrno »Cuora!« To
je saGasa upeko cBakor ouekuBawa! Cae NpocTo-
Topuje »Cgrore« zguBuo namjemreme, a erenenuie
okukeuo segenunuoM. Hapon BpBu, «O nuene y
yamure. Bek y 8 ypa nsopana Gjeme nyuna Gu-
pane uyO;uke umromora Jly6poBuuxa oGojer euo-
Ja, Mano Kacuuje Gjerme cBe upenyno. CBe To
Gjeme nyuo napona, ko uanak. ]luske ce sanjeca,
Ha  NOZOpnuuu mMjemoBuru xop »Cgrore« njeBa
Aups6uBo xnmuy Cs. Case on 1. "mxexa, Kojy
Npnoyrna uyO;uka nosapaBisba Gypnum amrays80m.
BSaTuM CBupa gueTaueku opxecrap »Guudbonujy <
Onepere »Xajnyuke gockouuue« og Cyne-a, koja
rakobep Gm AmraysoM mo3npaBsena m no zpyru
NyT OTCBUpAaHA >KEJBOM NpuCcyTEujex. Oaza mje:

s igrankom. Ove  besjede.

hioBnri xop »Cuore« ornjesa IX. Pyxoner Mo-
Kpawna >»Iljeeme us Ilywe-Vope«. ILpeekamy nu-
Kan Kpaja. SaruM je gexmaMosao »CB. CaBy«
Bykonaj NopoBuk na omure nonanawe, re je
IBEGKAIBPEM LA NOSOpnNNIy Guo usasBan. Msa oBor
oreBupao je ramOypamgu 360p >/ly6p. Panunu.
NpyuTBa_yupaB mMmosByauo >»Cpneko uenjeke«
on "Imxeka na ouke sanoBomeTBo. [loroM Mje-
iHoBnTn xop »Curore« ya upariby opxecrpa njesa
YBO/Wu xop »IIponane neBjeere« og Cmerane. 1
OBaj Ce KOMAA MOpao noHoBnru na saxrjeB Gyp-

HOL NJBEGKAIBA nyOjmke. IlocIBe/upH KOMA UpO-:

rpama »Opanuyeko-Ipyeku par« og Kocre Tpud-
KoBuka, mausa urpa y 1 uuuy, Gu BpaoBjemro
H3BOACH O AMJETAHTKIIGA 11 MiJeTauaTa. Ily6uka
HX je usasBaga na uosopnmny ,yrorpajuum auay-
mupaimeM. Ha uacr um Gynu!

Msa espuenor uporpama Gecjene ogmax na-
eraje urpauka, «oja je Tpajana ckopo no sope.
To ce snaje, ga ey ce m epncka Koza urpana, a
lipu Beuepu ce pasnujeraje name njeeMe. |
CBAK Ce BEJIUKIM BAOBOJBETBOM pacTAO GC
OBOM KpacHOM 32a6aB0M, O KOjOj Ce 1 nanac ro-
BOpu. EBara yapasu >»Cgore«! Bam joj xsana!
Casujerao joj oGpas! XopoBuma, OPXCCTPOM U TAM-
OypuuaMa yupaB;bao je Bplo sacayaau u onke-
IByOBeN Kaueank rociu. M. UImxek. Yacr My,
XBAJIA U upusname! :

Ero, kako ce mu CpGu y Jly6posiuny Gam
CpućRu nposaGaBueMo, 1ocrojuo upocjaBnB uauer
upocnjeruresa u uoxpoBure;ba CB, CaBy. M nama
Ce rpda Upnapyasnja MunimonuMa yuakper Guje-
ora eBujera ca:

+ VekZueuuMo ByGas.py Cuerure-ny Can!“
M miu nau neujerak 3arako“MO y Benu Bujenan
u3 nyua Bacuujenor Cpuersa y easy Ca. Case!
Ia nam u nanac y nyumu ojjekyje ono cgaBine
CBETOCABCKO, TC CMO BECONU HM = paecnogosketu.
JecT! Cp6umuexi.
Nine
K. WRABETZ

O potrebi da se promijeni zakon o privred-
nim i gospodarskim zadrugama.
(preveo M. Sardelić)

(Nasgtuvak v. br. 4)

K ovome pridolazi još praktično iskustvo,
koje smo dobili za ovo 29 godina, od kada vri-
jedi ovaj zakon. Mi nailazimo na raznovrsne
nedostatke i ja ću ih sabrati u četiri tačke. Pr-
vo su dispozicijsni nedostatci i nejasnosti u sa-
mome zakonu, drugo su zlouvotrebe i nepra-
vilnosti u zadrugama, treće to, što krugovi, za
koje zadruge nijesu, zadrugarsku formu zlo upo-
trebljavaju, a četvrto to, što državne vlasti na-
čelno nepravilno shvaćaju zadrugarski rad. Tu
mora pomoći novi zakon. U Njemačkoj, gdje
su to isto iskusili, vrijedi od 1. Jula 1889 novi

zakon, koji je realizovao sva iskustva, koja su

se do tada u praksi dobila i sva načela, koja
su zadrugarski zborovi postavili. I kod nas mi-
sle stvoriti novi zadrugarski zakon, i vlada je
1898. podnijela jedan takav zakon skupštini.
Prije toga je vlada sazvala bila skup stručnjaka,
da'se neka pitanja razbistie. Vladin zakonski
nacrt pretresle su i same zadruge, ali na žalost
naše je parlamentarno stanje u posljednje doba
takovo bilo, da se o tome zakonskome nacrtu
nije moglo rješavati. Od prošle godine imamo
dva zakonska nacrta od poslanika, jedan od
poslanika Merunowiez-a a drugi od Dra. Licht-a,
ali oba se osnivaju na ondašnji vladin nacrt.
Oba se nacrta razlikuju izmegju sebe samo tim,
što je Merunowicz uzeo u svoj nacrt sve
rgjave odredbe vladina nacrta, a Dr. Lieht sa-
mo jedan dio. (Živahno smijanje). Mi možemo
samo željeti, da se i kod nas učini isto kao što
se uradilo u Njemačkoj t. j. nov zakon na te-
melju iskustva dobivenog u samim zadrugama.
Naš zakon od godine 1873. daje zadrugama pot-
punu autonomiju i slobodno kretanje. To je logič-
no i sasma ispravno, jer se zadruge napokon
ipak osnivaju na trgovini, a za trgovinu za ci-
jelo nije korisno, ako se krugovi koji trgovine
ne razumiju ili čak tjesnogrudi birokrati umije-
šaju i dispozicije daju. Zakon od god. 1873. ima

malo prinudnih odredaba. Skoro svo ostavlja
slobodnom sudu i uvigjavnosti članova, ide čak.
tako daleko, da ne traži bezuslovno ni nadzor-
nog odbora u zadruzi. Zakon taj odregjuje u
$ 24 djelokrug nadzornog odbora, ako je ovaj
postavljen. Zakonodavac je mislio, da će se čla-
novi sami brinuti za svoj interes, i pošto se u
zadruzi sve oko njihova interesa vrti, da će oni
dovoljno i paziti. Kako znamo, toga nema. Ne-
znanje i indolencija s jedno a trgovačka pre-
predenost s druge srane spriječiše to i stvoriše
u mnogim zadrugama takovo stanje, da su čla-
novi imali da pretrpe najžalosnije posljedice.
Osobito u prvo vrijeme, kad je zakon izišao,
»osnivači“ od zanata mnogo su »osnivali“, jer
je zakon po nesreći baš s krahom na bersi bio
došao. I danas ima još takovih »osnivanja“,
koja ne koriste članovima već samo ,osnivačima“.

Nutarnje zloupotrebe, kojima su uzrok i
koje pomažu sama pravila zadruga, jesu gomi-
lanje dionica u jednoj ruci, nejednako pravo
glasa, dozvoljavanje zamjenika u glavnim skup-
štinama — radi toga podmetnuti ljudi (Stroh-
manner) — uskraćivanje prava glasa članovima
radi ma kojih neosnovanih razloga, uskraćiva-
nje dividende, autokratski režim uprava, koje
se u takovim slučajevima zovu ponajviše ,di-
rekcije“ i ,direktori“, izraz, te se sa terminolo-
gijom zakona, koji poznaju samo upravu, ni-
malo no slaže, i napokon nedovoljna kontrola,
koja je osobito dovela do propasti mnoge za-
druge. Imamo zadruga, gdje su sve ove po-
greške združene i gdje vladaju još i druge,
tako da to zadruge, pored sve načelne velike
razlike, nikako više ne možemo razlikovati od
akcijskih društava. Ako se usugjujem reći koju
o toj razlici, to kažem samo za to, da moje pre-
davanje bude potpuno. Zadruga ima, kao što
je poznato, promjenljivu glavnicu, neograničen,
promjenljiv broj članova, solidarno njihovo jam-
stvo iznad zadružne glavnice, i jeste čisto per-
sonalno udruženje. U akcijskim društvima je
baš protivno. Tu je odregjena, nepromjenljiya
glavnica, dok ju riješenje ne poveća ili gubitak
ne umanji, Jamči se samo za akcijsku glavnicii,
i akcijsko je društvo pravo glavničarsko udrfi-
ženje. Ova velika razlika ne samo da se u no-
vom zakonu mora utvrditi, već mora u praksi
vrijediti više nego do sada. Osnivanja Pivara,
kartelskih udruženja i sl u zadrugarskoj formi
moraju se u buduće spriječiti, jer ja to ne mo-
gu više nazvati razvitkom već zloupotrebom
zadrugarske forme. Zadruga mora u prvom re-
du dati mogućnost, da mali, neimućni ili samo
malo imućni ljudi poboljšeiu svoje stanje, ali
ona ne smije biti plašt, pod kojim se kriju ka-
pitalistička udruženja, koja možda ne mogu,
dobiti dozvole, da načine akeijsko društvo.

Da se izbjegnu te zloupotrebe, koje se nu-
vijek ne dešavaju u rgjavoj: namjeri, trebaće,
da prije reforme zakona o zadrugama dogje re-
forma zakona o akcijskim društvima i da se
učini zakon za zadruge s ograničenim jam-
stvom, kao u Njemačkoj. Ali zahtjev, da po
novom zakonu ne bude više moguće stvarati
kapitalistička preduzeća na zadrugarskoj osnovi,
moramo postaviti baš radi važnosti zadruga.
Kapitalističke zadruge i čitavo njihovo poslo-
vanje dovode, kao što je i ponjatno, do toga,
da političke i finansijske vlasti neispravno shva-
Ćaju zadrugarski rad. One redovno smatraju
zadruge preduzećima sa dobitkom, a od činov-
nika u provincijama, osobito od podregjenih, ne
može se zahtijevati, da se svakim pojedinim
pitanjem zadrugarstva potanko zabavljaju, da
ih potanko proučavaju; od tih podregjenih or-
gana ne može se uvijek zahtijevati, da prave
razliku izmegju zadruge i zadruge, pa ni onda,
kad umiju razlikovati zadrugu od akcijskog
društva. (Ironični smijeh). To je već radi od-
mjerivanja poreza važno, jer po našem mišlje-
nju privredne su zadruge samo one, koje svoj
rad dalje od kruga svojih članova protežu. Sve
ostale pomažu, kako je prije rečeno, samo sa-
mostalno, porezom i tako udareno, preduzeće po-
jedinoga zadrugara, Samo za vogjenje njegove