Godina XII. Broj 8 Cijena listu, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostalo zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr, 10 Na p6 godine 1 na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 22 Februara 1903 Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više: puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se, : ć Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris Izlazi svake N edjelj e. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Zasarića Dubrovačka gimnazijalna afera, Dubrovnik, 20 februara, Orvenaši i njihovi moćni zaštitnici hoće da od revizije gimnazijalne afere naprave pitanje sile, protkane lažnijem denuneijama, kojijeh bi se morali sramiti i plaćeni špijoni, a kamo li gospoda, koja se šepire po Du- brovniku kao spasitelji domovine. Orvenaši u svome listiću, kao ustuk na naše članke o reviziji gimnazijalne afere, pišu, da su učenici Srbi zalazili u gostijone, >da tu kuju i snuju lepe sne o Crnoj Gori i Velikoj Srbiji.« Mi ovu rečenicu preštampavamo krupnijem slovima, da se pročita dalje nego što dopire ,Crvena Hrvatska“, i da se Svijet uvjeri o političkom moralu ne dječurlije_ već uprave rečenoga lista, u kojoj izmegju osta- lijeh sjede tri doktora i dva kanonika stone orkve. Ako je to tako, kako organ Crvenaša piše, zašto se protive reviziji, zašto je ne “traže zajedno s nama, da uzmogu još više učenika: Srb& upropastiti i da tako budu bliže svomu nihilističkom Gilju € j, upro- pašćivanju podmlatka, koje praktikuju Ni- jemci u Poznanskoj, Kalajevci u Bosni i Hercegovini i Crvenaši u Dubrovniku? 1 drugdje u svijetu ima narodnosne i političke borbe, ali se školski podmladak meće izvan bojnijeh redova, njega se ne samo štedi zbog morala-i odgovornosti, već i radi toga što u većini slučajeva on nije odgovoran za svoja djela: Suditi jednomu učeniku u stvarima, koje se odnose na narodnosne razmirice, kao jednomu zrelomu čovjeku, nepravedno je i neplemenito. Ovijeh se načela mi držimo i držaćemo se unaprijed. Priznajemo, da se Orvenaši koriste ovijem našijem kavaljerski- jem i poštenijem postupkom, ali za to što je neko nevaljao, ne ćemo da budemo i mi ne- valjali. Mi smo uvjereni, da svijetom vladaju neka moralna i etička načela, i da nevalja- lost ne može odnijeti konačnu pobjedu, za to je naš narod i stvorio onu lijepu izreku: pri- tisnuto jače, sve na više skače. Da oslabe naše argumente, Orvenaši vele, »da je stvar o propagandi srpskoj svršila u gimnaziji prije veleizdajničke afere.« Ovako »O. H.“ može pisati za svoje pristaše u Župi, a u Dubrovniku zna se nešto više. Upravitelj kotarskoga poglavarstva g. Nasso i njegovi savjetnici znaju, da je veleizdajnička afera počela 18 oktobra prošle godine, a gimna- žijalna afera svršila je 26 oktobra iste go- dine. Što je naš urednik kroz to vrijeme bio na novinarskom kongresu u Beogradu, to ne znači ništa; jer oni koji mogu bili bi najza<' dovoljniji, da se naš urednik nije ni vratio iz Beograda, kako bi u tom slučaju mogli rastrubiti: krivac je, pa za to se nije povra- tio u Dubrovnik. Ali je naš urednik prozrio tu igru, pa i ako je još u Beogradu znao, da će na povratku biti zatvoren, ipak je do- šao, uvjeren u svoju nevinost, Rekosmo, da je veleizdajnička afera po- čela 18 oktobra prošle godine, t. j. ona ge je začela. nekoliko dana prije nego je profesorski zbor. dubrovačke gimnazije zaključio onake pristrane i nepravedne kazne, i kao olakojuću okolnost za profesorski zbor naveli smo, da je onako sudio pod uticajem zapljene lista »Srgja“. Evo za to dokaza. Na 18. oktobra list , Srgj“ bio je zaplijenjen. Naš urednik istoga dana: pred podne obratio se je g. Nassu, e dabi mu povratio nezaplijenjene tabake lista. Na to je g. Nasso ozbiljnijem glasom kazao, da je pjesma »Bokeška Noć« zaplije- njena zbog velike izdaje. Ta se je vijest od- mah munjevitom brzinom raširila po Du- brovniku, te je za cijelo doprla i do ušiju članova profesorskoga zbora. Osim toga, oni- jeh dana upravitelj gimnazije bio je u ne- prekidnom saobraćaju sa kotarskijem pogla- varstvom, od koga je pošao predlog za za- pljenu ,Srgja“ radi velike izdaje. Iz ovoga je jasno, da je bila dovedena u direktnu vezu gimnazijalna sa veleizdajničkom aferom. Kako i zašto, to će znali g. Nasso i njegovi savjetnici. Mi smo pak“ tvrdoga uvjerenja, da je pjesma »Bokeška noć« izašla u » Srgju“ mjesec dana prije ili poslije gimnazijalne afere, da bi bila prošla neopažena. Ovo nuše uvjerenje potkrijepljuje mnijenje ministra pred- sjednika pl. Kdrbera o rečenoj pjesmi. Mi idemo još i dalje, te tvrdimo, da nije bilo gimnazijalne, da ne bi bilo ni veleizdaj- ničke afere. Orvenaši bjehu optužili našega urednika i profesora Luku Zore, da rukovode tobožnjom srpskom propagandom u gimnaziji. Zapljena lista ,Srgja“ zbog velike izdaje i- mala je dokazati, da su ti tobožnji rukovaoci još tobožnije srpske propagande — od ko- jijeh je onda jedan bio odgovorni urednik a drugi glavni saradnik ,Srgja“ — veliki iz- dajnici, i dosljedno tomu da su optužbe Or- venašA istinite. Pravnik Uroš Trojanović, auktor spomenute pjesme, koji je iste godine položio ispite zrelosti na dubrovačkom gim- naziju, imao je poslužiti kao primjer i dokaz, kakvi su učenici Srbi dubrovačke gimnazije. Prema tomu, rezonovalo se je, da su oprav- dane i iznimne mjere. Eto u kakvoj atmosveri i pod čijim uticajem sudio je profesorski zbor. Prije nego što napišemo, i dva i tri puta promislimo. Kad smo ove godine u prvom i u susljednim brojevima našega lista trgli iz zaborava dubrovačku gimnazijalnu aferu i postavili predlog za reviziju iste, nijesmo to bez razloga i temelja uradili. Osim fakata navedenijeh u otvorenom pismu na Njegovu Preuzvišenost gospodina namjesnika, stoji neoboriva činjenica, da su pod uticajem ve- leizdajničke afere bile udarene i odobrene iznimne kazne proti učenicima Srbima, a to osmo dovoljno dokazali. Svaki od navedenijeh fakata dostatan je za reviziju ili barem za odstranjenje onijeh kazni, čije posljedice uče- nici Srbi još osjećaju i skupo plaćaju, Što se tiče zakulisnijeh spletaka u gim- nazijalnoj aferi, mi smo ih iznijeli na temelju pisanja bivšega urednika ,Orvene Hrvatske“ ga Frana Angjeli Radovani. I na tolike po- zive, izašle u ovom listu i upravljene na adresu Orvenaša, do danas nijesmo dobili odgovora, što znači, da ima nešto trulo u Danskoj. Mi nijesmo izvrnuli smisao Tiječi ga Radovani, kao što bi nam htio podmet- nuti dopisnik , Narodnoga Lista“. Priopćenja ga Radovani su tu i naši su članci tu, ako su pak ona priopćenja komu neugodna, to nije naš posao, Mi nijesmo tvrdili, neka za- pamti dopisnik »Narodnoga Lista“, da su učenici Hrvati bili blago ili strogo kažnjeni. Mi smo uvjerenja, da se na dubrovačkom gimnaziju sa učenicima u opće sasvijem strogo postupa, i da im se ne mjeri istom mjerom kao onijem n. pr. na spljetskoj gimnaziji, ali da ge ga učenicima Srbima u Dubrovniku iznimno postupa, to treba da svak prizna. I mi po- dižući glas u obranu srpskoga: podmlatka, koji na pravdi Boga strada, ne optužujemo učenike Hrvate. Mi ih nijesmo optuživali ni onda, kad se je vodila istraga, S toga je dopisnik , Narodnoga Lista“ promašio cilj, jer je naša topla želja, da se i učenici Srbi i učenici Hrvati, u koliko ovi posljednji stra- daju, oslobode iznimnoga položaja. Srpske i hrvatske stranke neka nastave i nadalje botbu pour le roi de Prussie, ali neka uzajamno štede podmladak, jer je to jednijem i drugijem uzdanica za bolji i pametniji rad. Nalijetanje na podmladak i upropašćivanje istoga jedno je od najnemoralnijih djela, koje samo hijene u ljudskoj koži mogu po- činiti. Što će uraditi Nj. Preuzyišenost g. na- mjesnik, mi smrtnici ne znamo; hoće li*ge: samo nasmijati, po preporuci Orvenaša, i to ue znamo. Svakako činjenice od nas nave- dene nijesu za smijeh" već za razmišljanje. Pokrećući ovo pitanje oslanjamo se na pravicu, Crvenaši pak na silu i denuncije. Nj. Preuzvišenosti nije težak izbor, jer je justitia regnorum fundamentum. oz Koa Jedan žalostan dogagjaj, Dubrovnik, 19 februara, Obrovački sudac i naš sugragjanin Antun Višić počinio je samoubijstvo, utopivši se u ri- jeka Zrmanju. Ovaj-žalostan dogagjaj potresao je cijelu pokrajinu i proizveo je veliku sensaciju, kojoj se nijesu mogle oteti ni pokrajinske no- vine, koje inače mnogo čemu kroz prste gledaju. Čudnovato pak prikazuje nam se ponaša- nje dalmatinske štampe, bez razlike stranaka, jer dok svi listovi sažaljuju nemilu sudbinu vri- jednoga suca, niti jedan od njih ne nalazi nužno da se zabavi o uzrocima te su dali povoda ža- losnom svojevoljnom dokončanju života uzornog suca. Poznato je da megju sucima od dosta vre- mena vlada nepovoljno raspoloženje prama po- našanju sudbene uprave, i na taj način da go- tovo sve podregjene starješine, pa čak i kance- larijsko osoblje, natječu se, kako će prenagliti u drastičkijem mjerama, e da bi ugodili nečuvenoj vladajućoj strogosti, da:ne rečemo što teže, radi bojazni zapljene. Mi priznajemo da kad i kad treba i stro- gosti u interesu javne službe, ali da ta strogost ima dovesti suce do očajanja, to se ne može odobriti, i baš nas je to nagnalo da se malko danas pozabavimo prigodom ovog žalosnog do- gagjaja, s obećanjem da ćemo se povratiti na predmet. : Postavljamo pak danas ovo pitanje na srce i dalmatinskijem zastupnicima na Carevinskom Vijeću, a kad se oni ne bi usudili da pomognu poštenijem sudijama, nek se obrate vrijednome kolegi gosp. Klofač-u, koji se živo zauzimlje i za proste samoubice vojnike. Pokojni Antun Višić bio je veoma osjetljive prirode, kao pravi poštenjak. Mi ga poznamo iz vremena srpskoga omladinskoga pokreta u Du- brovniku. Uvijek bijaše savjestan, tačan, radin i prijatelj naroda. Njega je ondašnja dubrovačka omladina brojila megju svoje najvrsnije sile i u nj mnogo polagala. : Srbi Dubrovčani suzu žalosnicu liju na njegov prerani grob, iskazujući najsrdačnije sa- učešće uevijeljenoj supruzi i dječici svoga neza- boravnoga druga. Vječni mu pokoj i blaga uspomena megju Srbima na Primorju! Kronika Ko čita samo hrvatske novine mora doći do uvjerenja, da Srba nema mnogo, a ono malo što ima da ne vrijedi ništa. Ovijeh dana umro je Dr. Livije Radivo- jević, predsjednik najvećega suda u Hrvatskoj i Slavoniji. Ovaj zaslužni Srbin, i u isto vri- jeme vrsni i pravedni sudija, spasao je op- stanak opozicione štampe. To mu je, sada po smrti, priznalo Frankovo ,Hrvatsko Pravo“. Ono veli, da mora »bez ikakvog okolišanja priznati, da se pok. D.ru Liviju Radivojeviću imade zahvaliti, što je u Hrvatskoj u opće moguće izdavati nezavisno opozicivnalno gla- gilo«. 4 Ovo je bio jedan od onijeh Srba, za koje veliko-hrvati vele, da su Hrvatsku pro- dali Magjarima, i tako uckaju prosti narod protiv Srba. # Ban Khuen Hedervary pozdravio je u Zemunu kralja Aleksandra i kraljicu Dragu na francuskom jeziku, a kralj Aleksanda odgovorio mu je na srpskom jeziku. »Slavenska Misao“ ima o teme lijep Članak, koji u drugom dijelu glasi: Ali ban Khuen Hedervary znao je, da će žice javiti svijetu na sve četiri strane potan- kosti o njegovom susretaju sa srpskim kraljem, i da će Magjarima biti neugodno, ako se pro- čuje, da je ban hrvatskim jezikom pozdravio srpskoga kralja. Magjarski nije mogao, jer toga jezika, po svoj prilici, srpski kralj ne razumije, a osim toga bio bi počinio očitu povredu jur dosta povrijegjene Nagode. Nego počinio je po- vredu i govoreći u francuskom jeziku, jer je njegov službeni jezik hrvatski, a on je službeno zastupao na hrvatskom teritoriju sadanjega hr- vatskoga kralja, Franju Josipa I. Nu znao je, da će tako manje povrijediti osvajalačke težnje Magjara, i on se je trsio, da im ugodi koliko može. Glavno je bilo, da se pred Evropom za- tajivaju prava hrvatsko-srpskog jezika, i da 'se ugodi Magjarima. M Srpski kralj Aleksandar ponio se je Kao pravi narodni vladar posestrime nam zemlje, i odgovorio je hrvatskom banu svojim lijepim srp- skim jezikom, i tim mu dao lekciju pred Evro- pom, koju je zaslužio.“ Ova dva slučaja, priznata od dvaju hr- vatskijeh listova, dokazuju, da Srbi znaju vi- soko držati barjak, i da graktanje gavranova ne može potavniti slavu Srbinovu. *k Da vidimo sada, koliko Hrvati vrijede po pisanju hrvatskijeh listova. ; Tu skoro je ,Obzor“ poručio Hrvatima u Senjskoj Rijeci ovo: * Malodušnost, plahost, susretljivost, obzir- nost i sve ostale mane, koje su dovele Hrvatstvo na Rijeci do toga stupnja, da se zastupstvo usugjuje s njima tako postupati, treba da se zamijene krepostima i vrlinama, kao što su vjera u sebe, odlučnost, prednjačenje u borbi i bez- obzirnost prema bezobzirnim uvrijediteljima. Na ovu poruku poslao je riječki ,,Novi List“ u Zagreb ovu otporuku: Osvojite Rijeku! dovikuje nam se sa raznih strana stereotipnom frazom, a da se pri tom ni- kada ne pomišlja, kako čitava Hrvatska, a ne riječki Hrvati, krivi su ovom stanju na Rijeci. Osvojite Rijeku, vi malodušni, plahi i tromi ri- ječki Hrvati!“ A mi odvraćamo; Osvojite Zagreb! Da, osvojite prije njega u političkom, kulturnom, je- zičnom, narodnom, trgovačkom, financijalnom i inom pogledu! Osvojite ga, i onda ćete nam najbolje pomoći, eventualno nas moći i preka- rati, zašto nijesmo osvojili Rijeku, Prije — ne! Kakovu potporu imamo mi na Rijeci, i u opće na primorju, od Zagreba? Nikakovu! Mo- ralno imali smo dosle neprestani svagju, koja je bila kadra, da ozlovolji i najvećeg optimistu, Materijalno pako riječki i primorski Hrvati uvi- .: jek su samo davali.i žrtvovali, a od Zagreba nijesu primali nikada ništa. Interesantan . jeu tom pogledu i ovaj prošli ples hrvatske omla-. dine, kome je glavni grad Hrvatske, naš Zagreb, naš centrum — to toliko, da nas osokoli ida nam pokaže, kako ipak nijesmo zapušteni — poslao -— punih deset kruna!!! Ako valjda ne: broje u materijalnu: pomoć ove pouke o malo-