Godina XII.

Broj 8

Cijena listu,
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i

Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za sve ostalo zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu Kr, 10

Na p6 godine 1 na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

U Dubrovniku 22 Februara 1903

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više:
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se, :

ć Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris

Izlazi svake N edjelj e.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Zasarića

Dubrovačka gimnazijalna afera,
Dubrovnik, 20 februara,
Orvenaši i njihovi moćni zaštitnici hoće
da od revizije gimnazijalne afere naprave
pitanje sile, protkane lažnijem denuneijama,
kojijeh bi se morali sramiti i plaćeni špijoni,
a kamo li gospoda, koja se šepire po Du-
brovniku kao spasitelji domovine. Orvenaši u
svome listiću, kao ustuk na naše članke o
reviziji gimnazijalne afere, pišu, da su učenici
Srbi zalazili u gostijone, >da tu kuju i
snuju lepe sne o Crnoj Gori i Velikoj
Srbiji.« Mi ovu rečenicu preštampavamo
krupnijem slovima, da se pročita dalje nego
što dopire ,Crvena Hrvatska“, i da se Svijet
uvjeri o političkom moralu ne dječurlije_ već
uprave rečenoga lista, u kojoj izmegju osta-
lijeh sjede tri doktora i dva kanonika stone
orkve. Ako je to tako, kako organ Crvenaša
piše, zašto se protive reviziji, zašto je ne
“traže zajedno s nama, da uzmogu još više
učenika: Srb& upropastiti i da tako budu
bliže svomu nihilističkom Gilju € j, upro-
pašćivanju podmlatka, koje praktikuju Ni-
jemci u Poznanskoj, Kalajevci u Bosni i
Hercegovini i Crvenaši u Dubrovniku? 1
drugdje u svijetu ima narodnosne i političke
borbe, ali se školski podmladak meće izvan
bojnijeh redova, njega se ne samo štedi zbog
morala-i odgovornosti, već i radi toga što u
većini slučajeva on nije odgovoran za svoja
djela: Suditi jednomu učeniku u stvarima,
koje se odnose na narodnosne razmirice, kao
jednomu zrelomu čovjeku, nepravedno je i
neplemenito. Ovijeh se načela mi držimo i
držaćemo se unaprijed. Priznajemo, da se
Orvenaši koriste ovijem našijem  kavaljerski-
jem i poštenijem postupkom, ali za to što je
neko nevaljao, ne ćemo da budemo i mi ne-
valjali. Mi smo uvjereni, da svijetom vladaju
neka moralna i etička načela, i da nevalja-
lost ne može odnijeti konačnu pobjedu, za to
je naš narod i stvorio onu lijepu izreku: pri-
tisnuto jače, sve na više skače.

Da oslabe naše argumente, Orvenaši vele,
»da je stvar o propagandi srpskoj svršila u
gimnaziji prije veleizdajničke afere.« Ovako
»O. H.“ može pisati za svoje pristaše u Župi,
a u Dubrovniku zna se nešto više. Upravitelj
kotarskoga poglavarstva g. Nasso i njegovi
savjetnici znaju, da je veleizdajnička afera
počela 18 oktobra prošle godine, a gimna-
žijalna afera svršila je 26 oktobra iste go-
dine. Što je naš urednik kroz to vrijeme bio
na novinarskom kongresu u Beogradu, to ne

znači ništa; jer oni koji mogu bili bi najza<'

dovoljniji, da se naš urednik nije ni vratio
iz Beograda, kako bi u tom slučaju mogli
rastrubiti: krivac je, pa za to se nije povra-
tio u Dubrovnik. Ali je naš urednik prozrio
tu igru, pa i ako je još u Beogradu znao,
da će na povratku biti zatvoren, ipak je do-
šao, uvjeren u svoju nevinost,

 Rekosmo, da je veleizdajnička afera po-
čela 18 oktobra prošle godine, t. j. ona ge je
začela. nekoliko dana prije nego je profesorski
zbor. dubrovačke gimnazije zaključio onake
pristrane i nepravedne kazne, i kao olakojuću
okolnost za profesorski zbor naveli smo, da
je onako sudio pod uticajem zapljene lista
»Srgja“. Evo za to dokaza. Na 18. oktobra
list , Srgj“ bio je zaplijenjen. Naš urednik istoga
dana: pred podne obratio se je g. Nassu,
e dabi mu povratio nezaplijenjene  tabake

lista. Na to je g. Nasso ozbiljnijem glasom
kazao, da je pjesma »Bokeška Noć« zaplije-
njena zbog velike izdaje. Ta se je vijest od-
mah munjevitom brzinom raširila po Du-
brovniku, te je za cijelo doprla i do ušiju
članova profesorskoga zbora. Osim toga, oni-
jeh dana upravitelj gimnazije bio je u ne-
prekidnom saobraćaju sa kotarskijem pogla-
varstvom, od koga je pošao predlog za za-
pljenu ,Srgja“ radi velike izdaje. Iz ovoga
je jasno, da je bila dovedena u direktnu
vezu gimnazijalna sa veleizdajničkom aferom.
Kako i zašto, to će znali g. Nasso i njegovi
savjetnici. Mi smo pak“ tvrdoga uvjerenja,
da je pjesma »Bokeška noć« izašla u » Srgju“
mjesec dana prije ili poslije gimnazijalne
afere, da bi bila prošla neopažena. Ovo nuše
uvjerenje potkrijepljuje mnijenje ministra pred-
sjednika pl. Kdrbera o rečenoj pjesmi. Mi
idemo još i dalje, te tvrdimo, da nije bilo
gimnazijalne, da ne bi bilo ni veleizdaj-
ničke afere. Orvenaši bjehu optužili našega
urednika i profesora Luku Zore, da rukovode
tobožnjom srpskom propagandom u gimnaziji.
Zapljena lista ,Srgja“ zbog velike izdaje i-
mala je dokazati, da su ti tobožnji rukovaoci

još tobožnije srpske propagande — od ko-
jijeh je onda jedan bio odgovorni urednik a
drugi glavni saradnik ,Srgja“ — veliki iz-

dajnici, i dosljedno tomu da su optužbe Or-
venašA istinite. Pravnik Uroš Trojanović,
auktor spomenute pjesme, koji je iste godine
položio ispite zrelosti na dubrovačkom gim-
naziju, imao je poslužiti kao primjer i dokaz,
kakvi su učenici Srbi dubrovačke gimnazije.
Prema tomu, rezonovalo se je, da su oprav-
dane i iznimne mjere. Eto u kakvoj atmosveri
i pod čijim uticajem sudio je profesorski zbor.

Prije nego što napišemo, i dva i tri puta
promislimo. Kad smo ove godine u prvom i
u susljednim brojevima našega lista trgli iz
zaborava dubrovačku gimnazijalnu aferu i
postavili predlog za reviziju iste, nijesmo to
bez razloga i temelja uradili. Osim fakata
navedenijeh u otvorenom pismu na Njegovu
Preuzvišenost gospodina namjesnika, stoji
neoboriva činjenica, da su pod uticajem ve-
leizdajničke afere bile udarene i odobrene
iznimne kazne proti učenicima Srbima, a to

osmo dovoljno dokazali. Svaki od navedenijeh

fakata dostatan je za reviziju ili barem za
odstranjenje onijeh kazni, čije posljedice uče-
nici Srbi još osjećaju i skupo plaćaju,

Što se tiče zakulisnijeh spletaka u gim-
nazijalnoj aferi, mi smo ih iznijeli na temelju
pisanja bivšega urednika ,Orvene Hrvatske“
ga Frana Angjeli Radovani. I na tolike po-
zive, izašle u ovom listu i upravljene na
adresu Orvenaša, do danas nijesmo dobili
odgovora, što znači, da ima nešto trulo u
Danskoj. Mi nijesmo izvrnuli smisao Tiječi
ga Radovani, kao što bi nam htio podmet-
nuti dopisnik , Narodnoga Lista“. Priopćenja
ga Radovani su tu i naši su članci tu, ako
su pak ona priopćenja komu neugodna, to
nije naš posao, Mi nijesmo tvrdili, neka za-
pamti dopisnik »Narodnoga Lista“, da su
učenici Hrvati bili blago ili strogo kažnjeni.
Mi smo uvjerenja, da se na dubrovačkom
gimnaziju sa učenicima u opće sasvijem strogo
postupa, i da im se ne mjeri istom mjerom
kao onijem n. pr. na spljetskoj gimnaziji, ali da
ge ga učenicima Srbima u Dubrovniku iznimno
postupa, to treba da svak prizna. I mi po-
dižući glas u obranu srpskoga: podmlatka,

koji na pravdi Boga strada, ne optužujemo
učenike Hrvate. Mi ih nijesmo optuživali ni
onda, kad se je vodila istraga, S toga je
dopisnik , Narodnoga Lista“ promašio cilj,
jer je naša topla želja, da se i učenici Srbi
i učenici Hrvati, u koliko ovi posljednji stra-
daju, oslobode iznimnoga položaja. Srpske i
hrvatske stranke neka nastave i nadalje
botbu pour le roi de Prussie, ali neka
uzajamno štede podmladak, jer je to jednijem
i drugijem uzdanica za bolji i pametniji rad.
Nalijetanje na podmladak i upropašćivanje
istoga jedno je od najnemoralnijih djela,
koje samo hijene u ljudskoj koži mogu po-
činiti.

Što će uraditi Nj. Preuzyišenost g. na-
mjesnik, mi smrtnici ne znamo; hoće li*ge:
samo nasmijati, po preporuci Orvenaša, i to
ue znamo. Svakako činjenice od nas nave-
dene nijesu za smijeh" već za razmišljanje.

Pokrećući ovo pitanje oslanjamo se na
pravicu, Crvenaši pak na silu i denuncije.

Nj. Preuzvišenosti nije težak izbor, jer
je justitia regnorum fundamentum.

oz
Koa
Jedan žalostan dogagjaj,
Dubrovnik, 19 februara,

Obrovački sudac i naš sugragjanin Antun
Višić počinio je samoubijstvo, utopivši se u ri-
jeka Zrmanju. Ovaj-žalostan dogagjaj potresao
je cijelu pokrajinu i proizveo je veliku sensaciju,
kojoj se nijesu mogle oteti ni pokrajinske no-
vine, koje inače mnogo čemu kroz prste gledaju.
Čudnovato pak prikazuje nam se ponaša-
nje dalmatinske štampe, bez razlike stranaka,
jer dok svi listovi sažaljuju nemilu sudbinu vri-
jednoga suca, niti jedan od njih ne nalazi nužno
da se zabavi o uzrocima te su dali povoda ža-
losnom svojevoljnom dokončanju života uzornog
suca. Poznato je da megju sucima od dosta vre-
mena vlada nepovoljno raspoloženje prama po-

našanju sudbene uprave, i na taj način da go-

tovo sve podregjene starješine, pa čak i kance-
larijsko osoblje, natječu se, kako će prenagliti u
drastičkijem mjerama, e da bi ugodili nečuvenoj
vladajućoj strogosti, da:ne rečemo što teže, radi
bojazni zapljene.

Mi priznajemo da kad i kad treba i stro-
gosti u interesu javne službe, ali da ta strogost
ima dovesti suce do očajanja, to se ne može
odobriti, i baš nas je to nagnalo da se malko
danas pozabavimo prigodom ovog žalosnog do-
gagjaja, s obećanjem da ćemo se povratiti na
predmet. :

Postavljamo pak danas ovo pitanje na srce
i dalmatinskijem zastupnicima na Carevinskom
Vijeću, a kad se oni ne bi usudili da pomognu
poštenijem sudijama, nek se obrate vrijednome
kolegi gosp. Klofač-u, koji se živo zauzimlje i
za proste samoubice vojnike.

Pokojni Antun Višić bio je veoma osjetljive
prirode, kao pravi poštenjak. Mi ga poznamo iz
vremena srpskoga omladinskoga pokreta u Du-
brovniku. Uvijek bijaše savjestan, tačan, radin
i prijatelj naroda. Njega je ondašnja dubrovačka
omladina brojila megju svoje najvrsnije sile i u
nj mnogo polagala. :

Srbi Dubrovčani suzu žalosnicu liju na
njegov prerani grob, iskazujući najsrdačnije sa-
učešće uevijeljenoj supruzi i dječici svoga neza-
boravnoga druga.

Vječni mu pokoj i blaga uspomena megju
Srbima na Primorju!

Kronika

Ko čita samo hrvatske novine mora doći
do uvjerenja, da Srba nema mnogo, a ono
malo što ima da ne vrijedi ništa.

Ovijeh dana umro je Dr. Livije Radivo-
jević, predsjednik najvećega suda u Hrvatskoj
i Slavoniji. Ovaj zaslužni Srbin, i u isto vri-

jeme vrsni i pravedni sudija, spasao je op-
stanak opozicione štampe. To mu je, sada po
smrti, priznalo Frankovo ,Hrvatsko Pravo“.
Ono veli, da mora »bez ikakvog okolišanja
priznati, da se pok. D.ru Liviju Radivojeviću
imade zahvaliti, što je u Hrvatskoj u opće
moguće izdavati nezavisno opozicivnalno gla-
gilo«. 4

Ovo je bio jedan od onijeh Srba, za
koje veliko-hrvati vele, da su Hrvatsku pro-
dali Magjarima, i tako uckaju prosti narod
protiv Srba.

#

Ban Khuen Hedervary pozdravio je u
Zemunu kralja Aleksandra i kraljicu Dragu
na francuskom jeziku, a kralj Aleksanda
odgovorio mu je na srpskom jeziku.

»Slavenska Misao“ ima o teme lijep
Članak, koji u drugom dijelu glasi:

Ali ban Khuen Hedervary znao je, da će
žice javiti svijetu na sve četiri strane potan-
kosti o njegovom susretaju sa srpskim kraljem,
i da će Magjarima biti neugodno, ako se pro-
čuje, da je ban hrvatskim jezikom pozdravio
srpskoga kralja. Magjarski nije mogao, jer toga
jezika, po svoj prilici, srpski kralj ne razumije,
a osim toga bio bi počinio očitu povredu jur
dosta povrijegjene Nagode. Nego počinio je po-
vredu i govoreći u francuskom jeziku, jer je
njegov službeni jezik hrvatski, a on je službeno
zastupao na hrvatskom teritoriju sadanjega hr-
vatskoga kralja, Franju Josipa I. Nu znao je,
da će tako manje povrijediti osvajalačke težnje
Magjara, i on se je trsio, da im ugodi koliko
može. Glavno je bilo, da se pred Evropom za-
tajivaju prava hrvatsko-srpskog jezika, i da 'se
ugodi Magjarima. M

Srpski kralj Aleksandar ponio se je Kao
pravi narodni vladar posestrime nam zemlje, i
odgovorio je hrvatskom banu svojim lijepim srp-
skim jezikom, i tim mu dao lekciju pred Evro-
pom, koju je zaslužio.“

Ova dva slučaja, priznata od dvaju hr-
vatskijeh listova, dokazuju, da Srbi znaju vi-
soko držati barjak, i da graktanje gavranova
ne može potavniti slavu Srbinovu.

*k

Da vidimo sada, koliko Hrvati vrijede
po pisanju hrvatskijeh listova. ;

Tu skoro je ,Obzor“ poručio Hrvatima
u Senjskoj Rijeci ovo: *

Malodušnost, plahost, susretljivost, obzir-
nost i sve ostale mane, koje su dovele Hrvatstvo
na Rijeci do toga stupnja, da se zastupstvo
usugjuje s njima tako postupati, treba da se
zamijene krepostima i vrlinama, kao što su vjera
u sebe, odlučnost, prednjačenje u borbi i bez-
obzirnost prema bezobzirnim uvrijediteljima.

Na ovu poruku poslao je riječki ,,Novi
List“ u Zagreb ovu otporuku:

Osvojite Rijeku! dovikuje nam se sa raznih
strana stereotipnom frazom, a da se pri tom ni-
kada ne pomišlja, kako čitava Hrvatska, a ne
riječki Hrvati, krivi su ovom stanju na Rijeci.
Osvojite Rijeku, vi malodušni, plahi i tromi ri-
ječki Hrvati!“

A mi odvraćamo; Osvojite Zagreb! Da,
osvojite prije njega u političkom, kulturnom, je-
zičnom, narodnom, trgovačkom, financijalnom i
inom pogledu! Osvojite ga, i onda ćete nam
najbolje pomoći, eventualno nas moći i preka-
rati, zašto nijesmo osvojili Rijeku, Prije — ne!

Kakovu potporu imamo mi na Rijeci, i u
opće na primorju, od Zagreba? Nikakovu! Mo-
ralno imali smo dosle neprestani svagju, koja
je bila kadra, da ozlovolji i najvećeg optimistu,
Materijalno pako riječki i primorski Hrvati uvi- .:
jek su samo davali.i žrtvovali, a od Zagreba
nijesu primali nikada ništa. Interesantan . jeu
tom pogledu i ovaj prošli ples hrvatske omla-.
dine, kome je glavni grad Hrvatske, naš Zagreb,
naš centrum — to toliko, da nas osokoli ida
nam pokaže, kako ipak nijesmo zapušteni —
poslao -— punih deset kruna!!! Ako valjda ne:
broje u materijalnu: pomoć ove pouke o malo-