Godina X]I. U Dubrovniku 29 Marta 1903 Broj 13 Cijena listu Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr. 10 Na pć godine 1 na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. ' : Dopisi se šalju uredništvu. 4 Sl Rukopisi se ne vraćaju. | i Za oglase priposlano, izjave, | ž Javne zahvale, računska izvje- . šća i slične objave plaća se 20 para. : od retka (sitnijeh slova). Ako se više X s puta štampaju, po pogodbi. j Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Pretplata i oglasi Salju se adfninistraciji Dubrovnika Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Fasarića Vatroslav J agić Dubrovnik, 23 marta. Katedra slavistike na bečkoj universitati sudbonosna je. O čemu to zavisi, ne ćemo ispitivati. Ali je fakat, da su koliko Miklošić toliko Jagić u nečemu zastranili. Teško nam je pisati o priznatijem prvacima u slavistici; niti ćemo im kakve nečasne pubude pripisi- vati. Daleko od nas i pomisao od toga. Ali ne možemo, a da ne kažemo svoje mišljenje, na činjenicama osnovano. Miklošić u svoje vrijeme hotio je naučno dokazati i utvrditi, da su Srbi i Hrvati, Malo- rusi i Velikorusi narodi za sebe, te je on mjesto dva naroda stvorio četiri: srpski, hr- vatski, maloruski i velikoruski. On se je istina uvijek trudio, da uvjeri, kako time ne pro- Pisuje put u politici i kako su u javnom ži- votu Srbi i Hrvati, Malorusi i Velikorusi upućeni jedni na druge. To je sve lijepo, ali je teorija o dijeljenju jedinstvenijeh cjelina na narode ostala i donijela štetnijeh poslie- dica. Nasljednik Miklošićev Jagić nije dijelio Ove nazore svoga predšasnika; on je učio, da su u pogledu jezika Srbi i Hrvati jedan narod, isto tako da su Malorusi i Velikorusi jedan narod — ruski. Ovo treba ubrojiti u ne male zasluge Jagićeve, što je sa iste ka- tedre naučnijem činjenicama oborio Mikloši- ćeve separatistične teorije. Učenici Jagićevi prvijeh godina ne mogu da se ni u kome pogledu žale na svoga uči- telja, osobito što se tiče ljubavi prema Sla- venstvu. Još su nam u najprijatnijoj uspo- meni predavanja njegova i pouke njegove. Resila ga je u tome iskrenost i ne-nepo- grešivost. Više smo puta od njega čuli, što se u ostalom rijetko dogagja: »Ja sam tako prije mislio, ali sam sada došao do drugijeh rezultata.« Malo je profesora, koji će to pri- znati. Osim toga Jagić je radi rodoljublja stra- dao u Hrvatskoj, u vrijeme Bachova sistema, te izgubio profesursko mjesto i morao tražiti hljeba na strani. Sve što smo do sada ka- zali, uzdiže i prikazuje Jagića kao pravoga Slavena ne samo po spremi već i po osje- ćaju i po postupanju. Ima nekoliko godina, da se o Jagiću ne pronose tako dobri glasovi. S Iskreno ispovijedamo, da je prve bečke učenike Jagićeve neugodno dirnuo govor nje- gov u delegacijama u obranu naziva »bo- sanski jezik.« To ih je ne samo neugodno dirnulo već i iznenadilo. Da Jagić svoj veliki naučnički glas metne u službu Kalajevijem eksperimentima, izgledalo im je u prvi mah prosto nevjerojatno. I tada smo se sjetili Miklošića i njegova učenja o četiri mjesto dya naroda, i usklikli smo: Sudbonosna li Si, katedro slavistike na bečkoj universitati! »Bosanski jezik« i Jagić! Ta kad je bilo pri- like, da na predavanjima spomene, da su zbilja neki bosanski fratri u kasnije vrijeme tako nazivali u svojijem djelima srpski jezik, nije davao tomu nikakve važnosti. Nekoliko godina docnije, u delagacijama meće nauku u službu neslavenske politike Kalajeve; bra- ni naziv »bosanski jezik«! Ove godine kad je starosrbijansko i ma- ćedonsko pitanje reformnom notom Austro- Ugarske i Rusije postalo akutno, eto Jagića u bečkom listu ,Neu Freie Presse“ sa član- kom o Staroj Srbiji i Maćedoniji. Taj je čla- nak pravom izazvao veliko nezadovoljstvo u Srpstvu, osobito pak u kraljevini Srbiji. U tome članku Jagić veli, da je Stara Srbija danas više arbanaška nego srpska, a ono malo Srba što tamo ima da nijesu: istovjetni sa Srbima u kraljevini Srbiji. Za razmjer stanovništva u Maćedoniji pozivlje se na bu- garske statističke podatke, u koje niko ne vjeruje. Jagićevo je srce toliko nježno, da uzimlje donekle u zaštitu i same Arbanase, koji su poznati sa svojijeh zuluma nad jad- nom srpskom rajom. Ne ćemo pobijati ove . Jagićeve neispravne tvrdnje, i zato, što je pravo stanje u Staroj Srbiji i Maćedoniji poznati geograf profesor Ovijić pred svijet iznio u bečkom listu ,Die Zeit.“ Profesor Ovijić, jedan od najkompetentnijih poznavalaca balkanskoga poluostrva, za Staru Srbiju veli, da je ona po stanovništvu polu srpska a polu arbanaška; i kad se još uzme u obzir, da po priliči do 230.000 duša megju Ar- banasima govori srpski, jer polaze od poar- banašenijeh Srba, tada je etnička većina u Staroj Srbiji na srpskoj strani. A danas prvi živući slavista dariva Staru Srbiju, istorijsku srpsku zemlju, divljijem Arbanasima. Ne samo to, nego poriče istovjetnost Starosrbijanaca sa Srbima iz Srbije, valjda, sjećajući: se Miklo- šićeve teorije, hotio bi na sitnoj dijalektičkoj razlici stvoriti nove narode. Da Nijemci imaju ovakijeh naučenjaka, koliko bi »raznijeh na- roda« poniklo na zemljištu gdje njemački na- rod živi. Ali su take sreće samo Slaveni. Ostalo zauzimanje Jagićevo za Arbanase od- bijamo na onu »de gustibus non est dis- putandum.« Radi ovoga posljednjega ispada na pu- blicističkom polju, beogradski listovi žestoko su napali Jagića. Naravski, da mu to ne će biti bilo prijatno, te smo čitali u nekijem listo- vima, da je Jagić pismom zamolio Srpsku Kraljevsku Akademiju, da ga izbriše iz spiska svojijeh članova, jer da je došao u sukob sa srpskijem javnijem mnijenjem. Valjda je u ovomu koraku Jagiću lebdio pred očima po- stupak Stojana Novakovića, koji je zbog na- vale na Srbe u Zagrebu zamolio Jugoslaven- sku Akademiju, da ga izbriše iz spiska svo- jijeh članova. U postupcima ova dva naša naučenjaka velika je razlika, i ne mogu se nikako uporedo metnuti. Stojan Novaković, čist kao sunce, svojijem postupkom optužio je Hrvate radi onijeh divljijehdogagjaja; a Vatroslav Jagić optužen od srpskoga javnoga mnijenja povlači se pred njim; da li uvjeren, da je onijem člankom krivo učinio srpskomu narodu, to pouzdano ne možemo tvrditi. Ovako u našem narodu svrše mnoge veličine. Nešto ih zaslijepi, pa ne vide što rade. Što je to nešto? Je li to ono naše staro zlo i proklestvo, ili što novo... Svakako nije za oponašanje ni za ugledanje. oče Rasprava protiv Šerifa ef. Arnantovića (Naš izvještaj iz Travnika). Za 6 marta odregjena je bila pred travničkim okružnim sudom rasprava zbog smetanja javnoga mira protiv Serifa efendije Arnautovića, jednog od vogja muslimanskih u Bosni i Hereegovini. Zbog izjave njegove protiv efendije Spahića morao je iz Mostara otići u zatočenje u Rašku Goru. Dok je boravio u Raškoj Gori, neprijatelji nje- govi pronesoše krive glasove, da je on pisac brošure: ,Bezakonja u Bosni i Hereogovini.“ Pojavio se kao svjedok protiv Šerifa pravi pi- sac brošure učitelj Kazazović (musliman), U početku istrage protiv Šerifa priznao jo sam Kazizović, da je on sam pisao tu brošuru, i osugjen je bio na godinu dana zatvora. On nije još odužio svoju kaznu, ali je na jednom promijenio svoj iskaz i počeo okrivljivati Šerifa et. Arnautovića kao elavnog inspiratora brošura protiv zemaljske vlade. Nagjoše se još i drugi svjedoci protiv Šerifa, tako da, kad se povratio iz Raške, državno odvjetništvo stavi ga u istraž- ni zatvor, u kome se nalazio osam mjeseci. Prije 15 dana izišla je optužnica drž. od- vjetnika, koja iznosi 15 tabaka (59 stranica), u kojoj se Šerif ef. Arnautović optužuje zbog sme- tanja javnoga mira i rasprava odregjuje za 3. (16.) marta. Glas o tome raširio se odmah velikom brzinom, i iz mnogih mjesta dogjoše ndročiti izaslanici, najodličniji muslimani i pra- voslavni u Bosni i Hercegovini, da prisustvuju raspravi. Mladočeški ,NArodni Listy“, ,Novi Srbobran“ i ,Srpski Vjesnik“, poslali su svoje naročite izvještače. Mjesto mostarskog okružnog suda delegovan je okružni sud u Travniku, da provede ovu raspravu. Za što, ne zna se. . Oko 600 što Muslimana što pravoslavnih Srba došlo je s različitih strana, da prisustvuju značajnoj raspravi. Megju slušaocima mogli ste vidjeti najuglednije Muslimane iz cijele Bosne i Hercegovine, koji su svi s velikim nestrpljenjem stojeći pratili sugjenje svome omiljenom prvaku. Na prvom mjestu spominjem Hadži Mu- hameda bega Džinića, koji je na svoj trošak doveo iz Banjaluke branioca Šerifova d-ra Su- narića. zmegju ostalih navešću još neke Mu- slimane i pravoslavne Srbe, koji su bili na ra- spravi. Iz Sarajeva dogjoše: H. Muhamed aga Ahmetašević, Selim ef. Muftić, H. Husein aga Smajoš, H. Rašid aga Hasanbegović, Ibrahim aga Hadžiosmanović, Mustaj beg Hamilbašić, Hasan beg Čengić, Pop Stijepo Trifković, Jovo Pešut, Nikola Kašiković, Esad ef. Teftedarija, Ibrahim beg Čengić, Muhamed ef. Salić, Asi- maga Hadžišabanović, Hadži Avdaga Nedopek, Ahmet aga Mahmudćehajić, Hamid aga Jeleč- ković. Iz Mostara: Sulejman beg Celebić, Mu- hamed ef. Džabić, Hafis Omer ef. Džabić, Mu- stafa ef. Sefić, Ibrahim ef. Kajtaz, Hafiz ef. Br- kić, Salih aga Makeljić, Aleksa Radović (glavni sar. Srpskog Vjesnika), Arif aga Kapetanović, Ahmet aga Duranović, Hadži Mehmed Bošnjić, Smail beg Šarić, Šukri ef. Mezić, Hasan aga Novo, Smail aga Cemalović (izvjest. N. Srb.). Iz Tuzle: Hamdi ef. Prčić, Ali aga Prčić, Ahmed beg Sirčić. Iz Brčkoga: Šemsi beg Džajimović, Ahmed beg Biogradlija, Hadži Ibrahim aga Grinae. z Bugojna: Hasan beg Rustanpašić, Mahmud beg Duradbegović, Milan Cavić, Rifat beg Sulejmanpašić, Sulejman beg Sulejmanpa- šić, Haki beg Bušatlija, Husejin beg Bušatlija, Ibrahim beg Sulejmanpašić, Ahmed beg Buša- tlija. Iz Jujca: Mahgjub beg Kulinović, Suljaga Sarač, Fehim aga Salić, Hafis Bećir ef. Hadži- Osmanović. Iz Kotor Varosša: Halil aga Sali- hagić. z Prijedora: Omer ef. Cirkanagić, Zijah beg Kopčić. Iz B. Novoga: Husejin beg Kopčić, Ali beg Biščević. Iz Ključa: Adem beg Filipo- vić, Omer beg Filipović, Rustan beg Kulinović. Z.V. Vakufa: Husein aga Arnautović, Mustaj beg Kulinović, Ali beg Kulinović. Iz Prozora: Gjul beg Kopčić. z Kupresa: Osman beg Idriz- begović, Idriz beg Idrizbegović, Hadži Asim ef. Bašić. Iz Zupanjea: Muhamed ef. Bašić, Hadži Ali ef. Bašić, Ibrahim aga Numić. Iz G. Va- kufa: Nazif ef. Barjaktarević. Rasprava je bila odregjena za ponedjeljak, ali je počela tek u utorak. Govori se da je sud čekao nekakve informacije iz Sarajeva. Svijet nije znao ni da će rasprava u utorak otpočeti, pa s toga pri početku nije bilo publike. Optu- ženog Šerifa brane advokati dr. Maci i dr. Su- narić. Kao prisjednike (porotnike) sud je po- zvao Ibru Kajmaka i Solomona Montilju, špa- njolskog Jevrejina. Branioci i Šerif su se pro- tivili ovom izboru porotnika, ističući da oni ni- jesu sposobni da presugjuju u ovako zamašnoj i važnoj stvari. Osobito su se protivili izboru ibre Kajmaka, pošto on pripada onima, koji se nijesu priključili nacionalno-vjerskom pokretu Muslimana. Sudsko vijeće povuklo se na to u vijećnicu, da riješi o toj stvari. Kad su se vra- tili u sudnicu, predsjednik je pročitao riješenje, u kom se kaže, da se u ovoj raspravi ne će rje- šavati o vjerskim stvarima, niti u tom smislu glasi optužnica, nego je Šerif optužen zbog sme- tanja javnoga mira. Zbog toga sud odbija pre- dlog, da se Solomon Montilja isključi, a što se tiče Ibre Kajmaka sud je usvojio predlog bra- nilaea, da se isključi iz vijeća, i zaključio da se na njegovo mjesto pozove Niko ZFufić. Predsjednik prekida raspravu, dok dogje ovaj porotnik. Megju tim je i narod saznao za raspravu, i za čas je sudnica bila prepuna svi- jeta. Pošto Niko Fufić zbog bolesti nije mogao doći, pozvat je Pero Vuković, koji dogje na sudski poziv. Kad je ovaj stigao, pročitao je predsjednik suda opis i nacional optuženog Še- rita. Poslije toga upravi na optuženoga pitanje, koliko je puta do sada bio kažnjen. Šerif odluč- nim glasom odgovori: Bio sam kažnjen četiri puta i sve za vrijeme našeg muslomanskog po- kreta. Prvi put sam dobio ukor, što sam jednom apseniku dao duhana, drugi put sam oglobljen sa 2 krune, što sam se vozio na biciklu, treći put na 14 dana zatvora zbog demonstrativnog govora, četvrti put opet na 14 dana zatvora zbog uvrijede vakufskog povjerenstva. Zatim su pozvani svjedoci, koji su u ovoj raspravi imali biti preslušani. Glavni je svjedok protiv Šerifa, kako una- prijed rekosmo, muslimanski učitelj Kazazović, Čitav sat nije ga mogao naći sudski podvornik, a kad je došao pred sud, bio je vrlo lijepo pri- mljen. Hamid-agu Čizmića, svjedoka u korist Še- rifovu, nije mogao takogje odmah naći podvor- nik, i za to ga je predsjednik suda oštro ukorio. Na to ustade državni tužilac i reče: Na osnovi $$ 237 i 239 k. p. predlažem, da se ras- prava proglasi tajnom, po što se u toku ras- prave moraju čitati štampani spisi, koji potpa- daju pod zakon i kojih je javno rasprostiranje zabranjeno u ovim zemljama. Svoj predlog pot- krepljujem i time, što bi javno čitanje takih spisa moglo poremetiti javni mir. Optuženi Arnautović u svom govoru zah- tijeva na osnovi S 236., da se rasprava vodi javno, a pristaje da se djelomično vodi i tajno, kad se budu čitali spisi, čije je rasprostiranje zabranjeno. Optuženi po prilici je kazao: Slavni sude! Osam je mjeseci već, kako ležim u istražnom zatvoru, kamo sam dospio poslije progonstva moga u Rašku Goru. Osam mjeseci je kako nevino stradam, što će se, uzdam se u Alaha, dokazati i sada na ovoj raspravi pred slavnim sudom, jer čistu obrazu malo vode treba. Ja sam poznat u svome narodu bez raz- like vjere, stekao sam kod njega poštovanja svojim čistim i otvorenim radom. Najbolje to dokazuju ova ugledna i muslimanska i pravo- slavna braća, koja se nalaze i ovdje u sudnici i tamo napolju pred sudnicom. Svaki od njih očekuje sa strahom i bojazni, kako će se suditi čovjeku njihovu, koga dobro znaju i poznaju. U interesu je dakle pravde, u interesu je slavnog suda, da ova rasprava bude javna sve do konca njezina. Time će se naj jasnije poka- zati i dokazati krivica moja, ako je ima, kao što hoće neprijatelji moji, ali tako isto i moja nevinost, u koju sam uvjeren i ja i sva Bosna _ i Hercegovina, i svi čestiti i pošteni ljudi, koji znaju mene, a i to znaju, kako lako nevin čo- vjek u nas na optuženičku klupu dolazi. (Pred- sjednik ga opominje). Molim, g. predsjedniče, davno je već narod rekao: Dva bez duše, treći bez glave, pa kad tako može i sa mnom biti, zato w i govorim. U interesu je naroda, koji je uzrujan zbog hapsa moga, da se sudi javno, i tome narodu pokaže, da se nema razloga bojati, i da će svako dobiti nagradu prema djelima svojim. U jednom samo slučaju pristaću i ja uz gosp. drž. odvjetnika, i to onda, ako se sud ne osjeća samostalnim, ako radi po zapovijesti odozgo, te se tako boji... Predsjednik A. Vindl prekidajući Šerifa viče: Take riječi vi ne smijete upotrebljavati.