U Dubrovniku 5 Aprila 1903.

Broj 14

Godina XII,

Cijena listu

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu B80ru na go-
dinu Kruna 12.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu Kr, 10

Na pć godine i-na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

JUBAOTNIK

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
Javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nofrankirana pisma ne pri-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris

4
Serif ef. Arnautović.

Šerif ef Arnautović je danas, poslije
presude u Travniku, najpopularnija osoba
megju Muslomanima u Bosni i Hercegovini.

Serif ef. Arnautović je mlad čovjek, u
tridesetim godinama, ozbiljan, odlučan, inte-
ligentan i bistar.

Kad je g. 1895. nastao muslimanski
pokret u Bosni i Hercegovini, istakao se je
bistrinom i energijom, te je bio izabran kao

očlan odbora, koji će pokretom upravljati, i
kao član deputacije, koja je išla u Beč i u
Budimpeštu.

Šerif ef. Arnautović takogjer vlada do-
bro perom. Njegova izjava, koja je počet-
kom prošle godine izašla u nZastavi“, na
Prijatelja i protivnika morala je učiniti jedan
te isti upečatak: iskrenost i otvorenost. Onu
toj izjavi, niti je što uvijao niti je što krio.
Od prevelike je znamenitosti ono mjesto u
izjavi, što govori o odnosima izmegju Srba
pravoslavnih i Muslomana. On veli:

Mi smo se prošli onih starih sjećanja,
providili smo spletke izvjesnih samo nesreću
nam želećih elemenata, koji nas s dana — na
dan huckajući protiv pravoslavnim Srbima i
podsjećali nas, da su nam Srbi ubili djeda, oca,
brata i t. d.

Jest — znamo — da su nam oni ubili
djeda, oca, brata i t. d. ali budimo pravedni pa
pomislimo šta smo [mi njima učinili? Zar mi

. njima nijesmo ubijali i djeda i oca i brata it.d.?
Zar im mi od temelja ne razorismo njihovo mo-
ćno carstvo? Zar im Kosovskom bitkom ne is-
kopasmo kuću, koju evo 500 godina ne Mmogoše
oporaviti. Zar im ne spalismo njihovog svetog
Savu, koji im je bio učitelj i prosvetitelj?

. Dakle? Mi smo njima više jada nanijeli,
nego oni nama i ako ćemo Pravo govoriti mi
nemamo šta zaboravljati ili opraštati, nego baš
obratno, oni trebaju da zaborave stare rane i
da nam oproste.

A što su se oni borili za svoje oslobo-
gjenje i da se kurtališu Osmanlija, to je s nji-
hove strane sasvim prirodno i kad ne bi to ra-
dili i težili, ja bih im rekao, da nisu ljudi. Pa
i naši djedovi — muslomani — borili su so
proti Osmanlija, kao primjernice pod vodstvom
Husein Kapetana Gradaščevića, a zašto? jer su
volili, jer su težili da oni sobom budu gospo-
dari. Pa kad smo se mi proti jednovjerne braće
borili — ko može zamjeriti pravoslavnim Sr-
bima za to?

Za cijelo je ovako iskreno i muško pisanje
nepovoljno uticalo na one, kojima je geslo :
 divide et impera (dijeli pa vladaj), i kojima
je sloga izmegju Srba pravoslavnih i Muslo-
mana bauk. Poslije spomenute izjave Šerif
ef. Arnautović bio je zatočen za pet mjeseca
u Rašku Goru. Odatle je bio pozvan na sud
u Travnik prvih dana mjeseca avgusta pro-
šle godine i metnut u istražni zatvor, u ko-
* me je odležao osam mjeseca. Na 23. o. m.
osugjen je na dvije godine teške tamnice
zbog smetanja javnoga mira,
.U čemu je sastojalo to smetanje javno-
ga mira? i

Sastojalo bi u tome, da je inspirisao i
s&m pomogao pisati neke brošure, u kojima
je bosanska vlada našla kažnjivo djelo. Te
su brošure štampane u Novom Sadu, Ne no-
se nikakva potpisa. Pretpostavimo, da je zbi-
lja Šerif ef. Arnautović inspirisao i pomagao

pisati te brošure, pa pitamo, Je li bilo poli-
tički mudro podići taki jedan: politički pro-
ceg, i to pred zatvorenim vratima, s isklju-
čenjem javnosti. Što će na ovo reći javno
mnijenje, koje se interesuje okupiranim zem-
ljama? Nije li se baš sada, pred sam pro-
ces, dogodila otmica dviju Muslimanjkinja u
cilju proselitizma, u koju je umiješan nadbi-
skup Stadler? A te inkriminovane brošure
najviše se žale na katoličku propagandu, te

svu krivicu za to svaljuju na bosansku vla-
du. Da li s pravom ili ne, o tome ne ćemo

sada raspravljati; ali neka nam se dopusti
reći, da Muslomani u Bosni i Hercegovini
ne samo misle nego i vjeruju, da nadbiskup
Stadler radi u sporazumu s bosanskom vla-
dom, pa tomu svomu uvjerenju daju izraza
i u člancima i u brošurama. Svijet u Bosni
i Hercegovini ne vjeruje, da je bosanska vla-

da nemoćna prema vjerskoj propagandi, ko-
joj je na čelu Stadler; što više, on vjeruje,
da bi vlada u veoma kratko vrijeme mogla
biti gospodar situacije, sumo kad bi htjela.
Ovako se misli u Bosni i Hercegovini. Ovaj
psihološki momenat, potkrijepljen postupkom
grafa Miroševskoga u vrijeme pok. mitropo-
lita Save Kosanovića i proselitskim radom
nadbiskupa Stadlera, trebalo je da upravite-
lji okupiranih zemalja uzmu u obzir, i da ne
stvaraju belaja bez potrebe. Prvo treba uzroke
ukloniti, pa će posljedica nestati. Zna se, da
je muslomanski pokret nastao povodom ot-
mice Fate Omanovića; dakle, taj je pokret
čisto defensivan. Ne valja uzeti jednu či-
njenicu samu za se, pa o njoj suditi, već
je treba metnuti u vezu .s uzrocima pa će
ona drukčije izgledati. Takav je slučaj i s o-
nim brošurama. One same za ge mogu biti
kažnjivo djelo, u koliko se činjenice u nji-
ma navedene ne mogu dokazati, ali ne treba
zaboravili, da su take i njima slične brošure
izlijev nezadovoljstva protiv vjerske propa-
gande i postupanja vlasti prema musloman-
skomu elementu. S toga i velimo, da treba
ukloniti uzroke, pa će nestati i posljedicđ.
Inače će-n. pr. zeloti poput Stadlera otimati
nekažnjivo Muslomanjkinje, a prvaci muslo-
manski biće proglašivani neovlaštenijem ise-
ljenicima i zatvarani u tamnice.

x Ovo smo kazali s pretpostavkom da je
Serif ef. Arnautović zbilja inspirisao i poma-

gao pisati one brošure, Ali ako nije, kao što
on sAm tvrdi da nije, i kao što uprava štam-
parije, gdje su one štampane, svjedoči da nije,
kako onda da se vjeruje svjedocima, od ko-
jih je jedan, Kazazović, još lani osugjen na
godinu dana teške tamnice zbog iste stvari
i još nije nastupio tamnicu, a prepušta ga se
da svjedoči protiv Šerifa ef. Arnautevića ?
Potankosti rasprave nijesu nam poznate, pa
dalje o tome danas ne možemo pisati.

U ovom procesu izbio je još jedan do-
gagjaj na površinu, o kome treba ozbiljno
voditi računa: to je ono veliko učešće Mu-
slomana za vrijeme procesa i ono veliko po-
štovanje, što su ga oni iskazivali Šerifu ef.
Arnautoviću. Njima je svima poznato, za što
je ljubimac njihov bio optužen. Oni ne samo
što u tome ne nalaze zločina, jer vjeruju da
Šerif ef. Arnautović nije pisao one brošure,
već ga proglašuju braniocem Islama, a od
dana osude smatraju mučenikom za Islam.

Oni svi, koliko ih je, uvjereni su, da je Se-
rif ef. Arnautović stradao i strada radi toga,
što brani vjeru i narodna prava, pa makar
ga travanjski sud i na vješala osudio. U da-
našnje vrijeme, kad su duhovi na Balkanu
uznemireni, kad se u Turskoj stotinama
pravijeh zločinaca daje amnestija, da bi ge
mir uspostavio, čemu otvarati vrat4 tamni-
ce u Zenici čovjeku, čija je glavna krivica
neodvisnost u nazorima i ljubav prema vjeri
svojoj i narodu svomu. Ko zna, što je istin-
«ska ljubav, razumije mnogo i oprašta mnogo.

Rekli smo već, da u pojedinosti procesa
ne ulazimo, jer nam nijesu poznate, ali su-
štinu znamo. Poznajući suštinu procesa, stanje
u okupiranim zemljama i položaj na Balkanu,
naše je mišljenje da je cijeli postupak protiv
Šerifa ef. Arnautovića, osobito njegova osuda
na dvije godine teške tamnice, velika poli-
tička pogreška, osim ako ministar Kalaj drži

sebe nepogrešivim. Osuda proglašena na 23.
pr.m. u Travniku stvoriće megju Musloma-
nima stotinu novih Serifa. To je pozitivna
dobit ovoga procesa.

ROCA

Izlazi svako Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Fasarića

Kronika.

Stadler i Hrvati.

Hrvatska žurnalistika ovijeh dana izne-

hadila je jednom neobičnom pojavom ne samo
has Srbe nego i sve one koji se njom mo-
taju baviti. Na prvi mah izgleda, da je to
iznenagjenje prvoga reda.
h Nije šala, hrvatski listovi osugjuju nad-
biskupa Stadlera, zahtijevaju njegovo udaljenje
z Sarajeva, šalju ga u Rim pa i n Ameriku
amo da se makne iz Bosne. Sve to — pišu
Wrvatski listovi — radi ,najnovijeg izlijeva
Vjerskog fanatizma Stadlerova prema Muha-
sona koje silom hoće da prevede u
atoličku erkvu, te ih na taj način otugjuje
od Hrvatstva.“

Naši čitaoci znaju za najnoviju otmicu
triju. Muslimanjkinja, majke i dviju kćeri,
čemu je Stadler kumovao. Radi ovoga čina
planulo je kao slama hrvatsko novinarstvo,
kao da je to prvi slučaj i kao da će to biti
posljednji.

Do jučer su Hrvati slaviti Stadlera kao
prvoga sina hrvatske domovine; slavili gu ga
i onda, kad je i prije spomenutoga dogagjaja
otmicama Muslimanjkinja kumovao, kad je
ovoga ili onoga uglednoga Muslimana nago-
Varao, da pregje u katoličku vjeru, pače mu
Se je sa strane HrvatA to njegovo ,t. zv.
avoštolsko poslanstvo“ u zasluge upisivalo.
Stadler je danas isti, kakav je bio i prije.
štadler nije ni ono prije potajno radio, pa
da se nije znalo. Stadler se baš odlikuje otvo-
renošću u svom ,apoštolskom poslanstvu.“

ž ž Eo

Navešćemo dva primjera proze današ-
njega hrvatskoga negodovanja protiv Sta-
dlera.

Hrvatska akademska omladina na za-
grebučkoj universitati usvojila je na svojoj
skupštini ovu resoluciju:

Hrvatski sveučilištni gragjani, a osobito
oni iz Bosne i Hercegovine, ogorčeno prosvje-
dujemo protiv najnovijeg izljeva Stadlerovog
vjerskog fanatizma, kojim dr. Stadler, nadbiskup
vrhbosanski, vrši svoje t. zv. apoštolsko poslan-
stvo, na štetu hrvatske narodne stvari i kojim
sije sjeme vjerske mržnje megju jednokrvnom
braćom.

Ujedno posvjedujemo protiv toga, da na
hrvatski narodni pokret u Bosni udara žig kon-
fesionalni i da se izrabljuje narodnost u svrhe
klerikalizma.

Napokon odlučno izjavljujemo, da d.ra Štad-

lera ne smatramo predstavnikom naroda, nego
što on radi da radi jedino i samo u ime svoje

i da taj rad sa našimi narodnostnimi težnjami
nema ništa zajedničkog nego im je dapače pro-
tivan.

Sarajevski Hrvati katoličke vjere u svo-

joj izjavi izmegju ostaloga vele:

Presvietli gospodin _D.r Štadler biskup je
timski. On je duhovni pastir i Niemcima i Ma-
gjarima i Talijanima, (krasno priznanje. —
Ured. ,D.“) u kratko svima pripadnicima ka-
toličke vjere u svojoj nadbiskupiji, pak nije ni-
kako opravdano, da se baš zbog čisto vjerske
gorljivosti gospodina nadbiskupa udara samo
nas Hrvate iz Bosne i Hercegovine i da na nas
pada mržnja. ;

Za bolje razumijevanje gornjijeh  pro-
svjeda treba opaziti slijedeće.

Prvi katolički hrvatski kongres u Za-
grebu nije davno bio. Tu je Stadler igrao
prvu ulogu uz odobravanje svijeh Hrvata,
Još su nam pred očima oni telegrami česti-
tanja Stadleru u početku svetojeronimskoga
pitanja blage uspomene. Još pamtimo himne
hrvatskomu episkopatu. Još su nam u svje-

.žoj pameti: resolucije prvoga katoličkoga hr-

Vatskoga kongresa u Zagrebu, na kome se
je katoličanstvo proglasilo istovjetnim sa Hr-
vatstvom, i zdravica Stadlerova za sjedinjenje
Bosne i Hervegovine Hrvatskoj.

Sve je ovo bilo tako reći jučer. Stadler
je bio tada proglašen, kako rekosmo, prvijem
sinom domovine. A danas Hrvati prosvjeduju
»protiv toga, da se na hrvatski narodni (sio)
pokret u Bosni udara žig konfesionalni i da
se izrabljuje narodnost u svrhe klerikalizma«.
Danas pače za Hrvate i nema više hrvat-
skoga episkopata, jer je n. pr. Stadler  rim-
ski a ne hrvatski biskup, u čijoj nadbisku-
Piji ima i Nijemaca i Magjara i Talijana, a
do jučer su svi ovi bili zgoljni Hrvati. Da-
nas Hrvati jednoglasno viču: Vanka sa Sta-
dlerom iz Sarajeva.

Rekosmo malo prije, da je Stadler i
prije onoga posljednjega slučaja kumovao
otmicama Muslimanjkinja i pokrštavanju Mu-
slomana, a da se nije čulo prosvjeda. sa
strane Hrvata. Sto više, današnji hrvatski
prosvjedi jasno kazuju, da se Hrvati u na-
čelu ne srde na Stadlera radi njegova vjer-
skoga fanatizma već samo za to što je nje-
Bovo >t. zv. apoštolsko poslanstvo na štetu
hrvatske narodne stvari«. Ovo treba zabilje-
žiti, e da se ne pomisli, da Hrvati prosvje-
duju iz pobud4 liberalizma. Da je Stadlerovo
djelovanje imalo uspjeha i koristi za hrvat-
sku narodnu stvar, da se Muslomani nijesu
protiv propagande bunili, Stadler bi bio ostao
jednako prvi sin hrvatske domovine.

*& *

Još treba nešto zabilježiti.

Ko pažljivo prati bosansku politiku biće
opazio, da su sve sile upravljene na to, da
se od Katolika i Musloman4 pod hrvatski-
jem imenom stvori protusrpska većina u o-
kupiranijem zemljama. 0 tome smo više puta
pisali. Dr. Polit-Desančić u br. 32. ,Brani-
ka“ o tome veli:

Naša monarhija utvrgjuje svoju vladavinu
u Bosni i Hercegovini, pripravlja svoje prošire-
nje na Balkanskom Poluostrvu, i to jednim
sredstvom što ima oblik neke slovenske poli-
tike. A to je propagiranje Hrvatstva u Bosni i
Hercegovini, poduprto propagandom iz Dalma-
cije i Hrvatske. Glavna je cijelj toj propagandi
osvojenje muslomanskoga elementa u korist Hr-
vatstva. Kalajev režim čini napore, da sa raznim
stipendijama mlagju generaciju muslomansku
zadobije za Hrvatstvo. Megjutim baš Kalajev
režim najviše je doprinio, da su se muslomanski
Srbi pridružili pravoslavnim Srbima.

Što je ta politika postigla protivni re-
zultat, treba na nekoga svaliti krivicu i spa-
siti pred Muslomanima Hrvate. Za to je naj-
podesniji Stadler. On treba da ponese svu
krivicu, s toga i nije više hrvatski već rim-
ski biskup. S njim danas, ako ćete i privi-
dno, prekidaju i bosanska vlada i Hrvati.
S toga su se hrvatski listovi, osobito oni u
Zagrebu, pojunačili, — oni koji obično mra-
morkome šute o svemu što se u Bosni i
Hercegovini dogagja, oni koji bosansku vladu
u nebesa dižu. Otkuda od jednom . to juna-
štvo u hrvatske žurnalistike? , Novi Srbo-
bran“ riješio je tu zagonetku, javivši, da ge
hrvatski prosvjedi dovode u vezu sa dola-
skom u Zagreb Tauska, »bosanskoga“ no-
vinara.

*

Rim-Sarajevo, Sarajevo-Rim. Izmegju je-
dne i druge tačke odskače Hrvatstvo bez ci-
lja i svrhe za sebe.

U ovo posljednje vrijeme nije niko ta-
kijeh skokova učinio kao Hrvati. Da je to
tako, Stadler docet (uči). A kad bi on pro-
govorio, stoprvo bi se tada potpuno: zavjesa
digla i u pravoj bi se slici pokazali: i bo
sanska vlada i hrvatski političari. I. bez di-
zanja zavjese sa strane Stadlerove, svak ko
ima oči, vidi i razumije, osobito pak naša
braća Muslomani u Bosni i Hrcegovini.

»Čproka Gopa“
Y Gpojy 11. »Cpnekora Tnraca« a y
“aHKy; OcuuBajmo ecpneke BeMIBOPAJI-
HHHKe Za1pyre KoHCraTyje ce, za je cpn-