Godina XII, U Dubrovniku 11 Aprila 1908. Broj 15 Cijena lista, Za Austro-Ukarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu Boru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu fraraka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr, 10. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. u NA Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Bukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano. izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 pars. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi, Nefrankirana maju se, pisma ne vri- Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris Sčerbina, Mitrovica i Srbi, Dubrovnik, 9 aprila. Sudbina je htjela da Prvi konsul ruski na Kosovu bude jedne sreće sa prvim tamošnjim konsulom srpskim. Kao da je Usud f-time htio da čvr- šćim vezama spoji dva bratska na- roda. Kosovo guta slovenske konsule. Zna se dobro, komu to u račun ide. Krv junačka, koja je prije toliko vi- jekova potopila Kosovsko Polje, vidi se, nije još usahnula i pomiješana sad s ovom krvlju prolivenom iz ruskih grudi vapije i uvjerava da će balkan- sko pitanje baš Kosovom, jedino nji- me t preko njega riješeno“ biti. / »Ustavna Srbija“ br. 74. Mitrovica je varoš u Staroj Srbiji, na Kosovu polju. Ona je prema novo-pazarskom sandžaku posljednja stanica željeznice koja ide iz Soluna, i na nju bi se imala priključiti dozvolom Turskom novo projektovana želje- znica Sarajevo-Sandžak. Berlinski kongres učinio je Mitrovicu znamenitom. “Na tome kongresu dat je mandat našoj monarhiji, da zaposjedne Bosnu i Hercegovinu, a u slučaju nereda i meteža, da može iti do ili dalje od Mitrovice. Poslije berlinskoga kongresa u Mitrovici su Arbanasi ubili prvoga srp- skoga konsula. Ovijeh dana isti Arbanasi smrtno su ranili u Mitrovici prvoga ruskoga konsula Ščerbinu, koji je tamo nazad dva “mjeseca dana“ prispio. Ruski konsulat u Mitrovici ima cijelu istoriju za sobom, koju možemo nadovezati junačkoj katastrofi na Kosovu Polju, a ovu opet dovesti u vezu sa postankom sla e srp ske države, koja je imala svoje prve zumetke u tijem predjelim», koji se danas zovu Sta- rom Srbijom. Kosovo Polje je ključ prodiranja Sa zapada na balkansko poluostrvo, kao što je ono uopće jedna od najvažnijih tačaka na istome poluostrvu. Ko je gospodar Kosova Polja ima izlaza na sve strane Balkana. S toga su se na Kosovu. Polju bile odlučne bitke g. 1389. izmegju Srba i Turaka i g. 1448. izmegju Srba, Ugra i Turaka. Kosovu Polju težio je veliki um Karagjorgjev početkom prošloga vijeka, g. 1878. srpska vojska bješe slavodobitno do njega prodrla. Kosovo Polje je alfa i omega spoljne politike svijeh dr- žavnika u Srbiji, počam od kralja Alek- sandra, osim toga vrlo dobro poznata je pjesma knjaza Nikole. »Onamo, onamo za brda ona...« Kosovo Polje je srpska budućnost ili srpska grobnica i dunas, kako je to bilo i u prošlosti. S toga jedna vrlo vješta ruka ide za istrijebljenjem srpskoga ele- menta sa Kosova Polja i uopće iz Stare Sr- bije pomoću divljijeh Arbanasa. Srbi su tamo nenaoružana bijedna raja, a Arbanasi su do zuba naoružani age i spahije. Pa je lako boj biti na taj način. Da se tomu istrijebljenju stane na put, najprije je Srbija pokušala osni- vanjem svoga konsulata u Mitrovici, pa za njom Rusija ovijeh dana. Kakve su sudbine bili tamo prvi konsuli Srbije i Rusije, rekli smo malo prije. Kosovo Polje je od kosovske bitke (1389) gotovo neprestano krvavo, Ti- jeka Sitnica, koja kroza nj prolječe, okrva- vljena tužno teče, čekajući srpski iskup i di m konsulat u Mitrovici nije običan dogagjaj. Postavljajući svoga konsula . Rusija je omjerila vas značaj toga koraka. Ona ga je tamo postavila da zaštiti srpski narod. Izbor doista nije mogao bolji biti. Ščerbina, koji se sa smrću bori, kad ove Kzlazi svake N edjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Fasarića retke pišemo, diplomata je i junak. On je onaj, koji je nagnao tursku posadu u Mitro- vici protiv Arbanasa, kad su ovi navalili na nju, protestujući protiv reforama i tražeći ruskoga konsula. On je onaj, koji je nadzirao vršenje operaciji turske vojske protiv napadača Arbanasa. On je onaj, koji je za navale Arba- nasa okupio Srbe u Mitrovici pod zaštitu ruske zastave. Što su Arbanasi od Mitrovice sa ve- likijem gubicima odbijeni, njegova je zasluga. S toga je sutra dan platio, kad je išao da pregleda razbojište. Da je Ščerbina radio po upustvima ruske vlade, dokazom je careva depeša zahvale i priznanja, koja mu je po- slije atentata odmah stigla. Rusija je taj uda- rać primila mirno i dostojanstveno, naregju- jući svomu konsulu u Skoplju, Maškovu, da preuzme vogjenje konsulata u Mitrovici. Tane, koje je Ščerbinu teško ranilo, obasjalo je u potpunom svijetlu «taro-srbijansko pitanje. Pomiješula se je kry srpska i ruska gotovo | na dogledu austro-ugarskijeh četa u Plevlju, u sandžaku novo pazarskom, koji je sastavni dio Stare Srbije.... Današnji dogagjaji dosta su slični oni- jem od g. 1875., ali danas ima više iskustva i pameti, i po svoj priliči ne će se više onako ,epski“ u rat ulijetati pour le roi de Prussie. Rusija ne će rata. Ona je tvrdo odlučila, da se mirnijenr putem provedu re- forme u Maćedonijii Staroj Srbiji, i u tome joj idu na ruku Srbija i Crna Gora. Velika su smetnja reformama maćedonski komiteti i Arbanasi. Moćna ruska riječ već se je činila čuti u BSvfiji, odakle potječu komitetlije, a interesu, osobito Sada poslije dogagjaja sa Ščerbinom, treba Tursku u svom vlastitom da preduzme stroge mjere protiv arbanaški- jeh zuluma. Bugari su morali razumjeti, da će ih Rusija svojoj sudbini prevustiti, ustraju li u započetom revolucionarnow pokretu; Tur- ska će nastojati da svoju kožu očuva, te iz- gleda da će ova godina preći bez većijeh potresa na Balkanu, ne uskrsnu li nove po- teškoće i nova krvoprolića. Mitrovački dogagjaj i atentat na ruskoga konsula Sčerbinu ponovno je iznio pred Evro- pu istorijsku važnost Kosova Polja, koje se pored svijeh napora ne da odijeliti od srp- skoga pitanja, Srpsko pitanje, koje se je htjelo pod raznijem imenima i teorijama zatrpati, na tapetu je. Svjedok mu je potekla ruska krv. E pesa. hd Ruski konsul Sčerbina. Razgovor s profesorom Cvijićem. (a ,Beogradskih Novina“). Čim smo čuli žalosnu vijest, da je ruski konsuo u Mitrovici teško ranjen, uredništvo je poslalo svoga saradnika do profesora Velike Škole, gosp. d.ra Jov. Ovijića, da se u njega, kao poznanika i prijatelja simpatičnog i omiljenog Ščerbine, o ovome bliže raspita. Gospodin Cvi- jić je izvolio saradnika primiti u vidnoj i inte- resantnoj radionici svojoj na prvome spratu Velike Škole, i na molbu za informaciju, ma da je radi nesrećnoga slučaja vrlo ožalošćen, rado se odazvao. — Mene je, reče uvaženi profesor, do srca dirnula vijest iz Mitrovice. Ščerbina je i megju konsulima i megju ljudima, koje ja poznajem, jedna od najsimpatičnijih ličnosti. Kad god sam razgovarao s njime, kad god sam na njega mi- slio, vazda mi je dolazila misao: da će taj čovjek igrati u ruskoj politici veliku ulogu. On je čovjek pogleda vanredno širokih, rijetke energije, a svo- joj misiji preflan je i srcem i dušom. To je in- teresantan konsuo, jer nije kao takav samo po umu, već u njega ima mnogo srea, mnogo vjere, one tople, slovenske religije. — U koliko je i njegova spoljašnjost u skladu sa dušom mu? — Ščerbina je mlad čovjek; tek mu je trideset i šest ili sedam. Rasta je osrednjeg, plav, pravi Rus. Lice mu je blago, bradiea plava i oči plave, tople, inteligentne. Kretanje mu je mirno i tiho. — Umije li srpski? — Srpski lijepo govori, sa nešto ruskog naglaska. Zna arapski i turski. Poznat mu je veliki dio literature o balkanskom poluostrvu, a naročito literatura političko -ekonomska. Oso- bite je versiran u ekonomskim i komunikacionim pitanjima. Kod njeva baš to osobito iznenagjuje, što u tome pogledu vidi velike crte balkanskoga poluostrva. — Molim vas jedan detalj za pojam ,ve- like crte“. — Na primjer njegovo mišljenje o Mitrovici. O ovoj tačci ima vanredno razragjeno mišljenje. U Skadru, gdje sam se upoznao s njime, toliko smo puta razgovarali o tome. Slagali smo se u tome, da prizrenski konsulat nema tako veliku važnost, a za Mitrovicu bi Ščerbina vazda re- kao: da je čvor i za Arnaute i za Austriju, a da bi odatle počela odbrana srpskog naroda u Staroj Srbiji. -- Šta misli o Srbima? — Rijetko se u kojega javlja tolika ljubav za Srbe, ka u njega. Ščerbina neobično voli Srbe. Više sam puta mislio, gdje se ta i tolika ljubav za Srbe začela u njega. Čini mi se, da će to biti u Skadru. Oni Srbi tamo su krasni, narod staroga tipa i haraktera, gotovo zaborav- ljeni; i valjda, u prvome redu, toplo slovensko sažaljenje je ovoga čestitog Rusa učinilo, da zavoli Srbe. — Kako stoji prema Arnautima? —- Od svih konsula na Balkanu on Ar- naute najbolje poznaje. Proputovao je svu Arba- niju na konju, a sa jednim kavazom. Ima veze sa svima prvacima sjeverne Arbanije, Kad sam onuda putovao, jedan siledžija bješe zatvorio put od Skadra ka Prizrenu, ali sam ja ipak bio propušten, a za to, jer me tuda pušta — ruski konsuo. Pomislite, kakva je to ličnost! — Zaista, šteta, što je dopao tolike nesreće. — Ne znate, koliko mi je žao, reče sa mno- go saučešća profesor OCvijić. Ali najzad krv ovoga čestitoga Rusa nije zaman potekla. Meni je istina danas teško ovako tešku priliku" sim- patičnoga Ščerbine dovoditi u vezu s njezinim političkim posljedicama, no ne mogu, a da Vam ne napomenem, kako mi moje poznavanje ona- mošnjih prilika govori, da će potekla krv ovog rijetkog brigovogje srpskoga plemena učiniti, da naš tamošnji narod, kad Arnauti osjete poslje- dice atentata na ruskoga konsula, — digne glavu... poj Kronika. U prošlom broju iznijeli smo prvo iz- danje afere: Stadler i Hrvati. U nedjelju dana već smo doživjeli drugo izdanje iste afere, ali u drugom ruhu i pravcu. Da se poslužimo vojničkijem tehničkijem izrazima, prvo izdanje bilo je kao kad trublja daje voj- nicima znak na napadaj, drugo izdanje je kao kad trublja daje vojnicima znak na uzmicanje. Kakav bješe napadaj hrvatskoga javnoga mnijenja na Stadlera, vidjeli smo u prošlom broju. Sada treba da upoznamo naše čitaoce s uzmicanjem hrvatskijeh listova. U uzmi- canju istakli su se ovi listovi: ,Novi List“ (Senjska Rijeka), ,Hrvatska Kruna“ (Zadar) i ,Narodna Obrana“ (Osijek). »Novi List“ pod natpisom: Vladino ma- slo — donosi ovu značajnu bilješku: Kako iz Sarajeva javljaju, to je onaj pro- svjed proti Stadleru, koji je ovih dana obišao skoro sve naše novinstvo, maslo bosanske vlade, kojoj su sarajevski Hrvati nasjeli u borbi bo- sanskih vladinih ličnosti proti Stadleru, sa ko- jim imaju velikih sukoba osobne naravi, pa bi ga se htjeli riešiti. Javljaju još, da je ciela ona afera sa krštenjem muhamedanaca umjetno mon- tirana bila, da se veći uspjeh poluči. Mi dosle ob ovoj aferi nismo s naše strane ni rieči prosborili, ali danas ne ustručavamo se kazati, da — u koliko su nam onamošnje prilike i osobe poznate — i mi držimo, da bi prije odgovarala zbilji ova zadnja versija i to kažemo po nekim znakovima, koji nisu, da se u novine meću. Radi toga najbolje je, da se naše obćinstvo za ovo pokrštavanje muhame- danaca“ ne ešofira ni pro ni contra, jer je stvar vrlo mutna, pak se ne zna za koga kestenje iz vatre vadi, a najmanje vjerovatnosti ima, da ih vadi za hrvatski narod. »Hrvatska Kruna“ u br, 28 prenoseći gor- nju bilješku nadodaje: Veliku je istinu onomadne napisao ,Novi List“ kad je upozorio na lakoumnost našega na- roda, ili bolje recimo njegove »inteligencije“. Doisto nešto više promišljanja i ozbiljnosti vrlo bi dobro došlo narodu koji radi lakoumnosti svoje inteligencije neprestano nasieda. U br. 27. ,Hrvatska Kruna“ donosi članak sa potpisom J. B. u obranu Stadlera i ovu izjavu: U zadnjem broju ,Hrv. Krune“ izišlo je glede pokršćivanja muhamedanaca i prosv. Stad- lera koješta s čim se vlč. zast. Prodan i drugi prijatelji ovog Lista ni najmanje ne slažu, kako nas to zamoliše da izjavimo, a ne slažu se, jer nahode, da nije ni najmanje u interesu naroda, ako se stvaraju bez. potrebe. nova pitanja,.i odvraća narodna pozornost ođ glavnih sadašnjih bitaka za narodnu slobodu i neodvisnost. A pak nije ni liberalno, ni pravično, da se prigovara prelazu muslima na katoličku vjeru dok se šuti na svim linijam o prolazu moslima na t. z. pravoslavje (1) i prelazu katolika na muhame- danstvo. (1) Komu pak ide novi spor_megju katoličima u prilog pitajte ljude oko ,Pester Lloyda“. »Narodna Obrana“ donosi iz Sarajeva članak o Stadleru, u kome se nalazi izmegju ostaloga : Hrvatski (1) katolički elemenat sasma se predao vladi i njezinim krugovima. ... A._može se reći da sve te hajke na Stadlera dolaze iz vladinih krugova. Spomenuta tri hrvatska lista ne mogu se osumnjičiti, da pišu po upustvima ove ili one vlade, jer su sva tri u opoziciji i više ili manje nakloni današnjemu režimu u Bo- sni i Hercegovini. Kakve su ih pobude ru- kovodile na uzmicanje, nije lako tačno opre- dijeliti. Za ,Hrvatsku Krunu“ i ,Narodnu Obranu“ mogli bi biti mjerodavni klerikalni motivi, a za ,Novi List“ iskustvo njegova urednika, koji je prije uregjivao ,Orvenu Hrvatsku“. Drugi hrvatski listovi, poslije pr- vijeh ispada. protiv Stadlera, muče osim ,Je- dinstva“, koje fedele alla consegna di russare polemiše s ,Narodnom Obranom“, jer da sumnjiči Hrvate. Ma kakvi bili povodi uzmicanju, činje- nica je, da spomenuti listovi otvoreno pišu, da hajka na Stadlera dolazi iz vladinijeh kra- gova u Sarajevu. Kad se tomu nadoda, da se je napadajima na Stadlera pridružila pe- štanska i bečka štampa, tada je izvor svemu još jasniji. Ešofiranje pak popa Biankinija u zajedničkom ministarstvu financija u Beču — ne treba zaboraviti, da je zajednički ministar financija Kalaj — u poslu pokrštavanja Mu- slimanjkinja kruna je ove hrvatske rabote, kojoj su konci ovako mutni. Mi smo u prošlom broju kazali prave motive hrvatskijeh političara i bosanske vlade i nemamo što nadodati. Te su motive pro- zreli i sami Muslomani okupiranijeh zemalja. # Vrijedno je ovom prilikom istaći drža- nje hrvatske opozicione štampe prema banu Khuenu Hedervari i ministru Kalaju. Da