Godina XII,

U Dubrovniku 11 Aprila 1908.

Broj 15

Cijena lista,

Za Austro-Ukarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu Boru na go-
dinu Kruna 12.

Za sve ostale zemlje na godinu
fraraka 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu Kr, 10.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

u

NA

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.
Bukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano. izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 pars.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi,

Nefrankirana
maju se,

pisma ne vri-

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris

Sčerbina, Mitrovica i Srbi,

Dubrovnik, 9 aprila.
Sudbina je htjela da Prvi konsul
ruski na Kosovu bude jedne sreće sa
prvim tamošnjim konsulom srpskim.
Kao da je Usud f-time htio da čvr-
šćim vezama spoji dva bratska na-
roda. Kosovo guta slovenske konsule.
Zna se dobro, komu to u račun ide.
Krv junačka, koja je prije toliko vi-
jekova potopila Kosovsko Polje, vidi
se, nije još usahnula i pomiješana sad
s ovom krvlju prolivenom iz ruskih
grudi vapije i uvjerava da će balkan-
sko pitanje baš Kosovom, jedino nji-

me t preko njega riješeno“ biti. /

»Ustavna Srbija“ br. 74.
Mitrovica je varoš u Staroj Srbiji, na
Kosovu polju. Ona je prema novo-pazarskom
sandžaku posljednja stanica željeznice koja
ide iz Soluna, i na nju bi se imala priključiti
dozvolom Turskom novo projektovana želje-
znica  Sarajevo-Sandžak. Berlinski kongres
učinio je Mitrovicu znamenitom. “Na tome
kongresu dat je mandat našoj monarhiji, da
zaposjedne Bosnu i Hercegovinu, a u slučaju
nereda i meteža, da može iti do ili dalje
od Mitrovice. Poslije berlinskoga kongresa
u Mitrovici su Arbanasi ubili prvoga srp-
skoga konsula. Ovijeh dana isti Arbanasi
smrtno su ranili u Mitrovici prvoga ruskoga
konsula  Ščerbinu, koji je tamo nazad dva

“mjeseca dana“ prispio.

Ruski konsulat u Mitrovici ima cijelu
istoriju za sobom, koju možemo nadovezati
junačkoj katastrofi na Kosovu Polju, a ovu
opet dovesti u vezu sa postankom sla e srp
ske države, koja je imala svoje prve zumetke
u tijem predjelim», koji se danas zovu Sta-
rom Srbijom. Kosovo Polje je ključ prodiranja
Sa zapada na balkansko poluostrvo, kao što
je ono uopće jedna od najvažnijih tačaka na
istome poluostrvu. Ko je gospodar Kosova
Polja ima izlaza na sve strane Balkana. S
toga su se na Kosovu. Polju bile odlučne
bitke g. 1389. izmegju Srba i Turaka i g.
1448. izmegju Srba, Ugra i Turaka. Kosovu
Polju težio je veliki um Karagjorgjev početkom
prošloga vijeka, g. 1878. srpska vojska bješe
slavodobitno do njega prodrla. Kosovo Polje
je alfa i omega spoljne politike svijeh dr-
žavnika u Srbiji, počam od kralja Alek-
sandra, osim toga vrlo dobro poznata je
pjesma knjaza Nikole. »Onamo, onamo
za brda ona...« Kosovo Polje je srpska
budućnost ili srpska grobnica i dunas, kako
je to bilo i u prošlosti. S toga jedna vrlo
vješta ruka ide za istrijebljenjem srpskoga ele-
menta sa Kosova Polja i uopće iz Stare Sr-
bije pomoću divljijeh Arbanasa. Srbi su tamo
nenaoružana bijedna raja, a Arbanasi su do
zuba naoružani age i spahije. Pa je lako boj
biti na taj način. Da se tomu istrijebljenju
stane na put, najprije je Srbija pokušala osni-
vanjem svoga konsulata u Mitrovici, pa za
njom Rusija ovijeh dana. Kakve su sudbine
bili tamo prvi konsuli Srbije i Rusije, rekli
smo malo prije. Kosovo Polje je od kosovske
bitke (1389) gotovo neprestano krvavo, Ti-
jeka Sitnica, koja kroza nj prolječe, okrva-
vljena tužno teče, čekajući srpski iskup i
di m konsulat u Mitrovici nije običan
dogagjaj. Postavljajući svoga konsula .
Rusija je omjerila vas značaj toga koraka.
Ona ga je tamo postavila da zaštiti srpski
narod. Izbor doista nije mogao bolji biti.
Ščerbina, koji se sa smrću bori, kad ove

Kzlazi svake N edjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Fasarića

retke pišemo, diplomata je i junak. On je
onaj, koji je nagnao tursku posadu u Mitro-
vici protiv Arbanasa, kad su ovi navalili na
nju, protestujući protiv reforama i tražeći
ruskoga konsula. On je onaj, koji je nadzirao
vršenje operaciji turske vojske protiv napadača
Arbanasa. On je onaj, koji je za navale Arba-
nasa okupio Srbe u Mitrovici pod zaštitu ruske
zastave. Što su Arbanasi od Mitrovice sa ve-
likijem gubicima odbijeni, njegova je zasluga.
S toga je sutra dan platio, kad je išao da
pregleda razbojište. Da je Ščerbina radio po
upustvima ruske vlade, dokazom je careva
depeša zahvale i priznanja, koja mu je po-
slije atentata odmah stigla. Rusija je taj uda-
rać primila mirno i dostojanstveno, naregju-
jući svomu konsulu u Skoplju, Maškovu, da
preuzme vogjenje konsulata u Mitrovici. Tane,
koje je Ščerbinu teško ranilo, obasjalo je u
potpunom svijetlu  «taro-srbijansko pitanje.
Pomiješula se je kry srpska i ruska gotovo

| na dogledu austro-ugarskijeh četa u Plevlju,

u sandžaku novo pazarskom, koji je sastavni
dio Stare Srbije....

Današnji dogagjaji dosta su slični oni-
jem od g. 1875., ali danas ima više iskustva
i pameti, i po svoj priliči ne će se više
onako ,epski“ u rat ulijetati pour le roi de
Prussie. Rusija ne će rata. Ona je tvrdo
odlučila, da se mirnijenr putem provedu re-
forme u Maćedonijii Staroj Srbiji, i u tome
joj idu na ruku Srbija i Crna Gora. Velika
su smetnja reformama maćedonski komiteti i
Arbanasi. Moćna ruska riječ već se je činila
čuti u BSvfiji, odakle potječu komitetlije, a
interesu, osobito
Sada poslije dogagjaja sa Ščerbinom, treba

Tursku u svom vlastitom
da preduzme stroge mjere protiv arbanaški-
jeh zuluma. Bugari su morali razumjeti, da
će ih Rusija svojoj sudbini prevustiti, ustraju
li u započetom revolucionarnow pokretu; Tur-
ska će nastojati da svoju kožu očuva, te iz-
gleda da će ova godina preći bez većijeh
potresa na Balkanu, ne uskrsnu li nove po-
teškoće i nova krvoprolića.

Mitrovački dogagjaj i atentat na ruskoga
konsula Sčerbinu ponovno je iznio pred Evro-
pu istorijsku važnost Kosova Polja, koje se
pored svijeh napora ne da odijeliti od  srp-
skoga pitanja, Srpsko pitanje, koje se je htjelo
pod raznijem imenima i teorijama zatrpati,
na tapetu je. Svjedok mu je potekla ruska krv.

E pesa.

hd
Ruski konsul Sčerbina.
Razgovor s profesorom Cvijićem.
(a ,Beogradskih Novina“).

Čim smo čuli žalosnu vijest, da je ruski
konsuo u Mitrovici teško ranjen, uredništvo je
poslalo svoga saradnika do profesora Velike
Škole, gosp. d.ra Jov. Ovijića, da se u njega, kao
poznanika i prijatelja simpatičnog i omiljenog
Ščerbine, o ovome bliže raspita. Gospodin Cvi-
jić je izvolio saradnika primiti u vidnoj i inte-
resantnoj radionici svojoj na prvome spratu
Velike Škole, i na molbu za informaciju, ma da
je radi nesrećnoga slučaja vrlo ožalošćen, rado
se odazvao.

— Mene je, reče uvaženi profesor, do srca
dirnula vijest iz Mitrovice. Ščerbina je i megju
konsulima i megju ljudima, koje ja poznajem,
jedna od najsimpatičnijih ličnosti. Kad god sam
razgovarao s njime, kad god sam na njega mi-
slio, vazda mi je dolazila misao: da će taj čovjek
igrati u ruskoj politici veliku ulogu. On je čovjek
pogleda vanredno širokih, rijetke energije, a svo-
joj misiji preflan je i srcem i dušom. To je in-
teresantan konsuo, jer nije kao takav samo po

umu, već u njega ima mnogo srea, mnogo vjere,
one tople, slovenske religije.

— U koliko je i njegova spoljašnjost u
skladu sa dušom mu?

— Ščerbina je mlad čovjek; tek mu je
trideset i šest ili sedam. Rasta je osrednjeg,
plav, pravi Rus. Lice mu je blago, bradiea plava
i oči plave, tople, inteligentne. Kretanje mu je
mirno i tiho.

— Umije li srpski?

— Srpski lijepo govori, sa nešto ruskog
naglaska. Zna arapski i turski. Poznat mu je
veliki dio literature o balkanskom poluostrvu,
a naročito literatura političko -ekonomska. Oso-
bite je versiran u ekonomskim i komunikacionim
pitanjima. Kod njeva baš to osobito iznenagjuje,
što u tome pogledu vidi velike crte balkanskoga
poluostrva.

— Molim vas jedan detalj za pojam ,ve-
like crte“.

— Na primjer njegovo mišljenje o Mitrovici.
O ovoj tačci ima vanredno razragjeno mišljenje.
U Skadru, gdje sam se upoznao s njime, toliko
smo puta razgovarali o tome. Slagali smo se u
tome, da prizrenski konsulat nema tako veliku
važnost, a za Mitrovicu bi Ščerbina vazda re-
kao: da je čvor i za Arnaute i za Austriju, a
da bi odatle počela odbrana srpskog naroda u
Staroj Srbiji.

-- Šta misli o Srbima?

— Rijetko se u kojega javlja tolika ljubav
za Srbe, ka u njega. Ščerbina neobično voli
Srbe. Više sam puta mislio, gdje se ta i tolika
ljubav za Srbe začela u njega. Čini mi se, da
će to biti u Skadru. Oni Srbi tamo su krasni,
narod staroga tipa i haraktera, gotovo zaborav-
ljeni; i valjda, u prvome redu, toplo slovensko
sažaljenje je ovoga čestitog Rusa učinilo, da
zavoli Srbe.

— Kako stoji prema Arnautima?

—- Od svih konsula na Balkanu on Ar-
naute najbolje poznaje. Proputovao je svu Arba-
niju na konju, a sa jednim kavazom. Ima veze
sa svima prvacima sjeverne Arbanije, Kad sam
onuda putovao, jedan siledžija bješe zatvorio put
od Skadra ka Prizrenu, ali sam ja ipak bio
propušten, a za to, jer me tuda pušta — ruski
konsuo. Pomislite, kakva je to ličnost!

— Zaista, šteta, što je dopao tolike nesreće.

— Ne znate, koliko mi je žao, reče sa mno-
go saučešća profesor OCvijić. Ali najzad krv
ovoga čestitoga Rusa nije zaman potekla. Meni

je istina danas teško ovako tešku priliku" sim-

patičnoga Ščerbine dovoditi u vezu s njezinim
političkim posljedicama, no ne mogu, a da Vam
ne napomenem, kako mi moje poznavanje ona-
mošnjih prilika govori, da će potekla krv ovog
rijetkog brigovogje srpskoga plemena učiniti, da
naš tamošnji narod, kad Arnauti osjete poslje-

dice atentata na ruskoga konsula, — digne
glavu...
poj
Kronika.

U prošlom broju iznijeli smo prvo iz-
danje afere: Stadler i Hrvati. U nedjelju
dana već smo doživjeli drugo izdanje iste
afere, ali u drugom ruhu i pravcu. Da se
poslužimo  vojničkijem tehničkijem izrazima,
prvo izdanje bilo je kao kad trublja daje voj-
nicima znak na napadaj, drugo izdanje je
kao kad trublja daje vojnicima znak na
uzmicanje.

Kakav bješe napadaj hrvatskoga javnoga
mnijenja na Stadlera, vidjeli smo u prošlom
broju. Sada treba da upoznamo naše čitaoce
s uzmicanjem hrvatskijeh listova. U uzmi-
canju istakli su se ovi listovi: ,Novi List“
(Senjska Rijeka), ,Hrvatska Kruna“ (Zadar)
i ,Narodna Obrana“ (Osijek).

»Novi List“ pod natpisom: Vladino ma-
slo — donosi ovu značajnu bilješku:

Kako iz Sarajeva javljaju, to je onaj pro-
svjed proti Stadleru, koji je ovih dana obišao
skoro sve naše novinstvo, maslo bosanske vlade,
kojoj su sarajevski Hrvati nasjeli u borbi bo-
sanskih vladinih ličnosti proti Stadleru, sa ko-

jim imaju velikih sukoba osobne naravi, pa bi
ga se htjeli riešiti. Javljaju još, da je ciela ona
afera sa krštenjem muhamedanaca umjetno mon-
tirana bila, da se veći uspjeh poluči.

Mi dosle ob ovoj aferi nismo s naše strane
ni rieči prosborili, ali danas ne ustručavamo
se kazati, da — u koliko su nam onamošnje
prilike i osobe poznate — i mi držimo, da bi
prije odgovarala zbilji ova zadnja versija i to
kažemo po nekim znakovima, koji nisu, da
se u novine meću. Radi toga najbolje je, da se
naše obćinstvo za ovo pokrštavanje muhame-
danaca“ ne ešofira ni pro ni contra, jer je stvar
vrlo mutna, pak se ne zna za koga kestenje iz
vatre vadi, a najmanje vjerovatnosti ima, da ih
vadi za hrvatski narod.

»Hrvatska Kruna“ u br, 28 prenoseći gor-
nju bilješku nadodaje:

Veliku je istinu onomadne napisao ,Novi
List“ kad je upozorio na lakoumnost našega na-
roda, ili bolje recimo njegove »inteligencije“.
Doisto nešto više promišljanja i ozbiljnosti vrlo
bi dobro došlo narodu koji radi lakoumnosti
svoje inteligencije neprestano nasieda.

U br. 27. ,Hrvatska Kruna“ donosi
članak sa potpisom J. B. u obranu Stadlera
i ovu izjavu:

U zadnjem broju ,Hrv. Krune“ izišlo je
glede pokršćivanja muhamedanaca i prosv. Stad-
lera koješta s čim se vlč. zast. Prodan i drugi
prijatelji ovog Lista ni najmanje ne slažu, kako
nas to zamoliše da izjavimo, a ne slažu se, jer
nahode, da nije ni najmanje u interesu naroda,
ako se stvaraju bez. potrebe. nova pitanja,.i
odvraća narodna pozornost ođ glavnih sadašnjih
bitaka za narodnu slobodu i neodvisnost. A pak
nije ni liberalno, ni pravično, da se prigovara
prelazu muslima na katoličku vjeru dok se šuti
na svim linijam o prolazu moslima na t. z.
pravoslavje (1) i prelazu katolika na muhame-
danstvo. (1) Komu pak ide novi spor_megju
katoličima u prilog pitajte ljude oko ,Pester
Lloyda“.

»Narodna Obrana“ donosi iz Sarajeva
članak o Stadleru, u kome se nalazi izmegju
ostaloga :

Hrvatski (1) katolički elemenat sasma se
predao vladi i njezinim krugovima. ... A._može
se reći da sve te hajke na Stadlera dolaze iz
vladinih krugova.

Spomenuta tri hrvatska lista ne mogu
se osumnjičiti, da pišu po upustvima ove ili
one vlade, jer su sva tri u opoziciji i više
ili manje nakloni današnjemu režimu u Bo-
sni i Hercegovini. Kakve su ih pobude ru-
kovodile na uzmicanje, nije lako tačno opre-
dijeliti. Za ,Hrvatsku Krunu“ i ,Narodnu
Obranu“ mogli bi biti mjerodavni klerikalni
motivi, a za ,Novi List“ iskustvo njegova
urednika, koji je prije uregjivao ,Orvenu
Hrvatsku“. Drugi hrvatski listovi, poslije pr-
vijeh ispada. protiv Stadlera, muče osim ,Je-
dinstva“, koje fedele alla consegna di russare
polemiše s ,Narodnom Obranom“, jer da
sumnjiči Hrvate.

Ma kakvi bili povodi uzmicanju, činje-

nica je, da spomenuti listovi otvoreno pišu,
da hajka na Stadlera dolazi iz vladinijeh kra-
gova u Sarajevu. Kad se tomu nadoda, da
se je napadajima na Stadlera pridružila pe-
štanska i bečka štampa, tada je izvor svemu
još jasniji. Ešofiranje pak popa Biankinija u
zajedničkom ministarstvu financija u Beču —
ne treba zaboraviti, da je zajednički ministar
financija Kalaj — u poslu pokrštavanja Mu-
slimanjkinja kruna je ove hrvatske rabote,
kojoj su konci ovako mutni.

Mi smo u prošlom broju kazali prave
motive hrvatskijeh političara i bosanske vlade
i nemamo što nadodati. Te su motive pro-
zreli i sami Muslomani okupiranijeh zemalja.

#

Vrijedno je ovom prilikom istaći drža-

nje hrvatske opozicione štampe prema banu
Khuenu Hedervari i ministru Kalaju. Da