Godina _X]I.

U Dubrovniku 10 Maja 1903.

Broj 19

Cijena lista
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i

Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu Kr, 10

Na pč godine i na četvrt godine
surazmjerno,

Pojedini broj lista 20 para.

JUBROTNIK

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne, vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Sefrankov:na pisma ne pre
maju ge.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris

zlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića

Dort der grosse, starke Mann mit dem
dunklen Bart, der von Silberfiden durehzo-
gen ist.

0, mein sehwarzer Niko Albanese, be-
gehrlieh funkelt dein Auge nach Orden,
Belobungen, nach Ehren,

Du verkaufst dich dafiir. Heute dem,
morgen seinem Gegner!

Du wirst apionieren, liigen, verleumden
fir die Ehren, fir die Orden, fir die
Auszeichnungen !

Gibst Ehre fir Ehran.

ja Paganetti-Hummler
»Aus meiner Welt“.

Takovijeh ima dosta u ovoj nesretnoj
zemlji. To vam je oružje protiv Srba.

Nema napretka bez borbe, a mi Srbi
nikad se na borbu nijesmo potužili, ali nek
bude poštena, dostojna ljudi.

Svi naši politički protivnici nijesu istina
denuncijanti, ali pravom možemo da kažemo,
da su najuspješnije vodili i vode borbu pro-
tiv Srba _na Primorju, 'a naročito na jugu —
lažni denuncijanti.

Koliko god bila žalosna i sramotna ta
pojava za ovu nesretnu zemlju, sa ponosom
Srbi Primorci mogu da doviknu svim svo-
jim protivnicima: , Naša je stvar pravedna
i mora pobijediti, dok su denuncijanti pro-
tiv nas“.

Ko podržava te denuncijante? Zašto oni
postoje? Odakle to zlo?

O tome mi ne ćemo da vodimo računa,
to je stvar naših političkih protivnika, ako
im je do toga stalo da se ne nalaze u istim
redovima s tim gadom ljudskog društva.

Za nas je dovoljno, a tim smo učinili
i svoju dužnost kao gragjani i sinovi ove
zemlje, da iznesemo činjenicu, da je ova
zemlja ili bolje ovo društvo u kome živimo
okuženo denuncijantskom  zarazom. To nek
uzme na znanje čitavo društvo, a u prvom
redu mjerodavni činioci, kojima je povjerena
briga za javnu sigurnost, a onda naši poli-
tički protivnici, da im kod javnog mišljenja
u poštenom svijetu ne bi prionulo što od
sramote, koju društvu ta pojava nanosi, a
koju Srbi na Primorju moraju da plaćaju
svojim životom, slobodom i imanjem.

Mi ćemo Srbi to zlo podnositi onako
isto, kao što smo podnosili osmanlijsko na-
gilje i mletačku inkviziciju, biva, kao ljudi,

Nije ovo prvi put, što dižemo glas pro-
tiv denuncijantske zaraze, e da bi joj na put
stali oni, koji su za to pozvani i koji mogu.
Naša je štampa neprestano nastojala, da dru-
štvo i pozvane upozori na to zlo, koje prijeti
da sasvim sruši temelj sigurnosti i poštenju
društva u kome živimo bez razlike svi. Ali
jalove su te tužbe bile.

Protivnička je štampa nastojala uvijek
da dokaže, da su to izmišljotine, kojih se mi
hvatamo kao pijan plota. Pozvani činioci pra-
vili su se nevješti svemu tome. Valjda je tu
pasivnost zahtijevala politička uvigjavnost ili
»Viši interesi“. Možda će se sad — kad je
pritužilo — kazati, da se nema shodnog na-
čina, da se tome zlu doskoči, da je to jedna
od onih pojava ljudskog društva, kojoj uzroci
leže tako duboko, da ih se ne može otklo-
niti i t. d.

Mi smo uvjereni, da se ovo zlo da vrlo
lako otkloniti, ali treba da vuk ne promijeni
gamo kožu, nego i ćud.

DENUNCIJANTI.

Valjda nema toga, koji će nam s uvje-
renjem prigovoriti, da su denuneijanti u ovim
krajevima, u koliko ih ima, pojedinci, za čija
djela ne možemo praviti odgovornima nego
samo njih. Taj se ljuto vara. Denuncijanstvo
na Primorju ima svoj korijen u politici —
ne Srba — i u samim društvenim prilikama,
koje nijesu Srbi izazvali.

Neka nam priča ko što hoće, mi osta-
jemo pri našoj, da denuncijanstvo u ovim
krajevima ima nešto sistematskog i opštega,
ne individualnog. Rimski su delatores obi-
lježje Neronova vijeka uvijek bili i biće. In-
kvizicija harakterizuje Filipa II ili bolje nje-
gove državnike,

Tako je i kod nas. Naši su se politički
protivnici dali svijesno ili besvijesno zavesti
na odveć sklizavi makijavelizam. Tu je posi-
jano sjeme denuncijanstva, koje sad ragja
svoje plodove. Te plodove neka uživaju oni
te su sijali, samo da im ne presjedne. To je
i izazvalo pokvarenost u ovom društvu, te
nije nikakvo čudo, da se u njemu razvija
ova bolest i da to društvo ne osjeća u sebi
moralne snage i poštenja, dase oslobodi
denuncijantske zaraze. Šta više, čim su veći
uspjesi denuncijanata, tim je veće uživanje
tog pokvarenog i degenerovanog društva.

To je društvo tako propalo, da je uži-
valo u Fabrisovom zatvoru, u izgonu i ka-
znama dubrovačkih gjaka — a to su jedino
direktne posljedice denuncija ili barem onoga
stanja, u koje je denuncijanstvo dovelo mje-
rodavne činioce u ovim krajevima.

Slučaj kapetana Gelpi i Mirka Komne-
novića u Hereegnovome, daju nam najbolje
dokaze ne samo za opstanak političkog de-
nuncijanstva, već i za zamašnost zaraze i za
neopravdano držanje mjerodavnih činilaca.

Tu vidimo, da se do napokon ne štede
ni ljudi, koji su svoju krv za ovu državu
prolijevali, već ih denuncijanti sumnjiče kao
veleizdajnike.

Tu vidimo, da su se
apostoli hristjanske ljubavi,
nuncijanstva.

Vidimo dalje, kako se vreba na čast,
slobodu i egzistenciju političkih protivnika
sredstvom lažnih denuncija. Kako je do toga
došlo? Zar tome uzrok leži jedino u indivi-
dualnosti denuncijanata? — Neosporno je, da su
lažne denuncije izazvale i svojom potrebitom
posljedicom učinile neko raspoloženje kod
mjerodavnih činilaca, koje isključuje potre-
bitu opreznost u takovim slučajevima, te se
mnoga denuncija i suviše olako uzimlje za
gotov novac.

A dokle bismo došli, kad bismo iznijeli
djelovanje denuneija na činovnike? Nema u
Dalmaciji mislimo a ma ni jednog poštenog
činovnika, koji se osjeća sigurnim prema
mogućnosti lažne denuncije, je li samo taj
činovnik srpske narodnosti ili barem ako ne
smatra svojim pozivom rat protiv egzistencije
srpske narodnosti, a živi u kraju, gdje ima
Srba.

Pasivnost, koje se drže prema ovoj
društvenoj bolesti mjerodavni činioci, tako
je velika, da mislimo, da ne ćemo ni najma-
nje pogriješiti, ako toj pasivnosti odredimo

čak  sveštenici,
spustili do de-

jedan dio zasluga za uveličanje i napredo-
vanje denuncijanstva.

To najbolje vidimo iz toga, što je tako
teško iznaći denuncijanta. :

Mirko Komnenović iz Hercegnovoga bio
je oklevetan radi jednog djela, koje ima sva
obilježja veleizdaje, a eto. tri-četiri injeseca
da mu još vlasti nijesu u stanju da kažu,
ko ga je oklevetao. Nije isključena naravno
mogućnost, da će to negda doznati, ali to
će biti za njegovu privatnu upotrebu, jer će
kleveta po svoj prilici zastarjeti.

Eto sad cvate ta poštena trgovina s
tugjom časti, imanjem i slobodom, na ovom
kitnjastom primorju. Sva nastojanja mjero-
davnih činilaca slabo su uspjela, da poštenu
trgovinu u Dalmaciji unaprede. Naprotiv, nji-
hova pasivnost a naročito zauzimanje nekih
novina a la ,OCrvena Hrvatska“ bez sumnje
su stekli neumrlih zasluga za ovu drugu
vrst trgovine, a sva je prilika, da ne će u
tome sustati. Društvo, u kome se je denun-
cijanstvo udomilo i ono koje ga trpi, umijeće
da im bude zahvalno. Našla slika priliku, a
tiaorada za cijelo ne će izostati,

Kako će svršiti — videant consules!

Mi ćemo Srbi svojim putem i dalje.

Makar koliko stradali, zapisaćemo u  raboš

i čekati na — poštenije oružje kod nepri-

jatelja. ;
Iznosimo niže tri slučaja, koja su se

degodila malo ne istodobno s dubrovačkom
velei'zdajničkom aferom.
Slučaj kapetana A. Gelpi.

Pišu iz Herceenovoga:

Kapetanu domobranstva u pensiji A. Gelpi
bila je od vojne vlasti povjerena u septembru
prošle godine uprava stanice golubova listonoša
u Ereegnovome. Na to mjesto natjecao se je i
jedan drugi vojnički pensionirae, prijatelj rimo-
katoličkog nadžupnika A. Ortolani u Ercegno-
vome. Jednog dana, malo poslije tog dogagjaja,
zastade A. Ortolani kapetana ratne mornarice
Hermanna na javnoj pijaci, gdje je pazar u Er-
cegnovome, te stade koriti njega odnosno za-
povjedništvo kotarske obrane u Ercegnovome,
što su kapetanu A. Gelpi povjerili tako važno
mjesto, jer da je A. Gelpi crnogorski špijun, te
stade prijetiti, da će on već naći, ko će to mjesto
oduzeti Gelpi-u. Kapetan Hermann smatrao je
svojom dužnosti, da to prijavi svomu starješini
i to radi više razloga: prije svega jer je — kako
on kaže — smatrao, da su ti prigovori učinjeni
njemu kao zvaničnoj ličnosti; s druge strane
bio je dužan da to prijavi, obzirom na čin radi

kojega je bio okrivljen Gelpi i na svoju dužnost,

da upozori svog starješinu na eventualnu opas-
nost, koja bi za vojne interese nastala u slučaju,
da je Gelpi zbilja kriv. U trećem redu bio je
Hermann kao kamarad dužan, da to prijavi
starješini, da Gelpi uzmogne oprati se od takve
denuncije. Starješina  Hermann-ov naredio je
onda ovome, da stvar saopći kapetanu Gelpi,
a u isto vrijeme prijavi stvar vojnom zapovjed-
ništvu u Zadru, e da bi ovo preduzelo eventu-
alno potrebite korake protiv Gelpi-a.

Kapetan Gelpi na to prijavi čin e. k. dr-
žavnome odvjetniku u Kotoru, e da bi ovo po-
velo istragu protiv nadžupnika A. Ortolani radi
zločina klevete, a u isto vrijeme podnese pod-
redno tužbu e. k. kotarskom sudu u RErcegno-
vome radi uvrijede časti uslijed klevete, za slu-
čaj kad ne bi c. k. državno odvjetništvo našlo,
da se prijavljeno djelo Ortolana dade kvalifiko-
vati kao zločin,

To je bilo u septembru mjesecu prošle
godine.

Državno je odvjetništvo poslje dulje vre-
mena izjavilo, da ne nalazi obilježja zločina, te
je tako stvar data e. k. kotarskom sudu u Er-
cegnovome na rješavanje.

Tek 9 marta 1908 bila je prva rasprava,
na koju je lično pristupio kao tuženi A. Orto-
lani, a kapetana A. Gelpi, kao privatnog tuži-
telja, zastupao je adv. kand. Dr. R. Sardelić.
Raspravu je vodio e. k. kotarski sudac M. Bulat.
Sudnica je bila puna slušalaca, koje je važnost
ove rasprave, obzirom na samu stvar, dovela u
sudnicu.

Tuženi se nije priznao krivim, izjavljujući,
da on nije Hermann-u ni spomenuo riječi »er-
nogorski špijun«, već da je Hermann njega na-
lagao radi nekih razloga. Priznao je, da je pri-
govarao _ Hermann-u radi podjele onog mjesta
Gelpi-u. :

Sudae je na to — na predlog tužitelja —
odgodio raspravu, u svrhu da se presluša Her-
mann-a pod zakletvu i da bude suočen sa tu-
ženim nadžupnikom Ortolani.

Druga se je rasprava držala 17 aprila
1908. Vodio je isti sudac gosp. M. Bulat.

Tuženi nije lično pristupio, već njegov za-
stupnik advokat Mandolfo iz Dubrovnika. Na-
protiv, kapetan je Gelpi lično u uniformi domo-
branskog kapetana pristupio sa svojim zastup-
nikom D.rom R. Sardelićem.

Sudac je otvorio raspravu, na koju bješe
pristupilo još više slušalaca nego Prvi put, tako
da im nije ni bilo mjesta u sudnici.

Sudac je pročitao zapisnik posljednje ras-
prave i na to je zakleo svjedoka Hermann-a,
koji je naročito za to došao iz Pole. U svom
ispitu svjedok je potvrdio sve ono što smo na-
veli o samom činu, kako je bilo, a naročito je
istakao posljedice, koje su mogle snaći kape-
tana Gelpi uslijed te klevete, i svoju dužnost,
da stvar prijavi.

Svjedok je bio ispitan na talijanskom je-
Ziku, koji ne poznaje baš najbolje, te mu je bilo
malo teško izraziti se.

Čim je sudae ispitao svjedoka i zaveo u
zapisnik suštinu njegova svjedočanstva, odmah
se je digao i izrekao presudu, u kojoj je izjavio
svoju nenadležnost, jer da stvar sadrži obilježje
zločina.

Primjećujemo, da zastupnici stranaka ni-
jesu imali vremena, da sucu predlože svoja pi-
tanja za svjedoke.

Obzirom na neke nejasnosti zakona bio je
tužitelj primoran, da podnese priziv protiv te
presude, e da ne bi tako izgubio svoje pravo
na tužbu.

Sad će e. k, okružni sud, da riješi pitanje
nadležnosti.

Nadamo se, da će prizivni sud opet pota-
nje ispitati svjedoka Hermann-a, prije nego što
riješi to pitanje, pošto je to na svaki način
potrebito.

Slučaj Mirka Komnenovića.

G. Mirko Komnenović iz Hereegnovoga
poslao nam je ovu izjavu:

Moj slučaj slijedio je ovako:

Od moje pretpostavljene vojničke vlasti
primih kao oficir u pričuvi, prevodeći na srpski,
slijedeći spis.

* €. K. žandarmerijska postaja u Hereegno-
vome, doznala je i prijavila, da ste Vi prilikom
jednog putovanja sa željeznicom dne 11. Maja
190%, u Nagumaneu izišli iz voza, i tu jednu
grupu Crnogoraca oslovili riječima:

»Vidite kako Austrija gradi ove kasarne,
jer se boji od vas kad počnete odozgor pucati,
a poslije toga da ste im držali predavanje, na
koji način se dižu željezničke šine da vozovi
skrenu s puta.“ —

de