Godina _X]I. U Dubrovniku 10 Maja 1903. Broj 19 Cijena lista Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr, 10 Na pč godine i na četvrt godine surazmjerno, Pojedini broj lista 20 para. JUBROTNIK Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne, vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Sefrankov:na pisma ne pre maju ge. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris zlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića Dort der grosse, starke Mann mit dem dunklen Bart, der von Silberfiden durehzo- gen ist. 0, mein sehwarzer Niko Albanese, be- gehrlieh funkelt dein Auge nach Orden, Belobungen, nach Ehren, Du verkaufst dich dafiir. Heute dem, morgen seinem Gegner! Du wirst apionieren, liigen, verleumden fir die Ehren, fir die Orden, fir die Auszeichnungen ! Gibst Ehre fir Ehran. ja Paganetti-Hummler »Aus meiner Welt“. Takovijeh ima dosta u ovoj nesretnoj zemlji. To vam je oružje protiv Srba. Nema napretka bez borbe, a mi Srbi nikad se na borbu nijesmo potužili, ali nek bude poštena, dostojna ljudi. Svi naši politički protivnici nijesu istina denuncijanti, ali pravom možemo da kažemo, da su najuspješnije vodili i vode borbu pro- tiv Srba _na Primorju, 'a naročito na jugu — lažni denuncijanti. Koliko god bila žalosna i sramotna ta pojava za ovu nesretnu zemlju, sa ponosom Srbi Primorci mogu da doviknu svim svo- jim protivnicima: , Naša je stvar pravedna i mora pobijediti, dok su denuncijanti pro- tiv nas“. Ko podržava te denuncijante? Zašto oni postoje? Odakle to zlo? O tome mi ne ćemo da vodimo računa, to je stvar naših političkih protivnika, ako im je do toga stalo da se ne nalaze u istim redovima s tim gadom ljudskog društva. Za nas je dovoljno, a tim smo učinili i svoju dužnost kao gragjani i sinovi ove zemlje, da iznesemo činjenicu, da je ova zemlja ili bolje ovo društvo u kome živimo okuženo denuncijantskom zarazom. To nek uzme na znanje čitavo društvo, a u prvom redu mjerodavni činioci, kojima je povjerena briga za javnu sigurnost, a onda naši poli- tički protivnici, da im kod javnog mišljenja u poštenom svijetu ne bi prionulo što od sramote, koju društvu ta pojava nanosi, a koju Srbi na Primorju moraju da plaćaju svojim životom, slobodom i imanjem. Mi ćemo Srbi to zlo podnositi onako isto, kao što smo podnosili osmanlijsko na- gilje i mletačku inkviziciju, biva, kao ljudi, Nije ovo prvi put, što dižemo glas pro- tiv denuncijantske zaraze, e da bi joj na put stali oni, koji su za to pozvani i koji mogu. Naša je štampa neprestano nastojala, da dru- štvo i pozvane upozori na to zlo, koje prijeti da sasvim sruši temelj sigurnosti i poštenju društva u kome živimo bez razlike svi. Ali jalove su te tužbe bile. Protivnička je štampa nastojala uvijek da dokaže, da su to izmišljotine, kojih se mi hvatamo kao pijan plota. Pozvani činioci pra- vili su se nevješti svemu tome. Valjda je tu pasivnost zahtijevala politička uvigjavnost ili »Viši interesi“. Možda će se sad — kad je pritužilo — kazati, da se nema shodnog na- čina, da se tome zlu doskoči, da je to jedna od onih pojava ljudskog društva, kojoj uzroci leže tako duboko, da ih se ne može otklo- niti i t. d. Mi smo uvjereni, da se ovo zlo da vrlo lako otkloniti, ali treba da vuk ne promijeni gamo kožu, nego i ćud. DENUNCIJANTI. Valjda nema toga, koji će nam s uvje- renjem prigovoriti, da su denuneijanti u ovim krajevima, u koliko ih ima, pojedinci, za čija djela ne možemo praviti odgovornima nego samo njih. Taj se ljuto vara. Denuncijanstvo na Primorju ima svoj korijen u politici — ne Srba — i u samim društvenim prilikama, koje nijesu Srbi izazvali. Neka nam priča ko što hoće, mi osta- jemo pri našoj, da denuncijanstvo u ovim krajevima ima nešto sistematskog i opštega, ne individualnog. Rimski su delatores obi- lježje Neronova vijeka uvijek bili i biće. In- kvizicija harakterizuje Filipa II ili bolje nje- gove državnike, Tako je i kod nas. Naši su se politički protivnici dali svijesno ili besvijesno zavesti na odveć sklizavi makijavelizam. Tu je posi- jano sjeme denuncijanstva, koje sad ragja svoje plodove. Te plodove neka uživaju oni te su sijali, samo da im ne presjedne. To je i izazvalo pokvarenost u ovom društvu, te nije nikakvo čudo, da se u njemu razvija ova bolest i da to društvo ne osjeća u sebi moralne snage i poštenja, dase oslobodi denuncijantske zaraze. Šta više, čim su veći uspjesi denuncijanata, tim je veće uživanje tog pokvarenog i degenerovanog društva. To je društvo tako propalo, da je uži- valo u Fabrisovom zatvoru, u izgonu i ka- znama dubrovačkih gjaka — a to su jedino direktne posljedice denuncija ili barem onoga stanja, u koje je denuncijanstvo dovelo mje- rodavne činioce u ovim krajevima. Slučaj kapetana Gelpi i Mirka Komne- novića u Hereegnovome, daju nam najbolje dokaze ne samo za opstanak političkog de- nuncijanstva, već i za zamašnost zaraze i za neopravdano držanje mjerodavnih činilaca. Tu vidimo, da se do napokon ne štede ni ljudi, koji su svoju krv za ovu državu prolijevali, već ih denuncijanti sumnjiče kao veleizdajnike. Tu vidimo, da su se apostoli hristjanske ljubavi, nuncijanstva. Vidimo dalje, kako se vreba na čast, slobodu i egzistenciju političkih protivnika sredstvom lažnih denuncija. Kako je do toga došlo? Zar tome uzrok leži jedino u indivi- dualnosti denuncijanata? — Neosporno je, da su lažne denuncije izazvale i svojom potrebitom posljedicom učinile neko raspoloženje kod mjerodavnih činilaca, koje isključuje potre- bitu opreznost u takovim slučajevima, te se mnoga denuncija i suviše olako uzimlje za gotov novac. A dokle bismo došli, kad bismo iznijeli djelovanje denuneija na činovnike? Nema u Dalmaciji mislimo a ma ni jednog poštenog činovnika, koji se osjeća sigurnim prema mogućnosti lažne denuncije, je li samo taj činovnik srpske narodnosti ili barem ako ne smatra svojim pozivom rat protiv egzistencije srpske narodnosti, a živi u kraju, gdje ima Srba. Pasivnost, koje se drže prema ovoj društvenoj bolesti mjerodavni činioci, tako je velika, da mislimo, da ne ćemo ni najma- nje pogriješiti, ako toj pasivnosti odredimo čak sveštenici, spustili do de- jedan dio zasluga za uveličanje i napredo- vanje denuncijanstva. To najbolje vidimo iz toga, što je tako teško iznaći denuncijanta. : Mirko Komnenović iz Hercegnovoga bio je oklevetan radi jednog djela, koje ima sva obilježja veleizdaje, a eto. tri-četiri injeseca da mu još vlasti nijesu u stanju da kažu, ko ga je oklevetao. Nije isključena naravno mogućnost, da će to negda doznati, ali to će biti za njegovu privatnu upotrebu, jer će kleveta po svoj prilici zastarjeti. Eto sad cvate ta poštena trgovina s tugjom časti, imanjem i slobodom, na ovom kitnjastom primorju. Sva nastojanja mjero- davnih činilaca slabo su uspjela, da poštenu trgovinu u Dalmaciji unaprede. Naprotiv, nji- hova pasivnost a naročito zauzimanje nekih novina a la ,OCrvena Hrvatska“ bez sumnje su stekli neumrlih zasluga za ovu drugu vrst trgovine, a sva je prilika, da ne će u tome sustati. Društvo, u kome se je denun- cijanstvo udomilo i ono koje ga trpi, umijeće da im bude zahvalno. Našla slika priliku, a tiaorada za cijelo ne će izostati, Kako će svršiti — videant consules! Mi ćemo Srbi svojim putem i dalje. Makar koliko stradali, zapisaćemo u raboš i čekati na — poštenije oružje kod nepri- jatelja. ; Iznosimo niže tri slučaja, koja su se degodila malo ne istodobno s dubrovačkom velei'zdajničkom aferom. Slučaj kapetana A. Gelpi. Pišu iz Herceenovoga: Kapetanu domobranstva u pensiji A. Gelpi bila je od vojne vlasti povjerena u septembru prošle godine uprava stanice golubova listonoša u Ereegnovome. Na to mjesto natjecao se je i jedan drugi vojnički pensionirae, prijatelj rimo- katoličkog nadžupnika A. Ortolani u Ercegno- vome. Jednog dana, malo poslije tog dogagjaja, zastade A. Ortolani kapetana ratne mornarice Hermanna na javnoj pijaci, gdje je pazar u Er- cegnovome, te stade koriti njega odnosno za- povjedništvo kotarske obrane u Ercegnovome, što su kapetanu A. Gelpi povjerili tako važno mjesto, jer da je A. Gelpi crnogorski špijun, te stade prijetiti, da će on već naći, ko će to mjesto oduzeti Gelpi-u. Kapetan Hermann smatrao je svojom dužnosti, da to prijavi svomu starješini i to radi više razloga: prije svega jer je — kako on kaže — smatrao, da su ti prigovori učinjeni njemu kao zvaničnoj ličnosti; s druge strane bio je dužan da to prijavi, obzirom na čin radi kojega je bio okrivljen Gelpi i na svoju dužnost, da upozori svog starješinu na eventualnu opas- nost, koja bi za vojne interese nastala u slučaju, da je Gelpi zbilja kriv. U trećem redu bio je Hermann kao kamarad dužan, da to prijavi starješini, da Gelpi uzmogne oprati se od takve denuncije. Starješina Hermann-ov naredio je onda ovome, da stvar saopći kapetanu Gelpi, a u isto vrijeme prijavi stvar vojnom zapovjed- ništvu u Zadru, e da bi ovo preduzelo eventu- alno potrebite korake protiv Gelpi-a. Kapetan Gelpi na to prijavi čin e. k. dr- žavnome odvjetniku u Kotoru, e da bi ovo po- velo istragu protiv nadžupnika A. Ortolani radi zločina klevete, a u isto vrijeme podnese pod- redno tužbu e. k. kotarskom sudu u RErcegno- vome radi uvrijede časti uslijed klevete, za slu- čaj kad ne bi c. k. državno odvjetništvo našlo, da se prijavljeno djelo Ortolana dade kvalifiko- vati kao zločin, To je bilo u septembru mjesecu prošle godine. Državno je odvjetništvo poslje dulje vre- mena izjavilo, da ne nalazi obilježja zločina, te je tako stvar data e. k. kotarskom sudu u Er- cegnovome na rješavanje. Tek 9 marta 1908 bila je prva rasprava, na koju je lično pristupio kao tuženi A. Orto- lani, a kapetana A. Gelpi, kao privatnog tuži- telja, zastupao je adv. kand. Dr. R. Sardelić. Raspravu je vodio e. k. kotarski sudac M. Bulat. Sudnica je bila puna slušalaca, koje je važnost ove rasprave, obzirom na samu stvar, dovela u sudnicu. Tuženi se nije priznao krivim, izjavljujući, da on nije Hermann-u ni spomenuo riječi »er- nogorski špijun«, već da je Hermann njega na- lagao radi nekih razloga. Priznao je, da je pri- govarao _ Hermann-u radi podjele onog mjesta Gelpi-u. : Sudae je na to — na predlog tužitelja — odgodio raspravu, u svrhu da se presluša Her- mann-a pod zakletvu i da bude suočen sa tu- ženim nadžupnikom Ortolani. Druga se je rasprava držala 17 aprila 1908. Vodio je isti sudac gosp. M. Bulat. Tuženi nije lično pristupio, već njegov za- stupnik advokat Mandolfo iz Dubrovnika. Na- protiv, kapetan je Gelpi lično u uniformi domo- branskog kapetana pristupio sa svojim zastup- nikom D.rom R. Sardelićem. Sudac je otvorio raspravu, na koju bješe pristupilo još više slušalaca nego Prvi put, tako da im nije ni bilo mjesta u sudnici. Sudac je pročitao zapisnik posljednje ras- prave i na to je zakleo svjedoka Hermann-a, koji je naročito za to došao iz Pole. U svom ispitu svjedok je potvrdio sve ono što smo na- veli o samom činu, kako je bilo, a naročito je istakao posljedice, koje su mogle snaći kape- tana Gelpi uslijed te klevete, i svoju dužnost, da stvar prijavi. Svjedok je bio ispitan na talijanskom je- Ziku, koji ne poznaje baš najbolje, te mu je bilo malo teško izraziti se. Čim je sudae ispitao svjedoka i zaveo u zapisnik suštinu njegova svjedočanstva, odmah se je digao i izrekao presudu, u kojoj je izjavio svoju nenadležnost, jer da stvar sadrži obilježje zločina. Primjećujemo, da zastupnici stranaka ni- jesu imali vremena, da sucu predlože svoja pi- tanja za svjedoke. Obzirom na neke nejasnosti zakona bio je tužitelj primoran, da podnese priziv protiv te presude, e da ne bi tako izgubio svoje pravo na tužbu. Sad će e. k, okružni sud, da riješi pitanje nadležnosti. Nadamo se, da će prizivni sud opet pota- nje ispitati svjedoka Hermann-a, prije nego što riješi to pitanje, pošto je to na svaki način potrebito. Slučaj Mirka Komnenovića. G. Mirko Komnenović iz Hereegnovoga poslao nam je ovu izjavu: Moj slučaj slijedio je ovako: Od moje pretpostavljene vojničke vlasti primih kao oficir u pričuvi, prevodeći na srpski, slijedeći spis. * €. K. žandarmerijska postaja u Hereegno- vome, doznala je i prijavila, da ste Vi prilikom jednog putovanja sa željeznicom dne 11. Maja 190%, u Nagumaneu izišli iz voza, i tu jednu grupu Crnogoraca oslovili riječima: »Vidite kako Austrija gradi ove kasarne, jer se boji od vas kad počnete odozgor pucati, a poslije toga da ste im držali predavanje, na koji način se dižu željezničke šine da vozovi skrenu s puta.“ — de