Godina XII.

Broj 33

'

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu Soru na go.
dinu Kruna 12, x

Za sve ostale. zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Za Vubrovnik na godinu Kr, 10

Na pč godine 1 na Četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

U. Dubrovniku 15 Avgusta 1903

[

IVNIK

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 psra.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovana pisma ne pri-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris
u

PIJO X?

: Nakon trodnevnog konklava u Vatikanu,
koji Je možebit najstroži, a, van sumnje,
najbrojniji u istoriji Orkve, Sveti je Kolegij

izabrao vidljivu glavu Universalne Crkve,

nasljednika blagopokojnome Lavu XII. Ka-
nonska većina od dvije trećine glasova izja-
snila se za kardinala Josipa Sarto, mletač-
koga patrijarha — Patriareha Venetiarum,
Primas Dalmatiae kako se zove u orkvenijem
spisima — koji je nadjenuo sebi ime Pija!

Josip Sarto rodio se 2, junija god. 1835.
u Riese, u dijecezi Treviso, od vrlo skrom-
nih roditelja. Novi je papa, dakle, Mlečić —
»Veneto“ ne ,Veneziano“ — jer se rodio
na teritoriju bivše mletačke republike, u
poznijoj mletačkoj provinciji (Provincia di
Venezia). Osnovne je nauke svršio u rodnom
mjestu, pak ih je nastavio u kolegiju u (Ca-
stelfranco (u Mletačkom), gdje mladi Sarto
pokaza vanredne sposobnosti uma u svim
granama znanja. Riješivši se za sveštenički
čin, uljeze u Padovansko sjemenište, zapopi
se u Castelfranco gdje ga rukopoloži Trevi-
ški biskup Farina i postade paroh u varo-
šici Tombola, otkuda god. 1867. bi premje-
šten u Salzano. Zbog velike revnosti u služ-
bi crkve bi naskoro naimenovan kanonikom
Treviške stone crkve i kao takav primi duž-
nost upravitelja biskupskog sjemeništa, raz-
vijajući ogromnu djelateljnost i neobičnu rev-
nost udruženu sa visokim znanjem i mirnom,
ali energičnom _ prirodom. Obrativši na ka.
nonika Sarta osobitu svoju pažnju, Papa Lav
XIII. naimenova ga Mantovanskim biskupom
god. 1884. Pokojni visokoumni kardinal Pa-
roochi, rodom iz Mantove i koji je samo
dvije godine stariji bio od Sarta, posveti ga
u Rimu za biskupa. Na toj važnoj biskupskoj
stolici Sarto se naročito posveti pridizanju i
utvrgjivanju svešteničkoga duha i sveštenič-
kih nauka. Osnova katolička društva, sazva
mnogobrojne kongrese, proslavi svečano sto-
ljetnice Svetoga Anselma i Svetoga Luigja
Gonzage, koji bješe  Mantovanac, i obrati
pažnju pokojnoga pape i cijele katoličke Ita-
lije na duboko svoje poznavanje svih  ve-
likih društvenih i vjerskih Pitanja sad minu-
log vijeka.

Lav XIII. u konsistoriju_ od 12. juna
1893. naimenova Mantovanskog biskupa kar-
dinalom sa titulom S. Bernardi ad Thermas,
a tri dana poslije kardinal Sarto bi premje-
šten na mletačku patrijaršijsku stolicu ispraž-
njenu smrću kardinala Dominika Agostina.
Ispunjaše se, dakle, deseta godina otkada
Sarto sjede na istorijski toli slavnu stolicu
Svetoga Lovrijenca Gjustinijana, deset godina

što je Sarto vršio tu uzvišenu arhiepiskopsku“

dužnost na opšte zadovoljstvo mletačkoga
puka i na osobiti ugled Orkve.

Iz ovijeh zbijenijeh biografskijeh crta o
novome Papi, koji je u svim ozbiljnim rim-
skim krugovima bio odavna držan za papa-
biligsimo, možemo već izvesti značaj ovoga
izbora i donekle prognozu pontifikata Pija X.

Značajno je prije svega da nije izabran
za papu kardinal ,di Curia“ t. j. da nije
izabran jedan od onijeh kardinala koji na-
stavaju u samome Rimu i koji, uslijed te re-
sidencije sačinjavaju uži kolegij Sv. Oca. A
kad je imao pasti izbor na jednog — da-
kako talijanskog — kardinala izvan Rima,
opet je vrlo značajno da je Sv. Kolegij iza-
brao baš takvoga kardinala, koji nije nikad
po službenoj dužnosti bio izvan Italije,  dru-
gijem riječima. koji nije bio u papskoj diplo-
matskoj slučbi.

Mi ne možemo da ugjemo u ovoj dale-
čini od Rima u istorijat konklava (ako je,
uopće, takav istorijat moguć kako je, done-
kle, bio za konklav Lava XIII.) ni u pobude

*) Ovaj je članak kasno stigao za prošli broj. Razumije
se samo po sebi, da je u njemu pisac izrazio svoje mi-
šljenje. — Ured. ,Dubrovnika“,

Kzlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića

koje su rukovodile Sv. Kolegij da izabere
baš kardinala Sarta u ovo vrijeme tako va-
žno i, možemo reći, odsudno za odnose Sv.
Stolice sa inostranim državama, naročito sa
Francuskom.

Ali nam se čini da ne ćemo mnogo po-
griješiti, ako Sartov izbor pripišemo u prvom

litiku Vatikana izmegju kardinala veliko-iz-
bornika, kakvi su van sumnje bili Rampolla,
Serafino Vannutelli i Oreglia, a zatijem jakoj
struji netalijanskijeh kardinal4 koji su htjeli
podići na Petrovu stolicu uglednog sveštenika,
revnosnog pastira, ali naročito čovjeka bez
političke prošlosti t. j. takvoga, koji se ni u
čemu nije istakao, niti — neka nam ova
riječ. bude bez zamjere dozvoljena —  kom-
promitovao sa političkim programom Lava
XII. Malo manje internacijonalne politike i
diplomatizovanja, a jako staranje za Univer-
salnu Orkvu, biva za širenje i utvrgjivanje
Vjere, za podizanje intelektualnoga stepena
katoličkoga klira, za sve to jače odvojavanje

vjere od politike i — za uspostavljenje sno-
šljivijeh odnosa sa ujedinjenom Italijom. Ovo
je, po našemu mišljenju, veliki značaj izbora
onoga kardinala koji je sebi nadjenuo ime:
Pius, ne doista u zadnjoj misli da nastavi
gdje je smrt prekinula slavni, ali ratoborni
pontifikat Pija IX.

Papu aristokratu nasljegjuje papa de-
mokrata, u potpunom i lijepom smislu ove
riječi, papu diplomatu nasljegjuje papa nedi-
plomata, a, što je vrlo odsutno za budućnost,
Lava XIII. zamjenjuje u Vatikanu čovjek koji
je vršio biskupsku funkciju na teritoriju i u
gradu zdje i sama Sv. Stolica priznaje legi-
timnost vlasti kralja talijanskoga. Dok n. pr.
bolonjski nadbiskup kardinal Svampa ili an-
konski biskup kardinal Manara gledaju u
talijanskome kralju uzurpatora papske države,
kardinal je Sarto priznavao u Mlecima tali-
janskog vladara, odavao mu dužne počasti i
općio sa pokojnim i sa sadašnjim kraljem
obično i gotovo prijateljski. Pisac je ovijeh
redaka o tragu četiri mjeseca prisustvovao
susretaju  kardinala-patrijarhe sa Conte di
Torino, rogjakom kralja Viktora Humanuila
UI, kad je onaj u Mlecima, kao kraljev za-
stupnik, prisustvovao svečanom polaganju
kamena temeljea za novi Campanile Sv. Mar-
ka. Tom prigodom sastadoše se pod istim
šatorom Savojski prine, kardinal Sarto, tali-
janski ministar prosvjete Nasi i francuski
winistar_ prosvjete Chaumić. Tamo, u sjenu
veličanstvene bazilike, sred talijanskih  tro-
ybojnica koje slavno lepršahu u vedrom april-
Skom vazduhu, kardinal se srdačno rukova
sa Turinskim grafom i izgovori besjedu u
kojoj ljubav k vjeri nerazdvojnu od mletačke
istorije slavljaše udruženu sa ljubavlju k o-
tadžbini. Ono bijahu mirni i sretni časovi u
životu poznijega Pape Pija X.! Dugo ga gle-
dasmo kad se, po svršenom činu, izmegju
dva reda talijanskih vojnika koji mu odava-
hu počasti, zaputi u ervenom plaštu k svojoj
residenciji i mine kraj skale dei Giganti kao
da ide u pohode duždu u Palazzo Ducale! I
evo četiri mjeseca nakon te vizije, koja živo
sjećaše na Karpačove besmrtne slike, na Pe-
trovu stolicu sjede taj isti , Veneto“ sto i
pedeset godina nakon mletačkog vlastelina
Rezzonico, pape Klementa XIII!

Papa, čija je funkcija po svojoj prirodi
universalna, ne treba, dakako, da se sjeti
što je kao mletački patrijarla radio i mislio.
Ali je, ipak, za sve prijatelje sporazuma Va-
tikana_ s Italijom dobar znak stupanje na
papski prijesi0 ovoga čovjeka koji je daleko
od rimskoga vazduha toliko godina sa SVOgu
dvora pio slap mletačkih laguna i slušao
glas jake Venecije kako se, u italskom je-
dinstvu, sprema na nove podvige i na pro-
strane prekomorske osnove.

Novi će papa imati u potpunoj slobodi

duha da bira politički pravac prema ino-

redu ukrštavanju suprotivnih pogleda na po- :

stranim silama i za taj će pravac biti sim-
ptomatičan izbor novog Državnog Sekretara.
lioće li se povratiti na upravu moćni i umni
sestnaestogodišnji Sekretar Lava XIII.? Ili će
na njegovo mjesto pozvan biti energični, de-
imokratski kardinal Antonio Agliardi, bivši
apoštolski izaslanik u Indijama, bivši nuncij
u Monaku i Beču, prijatelj našega naroda,
državnik koji će jakobinskoj francuskoj vladi
progovoriti nedvomisleno, jako i odrješito?
Ne znamo. Ali ko god bio budući državni ge-
kretar Pija X., novi će papa u unutrašnjem
organizmu Orkve postojano razvijati mladi,
reorganizatorni duh Lava XIIL i obratiće,
sva je prilika, još jaču pažnju negu li slav-
ni mu predšastnik na evangjeoski duh sve-
štenstva u pojedinim oblastima katoličke er-
kve. I da će to tako biti, dosta je pogle-
dati ga.

Pijo X. nema ništa od fine, aristokrat-
ske, salonske siluete Lava XIII. koja je niže
Sveštenstvo možebit malo udaljavala od sebe.
Krupan, okrugla lica, debela i kratka nosa,
plavijeh, iskrenijeh očiju, sva njegova spolja-
šnost podsjeća na pučku stihiju iz koje je
izašao. Čovjek tad pomisli i nehotice na
Skromnog treviškog kanonika. Ali kad kar-
dinal Sarto u pontifikalskoj odeždi pristupaše
Olaru — a pisac ovijeh redaka često ga je
tako vidio u Svetome Marku — njegovo bi-
skupsko držanje, dirljiva skrušenost kojom
izricaše Confiteor, geste pune dostojanstva i
mira, intonacija jakog mu glasa, sve odavaše

«čovjeka. ad majora natus, čovjeka koji po

stopama  Hristovijem stupa u neprekidnom
unutrašnjem duhovnom usavršavanju i koji
visoko osjeća težinu svog pastirskog po-
slanstva.

Izbor je, dakle, Sv. Kolegija vrlo oprav-
dan i vrlo značajan. Katolički se svijet može
pravom nadati da će šezdesetosmogodišnji
Pijo X. mudro i sretno upravljati mističnom
lagjom Crkve i da će sa Petrove stolice na-
staviti i proširiti rad Lava XIII. u shvatanju
potreba novijeh, sudbonosnijeh vremena.

Pijovo pak držanje prema“ slavenskome
svijetu, a naročito prema balkanskijem naro-
dima koji će svoju presudu da čuju o ovom
XX. vijeku, biće dobra diagnoza za prostra-
nost duha i za širinu pogledi novog prvo-
sveštenika katoličke erkve.

Vukšin-Šipak,
na Preobraženje. BV

m mi
u
flemoxparnja H OMJAJUHA.

Io negnm ce je nosnnama noue1o skuBo pao
UPAB.BATH O OMJAZUHCKOj cKyulIITEHH, TE ĆA HMAJA
Gara y Kapzopnuma upnukom nogusawa Bpano-
Ba cnomenuka, Ilovezo ce je uax rosoparu o mpo-
rpamy Te eKyumrame u sazasura y nojegunocru,
a uuje ce gogupay/o najrzaBunie marame, 6aBa na
Kojoj e ce ocHoBu Teme;BHTH esuio casuBarse,
Koja ke je enememar cauugasaru. Ilo onome mro
ce je go cana namncajo, npnje 6a_ce pekao, za he
To Guru ckyamrana akagemcke omjanane. Ma mu-
ezamMo, xa 6 Tanosa ocuoBa, da kojoj 6u ce mma-
ma nouera opranusanuja omjague u wesuu pag,
una cacsum yeka, Ilomuosno ame axazemcka omaa-
Auna nema cmuea y mMJajux uapoga, kog kojax
ce mornyua nmojjena paga ue moe cnpoBecru, a
oco6uTo y omnaganu. Moxe 6ura jegano roBopa o
3a1ATEy, O Kpyry djezosama male u erapnje re-
nepanaje, :

liujenuru omJajuny, To suaua ersaparu om/a-
AuHy upsora u Apyrora peja, zake NocraB;zaru
HeKe HeIpupolue rpannie, koje ća og jegue Kom-
NaKTH& GaJAHTE CTBOpHJOE nBuje ueTE: jeguy c Be-
ium gpasuma na yrzeg u gocrojanerBo; npyry e
Mau, u ako je nyxaocr m sazalia, a mo namem
MENILbEy, H CnocoćuocT jezuux u apyrux jenuaka.
A Ko nma jeguake nyoauocra u cnoco6uocTu, 1o-
rauuo je ga uma u npasa nora.

Ty smamennry omzaguueky akuajy TpećaJo
u noveru ca mupe ocnoBe, 6 unero NEeMOKPATCKE.
Ty Tpeća ga esa emojesu omzonuae 6yxy jeguako
BACTYIIJBEHH.

'

Bezuxe sagahie, «uporna uarama Hapoja mory
ce e yeujexom pnjemasarn jegudo omga, kaz ce
BA4My HA ZeMOKDATCKOM HPHBIHIY.

Hemorparnja, koja je y gesernaeerome Buje-
Ky 3074 la UpeuGpaxaBa ByngeKo upyIiT80 y &yJ-
TYPHOM H NOJHTHSKOM NOTJENy, y NBAJeCeTOM BH-
jeky rpeća ga upeorme maxa u ga caeBam paeEp-
er ca upeoerajam saerapjezam zpymrseuam 067a-
numa H ga uasojmra noruyay emannunanujy oBa-
jex gpymrBemax ezojeBa.

Yjeguwemy cpueky OMJA/UHY WeKA BEJHKH
BANATAK: EYATYPHH H NOJIHTA4EH; HHIITA MAH OZ
OHora, Te je maa ga neuyau wemauxa u uTajmu-
jaseka omlazana upomzora sajeka, Am za opreka
OMJAZuHA NpHeTyNu CUpeMmHa Hu cHasxda  maBpile-
By BoZuKe muonje, Tpeća za y woj jeguom saBza-
Ha MANIUBOO, Za OMJAJAHAN Ha BEZBKOj MKOJH H
OMJaJuHAN pauHe mory y jegaakoj mjepu za cny-
Ke Hapozuom uzeazy. H Tako lie ce jeguuo molin,
6uBa na nagexy jegnakocTu, O%HBOTBOPHTH KpUCTA-
zusanuja eBujex omJlaguacKux eHara, Koja je r7aB-
HH yCZOB yenjemua paza.

> V panunugum u cezaueum ozojesuma opneke

 OMJAJUHE — a ga m ne cmomumwemo cBeliennke u

YIHTee — Ty NouuBa enara, kojy Tpeća ga upne
Taj BOJIBEH OMJIAABHCKH NOKpeT.

Kag je enasan Manumu pasBno 3a€TaBy ga
6op6y arazaj a upenopoja, om je majsame
nozarao eBoje nage y nrazmjaneky nemogparajy ;
eroB je BEZHKH ZyX y Oj Bu/uo skasu H3BOP, H8
Kor he uorelia 6yjana um euara, Koja je umaza za
OCTBADH BABJeTHy MWCAO TAJHjAHCKOT HapojaA.

Mapke a bećez mamu CY y paguaugum c7r0-
jeBuma neupecymuo Bpezo enare, koja lie za up.-
oGpa3a wemaugo ApyimTBo, Ty rpeća gaze oxa-
Bjera ome norajane eaze, koje he jeguor nana 6u-
TH Kpelika m emaskaa Jernja sa mapoguy mucao.

CasBaTu eKyImTuEy axageuncxe omaa une era-
jazo 6u y ogpenu ca camum pazom ekynmrane. Jep
AKO Ce Ha Toj CKylmiTBAH 1opeg nozaTuakora mwa
JrJaBHTa m eKomomeka uporpam. weroso lie ce us-
BpilaBae zo6pum zujezom nosjepara numa,
yduTepumMa, pagannuma u cezanuma. Ogu lie 6aru
weroBa naj java nozyra. Ila Kag um ce uma naTu
TA BOJIHKA /Y2KHOCT, 34MTO za He CAZOBEMO H IBEX,
ZAMITO a M oOmu He 6yany umunonu y ersapawy
Tora_up rpama? Omzrajuueka gemogparuja uma y
UpOTEBHOM  CZyuajy ueocmopuo npaBo za nogurae
6Boj rzae: nil de nobis sine nobis!

Ypom Tpojanonuh
UPaBHuK.

CTRCAA
Kronika.

»Jadranu“.

Odavna smo opazili, da je statistika sla-
ba strana mnogijeh političara u Hrvata i
Srba. Oni ragje zamjenjuju statistiku kulama
u vazduhu i krilatijem riječima.

Omjer, koji smo u pretprošlom broju
na ovom mjestu u = brojkama naveli
(800,000 : 300.000), da  pobijemo tvrdnju
»Hrvatske Krune“ i drugova, po kojoj bi
Srbi radili i govorili: ,što je tvoje, to je
tvoje i moje; a što je moje, to je samo mo-
je“, zbunio je ,Jadran“, koji sada sofistički
kuša da oslabi govor brojaka.

Mi smo kazali, da u Hrvatskoj, Slavo-
niji i Dalmaciji ima 800.000 Srba. Na to
nam ,Jadran“ poručuje, da umjetno stvara-
mo samopouzdanje u srpstvo, a sam veli, da
u banovini ima preko 600.000 pravoslavnih,
a da u Dalmaciji nema 100.000 Srba.

Uzmimo statistiku u ruke.

U Hrvatskoj i Slavoniji ima 2,411.132
stanovnika, od ovijeh je 26% pravoslavnih,
U Dalmaciji ima 591.597 stanovnika, od ovi-
jes 155% pravoslavnih. Dakle, samijeh Srba
pravoslavnijeh ima preko 700.000. Ima pak
katolika i drugijeh elemenata, koji drže sa
Srbima i Srbima se priznavaju, te nije nika-
kvo umjetno stvaranje, kad napišemo, da u
Trojednici ima 800.000 Srba.

U Bosni i Hercegovini ima po popisu
od g. 1895. Srba pravoslavnih 678.246, mu-
slomana 548.632 i katolika 334.142. Što ge