Godina XII. Broj 40, Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 . Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. f i Za svo ostale zemlj ije na godinu franaka 15 u zlatu. de Za Dubrovnik na godinu Kr, 10 Na pč godine 1 na četvrt godine surazmjerno, Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 4 Oktobra 1903 JOAO Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovniku Dopisi se šalju uredništvu. Bukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi, Befrankovana pisma ne pri maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. Izlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Sjedinjenje. Dubrovnik, 2 oktobra. Poslije srpske skupštine u Spljetu i po- slije objavljenoga programa, čulo se je hr- vatskijeh prigovora, izmegju kojijeh je i o- Vaj: zašto se Srpska narodna stranka na Pri- morju nije bez ikakvijeh ograda izjavila za sjedinjenje s Hrvatskom i Slavonijom. Ti su Prigovori neumjesni i može se protiv njih izni- jeti više razloga, od kojijeh ćemo samo neke spomenuti. Najprvo, čini nam ge, da pisci onijeh prigovora ili nijesu razumjeli ili ne će da razumiju onu tačku našega programa, koja se bavi sjedinjenjem. Iz te tačke vidi ge ja- sno, da srpska narodna stranka na Primorju nije u načelu protivna sjedinjenju Dalmacije, Dubrovnika i Boke Kotorske sa zemljama, u kojijem živu Srbi i Hrvati na temelju narod- noga načela. Što više, u programu je spo- menuta Hrvatska i Slavonija. Ali, kao što je prije bilo, a možda i sada ima hrvatskijeh stranaka, koje su sađa zbog političkijeh ra- zloga protivne sjedinjenju, zašto bise to isto Srbima upisivalo u grijeh ? Pri stvaranju one tačke u programu, Srpska narodna stranka uzela je u obzir. sve političke, kulturne i e- konomske prilike kraljevina. Hrvatske i Slu- vonije, i premda te prilike nijesu ni najma- nje za Srbe primamljive, ipak so ona nije bijela ogriješiti o. .narodno načelo, koje još i danas pokreće.narode u Evropi, e da joj se ne predbaci, “da: je protunarodna i nedoslje- dna. Ovo kao' du je kritičarima našega pro- . grama izbjeglo iz vida. Njima je zapelo za oko samo ono, gdje se veli, da je srpska na- rodna stranka sada protivna sjedinjenju iz političkijeh razloga. U komentaru našega pro- grama, naveli smo te razloge, biva, dosa- dašnju hrvatsku politiku i potčinjenost Srba. Odstranjenjem ovijeh dviju prepona pada i ono naše sada. + O poičinjenosti Srb4 ne treba da govo- rimo, jer su, nadamo se, sad svijesni Hrvati o tome uvjereni. Što se tiče dosadašnje, pa i sadašnje, hrvatske politike, mi ćemo u kratko kazati naše mišljenje. Sve hrvatske opozicio- nalne stranke stoje na stanovištu programa od g. 1894. Taj je program prava negacija srp- skoga imena. Još više. Danas se podiže glas od hrvatske čiste stranke prava u Dalmaciji, da se i taj program podvrgne reviziji, i da . se pobiju granice hrvatstva na Bojani i Drini. Možda će nam se prigovoriti, da to nije oz- biljno, da tako ne misle ozbiljni Hrvati, ali ipak još uvijek ostaje program od g. 1894, ioni Hrvati, koji hoće sloge sa Srbima, ni- jesu se ni do danas izrazili, što misle o to- me programu, i da li na temelju toga pro- grama Srbe pozivlju u slogu. To bi trebalo jednom razbistriti, jer mislimo, da nema ni jednoga Hrvata, koji pomišlja, da je sloga Srba i Hrvata moguća na temelju programa od g. 1894. Ovoliko, što se tiče hrvatske o- pozicione politike. S politikom hrvatske vla- dine stranke Srbi na Primorju ne mogu se takogje složiti, jer je ona suviše magjaron- ska i jer je jedna od nosilaca današnjega su- stava nepoćudnog za Srbe i ostale Slavene u unutrašnjoj i spoljnoj politici. Ovi su razlozi tako jaki, da se čudimo kritičarima našega programa, da su nam išta mogli prigovoriti u pogledu one tačke o sje- dinjenju. Da smo sasvijem neraspoloženi pre- ma Hrvatima, mogli bismo upotrijebiti druge jake argumente iz hrvatskijeh izvora i mate- matički dokazati, da današnja Hrvatska i Sla- Vonija mije u stanju ni da se uspješno brani, a kamo li da druge oko sebe okuplja. Treba samo jednom proputovati Hrvatskom i Sla- vonijom, pa se uvjeriti, da je tamo sve u najvećoj wjeri tako infiltrovano tugjinštinom, da pripojenje Da!macije, Dubrovnika i Boke Kotorske ne bi bilo ni od kakve stvarne ko- risti ni jednoj ni drugoj strani. Za ovu našu tvrdnju neka posluži izborna Statistika, koju je jedan ,Obzoroy“ saradnik izradio na-o- snovi popisa od g. 1890., za koji popis ,No- vi Srbobran“ veli, da nije u svemu ispravan, osobito što se Srba tiče. Po toj statistici ima u Hrvatskoj i Sla- voniji 88 izbornijeh kotara, i saradnik ,Ob- zorov“, izračunao je: Od tijeh kotara 38 mo- glo bi ih biti sigurno Hrvatima; 12 ih je Približno sigurno, jer u njima nijesu Hrvati u apsolutnoj većini; u 15 kotara Srbi su u apsolutnoj većini; u 7 kotara složni Srbi i Hrvati mogli bi se oprijeti tugjinštini; u 16 kotara narodna volja ne može da dogje do svoga prava, jer je činovništvo sa tugjinski- jem elementima u većini; u ovu Skupinu spa- daju i dva izborna kotara u Zagrebu. Ovo je račun saradnika ,Obzorova“, a sada čujmo, što veli o istoj stvari , Novi Srbobran“: Brojevi, za koje se prije može reći da su Pristrani na našu štetu, nego na našu korist, kazuju nam, da od 88 izbornih kotara ima njih 20 s apsolutnom većinom srpskom. Dalje ima 18 kotara, u kojima ima preko 25" srpskoga naroda, a u nekima od ovih su Srbi sa svim blizu polovine i sačinjavaju relativnu većinu. U 14 kotara ima preko 10%, Srba, a samo je 15 kotara, u kojima Srba nema. Od onih prvih 20 kotara ima ih pet: Go- Spić, Gračac, Srb, Udbina i Korenica, u kojima je zbog velikog broja zavisnih glasova teško voditi izbornu borbu, i još teže pobijediti u njoj. Ali svakako ostaje još 15 kotara s potpuno ne- zavisnom srpskom većinom. Ovi brojevi znače, da u 15 kotara Srbi mogu sami svojom snagom izabrati svoje narodne poslanike, u 18 drugih kotara njihova je riječ odlučna, a i u onih 14 ona je od vrlo velike vrijednosti. Prema ovim brojevima stoji nesumnjiva činjenica, da se srp- ski glas mora čuti i uvažiti u 52 izborna ko- tara, t.j. u većem dijelu zemlje, Gornja izborna statistika navela je D.ra O., da u karlovačkom ,Svijetlu“, hrvatskom listu, napiše ove značajne retke: Kako rekosmo, ovo je izborna statistika, ali kud i kamo bi ta statistika bila po naše narodne odnose žalostnija, kada bi se preniela na narodno polje, na kulturna i industrijalna pregnuća, u gospodarstvo, na posjedovne pro- mjene, na obrtnička i trgovinska poduzeća. Ta- da bi se tek vidjelo, kako smo mi maleni i ne- znatni, a kako se tugjinština rapidno razvija na svih tih poljih i kako nas potiskava, dapače, kako nas je u nekojih gradovih iztisnula i ugu- šila. Ovo nije šovenska tendencija, ovo je naša skroz opravdana zabrinutost. Ta svakomu po- jedincu slobodno je nastojati, da si osigura svoj obstanak, a zakon ga tišti, da mu drugi neu- grabi niti imetak, niti život. Pa valjda ima i svaki narod takovo pravo, da uznastoji, kako li će se očuvati, da svoj obstanak obezbiedi i da se obrani od tudjinske najezde. : Pa kada bi se statistika našega narodnoga kulturnoga i privrednoga nazadovanja tako sa- stavila, kako je predočio revni ,Obzorov“ na- prednjak, to bi bila doista statistika nerada i nemara naše inteligencije, hrvatsko inteligen- cije. Ta za Boga, zar to nije upravo žalostno, kamo je u narodnom pogledu došla Slavonija, kamo li su došli Osiek, Varaždin pa i Zagreb, taj centar Hrvatske? .,.., = za = =a : čio u * Ovijem riječima suvišan je svaki komentar, Kad jedna politička stranka prihvata odlu- ke, koje zasijeeaju u najbitnije interese ze- milje, treba da uzme u obzir sve prilike, pa da ih tačno i strogo ocijeni. Kad bi ge po toj mjeri sudilo o prilikama u Hrvatskoj i Slavoniji, i kad bi ge sve pretreslo, kao što je to dijelom uradio saradnik »Obzorov“ i Dr. C. u ,Svijetlu“, moglo bi se doći i do drukčijega zaključka nego što je ona tačka o sjedinjenju u našem programu. Ali je srpsku narodnu stranku na-skupštini u Splje- tu vodilo narodno načelo i narodna misao, pa se je za to i izjavila u načelu za sje- dinjenje, ali pod uslovom, da se odstrane oni politički razlozi, radi kojijeh je za sada tomu sjedinjenju protivna. Na ostale prigovore kritičara našega pro- grama odgovorićemo u narednom broju. Cecrpe Cpnrume! Cpuegu uapog u epnego meme me y eycper CBC TEXHM U TOM panuma. Tae Bu, koju ce ms NOTJAGCHEX CpOeKUX NOKpajana, kzacnune Mahie- Zvudje u Crape_Cp6uje . CYGTHSKY, € gama na gad ey ovajnujn; mag cpnegum gomosama pasBsuTJa0 ce 6ujec m yokac; cpnego je oruinTe Pa3sopeno ; cpueka eBerama oćemliamliema; epueka Majka u ceeTpa ocpamoliena. u xpamuremu uo6njenu = 36jerosn ey Dynu nejauu, m maxoB nacak joni će Huje KocHyo muzocruse Espone, azu je 6ap nonpo no Huć, za nae pas6ygu ua TemKora cua, ua onora ena, Kojam camo 6onecuug eiaBa. Axo emo €&e ma Hy nocezibem qucy pas- GyAuu, ako emo ce upu6pazu, ako emo uojmau eBojy Ay%&HOCT H CBH KAO HApOJ u CBaKO KAO NO- jegunan. osga je Bpujeme ga ce pacuopenumo, Te da €6 y ganom TpeHyrky nahemo cBak ma com mjeery. — A name je mjeero, ceeTpe Cpugnie, za rJaguora maxpanumo, rozora ogjenemo, yusnjeme- Hora yrjemaMo u ga pane sagoćuBene na Gojnome 4O.by 84 cpuegy C1069gy u3sugamo GC Tora emo ve ceerpe Cpugume u ca6pane y jeguo K0I0, KOJIO uenpoćojuo u nepasneojno, Koo UBPCTU Besano e- BOM U BOJBOM, a u mu Cpukuge majkć u CeeTpe UOHCCČMO AMO CBOje Ay2kuOCTU Npema eBome ua- pPOAy, € Tora OMO u oGpasosaze ,Kozo OCpnexux CeeTapa“ a ca 8a]aTKOM: ra 2 ,Mopazno u marepnjazuo uoruona- rame esoje 6pale m ceerapa m3 NoTJadenmux Kpa- jesa epuekux, koja ey yenujeg erazuux HEepegoBHux upulska y Tum xpajesuma ua ceerpuueky momoli yuylieua, K40 H NO/pxKABAKE HP NOTNOMITAIBE eBaKe TeXIbe H NOJBura ša oemo6oljewe CpnerBa. Osaj he sagaTak ApymrBo noerasaBara : a) uornomaramem onux epnegnx Nnopoguna m ne- jagu, koja mog Temkom 6op6om u som y neoc7o- 6oljenum gpajesuma mary6e Xpanureze, uu kojuma će yaumTu gom H Oreniure; 6) moraomarame 6jerynana u muxoBux NOpogui1, KOJE NOTPAXKE CRNONHIITA ma 3em /buuiTy Kpae- sune Cpćuje; : B) 6purom o Bacnuramy njene na 31p06enux Cpuekux nogpajana ; Y) oTsapamem gypceBa, y gojuma 6m ce cnpe- MAE MAZOCTEBE ceeTpe (uygue u Bnzapke), Koje Gu y eczmyuajy morpeće momorze eojoj 6paliu y 6op6u. Cecrpe Cpakune! Iorenare y oBo Koo, upaćepnre ce, npuao- pure u oGaBujectare cBe cecrpe 6Boj», na nae je BuNIe, ga 6MO €Be Ty, ga na jegda ne ngocrane na OBOM BOJHBKOM 11007, Ha BEJEKOj AyaHOCTU CpneKe majke, Kliepu mn eecrpe, nyaenoeru, kojy je epmekoj ceeTpu oGmwexuna jom Kocosena njemojna Ilo- TeNHTe, CPIICKE CECTDE, y KOJIO, yanmnre ce y uJan- eTBO, ogBajajre o cBora Bpemena H OZ CBora p- METKA HAjMARH ZWO, OHOJNKO, KOJIHKO MOsKETE H KOJHKEO XOleTe, Te ga yuumumo n mu eBoje, Te ga uoHeceMmo m mu esoj guo nyauocTa Ipema eBo- Me Hapony. , Buorpag, 24. asryera 1908. rog. Yupasa ,Kona Cpm, Ceerapa“, Velike gile i halkansko polnostrvo. Mleci, 27. septembra. U času, kad se megju silama, koje hoće da budu zainteresovane balkanskim pitanjem, nalazi i Italija, i kad se, baš u tom pitanju, pri- mjećuju simptomi neke podvojendsti u pogle- dima dviju »saveznica“, Austrije i Italije, ne će biti na odmet, ako se čitaoci ovog uvaženog lista upoznaju s jednim člankom, koji je u ta- lijanskoj štampi naišao na lijep prijem. Važ- nost toga članka izvire iz lista, u kome je u- gledao svijeta, a koji se ubraja u poluzvaničnu štampu, iz imena piščeva, u kome dobro upu- ćeni krugovi naziru jednog poznatog, aktivnog talijanskog diplomata, i iz momenta, u kome je nastao, a koje je, kao što u početku rekosmo, obilježen zapetošću odnosa megju Italijom i Austrijom uslijed balkanskog problema. Pored onoga, što sam vam u posljednjem dopisu saop- štio, moći će i ovaj glas iz poluzvaničnog iz- vora talijanskog zgodno da posluži kao ilustra- cija današnje situacije u tom pogledu. Taj čla- nak, dakle, koji je pod gornjim natpisom _izi- šao na uvodnom mjestu u prekjučerašnjem bro- ju rimske Tribune u srpskom prijevodu gla- si ovako: »Ona velika sila, koja danas ponajviše po- kazuje svoju akciju na Balkanu, nije Rusija; velika sila, koja se jače koristi agitacijama i ispadima Maćedonaca, Bugara, Srba, Arbanasa i Turaka i koja pokazuje više odlučnosti u sa- biranju koristi iz takog stanja, ta velika sila nije danas Rusija: to vam je Austrija. »Eto jedne istine, koju ne treba tek otkri- vati onim inteligentnim posmatračima, koji od nekog vremena prate razvitak ideja i dogagjaji na balkanskom poluostrvu, no koja će valjda izgledati nova mnogim Talijancima, koji su za- spali na situaciji od 1878. godine, te neprestano snijevaju o šapama moskovskog medvjeda u svima dogagjajima na balkanskom poluostrvu. Danas je naprotiv, ruka nasljednika Metterni- chovih u rukavicama ona, te žanje što je međ- vjedova šapa posijala, pa kasnije napustila, »Nije više Car onaj, koji, gledajući na Cari- grad, dovikuje Južnim Slavenima : ustajte u ime jedinstva rase; tradicijonalna je politika bečka, koja na Južne Slavene i na sve druge narode što žive megju Dunavom i morem, ne izuzim- ljući ni Turke, primjenjuje famoznu izreku: di- vide et impera; to je nijema, bezimena, rekli bismo gotovo tajna sila, kojoj se ne vide pute- vi ali se osjećaju posljedice, koja se trudi da u austrijski federalizam ili barem u sferu austrij- skih interesa privuče sve balkanske države, sa- dašnje i buduće, da od čitavog balkanskog po- luostrva napravi jednu austrijsko-njemačku čaršiju. »Može da bude začudno, da se jedna država, kao što je Austrija, koja je tako malo solidna u svom unutrašnjem državnom sklopu, tijelo, istina, sa jakom mišicom (vojska i flota) i do- sta jakom glavom (bečki dvor), ali kome je o- sugjeno, da, s časa na čas pane uslijed srčane paralize — da se ta država, volju, toliko stara za budućnost i toliko radi za nju. Šta više, mnogi u Italiji misle, da nema smisla baviti se njomejet 60.4 Azeri RK SERA, »To može biti a može i ne biti; + Rai Nd ot a A Ba ea i AK PR čuvaj nas Bože od nasljednika. Megju njima je u prvome redu Germanija, koja upravo i stoji iza Austrije; kad bi nestalo ove, mi ćemo se Talijanci, baš kao i Franeuzi, naći lice u lice s onom. »Austrija, dakle, radi za sebe i za nasljed- nike, što nije nikakvo čudo, kad se zna, da je njemačka rasa ona, koja drži konce spoljne po- litike austrijske carevine i koja vrlo dobro zna, da radeći za Germaniju, što se god desi, radi za sebe. . »Napoleon I., koji je izrekao toliko proro- čanstava, koja se ne obistiniše kao ni: proro- čanstva Pija JX., jer je minulo doba proroka, rekao je, da je samo savez Francuske s En- gleskom mogao da zadrži pohod Rusije na Carigrad. Napoleon IIL, koji je naravno vjero-