NT sise temelj njemačkomu srednjemu zavodu. Godina XII. | anis vao... Pau U Dubrovniku 11 Oktobra 1908. Broj 41, Cijena listu, .Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu: e rje nu goru na go. - Za svo ostale eo, na franaka 15 u zlatu. X da Za Dubrovnik na godinu Kr, 10 Na Pp godine i na : četvrt godine .surazmjerno. Pojedini broj lista 20 Para. Vlasnik, izdavatelj Njemačka gimnazija u Zadru? Dubrovnik, 9 oktobra. U Austriji nije teško biti prorokom u svemu što se tiče Sermanizma, centralizma klerikalizma i svega onoga što potsjeća na feudalno-srednjevjekovne ustanove. Illadni po- smatralac dogagjaja vidi Austro-Ugarske mutatis mutandis stalno ponavljanje . historije, vidi gdje se kroz ovu provlače kao crvene niti: germanizam, centra- lizam i feudalno-klerikalne težnje. Od Svijeh pak tijeh zala germanizam je najveći i naj- opisni. _ Od svijeh kraljevina i zemalja u Austro- Ugarskoj Dalmacija, Dubrovnik i Boka Ko- torska..stoprv u posljednje Vrijeme osjetiše štetan: utjecaj njemačkoga jezika, toga glav- noga sredstva širenju germanizma, Naša po- krajina bila je jedina zemlja u Austriji, koja mija “imala njemačkoga srednjega zavoda. Ko je pratio. pustolovni politički život u našoj BSE ini biće opazio, da se je osnivanjem njemačke osnovne škole u Zadru udario prvi To Bmo“imi u ovom listu prorekli. Njemačku osnovnu školu podiglo je i uzdržavalo vojno ministarstvo tobože za oficirsku djecu, a u Šivari su tu školu pohagjala i djeca onih društvenijeh slojeva, koji ili nemaju narodne svijesti ili se griju na zrakama vladine mi- lost. Megju tom djecom bilo je mnogo si- Nova i kćeri hrvatskijeh porodica. To priznaje osNarodni List.“ Kad je je osnovna njemačka škola u Zadru uhvatila čvrste osnove, pošlo se je jedan korak dalje odregjenomu cilju, stalo se je kupiti potpise za osnivanje nje- Mačke gimnazije. Razumije se, da potpisnik nije falilo. Teško je bilo samo: stvoriti pod- omladak vješt njemačkomu jeziku. On je sada tu; blagodareći njemačkoj osnovnoj školi, i PotpisnikA za tražnju njemačke gimnazije ne Će faliti ni unaprijed, pače će ih u buduće biti gve to više. I jednoga lijepoga dana vla- u javnom životu da.će reći, da se ne može dalje opirati zah-: tjevu- roditelja, koji traže njemačku gimnaziju. “Vjerujemo vladinoj “,Smotri Dalmatin- skoj“ da se sada ne će udovoljiti zahtjevu potpisnika za njemačku gimnaziju. Ovo je bio samo prvi pokušaj, da se vidi, koliko ima tijeh kulturtrigera i kako će ta vijest od- jeknuti. PotpisnikA je bio priličan broj, a hrvatski listovi odmah su se umirili, čim je Vladin organ izjavio, da ta želja ne će biti uslišana. Beata simplicitas! e < Qvom prilikom neka nam se dopusti Teći- par 'iskrenijeh riječi. ' > U našoj pokrajini od godina vodi se nagilnička a ne pametna i proračunana po- litika, Težnja za pohrvaćivanjem svega i sva- koga došla je toliko do apsurda, da se nije Pazilo na suštinu već samo na etiketu; što se “pod tom etiketom krije, niko nije mario. U pri- morskijem gradovima i po mnogijem selima postoje mase, koje nemaju narodnoga osje- ćaja. One se većinom priključuju ovoj ili o- noj stranci, koja je na vladi i uz koju je Vlada. U tijem masama još ni danas nije Probugjena narodna svijest, pa listovi ed kar “što pisali. A: nije se na tome ni radio. Dosta je bila etiketa! Take mase lako ad njaju etikete. Zato vidimo, da no pon . u hvata sve to više maha socijalizam, a da u Zadru podiže glavu germanizam. Zadar i Spljet Veoma su zgodna. mjesta za eksperimentova- DI < i odgovorni urednik Antun Fabris. š | o e Hi mI NIK Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, a javne zahvale, računska izvje- šća i slično objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne pri- maju se. Izlazi svake nedjelje. Srpsku Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. nje s novotarijama, jer niti je u Spljetu ra- zvijena u masi hrvatska svijest, niti je u Za- dru italijanska svijest. Kad se ovomu nadoda ekonomsko propadanje, tada je slika potpuna: narodna nesvijest i Siromaštvo. Ove dvije o- Sobine masa, osobito u primorskijem grado- vima, kvasac gu za svaku novotariju, osobito Pak za one novotarije, uz koje su moćna vla- dina sredstva. Osim Spljeta i: Zadra, pristao bi još koji grad u tu kategoriju. U ovome pogledu mnogo su skrivile hrvatske stranke svojom nasilničkom politikom, koja pak nije crpla snagu iz svojijeh vlastitijeh sila. S toga treba_mnogo popravljati, da se očuva, kako veli ,Narodni List“, djevičanstvo naše po- krajine. Osobito ne treba zabadati trn u zdra- vu nogu, jer sve kasnije zapomaganje ne po-“ maže. Intelligenti pauca. Vratimo se na predmet. Težnja za osnivanjem njemačke gimnazije u Zadru ne bi nas toliko zabrinula, da nam je naše prirodno zalegje, Bosna i Hercegovi- na, prosto od nijemštine. Sada nas neprijatelj bije sa dva fronta, i za to je naš položaj te- žak. U varošima bosansko hercegovačkim ni- jemština: se rapidno širi. Tamo je njemački zvaničan jezik u svijem uredima. Posljedice toliko slavljene okupacije osjećamo mi na Primorju ne samo materijalno već i moralno. Nijemština prodire. Kao ustuk proti njoj treba buditi u narodu postepeno i pametno pravu narodnu svijest, osnovanu na južno- slovenskoj uzajamnosti, e da one bezbojne i besvijesne mase, na kojijem namjeravaju gra- diti jedno novo stanje, upoznadu, da smo i mi nešto, da i mi imamo braće i prijatelja. U srpskom narodu ima dosta snage za otpor i stvaranje. Čuvajmo i njegujmo tu snagu. Srpski je narod jezgra na zapadnom dijelu balkanskoga poluostrva. Odatle i mi amo na Primorju, Hrvati i Srbi, možemo črpsti mo- ralnu snagu za narodnu obranu. To je naša iskrena preporuka Hrvatinia. Sve što Hrvati budu više razumijevali tu duhovnu zajednicu, neprijatelj će njima i nama biti manje opa- san; sve što se pak budu više tugjili od srp- skoga naroda, opasnost biće veća. CRI Razgovor s vojvodom Gavrom Vukovićem, er- nogorskim ministrom spoljnih posala. Naš urednik, baveći se ovih dana na (0e- tinju, zamolio je crnogorskoga ministra spolj- nih posala vojvodu Gavra Vukovića, da se pusti intervjuvigati o njegovoj carigradskoj misiji i o dogagjajima na Balkanu, na što je g. mi- nistar rado pristao i dozvolio da se taj raz- govor u ,Dubrovniku“ priopći. Razgovor je po prilici ovako tekao. Naš urednik upitao je g. ministra, da lj mu je poznato, da se u jednom dijelu štam- pe njegova misija u Oarigradu tumači na nepovoljan način po Crnu Goru. Po tim vi- jestima izgleda, da je ernogorski ministar bio poslat u Carigrad samo za to, da ge zahvali sultanu, što je isplatio Otomanskoj Banki er- nogorski zajam od 70,000 turskih lira. Po toj vijesti nastalo je mišljenje, kao da je Or- ra Gora svoju neutralnost u sadašnjim ozbilj- nim prilikama učinila ovisnom o isplati toga zajma. . Na to je g. ministar odgovorio po pri- lici ovo: , Naš zajam kod Otomanske Banke u Ca- rigradu bio je sklopljen prama potrebi u vi- še mahova pod garancijom Porte i iznosio je oko 1,600.000 kruna. Uslijed pograničnih nemira, koji nijesu bili prouzrokovani s naše strane, mi smo imali velikih troškova za odr- žanje reda i mira na granici. Osim toga naši ljudi imaju na turskom zemljištu svojih ze- malja, koje ne mogu uživati. Ja sam od sve- ga toga bio sastavio tačan račun i zahtijevao preko našega poslanika u Carigradu, da nam “Porta tu odštetu plati. Porta je priznala 0- pravdanost toga našega zahtjeva i naš po- slanik, pok. Bakić, već otrag dva tri mje- seća svršio je taj posao prebijanjem zajma za rečenu odštetu, pošto je Porta (turska vlada) bila u isto vrijeme i jamac našega zajma kod Otomanske Banke i dužnik prema nama za rečenu odštetu. Prema ovomu moja misija. u Carigradu nije imala nikakve veze S prebijanjem našega zajma za traženu od- štetu, jer je stvar već hila riješena i svršena. Moja misija u Carigradu bila je, da uve- dem u dužnost našega mladoga poslanika g. Matanovića, da utvrdim i uredim neka vise- ća pitanja izmegju Turske i Crne Gore i da se izvijestim o političkom položaju. U “audijenciji kod sultana nijesam ni jed- nom riječi spomenuo prebijanje našega zaj- Ma, već sam zahtijevao riješenje nekih pita- nja ito: slobodno plovljenje po Bojani kao za Turke tako i za Ornogorce; priznanje cr- nogorskom konsulatu u Skadru istih prava, koja uživaju i ostali konsulati; pravičnu po- djelu delte (ušća) na Bojani izmegju Turske i Crne Gore; uregjenje Bojane i svrćanje Drima u svoje staro korito, čim bi opala voda u Skadarskom Jezeru, te bi Orna Gora i Turska dobile nova plodonosna zemljišta; uregjenje pograničnih prijepornih zemalja, koje sada niko ne uživa; prestanak zabranji- vanju uvoza žita iz Arbanije u Ornu Goru. Na riješenje svih ovih pitanja u našem smi- slu i prema našem traženju sultan je pristao i izdanim iradama uputio ih je na nadležna ministarstva, da ih ova riješenju i kraju pri- vedu. Osim toga pokrenuo sam i pitanje o transbalkanskoj željeznici. Pošto je ovo pita- nje od velike političke važnosti, sultan nije mogao dati formalnoga obećanja. Ovo je bila moja misija. ć — Na upit našega urednika, da li je sada bilo zgodno vrijeme da se pokreću pi- tanja take naravi, osobito obzirom na usta- nak u Maćedoniji, a da se Orna Gora ne ogriješi o solidarnost balkanskih država, g. ministar odgovorio je: Mi se držimo pravca ruske politike. Ona ne će rata niti ikakvih komplikacija na Bal- kanu. O solidarnosti balkanskih država u maćedonskom pitanju ne može se govoriti, jer je prelensije BugarA čine nemogućom. Bugari zahtijevaju za sebe cijelu Maćedoniju, čak joj udaraju granice do pod Kom, ovdje na dohvat Crne Gore. Bugarska ne priznaje da ima Srba u Maćedoniji, dok Srbija i Orna Gora traže za svoje sunarodnike jednaka prava. Razumije se, da u tome prednjači Srbija, a mi se s njom slažemo. Dok Bugari u majedonskom pitanju ostanu na današnjem stanovištu, dotle o solidarnosti balkanskih država nema govora. Bugarska je sve do sada radila sama i na svoju ruku. I Srbija se drži pravca ruske politike. O tome sam razgovarao u Carigradu s generalom Gruji- ćem, ondješnjim poslanikom i sadašnjim mi- nistrom predsjednikom. Mi smo se potpuno sporazumjeli i složili u tome. U razgovoru s ruskim poslanikom Zinovjevim, ovaj je naročito pohvalio držanje Orne Gore i Srbije, kao elementa mira i reda na Balkanu, što će se, rekao je ruski poslanik, uvijek uzeti u obzir i pri ma kakvom bilo riješenju na- graditi, ž : — Na upit da li iza Bugar4 stoji koja velika sila i ima li pogibli za kakvu novu okupaciju, g. ministar, oklijevajući odgovo- rom, kazao je: ka Rusija nipošto, a nije isključeno da ima ko drugi. Sto se Rusije tiče mogu pouzdano tvrditi, da ona ne će dopustiti nikomu, da ni pedlja zemljišta na Balkanu okupira i zauzme. 0 tome nema dvojbe. Rusko-austrij- Ski sporazum cilja u glavnom na održanje status quo (današnjega stanja na: Balkanu) i na provagjanje reforama u Maćedoniji. — Na upit što misli o položaju. Bugarske, g. ministar rekao je: aa Njezin položaj veoma je težak. Skoro joj je nemoguće natrag ustuknuti, te za to rat izmegju Bugarske i Turske nije isključen. To bi moglo izazvati i drugih komplikacija. Srbija, Crna Gora i Grčka ne bi mogle do- pustiti, da Bugarska zahtijeva za sebe cijelu Maćedoniju. Maćedonija je konglomerat — nastavio je g. ministar na pitanje našega urednika o autonomiji Maćedonije — raznih rasa i na- roda. Tu ima i Bugari i Srba i GrkA. Ku- eovlasi (Rumuni) su sporadične oaze, te se ne mogu uzeti u obzir. Automija bi s toga bila ne manje zlo od: današnjega stanja. Prevlast ma kojega naroda izazvala bi nemire i za- k pletaje, stoga su Crna Gora i Srbija pro- tivne autonomiji Maćedonije, a kod velikih sila pitanje o autonomiji ne nalazi više ono- liko odziva kao prije. — O italijanskoj politici na Balkanu Zg. mi nistar_ kazao je, da je neizvjesna. Izgleda, kao da se italijanske aspiracije kreću prema Ar- baniji, kao da bi. Italijanei htjeli od Avlone napraviti jedno svoje središte. Razumije se, da zavojevačka politika u tome smislu, ne bi mogla računati na naše simpatije. Ali ima nade, da će Italija, svijesna svoga postanka, potpomagati težnje balkanskih naroda. — Na upit o priznanju srpske narodnosti u Turskoj. sa: strane turske vlade, g. mini- star je izjavio: To je velika dobit za srpsko pleme. Naši sunarodnici sada se mogu otvoreno iska- zivati Srbima bez straha od turskih vlasti. Taj je .dogagjaj isto toliko važan kao i naš uspjeh u svetojeronimskom pitanju, kad je ono - sv. Stolica priznala Srbe katolike. — Kakvi su, g. ministre, sada odnosi iz- megju Crne Gore i Austro-Ugarske, osobito poslije sporazuma rusko-austrijskoga ? — Uvijek isti, kako prije tako i sada, odgovorio je g. ministar. — Sto mislite uraditi za izvogjenje sud- skih reforama, pošto je Austro-Ugarska ko- načno odrekla dopust Vojnoviću, Bakotiću i Kneževiću? — Mislimo pozvati dva tri pravnika iz Srbije, reče g. ministar. Ovim je svršio razgovor. DORA 8 omladinskoga zbora. (Svršetak) U 2 sah. nastavlja se sjednica. Na dnev- nom je redu: Omladina i društvene prilike. Referenat Aleksa Ivić filosof: U društvu ima vrlo mnogo mahna i pogrešaka, koje potiču iz pogrešnog obrazovanja omladine. Od takve omladine postaje još gora »inteligencija“, čija je većina materijalistička i sebična. Ona tjera ličnu politiku mjesto načelne. Trebalo bi da omladi- na u svom listu pretresa pitanja iz skore po- litičke prošlosti, i tako prouči postanak i raz- vitak naših političkih stranaka. Na taj bi na- čin nastala, mjesto tjeranja lične politike, uzvi- šena borba za načelo. Društvo naše ne bi trebalo da otugjuje Srbe muslimane i rimokatolike. (Ovdje se misle Šokci i Bunjevci). Bogdan Pauković pravnik govori, kako bi trebalo ići za tim, da se Poprave zdravstvene prilike. Predlaže, da se stupi u vezu s ,Druš- tvom za njegovanje narodnog zdravlja“ u Bi- ogradu. M. Gjorgjević pravnik Preporučuje, da se inteligencija približi narodu. : Jovan Jelinić veterinar misli, da bi trebalo u listu raspravljati i o sadašnjim političkim pri- likama. :