Godina XII. U Dubrovniku 18 Oktobra 19083. Broj 42, Cijena lista. gada UTEKU Ramu | i dek Crnu goru na go- voda Tae a poi | Za Vubrovnik na godinu Kr, 19 ia tena 1 ona četvrt godine Pojedini broj lista 20 para. | Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Befrankovana pisma ne pri“ maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. o Xzlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Odgogjenje Posjete ruskoga, cara italijanskomu dvoru. Dubrovnik, 16. oktobra. .U evropskoj dvorskoj i internacionalnoj politici dogodio se je ovijeh dana jedan do- goga ika he toliko značajan i znamenit, da arena 9 njemu i naša šira javnost Bilo je riješeno i odregjeno, da ear ru- ski Nikolaj II. krajem Ovoga mjeseca posjeti ču italijanski dvor. Italijanski kralj Viktor Ema- KA nuel, Po Svom stupanju na Prijesto, prvu po- sjetu učinio je ruskomu caru, što je onda jako u oči palo, osobito saveznicima Italije: Njemačkoj i Austro-Ugarskoj, i tumačilo se je kao dogagjaj velike političke važnosti, bi- va, kao emancipovanje Italije od politike Be- ča i Berlina. Projektovani dolazak ruskoga cara u Rim nije se smatrao samo kao čin kurtoasije, t. j. odvraćanje posjete, već i kao dogagjaj osobitoga političkoga značaja, po- glavito poslije zbliženja Italije i Franouske, koje je zbliženje u četvrtak, o posjeti italijan- skoga kraljevskoga para predsjedniku francu- ske republike, na najoduševljeniji način bilo zapečaćeno i proslavljeno u Parizu. Fran- > cuska, kao što je poznato, gaveznik je-Rusije. Kao grom iz vedra neba pred sam odla- Zak italijanskoga kraljevskoga para u Pariz, izaslanik cara ruskoga donese kralju Viktoru Emanuelu svojeručno pismo, u kome car na najobazriviji način javlja, da odgagja svoju posjetu u Rim. A oficijalno se iz carske oko- line javlja u svijet, da je car Nikolaj morao odgoditi svoju posjetu italijanskomu dvoru iz razloga, koji su neodvisni od volje njegove. Koji su to razlozi, koji su mogli odgo- diti jednu već zakazanu i utvrgjenu posjetu? To se pitanje pretresa u cijeloj štampi. Po italijanskijem listovima dva bi bila razloga: neprijateljsko držanje socijalističke stranke prema dolasku ruskoga cara u Rim i au- strijska politika; ovo posljednje naročito isti- če ,Tribuna“, koja ima veza s italijanskom vladom. Netom bješe najavljena posjeta Ni- kolaja II. italijanskomu dvoru, socijalistička stranka počela se je pripremati, da dočeka ruskoga cara zviždanjem i neprijateljskijem demonstracijama. O tome je bilo govora i u italijanskom parlamentu. Sva naprezanja ita- lijanske vlade, da skloni socijaliste da odu- stanu od tijeh neučtivijeh prizora prema go- stu italijanskoga dvora, uspjela su toliko, da su socijaliste iz svoga programa odbacili sa- mo tačku o zviždanju, dok su ostali čvrsto pri najavljenijem neprijateljskijem demonstra- cijama, za koje je vlada bila spremna da na sebe uzme svu odgovornost, dok je ruska tajna policija, izaslana u Rim, vidjela u g0- cijalističkijem pripremama povredu ugleda i nesigurnost za carevu osobu. Dok su u Ri- mu bile u najvećem jeku pripreme za doček cara Nikolaja, stigla je vijest o odgagjanju posjete. i bea : Nema sumnje da su gocijaliste . prvom redu skrivili odgodu carske posjete 1 da na njih pada sva odgovornost za posljedice, koje bi odatle mogle nastati, jer careva de i osjetljivost u Rusiji časomice mogu = sag pretežnije od utvrgjenoga pravca rus . 1 tike. Ne da se pak tajiti, da su u pos'jecnje njen ko iu Italije i Rusije bili Vrijeme odnosi izmegju je i Prijateljski, i da se je jedna i drug ame ns nastojala približiti i sporazumjeti, osobito po- Slije italijansko-franeuskoga sporazuma i po- slije uvigjanja s italijanske strane, da je nje- mačka opasnost i za Italiju daleko veća od slavenske, i da je saglasnost latino-slavenska kadra zaustaviti njemačko prodiranje. U ovom pogledu dolazak ruskoga cara u Rim bio bi bio od prevelike političke važnosti. Sve zakulisne i tajne diplomatske radnje nama ne mogu biti poznate, pa da izrečemo tačan sud o svijem razlozima, koji su ruko- vodili ruskoga cara, da odgodi posjetu, i za koje se oficijalno veli, da su neodvisni od volje njegove. Svakako je neosporno, kako već rekosmo, da su italijanski socijaliste, ako ne najglavniji uzrok, a ono najbliži povod Za odgodu carske posjete. Ni nastojanja ita- lijanske vlade, ni savjeti francuskijeh socija- lista, ni pismo vogje njemačkijeh socijalista — nije bilo u stanju da odvrati italijanske socijaliste od nauma njihova. Oni su htjeli biti pametniji od cijeloga svijeta, pa i od svojijeh drugova u Francuskoj i Njemačkoj, Koji nijesu nikada demonstrovali protiv ru- skoga cara, kad god je dolazio u Pariz i Ber- lin. Malijanski socijaliste ne mogu se pohva- liti ovijem svojijem činom, jer u ozbiljnosti, uspjesima i organizaciji daleko zaostaju iza njemačke i francuske socijalne demokracije, koje ozbiljna računa vode o sudbini i na- pretku svoje domovine, u što su se i oni mogli ugledati, a ne gledati na prilike u Ru- Siji kroz židovsko-njemačke naočale i stajati pod utjecajem austro-ugarskijeh socijalista, koji u svojem djelovanju nijesu neodvisni i u mnogo čemu su odvisni od židovske internacio- nalne lige, koja mrzi iz dna duše Rusiju. Mi smo imali prilike čitati pismo jedne ugledne ličnosti iz Rima, koja socijalističke agitacije. protiv dolaska ruskoga cara u Rim pripisuje spoljnijem utjecajima. Ovijem ne mislimo reći, da su italijanski sovijaliste svijesno podlegli stranomu utjecaju, oni su mu po svoj prilici poput svijeh neofita nesvijesno pali na lijepak, te su za sada osujetili dolazak u Rim rusko- ga cara, predstavnika najmoćnije slavenske države, i valjda odgodili jače i trajnije učvrš- ćenje latino-slavenske saglasnosti, koja je jednako u interesu Italije kao i u interesu Slavena protiv, da se poslužimo Cavourovi- jem izrazom, prusizacije Evrope. Pro- matrajući stvari s ovoga gledišta, italijanski socijaliste učinili su jedno nepatriotsko djelo, jedno djelo protiv interes4 Italije, kako se mogu uvjeriti iz prekrivene radosti njemačke štampe radi odgode carske posjete u Rim, Rekli smo, da su italijanski socijaliste u- činili jedno nepatriotsko djelo prema svojoj domovini, koje bi pak moglo imati štetnijeh posljedica za italijansku spoljnju politiku, i ako ih uzima, po svojoj zamašnosti moglo bi se to djelo njihovo uporediti s dogagja- jem, što ga je u oči krimskoga rata (1854) izveo genijalni um Cavoura, velikoga itali- janskoga državnika. I tada je bila u igri Rusija, 0 čiju se je naklonost otimao Pije- monat, koji je radio na ujedinjenju Italije, i Austrija, koja je bila protivna tomu ujedinje- nju. Od g. 1815. Rusija je bila u gavezu s Austrijom, uslijed čega je bila omogućena austrijska prevlast na apeninskom poluostrvu. Cavour je nastojao razbiti taj savez i pružila mu se je prilika g. 1854., kad bješe nastala evropska koalicija protiv Rusije, u koju Fran- cuska i Engleska pozovu i Pijemonat (kra- ljestvo Sardinije) da učestvuje. Tada je Oa- vour odgovorio, da će Pijemonat učestvovati u istočnom (krimskom) ratu, kad i Austrija na to bezodvlačno pristane. Na navaljivanje francusko i englesko Austrija pristane, da poša- lje svoju vojsku na granicu Rusije, čijem je ovoj otežala obranu i pokazala se nezahval- nom za tolike primljene usluge. Ovijem je bio razbijen savez izmegju Rusije i Austrije. Od tada je Cavour nastojao finijem taktom i u- slugama zadobiti za italijansku stvar potporu Rusije, što _mu je doista i uspjelo; osobito je bilo presudno držanje Rusije g. 1859., kad se je odlučivalo o sudbini italijanskoga ujedinjenja; tada je poslije Francuske itali- janskoj stvari najviše pomogla Rusija. Ove diplomatske tajne iznio je u ,Antologia Ita- liana“ E. Artom, na temelju tajnijeh diplo- matskijeh isprava i memoar4 svoga strica Izaka Artoma, prijatelja i saradnika (Oa- Vourova. Ako se može povjerovati rimskoj ,, Rim- skoj ,Tribuni“, u odgodi posjete ruskoga ca- ra bilo di prsta austrijske politike, protiv čega se bečki listovi ogragjuju. Svakako, bilo to istina. ili ne, ipak ima neke, ako hoćete, i male sličnosti izmegju sadašnje političke situacije i one godine 1854. Opet je Rusije u igri; o njezinu se naklonost sada radi Bal- kana otimaju Italija i Austro-Ugarska, koje se u pogledima osobito na Arbaniju razilaze. Ko zna, da li odgoda dolaska Nikolaja II. u Rim nije odmazda, koju su italijanski goci- jaliste nesvijesno za tugj račun izvršili, za onaj genijalni Cavourov coup (udarao) u oči krimskoga rata. U ovom slučaju austro- ugarska diplomacija, koja je u savezu s Nje- mačkom, dobila je nesumnjiv časovit uspjeh. Kakva pak izgleda ruska diplomacija, to ide na drugu stranu. Ovo nam se uporegjenje nekako samo od sebe nameće, ali za njegovu ispravnost ne možemo jamčiti, s toga neka se uzme kao jedna novinarska kombinacija, koja je u vre- menu slobodne kritike dopuštena. E se aa 9 Biši ministar Prinetti o oustrijsko-talijanskim odnosima 1a Balkan. Kao zgodna dopuna posljednjim dopisima o odnosima izmegju Italije i Austrije na Balka- nu, i kao dragocjen prilog boljem poznavanju tih odnosa, može da posluži mišljenje jednog istaknutog talijanskog državnika, koji se javlja baš u času, kad ti odnosi sačinjavaju predmet opšte pažnje i diskusije. La Stampa, pijemontski list što izlazi u Turinu, donosi na uvodnom mjestu svoga juče- rašnjeg broja razgovor svoga dopisnika s biv- šim ministrom Prinetti-jem o talijanskoj spolj- njoj politici. Obilježivši svoje poglede o odnosima izmegju Italije i Franeuske i o položaju Italije u Sredizemnom Moru, Prinetti prelazi na pita- nje o položaju Italije na Balkanu, osobitim po- gledom na Arbaniju i Jadransko More. Razgo- vor, koji se o tom predmetu poveo izmegju do- Pisnika i ministra, tekao je ovako: — Pitanje o okupaciji Arbanije, osobito u ovim časovima ustanka u evropskoj Turskoj, opet se počelo da raspravlja. Časni Viseonti- Venosta uglavio je konvenciju s Bečom radi neutralnosti jadransko-arbanaške obale: da nije slučajno austrijsko-ruska konvencija izmijenila konvenciju s Italijom? — — upita dopisnik. — Italija ni pod koji način ne može do- pustiti da Austrija zauzme Arbaniju niti da Jadransko More postane austrijsko jezero, od- govori Prinetti. Ugovor uglavljen s časnim Vi- sconti-Venostom nije moguće da je ni na koji način izmijenjen onim austrijsko-ruskim spora- zumom, o kome se mnogo govorilo, možda više u Austriji nego li u Rusiji. U ostalom, ova konvencija nije nego ponovljenje one od god. 1897., koja, u koliko se može nagagjati, izgleda da je postavila za osnovu izmjeničnu obavezu obiju sila, da se ne će širiti na Balkanu. — Vaša bi indukecija bila sada potkrije- jepljena dogagjajima. Ali u slučaju kad bi Bu- garska, sama ili potpomognuta Srbijom, stala na stranu ustanika; ili u drugom slučaju, kad bi ustanak uzeo veće dimensije i stao još žešće da bijesni, zar ne bi mogle velike sile da po- sreduju u formi zaštite, kao što se desilo na Kreti? — Slučaj je različit. Na Kreti učinjena je okupacija, da se zaštite interesi i mir cijelog stanovništva na otoku, i to stanovništvo koje je pripadalo samo jednom plemenu, a koje je di- jelila samo vjerska mržnja. Pa i ovdje je tre- balo imenovati jednog guvernatora pod protek- cijom sila.... U Maćedoniji ima barem četiri vladajuća plemena. Koje bi, dakle, pleme imao da zaštiti evropski koneerat? Vi ste vidjeli, ka- ko ova plemena imaju protivne interese i am- bicije, te dok Bugari traže pomoć od Sofije, Grci stupaju u savez s Turskom. U tim prili- kama, posredovanje, nadahnuto visokim intere- som plemena koja stanuju u tom kraju, bilo bi smjelo. Barem u ovom času, meni se čini, da se ne može zahtijevati više, već da se uve- du ozbiljne reforme u te balkanske zemlje, re- forme, koje bi mogle da podignu zemlju i mo- ralno i materijalno. Silama treba dopustiti da nadziru, da se te reforme zaista ozbiljno pri- mjenjuju. Formula neposredovanja, u ovom času, još je najzgodnija za održanje mira u Evropi. — Izmegju mnogih razgovora ovih dana, čulo se je i to, da postoje konvencije s Austri- jom za slučaj kad bi ona, kao što se kaže, kre- nula na Solun. Govori se, da bi u tom slučaju Italija dobila teritorijalne naknade? — Prije svega, ne vjerujem u takvo di- sorijentovanje Austrije. Ona, naročito u ovom trenutku, ima toliko i takvih unutrašnjih po- teškoća, da je prosto nevjerojatno, da bi ih htjela još više komplikovati novim poteškoćama na Balkanu. U koliko je meni poznato, ne po- stoji nikakva konvencija u gornjem smislu. Mislim da nije moguće, baš radi borbe koja se danas vodi u Austriji, da se taj plod ustupi jednoj narodnosti u njoj. Ne vjerujem da bi austrijska vlada pristala, da se povrijedi princip njene integralnosti. Ne znam, na koju se anek- siju od strane Austrije cilja, ali čvrsto tvrdim ovo: da se okupacija Arbanije od strane Au- strije ne bi mogla naknaditi malenim teritori- jalnim ustupanjima Italiji. Neutralnost Arba- nije, to je uslov najbitniji i od velike važnosti za nas. ta Kronika. Kad je naš urednik ove godine bio u Beču, čuo je od jednoga ruskoga slavenofila žaliti se na jednu knjigu Stjepana Radića, koja je češki napisana i nosi naslov: Sla- venska politika u habsburškoj monarhiji. Po- što nijesmo imali prilike tu knjigu pročitati, ne možemo o njoj ništa kazati. Osim toga, ove godine u Biogradskom ,Kolu“ neki Vi- doje prikazao je Stjepana Radića kao neiskre- na prijatelja Srba. Taj je članak kasnije u zasebnu knjigu odštampan i uredništvima li- stova razaslat. Koliko smo mogli pratiti srp- ske listove, ta je knjižica ostala nezabilježena, što znači, da Srbi u tendenciju te knjižice nijesu vjerovali. Odjednom, kao deus ez machina, barem za nas, izlazi prvi broj od ove godine ,Hr- vatske Misli“, koju izdaje i uregjuje Stjepan Radić, i u njemu dva članka, prvi: Analiza i sinteza hrvatskoga preporoda i srpskoga 0- slobogjenja; drugi: Politička zadaća Rusđ me-