Ms Godina XII, Vlasnik, i : : » izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris 29 Austro-Ugargk ž Hercegovinu na Pšškska » Bosnu | u Kruna 11 Za Srbiju i Crn, dinu Kruna 12. "goru na g0- Za sve ostale zemli oranska 15 u zlatu. Mlje na godinu Z& Vubrovnik na godinu Kr 10 Na p8 godine 1 na surazmjerno. četvrt godine Pojedini broj lista 20 para. Jezično Pitanje. Ova pis Sve klubove oshadske: nai koji će s njim Poraditi na 6 jezikđ u Dalmaciji, Dubrov- ku vtorskoj. U pismima £. na- mjesnika stoji pisaćom mašinom napisano jezika, dakle drugi padež množine a ne jed- nine. Koji su to jeziei, na čijem uregjenju beru izaslanike, uregjenju porab a javnoj upravi treba poraditi, tačno je odre- dio isti g. namjesnik u s a i Vom govoru gaku- pljenijem: poslanicima saborskijem. On je re- kao, da je dužnost vlade, da se ne mimoigju bez obzira opravdane narodnosne želje t.j. uvo- gjenje srpskoga jezika, pa je nastavio, da to pitanje treba da bude tako riješeno, da ge ne zaboravi na historijski razvoj 4. j. na ita- lijanski jezik i na potrebe javne uprave t. j. na njemački jezik. K tomu je nadodao, da će se na taj način uzeti u obzir, kako se pristoji, i narodni harakter zemlje. Dakle, ra- dilo bi se na uregjenju upotrebe srpskoga, italijanskoga i njemačkoga jezika u javnoj upravi, od kojijeh je svaki u govoru g. na- omjesnika dobio svoju &ližu oznaku: srpski jezik predstavlja opravdane narodnosne želje i narodni harakter zemlje, ialijanski historijski razvoj, njemački potrebe javne uprave. Mi ne znamo, koje će stanovište zauzeti gospoda poslanici prema ovakomu shvatanju vladinom. Po dosadašnjoj praksi jedno je ga- mo jasno, da je namjera, pored historijskoga razvoja, baštinu italijanskoga uredovnoga je- zika podijeliti izmegju srpskoga i njemač- koga jezika, i da pri toj diobi tako zvani lavlji dio ostane njemačkomu, kao što je to već od nekoliko vremena sprovedeno u po- litičkoj, višoj financijskoj i poštansko-telegraf- skoj struci. Prema tomu žistorijski razvoj, kao stvar koja pripada historiji, ostavio bi se za muzej. starina; opravdane narodnosne želje za- dovoljile bi se podregjenijem sitnicama u nat- pisima i u općenju sa strankama, a potrebe . javne uprave postale bi gospodarem svega te, kad je govor 0 nenjemač t. j. nastavila bi se dosadašnja praksa, koja na kraju krajeva znači posvemašnju zamjenu italijanskoga s njemačkijem jezikom. Sadašnji predsjednik dalmatinskoga sa- bora, u jednom od posljednjijeh zasjedanja saborskijeh, kao narodni poslanik dokazao je, da upotreba njemačkoga jezika u javnoj u- pravi naše pokrajine nije opravdana nikakvi- jem zakonom i nikakvom narednom, s toga da je to abusus (zloporaba). Regbi da jei vlada istoga mišljenja, jer u biranju bližijeh oznaka. pojedinijem jezicima za njemački jak mogla da nagje ispravan izraz kao za srpski i italijanski, već je pribjegla maninjjjeca apsurdu, biva, potrebi javne. uprave. Ž znači javna uprava i za koga je ona tu, hva- BE i kao da ne mogu da s! austrijski pojmovi kijem narodima. u jezičnom pitanju u u urede njemački je- m shvatanju opravda- trebe javne uprave ne Potreba javne uprave Austriji znači: uvesti zik. Po svačijem zdravo ne narodnosne želje i po . : bi nikada smjeli doći u sukob, e Za ka predstavljaju sasvijem opriječno poje . na je uprava tu, da zadovolji pra jeka. ijeve zemlje, a kud ćete pa ge Va nego da u Dalmaciji, Dubrovn + U Dubrovniku 25 Oktobra 1903. Broj 43. DAUVNLA Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovniks Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne pri“ maju se. Izlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Kotorskoj bude uredovni jezik srpski. Javna Je uprava za onu zemlju, u kojoj funkcionu- je. S toga su potrebe javne uprave, da se u uredima piše i govori jezikom dotične ze- mlje, a taj je jezik u nas srpski. Ono dife- rencovanje (razlikovanje) izmegju opravdanijeh narodnosnijeh želja i potrebe javne uprave svuda bi se, da se najblaže izrazimo, smatralo ple- onazmom, t. j. praznom riječi, dok u Austriji znači opreku izmegju njemačkoga i nenje- mačkoga i osveštavanje pangermanske lozin- ke o superiornosti i inferiornosti rasa. Potreba javne uprave uprave zahtijevala bi uvedenje i njemačkoga jezika a urede, kad bi u Dal- maciji, Dubrovniku i Boki Kotorskoj bilo nje- mačkoga elementa, ali toga življa kod nas nema. Srpski je dorastao da bude uredovni- jem jezikom, jer se njim uregjuje u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj i Slavoniji, da je sre- će, trebalo bi da tako bude i u Bosni i Her- cegovini. Srpski je jezik punoljetan sa sva- koga gledišta i njegova je ljepota uopće pri- znata. Ovo je naše mišljenje, kad je riječ o po- trebi javne uprave. Pod plaštem potrebe javne uprave ne smije seširiti u nas nijemština. U ovom slučaju vlada računa na opreku izme- gju srpskoga i italijanskoga jezika. Duobus litegantibus tertius gaudet (dok se dvojica svagjaju, treći uživa). U ovoj neumjesnoj borbi, u kojoj srpski elemenat pravilnije mi- sli, branioci italijanskoga jezika ragje će pristati na njemački nego na srpski; a Hr- vati s druge strane kao da se već privika- vaju, da im je sve jedno, bio to italijanski ili njemački jezik. Jedno i drugo stanovište je pogrešno. Braniocima italijanskoga jezika vlada je dobacila kost historijskoga razvoja, da ih zadobije za t. z. potrebe javne uprave; s druge strave vlada namiguje Hrvatima i Srbima, da podijele preostalu italijansku ba- štinu izmegju srpskoga i njemačkoga. Bra- njoci italijanskoga jezika, koji su takogjer ginovi ove zemlje, mjesto se pozivati na ove ili one vladine naredbe, koje sama vlada već nazivlje historijskijem, trebalo bi da se pomire s činjenicama, koje poricati ne mogu, te da ge metnu na stranu Srba i Hrvata protiv njemačkoga a za uvedenje u urede srpskoga jezika. A Srbi i Hrvati daće italijanskomu jeziku ono mjesto, koje ga ide, ne samo po historijskomu razvoju već i po kulturom zna- čaju njegovu. Otpor branilaca italijanskoga protiv srpskoga jezika ne može imati pozi- tivnoga već negativnoga uspjeha t. j. itali- janski će ustupati, kao što već ustupa, mje- sto njemačkomu; tijem su branioci italijan- štine na gubitku, a u dogovoru sa Srbima i Hrvatima mogli bi bolje proći. Rekli smo, da Srbi u jezičnom pitanju pravilnije sude. Oni se nijesu nikada odu- ševljavali hrvatskijem prijedlozima za uvede- nje srpskoga jezika u urede, jer su se instink- tivno bojali, e da se tijem ne utire put nje- mačkomu jeziku. Doista, već smo doživjeli, da je svaki ustupak srpskomu bio praćen kriomčarskijem ušuljavanjem njemačkoga. Sa- da se to više ne radi kriomčarski, već se zahtijeva u ime t. z. potrebe javne uprave. Naše je mišljenje, pa i mnogijeh drugijeh, kad se bješe postiglo ponarogjenje škol& i pravo strankama da pismeno i usmeno mogu općiti s vlastima na materinskomu jeziku, da dalje nije trebalo ići, već čekati zgodan čas, kad će se moći uvesti u urede srpski mjesto italijanskoga bez straha od njemačko- ga. U tome bješe Češka najbolji barometar. Kad i kako se tamo riješi jezično pitanje, tako će se, ako ljudi budemo, riješiti i kod nas. S toga urgiranje hrvatskijeh poslanika u jezičnom pogledu nije koristilo. Njemački je neprestano napredovao i napreduje. Za to je trebalo u jezičnom pitanju uvijek raditi spo- razumno s Česima, i ako su naše prilike prostije. Što vlada još ne dopušta češkomu narodu, nemojmo se uobraziti da će nama pokloniti. Danas je o tome, kako je trebalo postu- pati u jezičnom pitanju, dockan govoriti. Pi- tanje je na dnevnom redu. Kod nas je ure- dovni jezik dijelom italijanski dijelom nje- mački. Mogli bismo nešto postići, ali samo na račun italijanskoga, dok njemački ostaje. Pri ovakom izgledu treba odgovoriti g. na- mjesniku: Mi ćemo čekati, dok se u Češkoj ne riješi jezično pitanje; kako se onamo u- redi, i mi to isto zahtijevamo. To mogu po- slanici punijem pouzdanjem kazati, jer Česi ne pristaju na polovične prijedloge. Oni zahti- jevaju za svoje kotare češki kao unutrniji u- redovni jezik. Pošto u nas nema u enom smislu kotara s mješovitijem stanovništvom kao u Českoj, osim grada Zadra, većijem pravom možemo tražiti srpski kao uredovni jezik u cijeloj zemlji. Naše je mišljenje, da se poslanici ne smiju upuštati ni u kakvo pogagjanje s vladom na temelju njemačkoga jezika kao potrebe javne uprave. Kad Česi mogu čekati, možemo i mi. Kad bismo i u najmanjoj mjeri tu t. z. potrebu javne upra- ve priznali, prepravili bismo zemljište za nje- mačke škole. Istina, ostao bi i na dalje nje- mački jezik, ali bez zakonske i prirodne o- snove kao abusus vlade, kako je to posla- nik Dr. Ivčević dokazao. prov: Program srpske narodne stranke i njegovi kritičari. Obećali smo ranije odgovoriti kritičarima programa srpske narodne stranke, kad smo na njihove prigovore o sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom odvratili osobitijem člankom, ali ograničenost prostora u listu nije nam dopustila, da to obećanje odmah ispunimo. Pa ne samo to, nego i nesregje- nost u odnosima hrvatskijeh i srpskijeh stra- naka čini i najspremnijemu na slogu gubiti vjeru u skoro postignuće cilja, za kojijem svi Hrvati i Srbi moraju težiti. U prvom našem odgovoru, u pogledu sjedinjenja, rekli smo, da kritičari ili uopće nijesu razumjeli našega programa ili ne će da ga shvate. I pri. tome ostajemo. Osim toga, u ovakijem rasprama miješuju se naj- elementarniji pojmovi. Miješa se priznavanje narodnoga jedinstva SrbA i Hrval4 s real- nijem radom, koji treba da ima u vidu i najidealnija politička stranka. Neki ljudi htjeli bi da, kao što postoji narodno jedinstvo Srba i Hrvata, da se to isto u jednom političkom programu i politički ima izraziti. Taki je po prilici i kritičar našega programa u ,Orve- noj Hrvatskoj“, s toga je on i mogao o to- me napisati pet članaka. Dan današnji raspravljati o narodnom je- dinstvu Srba i Hrvata suvišno je. Mi smo etnički jedan narod, ali smo u politici i u mnogo čemu drugomu: Srbi i Hrvati. Iz činjenice, da smo etnički jedan narod, tre- balo bi da u obrani narodnoga bića budemo uvijek spremni, da jedan drugomu u pomoć priskočimo: Srbi Hrvatima i Hrvati Srbima, pored svijeh političkijeh razlika. Naša unu- tarnja borba, kako je voli zvati Nikola Sto- janović, ne bi nam u tome smjela smetati. Ali ta unutarnja borba ili ti politika, kako je opet mi volimo zvati, postoji, te je dužnost političkijeh stranaka, da prema toj politici zauzmu svoje stanovište. Ko će sporiti, da u opsegu političkoga djelovanja Srba i Hrvata ne postoje ova politička pitanja: prvo, od- nosi Hrvatske i Slavonije prema Ugarskoj; drugo, sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom ; treće, pitanje bosansko-hercego- vačko. Sto se prvoga pitanja tiče, tu smo, hvala bogu, danas svi složni, biva: tražiti što širu samostalnost u svakom pogledu Hr- vatske i Slavonije prema Ugarskoj. Sto se onijeh drugijeh dvaju pitanja tiče, tu je pro- gram srpske narodne stranke sasvijem jasan prema današnjemu faktičkome stanju: pitanje sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i Slavo- nijom spada u unutrnju politiku Austro-Ugar- ske, a bosansko-hercegovačko pitanje spada u balkansko pitanje. O ovoj strogoj podjeli morao je voditi računa program srpske na- rodne stranke, kao i o pravednoj težnji bal- kanskijeh naroda: Balkan balkanskijem na- rodima, Mi ne isključujemo Hrvate s Balkana. Ako ih ima na Balkanu, odlučivaće i oni; ako ih nema, ne će odlučivati. Ovo se ne zove dijeliti sfere uljecaja. Ali kad je riječ o tome, i tu imamo svoje miš- ljenje. Podjela rada najbolje je sredstvo za u- spjeh i napredak. Koji će Hrvat tvrditi, da će on uspješnije od Srbina raditi za narodnu uspješnije od Hrvata raditi za narodnu stvar n. pr. u Hrvatskoj i Istri? Eto kakvu po- djelu rada mi razumijemo. U jednijem pre- djelima Srbin može bolje i uspješnije, i tu ga je Hrvat dužan potpomagati; u drugijem predjelima Hrvat može bolje i uspješnije, i tu ga je Srbin dužan potpomagati. Sto se tiče hrvatskoga državnoga prava, ono se ne može primijeniti ni na Dubrovnik ni na Boku Kotorsku ni na Bosnu i Herce- govinu, ali da se i može, što nikako ne može, srpska narodna stranka kao čisto demokrat- ska erpe svoju snagu iz naroda i postavlja svoj rad na narodno načelo; ako u narodu ima životne snage, kao što je hvala bogu ima, učiniće se nešto, ako je nema, hrvat- sko državno pravo ne će je stvoriti. Ovako treba tumačiti program srpske na- rodne stranke na Primorju. On je i srpski i narodni. On se je dotakao najglavnijih pi- tanja, o kojima je bilo spora i megju sami- jem Srbima sjedne strane, i o kojima se vodi borba izmegju Srb4 i Hrvat& s druge strane. Srpska skupština je bila sazvata u Spljet, da riješi sporna pitanja izmegju Srbi i da odredi odnose prema Hrvatima. Ona je riješila za Srbe na Primorju jedno i drugo. Srbi na skupštini u Spljetu nijesu u onoj svojoj resoluciji o odnosima prema Hrvatima kazali, niti im je to na kraj pameti bilo, da Hrvati prvi imaju pružiti ruku pomirnicu Sr- bima, već pošto su Srbi kao stranka svoju rekli o slozi, da bi sada trebalo da Hrvati kao stranka na to odgovore ili ti u prego- vore stupe; a komu će odgovoriti ili ti s ki- jem će u pregovore stupiti, ako ne s u- pravnijem odborom srpske narodne stranke na Primorju? Srbi od hrvatskijeh stranaka do sada ni- jesu čuli nikakva odgovora, već od hrvai- skijeh opozicija u Zagrebu neprestano slušaju, kako se njihov rad osniva na programu od g. 1894. A taj je program negucija srpskoga imena. Sto pojedinci pišu i misle, to za srp- sku narodnu stranku nema tolike vrijednosti, koju bi imalo jedno očitovanje hrvatskijeh stranaka. Srpska narodna stranka na Pri- morju progovorila je kao stranka, a sad je red na hrvatske stranke, pa će položaj pre- stat biti neizvjestan. jE sa)