Ka

uspjeha baruna

«ga pitanja,

Dra Majstrovića,

: Badina: XII.

oma

Cijena listi,

Ža Austro-Ugarsku, B
Hercegovinu na godinu Ktenyli

Za Srbiju i Crnu goru na

dinu Kruna 12. go-

Za svo ostalo zemlje
'razaka 15 u zlatu. doso
Za Dubrovnik na godinu Kr, 10

Na pš godine 1 na dak
t
gurazmjerno. rt godine

Pojedini broj lista 20 para.

vanno

ova anrn mie

DUBROVNIK

U Dubrovniku 8 Novembra 1908.

Broj 45.

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Bukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje.
šća i slične objave plaća se 20 para,
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovana pisma ne pri-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris

Pu

—_—

Poslije & Dubrovnik, 6 novembra.
dan patovanje pon DroSVvaraja, vije

ipo PO pokrajini poslanici stran-
ke prava i narodne hrvatske stranke u če-
ej akemskoo
odgovor glasi: potok manat:
“a egjavtkieo stranke i klub

almatinskom uzeli
gu u pretres osnovu o porabi jezika kod u-
pravnih oblasti u Dalmaciji, te povodom iste
zajednički izjavljuju što slijedi: oba kluba
stoje na stanovištu, koje je u jezičnom pita-
nju zauzeo sabor kraljevine Dalmacije u svo-
jim opetovanim zaključčima počamši od go-
dine. 1884., prema tomu stanovištu klubovi
ne mogu pristati na vladinu osnovu, jer
se istom ne udovoljava saborskim zaključvima,
& protiv narodnom pravu daje se mjesta u
Dalmaciji tugjemu jeziku  njemačkomu;
prema tomu stanovištu ponovno traže da
uredovni jezik svega poslovanja i megjusob-
nog dopisivanja c. k. upravnih i sudbenih
oblasti u Dalmaciji ima biti hrvatski sa jed-
nim izuzetkom da podnesci i zapisnici sasta-
vljeni talijanski imaju se rješavati u istom
jeziku.«

Klub srpskijeh poslanika, netom mu je
bila predata vladina osnova, odmah je za-
ključio, da se a Zimine odbije. Tako isto i
klub italijanskijeh poslanika. Jedino se je lo-
milo i borilo u klubovima hrvatskijeh  stra-
naka, osobito u klubu narodne hrvatske
stranke. Tamo je bilo poslanika, koji su se
živo zauzimali, da se izide u susret vladinoj
osnovi. Ta velika borba megju hrvatskijem
poslanicima ogleda se i na stilizaciji odgo-
vora, koji je mogao biti odrešitiji i jasniji.
Mi nijesmo potpuno zadovoljni tijem odgovo-
rom. Ono »ne mogu pristati na vladinu  0s-
novu« trebalo je da glasi »a limine odbijaju
vladinu osnovu, koja daje mjesta u Dalma-
ciji tugjemu njemačkomu jeziku, i čude se
da se je tako što smjelo predložiti i prav-
dati potrebom uprave.« I ovaki bi odgovor

. bio dosta blag.

Namjesnik barun Handel, i ako ne će
biti zadovoljan ni onakijem  hrvatskijem od-
govorom, ipak moći će javiti u Beču, da u
Dalmaciji ima zgodna zemljišta za t. 2. po-
trebe javne uprave t. j. Za njemački jezik.
Tomu je dokaz: 16-dnevno vijećanje hrvat-
skijeh poslanika, navaljivanje jednoga dijela
istijeh da se izide na susret vladinoj osnovi
i članak u ,Obzoru“. U pitanjima ovake pri-
rode, gdje se radi o nacionalnom harakteru
zemlje, nije smjelo biti ni časomice podvoje-
nosti u mišljenju. Osim ovoga negativnoga
Handela ima i jedan  poziti-
van, biva: hrvatski poslanici potratili su go-
tovo cijelo ovogodišnje zasjedanje oko jedno-
na koje. su mogli dostojanstvenije
odgovoriti u dvadeset i četiri ure, a ostalo
vrijeme upotrijebiti na korist zemlje, ako se
može, ako se ne može, bolje je bilo , su
svojijem kućama pošli. Jer je i tako dalma-
tinski sabor postao  prostom eine“ .
govorničku utakmicu, koja je preskupa. “mao
govor u saboru staje, po računu poslani

22 . šj ružna

Osim svega ovoga ima MJE ajet
pojava, koja pokazuje sv" i vrijeme
j života. U ovo sudbonosno jeme
mašine im: nja u Dalmaciji,
Svakojakoga mentovanj

eksperi ; nina
Bee adja 1 BOR Botnni Token la

Kzlazi svake nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

jedan hrvatski i jedan srpski, otvorili su
svoje stupce piscima, od kojijeh je svaki, bi-
lo svijesno bilo nesvijesno, pisao u prilog
politike Handelove, a sakrivao se za intere-
sima srpskoga i hrvatskoga naroda. Jadnoga
li naroda!

»Obzor“ je ovijeh dana donio uvodni
članak o jezičnom pritanju, za koji kaže da ga
je dobio iz krugova narodne hrvatske stranke.
Odakle je taj članak potekao, moći će naši
čitaoci naći u dopisu iz Spljeta u današnjem
broju našega lisla. Suština je članka, da
hrvatski poslanici u interesu hrvatskoga na-
roda moraju poći u susret jezičnoj osnovi
Handelovoj. Po danas svakomu poznatoj sa-
glasnosti jednoga dijela hrvatskijeh poslanika
s dalmatinskom vladom u pogledu jezičnoga
pitanja, ne treba mnogo oštriti pamet, da se
dozna izvor onomu članku. Da se je neko
mogao naći, da onaj članak napiše, da se je
mogao naći Hrvat, da onaj članak , Obzoru“
pošalje, to je sasvijem moguće; ali da je prvi
opozicionalni hrvatski list u Zagrebu nasio i
taj članak na prvom mjestu donio bez ikakve
ograde, eto to ne možemo da razumijemo.
Istina, , Obzor“ se je kasnije nekako ogradio,
donoseći izvješće posve protivno onomu član-
ku, ali se tijem nije ni najmanje oprav-
dao, te je punijem pravom barun Handel
mogao upirati prstom u članak ,Obzorov“,
koji je u našoj pokrajini najčitaniji i najuva-
ženiji opozicioni hrvatski list. Što na ovo veli
Dr. Šime Mazzura, što govore hrvatski rea-
aliste? Žao nam je ovaj malheur ,Obzorov“
radi Frankovaca cis i trans Velebita, jer
će od toga crpsti kapital na štetu narodne
stvari.

Od nekoga vremena izlaze u novosadskoj
Zastavi“ članci pod natpisom : Spljetski pro-
gram primorskih Srba. — koji rijetkom per-
fidijom a očitom tendencijom ,kritikuju“ rad
spljetske skupštine. Mi ćemo o tijem članci-
ma valjda na po se progovoriti, kad proči-
tamo i završetak, da vidimo, koliko je otro-
vi baš u repu (quantum venenum in cauda),
za sada ćemo kazati samo toliko, da je sva
tenden cija tobožnjega Ivana Vasiljevića: pri-
kazati list ,Dubrovnik“ i njegova urednika
u odori aulicizma i ćesarsko-kraljevskoga
hofratha, e se non ridi... Malo dalje taj
isti tobožnji Ivan Vasiljević za politiku pok.
kralja Milana veli: ,Ali kako i u najgoremu
paradoksu uvijek ima trunak istine, tako bi
Milanova teza mogla biti za sada najpode-
sniji izlazak s ove strane Drine.“ Ova je pa-
ralela dovoljna, da harakteriše pisea, njegovu
tendenciju i evoluciju. Ako je vladika Mi-
laš zbilja predstavnik ćesarsko-kraljevskog
Srpstva, pitamo, u čemu se razlikuje od po-
litike tobožnjega Ivana Vasiljevića ,,s ove
strane Drine“? Ali nije sada vrijeme, da o
tome govorimo. Tendencija je članaka u ,,Za-
stavi“, da omalovaži rad spljetske skupštine
i da prikaže program Srba na Primorju kao
gasvijem nevaljao. I to je baš u duhu poli-
tike Handelove, kojoj je rad i resultat spljet-
ske skupštine uništio osnovicu, stvarajući ne
slogu već novo noba u srpskoj narod-
noj stranci, na što su svi izaslanici na skup-
štini pristali. Spljetska skupština, stvorivši
novo doba u srpskoj narodnoj stranci i o-
kupivši Srbe na Primorju oko programa i
organizacije, osujetila je sa svoje strane Han-
delove osnove o stvaranju austrijske stran-
ke od Hrvata, Srba i Italijan. Handelova

osnova mogla se je izvesti samo cjepkanjem
stranaka na frakcije. U prijašnjem  ojepka-
nju i raspadanju srpske narodne stranke naj-
više je uživao barun Handel. Spljetska skup-
ština zaustavlja to raspadanje, daje stranci
novu snagu i nov polet, a tobožnji Ivan
Vasiljević u  ,Zastavi“ piše: ne valja vam
posao i sumnjiči. Pa da barun Handel ne
bude zadovoljan, kad takvi pamfleti izlaze
u jednom velikom opozicionalnom srpskom
listu kao što je ,Zastava“, pored toga što
se je ova ogradila? Što na to veli g. Jaša
Tomić i srpska radikalna stranka?
Ostavljamo, da zaključke čitaoci izvode.

IR

Denuncijanti u Boki.

Ova je žalosna pojava bila već protresana u
»Dubrovniku“, a sad je potvegjena od e. k. okruž-
noga kao prizivnoga suda u Kotoru. Poslije go-
dine i dva mjeseca bio je napokon osugjen pre-
časni gospodin nadžupnik Don Antun Ortolani
iz Hercegnovoga na 150 kruna globe ili 30 dana
zatvora u slučaju da ne plati globe i, naravno,
na naknadu troškova, a to što je bio priznat
krivcem po $ 491 k. zak. radi teških uvreda
nanesenih kapetanu A. Gelpi u Hereegnovome.
Lični momenti i sama stvar po sebi imadu u
ovom sporu za nekoga više ili manje važnosti.
Mi preko toga prelazimo obazirući se na ovaj
spor kao pojavu, koja duboko zasijeca u naše
javne prilike. Kotorski okružni sud u presudi
protiv koje nema daljega pravnoga lijeka potvrdio
je u suštini naše tužbe na denuncijante, kojima
je Boka,a i Dubrovnik, na žalost uprav okuže-
na. Lice na jednom od najuglednijih društvenih
položaja, svećenik, koji se je zavjetovao da ćo
cio život posvetiti nauci evangjelja, hrišćanskoj
ljubavi, žigosan je od suda radi djela, koje, da
ga ne ponavljamo, nije ništa manje već lažna
denuncija, uslijed koje o malo te nije teško a
nevino stradao zaslužni €. k. vojni kapetan
Gelpi. Žalosna pojava za cijelo ali utješljiva u
toliko, što će valjda doprinijeti ograničenju te
zaraze i uvjeriti mjerodavne ličuosti, da su
tužbe Bokelja i Dubrovčana u pogledu denun-
cijanstva osnovane i da ih treba u općem inte-
resu malo ozbiljnije u pretres uzeti.

Ovo bi pravo bilo da očekujemo, ali isku-
stvo nas uči, da se gorem zlu nadamo, a to je,
da će gospoda denuncijanti prije usavršiti teh-
nihu svog zanata nego li bataliti taj lijepi po-
sao, koji, ako nije baš toliko častan, barem ide
u račun. Izgledi su vrlo slabi, da će glas suda
donijeti moralnih plodova. Ove naše — tamo
njima — dikle odveć su na to navikle.

Ali ima tu nekoga ko može da pomogne
zadatku sugjenja i općoj stvari. Taj ,neko“ na-
ma je odgovoran za ovu domaću kugu, jer je
on može izliječiti, ako samo hoće. Lijek bi sa-
stojao u ovome: da začepi po kad i kad svoje
uši, da ne razbacuje novac sirotinjski za špiju-
ne i da ne traži gjavola svijećom bez potrebe,
da poštuje malo bolje zakon i državu, da pro-
budi savjest svoju i da gleda na obraz svoj i
na čast onoga kome služi i — da se ne valja
u blatu podlosti. Ko je taj ,neko“? Paru ko
pogodi. — Ma ko već to može da bude? Po-
gagjajte.

Naši politički protivnici mogu takogjer
ovome zlu doskočiti, ako ih je volja i ako im
je stalo do toga, da odbiju od sebe sumnju, da
su sukrivci. Nek ne uzimlju u zaštitu denunci-
jante i nek ih izgone iz svoga kola. Onda ćemo
im vjerovati, da su im u tom poslu čiste ruke.
Ali — to je njihova stvar, jer se njihova obra-
za tiče.

Daj Bože da ova presuda otvori oči i pro-
budi savjest i poštenje kod — na žalost —
mnogih! Ya

CBC

: rar m
0 nemrednostima zemljišnijeh knjiga.
Upit
narodnoga poslanika J. vit. Kulišića u saborskoj sjed-
nici 26 oktobra o. g. lupravljen Visokoj C. K. Vladi
Njegova Veličanstva.

U jednoj od sjednica carevinskoga vijeća
mjeseca maja 0. g. poštovani poslanik Perić
i družina stavili su interpelaciju na Njegovu
Preuzvišenost ministra financija i na Njegovu
Preuzvišenost ministra pravde o neyoljnom sta-
nju zemljišnika u kraljevini Dalmaciji i ogrom-
nih šteta koje neurednost istijeh zemljisnika na-
nosi sve to više posjedničkom staležu.

O uspjehu te interpelacije nije do sada ni-
šta poznato.

Pogreške i silni nered u osnovanim ze-
mljišnicima jednako postoje, tako da ovi, u
nebrojenim slučajevima, ne odgovaraju pravom
stanju stvari. Zemljišne knjige — u stanju u
kome se nahode — ne slažu s6 ni iz daleka s
ciljevima zakona od 25 Jula 1871. Ovim se je
zakonom htjelo obezbijediti i utvrditi vlasnička
prava. Naprotiv, uvedenjem zemljišnih knjiga i
ogromnih pogrešaka u njima, postigao se ne-
red, zbrka u zemljišnom uknjiženom posjedu,
kojih prije te ustanove nije bilo i koji sada na-
nose vlasnicima neizmjernih smetnja i neprilika,
prevelike opasnosti za sigurnost vlasništva —
a javnoj vjeresiji mnogo ozbiljnih i nepredobi-
vih prepona, koje malo po malo treba da jav-
nom kreditu zadadu posljedni udarao.

Nije laka stvar opisaii mahne i pogreške,
koje se do sada otkriše u zemljišnim knjigama
i koje se sve to više otkrivaju.

Svakako ima se vjerovati da su te mah-
ne i pogreške dotičnim vlastima u svim po-
tankostima već poznate, osobito sudbenim višim
vlastima, te da su i one duboko uvjerene o
skrajnoj potrebi, da se ovoj dubokoj rani, koja
sve to više toči i upropašćuje zemljišni posjed
i javnu vjeresiju, lijeka nagje i sve to žalosni-
jim posljedicama na kraj stane.

Uz sijaset raznovrsnih slučajeva, koji po-
tvrgjuju žalosnu činjenicu strašne netačnosti i
nebroj pogrešaka u zemljišnim knjigama, obi-
stinjuje se i ona, da pojedinci, koji pod krovom
nebeskim ništa svoga nemaju, u zemljišnim
knjigama ustanovljeno je da su gospodari ime-
taka sastavljenih od mnogo čestica ko zna čije
vlaštine!

U najbliže vrijeme ukazala se još jedna,
sasvijem nova, ali preveć krvava posljedica po-
znatoga stanja zemljišnih knjiga.

Visoki prizivni sud dalmatinski izdao je
strogu i najvećim pijetetom nadahnutu naredbu
potčinjenim ć. k. sudovima, kojom ih pozivlje
da se po izdanim uputstvima i naredbama svim
marom i svim silama svojim zauzmu o uregje-
nju odnošaja prav4 i vlasništva maloljetnika i
siročadi, toliko zapuštenih i zanemarenih, te da
se tako utvrdi i sačuva njihovo nasljedstvo a
opstanak obezbijedi.

I ova — svake hvale i priznanja dostojna
odredba najviše sudbene vlasti u zemlji, prožeta
najhumanitarnijim načelima, i ova toliko dobro-
tvorna namisao sukobi se sa žalosnim stanjem
zemljišnih knjiga, čim se dotični suci stave na
put njenog izvršenja.

Da se može konstatovati naslijegjeni pra-
vi imetak maloljetnih, i on urediti i obezbijediti,
neizbježiva i najpouzdanija podloga imala bi
se naći u zemljišnim knjigama. Ali, što se
dogagja? Dogagja se to, da po stanju knjiga
nije moguće doći do istine. Ili su umetnute
čestice, koje dotičnim ne pripadaju, ili su nji-
hove ispuštene, ili su dotični vlasnici uknjiženi
za idealne dijelove, dočim se je materijalna dioba
obavila davno prije osnovanja zemljišnika, a sve
to nije moguće saznati ni ustanoviti nego iz-
vidima na mjestu. Sud odregjuje za to jedno
povjerenstvo, koje se sastoji od jednoga sudbe-
noga činovnika, jednoga tehničara i dvojice pouz-
danika. Troškovi padaju na siročad o kojoj se
radi. U najvećem dijelu tiče se malih posjeda,
više puta neznatnih, tako da ta siročad nijesu
u stanju ni u mogućnosti da trošak izdrže, Pro-