Ka uspjeha baruna «ga pitanja, Dra Majstrovića, : Badina: XII. oma Cijena listi, Ža Austro-Ugarsku, B Hercegovinu na godinu Ktenyli Za Srbiju i Crnu goru na dinu Kruna 12. go- Za svo ostalo zemlje 'razaka 15 u zlatu. doso Za Dubrovnik na godinu Kr, 10 Na pš godine 1 na dak t gurazmjerno. rt godine Pojedini broj lista 20 para. vanno ova anrn mie DUBROVNIK U Dubrovniku 8 Novembra 1908. Broj 45. Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Bukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje. šća i slične objave plaća se 20 para, od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris Pu —_— Poslije & Dubrovnik, 6 novembra. dan patovanje pon DroSVvaraja, vije ipo PO pokrajini poslanici stran- ke prava i narodne hrvatske stranke u če- ej akemskoo odgovor glasi: potok manat: “a egjavtkieo stranke i klub almatinskom uzeli gu u pretres osnovu o porabi jezika kod u- pravnih oblasti u Dalmaciji, te povodom iste zajednički izjavljuju što slijedi: oba kluba stoje na stanovištu, koje je u jezičnom pita- nju zauzeo sabor kraljevine Dalmacije u svo- jim opetovanim zaključčima počamši od go- dine. 1884., prema tomu stanovištu klubovi ne mogu pristati na vladinu osnovu, jer se istom ne udovoljava saborskim zaključvima, & protiv narodnom pravu daje se mjesta u Dalmaciji tugjemu jeziku njemačkomu; prema tomu stanovištu ponovno traže da uredovni jezik svega poslovanja i megjusob- nog dopisivanja c. k. upravnih i sudbenih oblasti u Dalmaciji ima biti hrvatski sa jed- nim izuzetkom da podnesci i zapisnici sasta- vljeni talijanski imaju se rješavati u istom jeziku.« Klub srpskijeh poslanika, netom mu je bila predata vladina osnova, odmah je za- ključio, da se a Zimine odbije. Tako isto i klub italijanskijeh poslanika. Jedino se je lo- milo i borilo u klubovima hrvatskijeh stra- naka, osobito u klubu narodne hrvatske stranke. Tamo je bilo poslanika, koji su se živo zauzimali, da se izide u susret vladinoj osnovi. Ta velika borba megju hrvatskijem poslanicima ogleda se i na stilizaciji odgo- vora, koji je mogao biti odrešitiji i jasniji. Mi nijesmo potpuno zadovoljni tijem odgovo- rom. Ono »ne mogu pristati na vladinu 0s- novu« trebalo je da glasi »a limine odbijaju vladinu osnovu, koja daje mjesta u Dalma- ciji tugjemu njemačkomu jeziku, i čude se da se je tako što smjelo predložiti i prav- dati potrebom uprave.« I ovaki bi odgovor . bio dosta blag. Namjesnik barun Handel, i ako ne će biti zadovoljan ni onakijem hrvatskijem od- govorom, ipak moći će javiti u Beču, da u Dalmaciji ima zgodna zemljišta za t. 2. po- trebe javne uprave t. j. Za njemački jezik. Tomu je dokaz: 16-dnevno vijećanje hrvat- skijeh poslanika, navaljivanje jednoga dijela istijeh da se izide na susret vladinoj osnovi i članak u ,Obzoru“. U pitanjima ovake pri- rode, gdje se radi o nacionalnom harakteru zemlje, nije smjelo biti ni časomice podvoje- nosti u mišljenju. Osim ovoga negativnoga Handela ima i jedan poziti- van, biva: hrvatski poslanici potratili su go- tovo cijelo ovogodišnje zasjedanje oko jedno- na koje. su mogli dostojanstvenije odgovoriti u dvadeset i četiri ure, a ostalo vrijeme upotrijebiti na korist zemlje, ako se može, ako se ne može, bolje je bilo , su svojijem kućama pošli. Jer je i tako dalma- tinski sabor postao prostom eine“ . govorničku utakmicu, koja je preskupa. “mao govor u saboru staje, po računu poslani 22 . šj ružna Osim svega ovoga ima MJE ajet pojava, koja pokazuje sv" i vrijeme j života. U ovo sudbonosno jeme mašine im: nja u Dalmaciji, Svakojakoga mentovanj eksperi ; nina Bee adja 1 BOR Botnni Token la Kzlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. jedan hrvatski i jedan srpski, otvorili su svoje stupce piscima, od kojijeh je svaki, bi- lo svijesno bilo nesvijesno, pisao u prilog politike Handelove, a sakrivao se za intere- sima srpskoga i hrvatskoga naroda. Jadnoga li naroda! »Obzor“ je ovijeh dana donio uvodni članak o jezičnom pritanju, za koji kaže da ga je dobio iz krugova narodne hrvatske stranke. Odakle je taj članak potekao, moći će naši čitaoci naći u dopisu iz Spljeta u današnjem broju našega lisla. Suština je članka, da hrvatski poslanici u interesu hrvatskoga na- roda moraju poći u susret jezičnoj osnovi Handelovoj. Po danas svakomu poznatoj sa- glasnosti jednoga dijela hrvatskijeh poslanika s dalmatinskom vladom u pogledu jezičnoga pitanja, ne treba mnogo oštriti pamet, da se dozna izvor onomu članku. Da se je neko mogao naći, da onaj članak napiše, da se je mogao naći Hrvat, da onaj članak , Obzoru“ pošalje, to je sasvijem moguće; ali da je prvi opozicionalni hrvatski list u Zagrebu nasio i taj članak na prvom mjestu donio bez ikakve ograde, eto to ne možemo da razumijemo. Istina, , Obzor“ se je kasnije nekako ogradio, donoseći izvješće posve protivno onomu član- ku, ali se tijem nije ni najmanje oprav- dao, te je punijem pravom barun Handel mogao upirati prstom u članak ,Obzorov“, koji je u našoj pokrajini najčitaniji i najuva- ženiji opozicioni hrvatski list. Što na ovo veli Dr. Šime Mazzura, što govore hrvatski rea- aliste? Žao nam je ovaj malheur ,Obzorov“ radi Frankovaca cis i trans Velebita, jer će od toga crpsti kapital na štetu narodne stvari. Od nekoga vremena izlaze u novosadskoj Zastavi“ članci pod natpisom : Spljetski pro- gram primorskih Srba. — koji rijetkom per- fidijom a očitom tendencijom ,kritikuju“ rad spljetske skupštine. Mi ćemo o tijem članci- ma valjda na po se progovoriti, kad proči- tamo i završetak, da vidimo, koliko je otro- vi baš u repu (quantum venenum in cauda), za sada ćemo kazati samo toliko, da je sva tenden cija tobožnjega Ivana Vasiljevića: pri- kazati list ,Dubrovnik“ i njegova urednika u odori aulicizma i ćesarsko-kraljevskoga hofratha, e se non ridi... Malo dalje taj isti tobožnji Ivan Vasiljević za politiku pok. kralja Milana veli: ,Ali kako i u najgoremu paradoksu uvijek ima trunak istine, tako bi Milanova teza mogla biti za sada najpode- sniji izlazak s ove strane Drine.“ Ova je pa- ralela dovoljna, da harakteriše pisea, njegovu tendenciju i evoluciju. Ako je vladika Mi- laš zbilja predstavnik ćesarsko-kraljevskog Srpstva, pitamo, u čemu se razlikuje od po- litike tobožnjega Ivana Vasiljevića ,,s ove strane Drine“? Ali nije sada vrijeme, da o tome govorimo. Tendencija je članaka u ,,Za- stavi“, da omalovaži rad spljetske skupštine i da prikaže program Srba na Primorju kao gasvijem nevaljao. I to je baš u duhu poli- tike Handelove, kojoj je rad i resultat spljet- ske skupštine uništio osnovicu, stvarajući ne slogu već novo noba u srpskoj narod- noj stranci, na što su svi izaslanici na skup- štini pristali. Spljetska skupština, stvorivši novo doba u srpskoj narodnoj stranci i o- kupivši Srbe na Primorju oko programa i organizacije, osujetila je sa svoje strane Han- delove osnove o stvaranju austrijske stran- ke od Hrvata, Srba i Italijan. Handelova osnova mogla se je izvesti samo cjepkanjem stranaka na frakcije. U prijašnjem ojepka- nju i raspadanju srpske narodne stranke naj- više je uživao barun Handel. Spljetska skup- ština zaustavlja to raspadanje, daje stranci novu snagu i nov polet, a tobožnji Ivan Vasiljević u ,Zastavi“ piše: ne valja vam posao i sumnjiči. Pa da barun Handel ne bude zadovoljan, kad takvi pamfleti izlaze u jednom velikom opozicionalnom srpskom listu kao što je ,Zastava“, pored toga što se je ova ogradila? Što na to veli g. Jaša Tomić i srpska radikalna stranka? Ostavljamo, da zaključke čitaoci izvode. IR Denuncijanti u Boki. Ova je žalosna pojava bila već protresana u »Dubrovniku“, a sad je potvegjena od e. k. okruž- noga kao prizivnoga suda u Kotoru. Poslije go- dine i dva mjeseca bio je napokon osugjen pre- časni gospodin nadžupnik Don Antun Ortolani iz Hercegnovoga na 150 kruna globe ili 30 dana zatvora u slučaju da ne plati globe i, naravno, na naknadu troškova, a to što je bio priznat krivcem po $ 491 k. zak. radi teških uvreda nanesenih kapetanu A. Gelpi u Hereegnovome. Lični momenti i sama stvar po sebi imadu u ovom sporu za nekoga više ili manje važnosti. Mi preko toga prelazimo obazirući se na ovaj spor kao pojavu, koja duboko zasijeca u naše javne prilike. Kotorski okružni sud u presudi protiv koje nema daljega pravnoga lijeka potvrdio je u suštini naše tužbe na denuncijante, kojima je Boka,a i Dubrovnik, na žalost uprav okuže- na. Lice na jednom od najuglednijih društvenih položaja, svećenik, koji se je zavjetovao da ćo cio život posvetiti nauci evangjelja, hrišćanskoj ljubavi, žigosan je od suda radi djela, koje, da ga ne ponavljamo, nije ništa manje već lažna denuncija, uslijed koje o malo te nije teško a nevino stradao zaslužni €. k. vojni kapetan Gelpi. Žalosna pojava za cijelo ali utješljiva u toliko, što će valjda doprinijeti ograničenju te zaraze i uvjeriti mjerodavne ličuosti, da su tužbe Bokelja i Dubrovčana u pogledu denun- cijanstva osnovane i da ih treba u općem inte- resu malo ozbiljnije u pretres uzeti. Ovo bi pravo bilo da očekujemo, ali isku- stvo nas uči, da se gorem zlu nadamo, a to je, da će gospoda denuncijanti prije usavršiti teh- nihu svog zanata nego li bataliti taj lijepi po- sao, koji, ako nije baš toliko častan, barem ide u račun. Izgledi su vrlo slabi, da će glas suda donijeti moralnih plodova. Ove naše — tamo njima — dikle odveć su na to navikle. Ali ima tu nekoga ko može da pomogne zadatku sugjenja i općoj stvari. Taj ,neko“ na- ma je odgovoran za ovu domaću kugu, jer je on može izliječiti, ako samo hoće. Lijek bi sa- stojao u ovome: da začepi po kad i kad svoje uši, da ne razbacuje novac sirotinjski za špiju- ne i da ne traži gjavola svijećom bez potrebe, da poštuje malo bolje zakon i državu, da pro- budi savjest svoju i da gleda na obraz svoj i na čast onoga kome služi i — da se ne valja u blatu podlosti. Ko je taj ,neko“? Paru ko pogodi. — Ma ko već to može da bude? Po- gagjajte. Naši politički protivnici mogu takogjer ovome zlu doskočiti, ako ih je volja i ako im je stalo do toga, da odbiju od sebe sumnju, da su sukrivci. Nek ne uzimlju u zaštitu denunci- jante i nek ih izgone iz svoga kola. Onda ćemo im vjerovati, da su im u tom poslu čiste ruke. Ali — to je njihova stvar, jer se njihova obra- za tiče. Daj Bože da ova presuda otvori oči i pro- budi savjest i poštenje kod — na žalost — mnogih! Ya CBC : rar m 0 nemrednostima zemljišnijeh knjiga. Upit narodnoga poslanika J. vit. Kulišića u saborskoj sjed- nici 26 oktobra o. g. lupravljen Visokoj C. K. Vladi Njegova Veličanstva. U jednoj od sjednica carevinskoga vijeća mjeseca maja 0. g. poštovani poslanik Perić i družina stavili su interpelaciju na Njegovu Preuzvišenost ministra financija i na Njegovu Preuzvišenost ministra pravde o neyoljnom sta- nju zemljišnika u kraljevini Dalmaciji i ogrom- nih šteta koje neurednost istijeh zemljisnika na- nosi sve to više posjedničkom staležu. O uspjehu te interpelacije nije do sada ni- šta poznato. Pogreške i silni nered u osnovanim ze- mljišnicima jednako postoje, tako da ovi, u nebrojenim slučajevima, ne odgovaraju pravom stanju stvari. Zemljišne knjige — u stanju u kome se nahode — ne slažu s6 ni iz daleka s ciljevima zakona od 25 Jula 1871. Ovim se je zakonom htjelo obezbijediti i utvrditi vlasnička prava. Naprotiv, uvedenjem zemljišnih knjiga i ogromnih pogrešaka u njima, postigao se ne- red, zbrka u zemljišnom uknjiženom posjedu, kojih prije te ustanove nije bilo i koji sada na- nose vlasnicima neizmjernih smetnja i neprilika, prevelike opasnosti za sigurnost vlasništva — a javnoj vjeresiji mnogo ozbiljnih i nepredobi- vih prepona, koje malo po malo treba da jav- nom kreditu zadadu posljedni udarao. Nije laka stvar opisaii mahne i pogreške, koje se do sada otkriše u zemljišnim knjigama i koje se sve to više otkrivaju. Svakako ima se vjerovati da su te mah- ne i pogreške dotičnim vlastima u svim po- tankostima već poznate, osobito sudbenim višim vlastima, te da su i one duboko uvjerene o skrajnoj potrebi, da se ovoj dubokoj rani, koja sve to više toči i upropašćuje zemljišni posjed i javnu vjeresiju, lijeka nagje i sve to žalosni- jim posljedicama na kraj stane. Uz sijaset raznovrsnih slučajeva, koji po- tvrgjuju žalosnu činjenicu strašne netačnosti i nebroj pogrešaka u zemljišnim knjigama, obi- stinjuje se i ona, da pojedinci, koji pod krovom nebeskim ništa svoga nemaju, u zemljišnim knjigama ustanovljeno je da su gospodari ime- taka sastavljenih od mnogo čestica ko zna čije vlaštine! U najbliže vrijeme ukazala se još jedna, sasvijem nova, ali preveć krvava posljedica po- znatoga stanja zemljišnih knjiga. Visoki prizivni sud dalmatinski izdao je strogu i najvećim pijetetom nadahnutu naredbu potčinjenim ć. k. sudovima, kojom ih pozivlje da se po izdanim uputstvima i naredbama svim marom i svim silama svojim zauzmu o uregje- nju odnošaja prav4 i vlasništva maloljetnika i siročadi, toliko zapuštenih i zanemarenih, te da se tako utvrdi i sačuva njihovo nasljedstvo a opstanak obezbijedi. I ova — svake hvale i priznanja dostojna odredba najviše sudbene vlasti u zemlji, prožeta najhumanitarnijim načelima, i ova toliko dobro- tvorna namisao sukobi se sa žalosnim stanjem zemljišnih knjiga, čim se dotični suci stave na put njenog izvršenja. Da se može konstatovati naslijegjeni pra- vi imetak maloljetnih, i on urediti i obezbijediti, neizbježiva i najpouzdanija podloga imala bi se naći u zemljišnim knjigama. Ali, što se dogagja? Dogagja se to, da po stanju knjiga nije moguće doći do istine. Ili su umetnute čestice, koje dotičnim ne pripadaju, ili su nji- hove ispuštene, ili su dotični vlasnici uknjiženi za idealne dijelove, dočim se je materijalna dioba obavila davno prije osnovanja zemljišnika, a sve to nije moguće saznati ni ustanoviti nego iz- vidima na mjestu. Sud odregjuje za to jedno povjerenstvo, koje se sastoji od jednoga sudbe- noga činovnika, jednoga tehničara i dvojice pouz- danika. Troškovi padaju na siročad o kojoj se radi. U najvećem dijelu tiče se malih posjeda, više puta neznatnih, tako da ta siročad nijesu u stanju ni u mogućnosti da trošak izdrže, Pro-