. zasjedanja saborskoga prelom u Godina XII. samo Manene Snana U Dubrovniku 15 Novenmibra 1903. Broj 46. Cijena lista. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu go dinu Kruna 12. (STURK ote Za svo ostale zemlje na . ranska 15 u zlatu. . Za Vubrovnilz na godinu Kr, 19 Na pš godine 1 na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para, = DUBROVNIK Pretplata i erlasi Salju se administraciji Dubrovniša Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 pars. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne pri maju se Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris mms LL. &£ Dubrovnik, 13 novembra, Dalmatinski sabor zaklj godišnje zasjedanje, koje je u svakom po- gledu-bilo značajno. Mi ne spadamo u red optimisti u pogledu javnoga života u našoj pokrajini. 1 kod nas sve ide mutatis mutan. dis onijem pravcem i onijem putem kao u Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni i Hercegovini. I sko su tamo razne vlade sa širom ili užom samoupravom, ipak provejava svuda jedan te isti duh: tugjinština i politika osgiro- mašivanja. Dalmatinski sabor zaključio je ovogodi- šnje sjednice s lijepijem obećanjima za bu: dućnost, prekidajući s prošlošću. Prošlost treba, po riječima poslanika Trumbića, Spre- miti u muzej starina i početi živjeti novijem životom. Glavne oznake ovogodišnjega zasjedanja gaborskoga jesu: zajednička akcija Hrva- ti, Srba i INtalijanaca protiv njemačkoga jezika i prelom u hrvatskoj politici, ka- ko je ovo posljednje Dr. Smodlaka javno priznao. Mi smo se u dva mala na ovom mje- stu bavili jezičnijem pitanjem, te nemamo što tomu nadodati ni oduzeti, ali treba istaknuti da je vlada priznala fiasco što ga je učinila svojijem nacrtom, te je na usta namjesnikova izjavila, da ona priznaje srpskomu jeziku opravdanost i sposobnost da, bude uredovnijem jezikom i da joj nije bila namjera uvogjenjem njemač- koga jezika sprovagjati germanizaciju, već olakotiti funkcionovanje javne uprave s cen- tralnijem vlastima. Ova vladina izjava liči na onu basnu o lisici i kiselom grožgju. U osnovi vladinoj bila su vrata širom otvorena njemačkomu jeziku i to ne u funkcionovanju javne uprave s centralnijem vlastima u Beču, već i u uredovanju megju državnijem Vla- stima u pokrajini. Otpor, i ako kasni i neo- odrešit, sa strane saborske većine učinio je vladi sada promijeniti mišljenje radi umire- nja duhova u pokrajini. Budućnost će nam pak pokazati, koliko je vlada odustala od svoje nakane i koliko je ona u tome poslu imala tajnijeh saradnika megju samijem po- slanicima većine. E Druga je glavna oznaka ovogodišnjega hrvatskoj politici, što su ga navijestili govornici narod- ne hrvatske i pravaške stranke. Oni su pru- žili ruku pomirnicu Srbima i Italijancima. Poslanik Dr. Trumbić bješe uzeo na sebe zadatak da to učini prema Italijancima, pri- znajući ih kao takove ondje, gdje se omi ta- kovijem priznavaju, a Dr. Smodlaka prema Srbima, Dr. Pero Čingrija, kao predsjednik kluba hrvatske narodne stranke, usvojio je argumente jednoga i drugoga du pica otvoreno izjavio, da je glavna Ganom P sA tike hrvatske narodne stranke bila 2 dasa pogrešna, kao što su to dokazali hv šnji dogagjaji povodom nemir4 u / mai Mi nemamo prava d3 m te nas nost izjava s hrvatske strano, Što vio fa injave ispunjaju zadovoljstvovo, . sada bi- Vidimo ono, radi čega Smo bili dje sf jegjeni i okrivljivani. Neka DAP "ej gta- Mjeri, što ćemo časom zaviriti u vet rina, Tu nalazimo optužbu Pro si ge dru- da smo izdajnici Slavenstva, ae kog žli s Italijancima, priznaj" ša mbić i Dr. danas javno ispovijedaju Dr. učio je svoje ovo- Izlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Smodlaka. Tu nalazimo drugu optužbu pro- tiv nas Srb4, da nijesmo Slaveni, što smo se borili protiv onake hrvatske politike, kojoj danas Dr. Trumbić, Dr. Smodlaka i Dr. Pero Vingrija okreću legja. Mi to ovdje ističemo, Jer je onako mnijenje o Srbima na Primorju bilo protureno i van našijeh granica, pa bi- smo željeli, da se po pravici i ispravi. Ne mislimo ovijem kazati, da Srbi nemaju po- grešaka i mahna; imaju ih, kao što ih svaki narod više ili manje ima. Još smo jednom prilikom rekli, da Hrvati ne vide prave srp- ske mahne, dok ono što su do danas držali za Srpske mahne ili ti grijehe, to su narodne vrline, koje oni u Beču vrlo dobro poznaju kao takove, pa im se s toga nikako ne svi- gjaju, i odatle oni progoni o kojijem je po- slanik Dr. Kovačević u saboru govorio. Od svijeh izjava s hrvatske strane na- ma se osobito dopala ona poslanika D.ra Smodlake, koji je kazao: Poslije ovoga zasje- danja, gdje se je mnogo toga razbistrilo, ne će biti više govora o velikoj politici, već ćemo se baviti sitnijem ali uspješnijem ra- dom; o velikoj politici govorićemo što manje, ali za to ćemo je što više prauiu i o njoj misliti. — Ovo je tačan sud. Velika politika ubila je onu malu politiku, kojom se jedino uspješno moglo baviti. Stvarali su se progra mi i države na papiru, kao da je Dalmacija kakva velika sila a ne sluga slugine sluge. Isključivo staranje o velikoj politici učinilo je izgubiti zemljište ispod noga. Velika poli- tika Srb4 i Hrvata u Austro-Ugarskoj može biti jedino ta, da se snaže i okupljaju, da ne služe za malj protiv svoje braće na Bal- kanu i da im ne žele svoju tešku sudbinu. Na izjave sa hrvatske strane klub srp- skijeh poslanika preko svoga predsjednika odgovorio je u duhu programa srpske na- rodne stranke, naglašujući: da oživotvorenje narodnijeh ideala zavisi od složnoga rada Srba i Hrvat4; da s oduševljenjem pozdravlja hrvatske izjave, i čim se te misli ukorijene u narodu, da će tada otpasti i ona zadnja reserva u programu srpske narodne stranke u pogledu sjedinjenja. A 1 Italijanci sa svoje strane izjavili su, da oni nemaju nikakvijeh političkijeh aspira- cija, već da se bore za narodnu afirmaciju, a što se politike tiče, da se oni rado pridru- žuju idealima Srb4 i Hrvata. : Ljepših i plemenitijih izjava nije moglo pasti ni s jedne strane. Sada treba raditi, da te misli uhvate korijena u narodu, kako je klub srpskijeh poslanika naglasio. I o tome .sve zavisi. Neprijatelj sigurno mirovati ne će. NE se sa. Dalmatinski sabor. — Jezično pitanje. Zadar, 11 novembra. Zadnje moje vijesti, koje sam telegrafično lao, bile su: predaja negativnog odgovora predsjednika triju narodnih saborskih klubova namjesniku baronu Handelu u pogledu uregje- nja jezičnoga pitanja u javnoj državnoj upravi u Pokrajini. Taj zajednički odgovor glasi: »Klub narodne hrvatske stranke, klub stran- ke prava i srpski narodni klub u saboru dal- matinskom uzeli su u pretres vladinu osnovu o porabi jezika kod upravnih vlasti u Dalma- ciji, te povodom iste zajednički izjavljuju što sli- pos jedi: Sva tri kluba stoje na stanovištu, koje je u jezičnome pitanju zauzeo sabor kraljevine Dalmacije u svojim opetovanim zaključeima, poćamši od godine 1884. Prema tome stanovi- štu klubovi ne mogu pristati na vladinu osnovu, jer se istom ne udovoljava saborskim zaključ- cima, a protiv narodnom pravu daje se mjesta u Dalmaciji tugjemu jeziku njemačkome. Prema tome stanovištu, ponovno traže da uredovni jezik svega poslovanja i megjusobnoga dopisi- ee, kk. upravnih i sudbenih vlasti u Dalmaciji ima biti hrvatski ili srpski s jedinim izuzet- kom, da podnesci i zapisnici stranaka, sasta- vljeni talijanski, imaju se rješavati u istome jeziku.*) Kod predaje zajedničkoga odgovora dneva 10. m. predsjednici su se zadržali dugo vre- mena kod namjesnika, s kojim su o predmetu više manje konfidencijalno na široko se razgo- varali. — U sjednici od nedjelje, dneva 80.m., namjesnik baron Handel dao je ovu izjavu: >Visoki Sabore! Ja ću samo za malo časa Visokom Saboru oduzeti dragocjeno vrijeme. Ja ću se baviti samo jednim pitanjem, to jest o- nim pitanjem, koga su se dotakli jučerašnji ča- sni predgovornici i koje je bilo predmetom ži- vahna raspravljanja i van ove sabornice, to jest jezičnim pitanjem. Ja bih htio u kratko navesti nazore i namjere, koji su vodili gosp. ministra predsjednika i mene, kad smo priopćili stran- kama tako zvanu vladinu osnovu. >Ja ću govoriti s onom iskrenošću i ozbilj- nošću kako časni jučerašnji predgovornici, sine ira et studio. >Ja Vas ne mogu moliti, da dijelite moje stanovište, pošto znam da ga ne dijelite. Ali ću Vas zamoliti, da izvolite bez predrasudi oba- zrijeti se na stanovište koje Vlada smatra da mora zauzeti. >Vlada se zauzela, da uredi jezično pitanje u smislu želja velike većine pučanstva, ne radi postignuća kakvoga tobože skrovitoga cilja, ili radi popularnosti, nego jer je uvjerena, da je pravedno, da se narodnom jeziku ustupi ono mjesto, koje mu ne samo pripada po broju ne- go i po kulturnom razvitku naroda i po stepenu na kojem se dan danas taj jezik nalazi. »Iz tih namjera proisteklo je ustanovljenje onih četiri temeljnih načela osnove, u kojima su označene granice obaju u zemlji upotrijeblje- nih jezika i proti kojim, u koliko je poznato, ne postoji ozbiljna prigovora. Svakako, ko je tu osnovu proučio, mora priznati, da se istom pro- širuje upotrebljavanje narodnoga jezika na na- čin, da bi nakon kratkoga prelaznoga doba po- stao pravim uredovnim jezikom u Dalmaciji, dok bi ostalo bilo samo iznimka. »Tačka, proti kojoj je postojala prava pro- tivština, jest one o njemačkom jeziku. »Časni je g. Dr. Trumbić priznao, da u o- snovi nije tom jeziku dato mjesto jednoga ze- maljskoga jezika. A to ne bi moglo ni biti. Ja još moram dodati, da nije ni po što postojala niti namjera, da se njemačkom jeziku dade mjesto i pravo kao tobožnjemu državnome jeziku. >Što je bilo reservovano tome jeziku, to je zaisto slijedilo samo s obzirom na potrebe je- dinstvene državne službe, to jest na potrebe kod ministarstava u Beču. Te potrebe nijesu fikcija, kao što misli časni zast. Dr. Trumbić, nego prava činjenica, pošto uprava u jednom uredu u 8 jezika nije moguća, o čemu sam ja duboko uvjeren, uslijed svoga 15-godišnjega služ- bovanja kod centralnih vlasti. >Potpuno odstranjenje njemačkoga jezika iz državne službe ne bi bilo moguće, nego de- centralizacijom uprave. »Hoće li i da li će to slijediti, niko ne mo- že sada predvidjeti. »Visoki Sabore! Ministar predsjednik i ja ne bismo bili postupali kao pravi prijatelji na- roda, da smo Vas pustili da čekate tu još neo- predijeljenu zgodu, nego smo htjeli već danas *) Ovaj odgovor potpisali su svi narodnjaci, pravaši (osim D.ra Majstrovića, popa Prodana i Bakote) i Srbi. ,Hrvatska Kruna“, priopćujući ovu vijest, ime Srbi donosi pod znakovima navoda ,Srbi“, — Ured, opravdanim željama naroda, u koliko je u sa- dašnjim prilikama moguće, doći u susret. »Razumije se, da okolnost, da se ne može sve u jedan put postignuti, može prouzrokovati žalostan dojam. Ali ogorčenju, gospodo moja, ne bi smjelo biti mjesta, kad bi se shvatale na- mjere koje su nas 'nadahnule, da se ovim pita- njem sa konkretnim prijedlozima bavimo. >Svakako ja ću se živo zauzeti, da ovo pi- tanje bude privedeno mogućno povoljnom rije- šenju na korist naroda Dalmacije, pošto držim, da zadovoljstvo naroda leži i u samom interesu države.« (Dobro! Dobro!) Istoga dana u večer sastadoše se na zaje- dničku sjednicu kod Zemaljskog Odbora zastup- nici hrvatske narodne stranke, stranke prava i srpske narodne stranke. Predsjedao je sjednicu gosp. Dr. Pero Čingrija. Poslije pozdrava pred- sjednikova Dr. Trumbić je izvijestio skupštinu o razgovoru i izjavi učinjenoj od namjesnika barona Handela, iza kako su mu predali nega- tivni odgovor na pitanje o uregjenju jezičnoga pitanja u javnoj upravi. Po izvještaju razumjelo se, da se namjesnik baron Handel ne će zaustaviti na dosadačnjemu pokušaju i da se ne zadovoljava dosadanjim neuspjehom, već da hoće da još jednom sreću pokuša. Da li će taj pokušaj slijediti uvažava- jući potpuno jednodušne zahtjeve narodnoga predstavništva, ili će biti opet isti gnusni vla- din atentat u drugome izdanju već odbačeno- ga nacrta, to ćemo tek da vidimo. Prama tome, skupština je izabrala odbor od šest članova, koji će morati, povrati li se vlada na predmet, stupiti snjom u dogovore, pak pogje li im za rukom uglaviti s njom ka- kav nacrt, prikazati taj nacrt narodnim stran- kama u pokrajini na odobrenje i tek onda ga predati vladi kao narodni zahtjev. Članovi toga odbora jesu: Dr. Pero Čingrija, Dr. V. Ivčević, Dr. Antun Pugliesi, Dr. J. Smodlaka, Dr.'A. Trumbić i Gj. Vukotić. Poslije toga izbora /u- stao je gosp. Gjuro Vukotić, te je, kao predsj dnik srpskoga narodnoga kluba, zahvalio Dru Peru Čingriji na pozdravu i zaželio da posija- no sjeme sloge dobrim plodom urodi. H Izjava srpskoga kluba. Poslanik Gjuro Vukotić u ime srpskoga kluba učinio je ovu izjavu u dalmatinskom saboru: >Pošto je sa strane hrvatskih zastupnika u predposljednjoj sjednici, prilikom rasprave pokrajinskog proračuna, nama Srbima bilo upu- ćeno njekoliko izjava u pogledu približenja i sporazumljenja, a naglašeno više puta od časnih govornika, da one izjave nijesu potekle u času momentalnog oduševljenja, već da su plod oz- biljnoga i od više vremena promišljenoga rada, po tom biće sasvim jasno gg. zastupnicima hr- vatskih stranaka, da se na te izjave moralo i s naše strane ozbiljno promisliti, te s toga neka mi ne bude zamjerno ako nijesam odmah, na- kon onih izjava, kao klubski predsjednik, na- glasio naše stanovište, koje ću sada obilježiti ovom izjavom: »Srpski zastupnici duboko su uvjereni, da oživotvorenje narodnih ideala zavisi od složnoga rada Srba i Hrvata, kao jednoga naroda, U svezi s tim, srpski zastupnici pozdravljaju s odušev- ljenjem izjave koje su se, u ovom zasjedanju, čule iz raznih krugova hrvatskih zastupnika, te očituju: čim se te misli ukorijene u narodu, tada će, u duhu načelnoga stanovišta srpske na- rodne stranke na primorju t. j. općega priznato- ga i prihvaćenoga narodnoga načela, otpasti i ona zadnja reserva u programu srpske stranke u po- gledu sjedinjenja, jer srpska stranka na temelju ravnopravnosti Srba i Hrvata to sjedinjenje u svom programu ima. Tada će Srbi i Hrvati udruženijem silama raditi na političkom, kultur- nom i ekonomskom polju, da se postignu oni ideali, u kojima jedino stoji spas i sjajna buduć- nost našega naroda srpskoga i hrvatskoga.«