Godina XII. > Cijena hiti . Zo Austro-Ugarsku, Bosnu | : j i glercegovinu na godinu Kruna 11 : Zs Srbiju i Crnu goru ha go dinu Kruna 12. Za svo ostale zemlje na go rapska 15 u zlatu. nm Za Vubrovnik na godinu Kr. 10 Na po godine 1 na četvrt godine | gurazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. A — do TE 7 > Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun m brii abris. _ U Dubrovniku 22 Novembra 1903. Broj 47. Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Bukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, Javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para, od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne pil maju se. Kzlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. __ Dubrovnik, 20. novembra. Pučka skupština hrvatske stra . . .* nke p Sušaku izmegju Prihvaćenijeh kekluoia usvojila je 1 ovu: »Sakupljeni .. , raduju s 0, što su i jednokrvna braća : srpsk imena pregnula u Posljednje doba, stn: g Hrvatima na temelju hrvatskoga dr- javnoga prava uzrade oko izvojšteni jE ičkih prava i svestrana napretka zajudnidk oladžbine, pa žele, da se radeći bok uz bok megjusobne simpatije uzmnože, a stare neu- mjesne razmirice zaborave.« Pri kraju je usvojeno, da se prihvaćener esolucije pošalju o. saboru i hrvatskoj vladi u Za- gre u. Ova resolucija skupštine na Sušaku plod jenetačnoga obavještenja s jedne strane hr. mike s druge italijanske štampe o izjavi Kuba srpskijeh poslanika na dalmatinskom sora. Da su svi hrvatski listovi u ojelini roni eli onu izjavu, koja je bila posve kratka, djereni smo, da hrvatska skupština na Su- šiku ne bi bila onako stilizovala onu tačku u svojijem resolucijama, koje je priopćila i gaboru i vladi kraljevina Hrvatske i Slavo- nij. Dok su hrvatski listovi, svaki na svoj način, priopćivali sadržaj one regolucije ni- jemo htjeli da ih ispravljamo, e da nam se ne zamjeri, da pridajemo tomu veliku važ- 10st, ali kad se izjava kluba srpskijeh po- slnika i na hrvatskijem skupštinama pri- kazuje u sasvijem . protivnom. duhu, tada je naša dužnost, kao srpskoga lista, da izjavi- mo, da ona srpska izjava ne samo što ni jednom riječju ne spominje hrvatsko dr- Javno pravo već naročito naglasuje na- rodno načelo, kao načelno stanovište pro- grama srpske narodne stranke na Primorju. Koja pak razlika postoji izmegju državnoga oPaa i narodnoga načela, ne treba da Vje tumačimo: to su dva sasvijem suprotna mučela. Koliko god mi razbijamo glavu, kako bi doveli u sklad ta dva suprotna načela, Svo ge to više uvjeravamo, da, pored načelne suprotnosti, ima . trećijeh, koji takogjer u ime legitimnoga državnoga prava svojataju Ove naše zemlje. Protivu takijeh prohtjeva opstoji samo narodno pravo i narodna sna- ga. Mješanija od državnoga prava i narod- Noga načela samo otvara vrata onomu tre- ćemu. Ojelokupni srpski javni rad osnivao ge je i osniva se na narodnom načelu, izu- zam bečku tvorevinu Srpske Vojvodine, koja = je bila po imena srpska, po suštini njemačka, o vrijednosti ničija, što njeno brzo ukidanje > dokazuje, po onoj: Der Mohr hat seine > RBolle gethan und er kann gehen (crnac Je svoju ulugu svršio i može ići). Časni poslanik hrvatske stranke prava Du. Smodlaka u svome vrlo lijepom govoru U gaboru, a zatijem u Zagrebu na Nušićevom Yeeru, izjavio je, da je sloga Srba i Hrvata Dalmaciji svršeno djelo i da za to ne treba otikakvijeh posebnijeh ugovora. Klub srpski- jeh poslanika u svojoj izjavi kazao je: ćim Se misli, iskazane od raznijeh krugova hr- Vatskih zastupnika, ukorijene u men tada će, u duhu načelnoga stanovišta srpske Narodne stranke t. j. općega priznatoga ! Prihvaćenoga narodnoga načela, otpasti ol Zadnja reserva u programu srpske deine Pogledu sjedinjenja. Dakle, klub E kon Poslanika izjavljuje drugijem riječima, 44 44. ba sačekati da one misli hrvatskijeh pos Nika uhvate korijena u narodu, a mi my tomu još nadodali, da se 1Z op blik. koliko je moguće, ispolje u ge: ore Da da će gtoprva tada otpasti i . is ika Šerva u pogledu sjedinjenja. Prema a s Neke razlike izmegju konačnoga Sote . > Č Dura Smodlake i kluba srpskijel PP io, oMi ovo naročito naglasujemo, što ue kate oda postoji znatna razlika, Što 56 dia grp- kretnijega oblika u pogledu riježe)a 1. ko-hrvatskoga spora, 1+ Pr E Skopan Vaiske Misli“, koju izdaje i uregjuje *%) Radić, i srpskoga narodnoga stanovišta. Preko nijenja Stjepana Radića mi ne možemo preći olako na dnevni red, jer on zauzima odlično Mjesto u hrvatskoj opoziciji u Zagre- bu, i s toga što su njegove misli, iskazane u spomenutom listu, po mnijenju mnogijeh Srba na Primorju, u opreci s prelomom, Što SU ga navijestili hrvatski poslanici u dal- matinskom saboru. Ovo nekoliko riječi, molimo, da se uz- me na znanje. LICA Veleizdajnička afera. Govor poslanika D.ra K. Kovačevića, izrečen u sjed- nici 7. novembra 1908. Visoki Sabore! Mrko i tamno nebo, koje se nadvisilo iz- nad glave srpskoga naroda, čini se da nema izgleda, da će se ikada razvedriti. Mrka boja postaje dnevno gušća i tamnija, a u zadnje do- ba, osobito u minuloj godini, nagomilali su se toliki erni oblaci na glave toga naroda, da se mora držati, da se tu urotila jedna teška sud- bina protiv njega. . Srpskoj duši i sreu dovoljno je poznato, koliko je ovaj narod u posljednje doba pretrpio i koliko mu je još možda sugjeno da mora pre- trpjeti! Premda ne postoje nikakvi temelji, prem- da sve ono, što se izjavljuje protiv srpskoga na- roda, nije ništa drugo nego podvala, ipak taj narod, koji se ukazuje uvijek u svjetlosti svoga čustva, svoga poštenja i vjernosti, stoji pod vječitim sumnjičenjem. To sumnjičenje goni ga na svim stranama, kud se god makne: na sva- kom koraku, na svakom djelu on nalazi zapre- ka. Je li činovnik, on ne smije da stoji u tom mjestu, valja da bude premješten; je li mjesta za kakovo promaknuće, njega će mimoići; ima li kakav stipendij, za nj ne će biti; je li kakva dozvola — njemu se ne će dati: uvijek će se naći kakva prepreka i uvijek će se njemu ne- što oduzeti. Taj duh, kojega mi moramo zvati duhom progonstva i o kojem sam ja lani u istoj raspravi govorio dovoljno, čini se da ne iščezava. Taj duh, koji nije našao odjeka ni u kakvoj duši poštenih i slobodnih ljudi, uzeo je oblik u jednom činu, za osugjenje kojega mi Srbi nemamo dovoljno riječi. Taj čin je neočekivano uhapšenje urednika Fabrisa, učenika Trojanovića i upravitelja štam- parije Pasarića. Ž ; Prije nego zagjemo u potankosti ovoga u- čina i ovoga nečuvenoga djela u prosvjetnoj dr- žavi, gospodo moja, dopustićete mi, da se nešto povratim nazad i da pretresem neka historijska pitanja. Ž A : Kad pitamo sami sebe, koji su to uzroci, zašto se tolika galama i pritisak čini na šte- tu srpskoga naroda, ne možemo naći drugoga do ovoga što ću sada ovdje razviti. Prelistava- jući historiju austrijske države nijesam našao nikakova lista, nikakova slova, gdje bi se mo- gao uvjeriti, da je ona radila za pojam slobo- de, razvitka, prosvjete, koja se može baš samo na slobodi osnivati. Kroz vijekove razvio se je u Austriji neki natražnjački duh, duh policaj- ski, koji je mislio samo na sebe a ne i na dru- ge, koji je ukazivao bojazan i od najnevinijih djela čovjeka i društva. Dosta je da bacimo po- gled na politiku, koju je vodila naša država u Italiji. Italija, ta krasna zemlja, ta kolijevka kulture, morala je biti poprištem tih eksperi- menata policajskih, koji nijesu davali oduška onoj neodoljivoj težnji prema prosvjeti i slobo- di. Progonstvo se je vršilo proti svim onima, koji su se samo usugjivali da naglase ime slo- bode. Oni koji su nevine knjige pisali, svrhom da se prosvjeta širi, bili su njegova žrtva. Još je u našoj uspomeni ona žalosna strana austrij- ske historije, gdje su ovi ljudi kao Silvio Pel- lico i Pietro Maroncelli čamili u Spielbergu, nevini i nedužni. na ' Na žalost, ta politika nije iščezla, a ne bi iščezla ni djelomice iz Italije ni potpuno, da se nije «dogodilo ono što se je moralo dogoditi: razočaranje jedne nepravedne i nepametne poli- litike, poraz na diplomatskom i vojničkom po- lju u Italiji. Ali i ako se je mislilo, da će se naša država, poslije poraza na Solferinu, osvi- jestiti i darovati narodima u Austriji pravo i ustav, ipak u uzgoju njezinih činovnika, u mla- di naraštaj prenio se onaj otrovni .policajski duh, koji se nije ni danas iskorijenio, te više manje svuda izbija na površinu. E Kod nas pojam prava nije čist; ako je i napisan na hartiji, ipak se ne izvagja na djelu. Dragocjena sloboda, koja je najdragocjenije bla- go i biser što ga čovječanstvo može imati, na svaki je mogući način igračka kod nas. I ako sloboda u pravnom, filozofskom i državnom smislu nije ništa drugo nego pravo pojedinca i društva, ona se ipak vrijegja na sve strane. Kao najpoglavitije učitelje te pogubne ško- le spominje historija dva imena, koja, i ako su ostala vječna u historiji, ostala su i ernim slo- vima zabilježena. To su Metternich i Sehwar- zenberg. Od njihovih vremena pa do danas, po- vlači se, kao crna crta, njihov duh kroz naše mjerodavne faktore, premda ima megju ovim i ljudi inteligentnih, ali i takovih, koji pripa- daju toj ubitačnoj školi. Ali kad su se ukazali porazi u Italiji, mo- rala se ta škola, koja se tamo izjalovila, pre- nijeti na balkanski poluotok, dotično i na onu zemlju koja danas mi obitavamo. Da nadoknadi one poraze uputila se ona politika na Balkan, te slijedi stazu i ne razlikuje se ni u čem, osim što je još lukavija a i nahranjena modernom prosvjetom, koliko joj je ta potrebna da dogje do svojih ciljeva. A srpski narod, koji tu sta- nuje, mora da plati na neki način ucjenu i da bude žrtva te nezdrave politike. Politika asimi- lacije naroda može se samo onda voditi, kad su joj zdravi osnovi, kad imade sve pogodbe opstanka i kad narodi uvigjaju u tom pokretu obezbijegjenje svojih narodnih i prirodnih prava i svoje budućnosti. Ali nije kriv srpski narod, ako austrijska politika nije znala shvatiti svoje zadaće na istoku kao ni u Italiji. Srpskom se narodu predbacuje da postoji Crna Gora, srpskom se narodu predbacuje kraljevina Srbija i najgorim se ljagama pokrivao sa strane bečke štampe, kad se dogodio onaj preokret u Biogradu, koji nije. ništa drugo nego odsijev prave narodne svijesti. Ne samo u Dalmaciji, nego i u drugim krajevima Austro-Ugarske, mi, koji mirno ži- vimo, te vršimo svoje dužnosti, svuda smo osu- mnjičeni, te smo žrtvovani za onu nepametnu politiku na Balkanu. Ako se narod opire ovomu sistemu, nijesmo mi krivi nego austrijska poli- tika. A narod imade na to prava, to mu je pravo božje i prirodno, jer svako voli prije sebi i svojoj koži nego ikomu drugomu. Ovaj kužni duh, koji dolazi iz Beča i Budimpešte, rasteže se kroz svu Austriju, a neku je osobitu žestinu kondensovao na balkansko poluostrvo. On je htio da podlegnu kao žrtve nevini Fabris, ne- vini Trojanović, nevini Pasarić. Tražio je jedan izgovor, jednu izliku, kakovu mu drago, da se jedanput narod uplaši, pa da mu se kaže: ,,7i ne smiješ biti Srbin!“ A zašto je $ 19 temelj. zakona? Samo da bude napisan, a da ne po- stoji? Ali, jer je to jedan malen pojav izmegju onih nebrojenih, što smo ih doživjeli na svoju štetu, ipak — zbrojivši sve zajedno — nastaje tako velika gomila, da se moramo čuditi, kako im može odoljeti srpski narod. Zanimivo je, go- spodo, na koji se je način tu postupalo, u tom progonstvu prema g. Fabrisu. Izašla je, kako vam je poznato, u listu ,Srgju“ jedna pjesma sveuč. djaka Trojanovića: ,Bokeška noć“. Od- govorni je urednik gosp. Fabris, a saradnik g. prof. Zore. Kad je izašla ta pjesma, državno je odvjetništvo u Dubrovniku bacilo oko na nju i zaplijenilo je. Ali poslije boljeg motrenja sudb. je sto u Dubrovniku našao, da tu nema nika- kovih ekstrema što ih je državno odvjetništvo htjelo nametnuti, naime veleizdaje po S 58 k. z. Uz to je g. Fabris bio otputovao u Biograd. Na to se dalje više nije ni mislilo. Kad bi bila samo ovako ostala stvar, moglo bi se misliti, da ta policija samo budno pazi, ali da ne do- lazi do skrajnosti niti izvagja ona grdna djela, o kojima sam prije govorio. Nego, vrativši se g. Fabris iz Biograda, gdje je slavio veliko slavlje svojih zasluga kao novinar i gdje su ga srpski novinari pozdravili kao uzor-urednika, tek je došao na stanicu, eto gotova policijskog aparata, koji ga odvede u tamnicu. A zašto? Vrijedi sada znati, kakova se evolucija dogodila izmegju zapljene i uhapšenja. Tu je prošlo je- dno 10—15 dana. Državno odvjetništvo dubro- vačko, ne zadovoljivši se osudom okružnoga suda u Dubrovniku, uteklo se prizivnom sudi- štu u Zadru. A ovo, potaknuto od političke vlasti, htjelo je na svaki način, bez obzira du li postoje tu ekstremi veleizdaje ili ne, da taj urednik postrada i da se dade jedan primjer srpskome narodu. Po dogovoru političke vlasti s Prizivnim Sudom u Zadru, raspoložilo se da se g. Fabris uhapsi, i da se ono tumačenje, koje nije mogao nikako sudbeni sto u Dubrov- niku naći, tako proširi, da se nagje u toj pje- smi veleizdajstvo. Na žalost, to se dogodilo kod nas, u ustavnoj državi, gdje lična slo- boda mora biti najdragocjenije blago, jer se tim odlikuje jedna država slobodna i ustavna i obezbjegjuje svakomu pojedincu njegovo pravo, Da se to dogodilo u srednjem vijeku, ili u vri- jeme apsolutizma, ne bih se čudio. Tad su po- litička i sudbena vlast bile spojene; tad je mo- gao politički duh utjecati na uvjerenje suca i uporabu pisanih zakona. Mi smo mislili da je, s podjelom političke od sudbene vlasti, bar_ ono što se tiče našega života i imanja, gvozdenom tvrgjavom obranjeno, i ako se često štogod šap- talo i svi nijesu bili o tome uvjereni. Ali sada, kad se vidi što se u Dubrovniku dogodilo, va- lja čovjek da misli — i to mu je najbolji do- kaz — da naša sudbena vlast u pokrajini nije sasvim slobodna od političkog utjecaja. A to je žalosno! Da je to tako, vidi se otuda, što se je — s uvjerenjem da se ne će prodrijeti procesom — zatezalo toliko dugo s tamnovanjem g. Fabrisa, ovoga nevinoga čovjeka, koji je i slaba zdravlja. I tu je on sjedio malo da ne 2 mjeseca. Da je to bio zapleten i komplikovan proces, gdje bi se moralo presušlati mnoštvo svjedoka, pro et contra, izvršiti izvida, za koje bi naravno tre- balo vremena, onda bi se razumjelo zašto se to toliko zateže. Ali jedna sama pjesma, napisana u alegoričnom tonu, koja se mogla tumačiti po- sve lako, te nije zahtijevala nego samo po sa- hata, ili 1 sahat najviše analize, pa da se dogje do zaključka, ima li tu ekstrema veleizdaje! Ali i obazirući se baš na pravnu stranu toga čina, moralo se bar s gledišta humanitar- nosti, obzirom na potreseno zdravlje g. Fabrisa, pospješiti riješenje, da se vidi, ima li taj čovjek doći pred porotu, i ima li biti osugjen ili slo- bodan. Ali to se <... htjelo da učini iz uvjere- nja, da se do uspjeha ne će doći, i za to je on morao da u buturnici leži. I ležao je, ne kao čovjek, koji zaslužuje sve obzire radi negova zdravlja i stališa, nego kao .prost razbojnik ili zločinac, u jednoj vlažnoj sobi na prvom po- du, ispod koje je podrum, u kojem — može se reći — pišti voda sa svih strana. Soba , mračna; njeni su prozori -bili razbijeni. — Tu Je.on morao čamiti toliko dana! Niko se nije htio smilovati. Uprava sudbena, premda je shi kako je trošan stan te tamnice, nije htjela po- trošiti ni njekoliko kruna, da onaj čovjek ne zebe; nego se tamničar smilovao i iz svoga džepa dao nekoliko fjorina, da tomu jadnome čovjeku bude nešto bolje. (Dr. Puljezi: Potrošio- je 6 for. da iščisti i izbijeli sobu). Dužnost je bila, da se ta stvar pospješi i da se dogje do konačnoga resultata. A nijesu trebala 2 mjeseca za jednu pjesmu. Gospodo moja, da je to došlo pred jednu akademiju, to bi se izvršilo u 5 mi- nuta. Ali, kao što rekoh, namjera je bila da Fabris sjedi u tamnici. Čudno je postupanje kad se pozvao prof. Zore 18 dee. 1902. On je pozvat s Cetinja kao osumnjenik. A budući da se htjelo polučiti urudžbu poziva u njegove ruke i budući je on bio u inozemstvu, to nije moglo da bude, s toga su odustali i promijenili svoju taktiku, te su ga zovnuli kao svjedoka, kad je došao slučajno u Dubrovnik. A to je velika razlika: osumnjenik ili svjedok! Ali najljepša ilustracija, gospodo, jest to da prof. Zore, koji pored svih svojih vrlina i po- red svoga filološkoga znanja, osobito srpskoga jezika, prema nazorima visoke vlade, dotično sudbenoga stola dubrovačkoga, nije imao ni- kakva prava na povjerenje, — jer znamo kako se ti ljudi uvažuju kod naših sudova — da je taj čovjek bio na neki način svjedok, tumač i sudac. To je najbolji znak da nijesu našli u pjesmi ništa i da su onda htjeli velikom para- dom pokazati kavalijerstvo: neka prof. Zore tu- mači pjesmu i tako u njegovim rukama ostaje sudbina uhapšenik4. Tu su paradu spravili, jer su bili uvjereni, da bi i svaki drugi onako pro- tumačio kao i on. To protuslovlje u postupanju suda pobugjuje u narodu nepovjerenje i strah, strah za to, jer vidi da, kao u ovom tako i u drugom slučaju, mogao bi ko nevin nastradati. Očevidno je, dakle, gospodo, da ovdje nije bio sud suda, nego sud policije; očevidno je, da sudbena vlast kod nas nije nezavisna. U Engleskoj, gospodo moja, kod naroda koji je praktično znao bolje nego iko drugi izvesti u djelo pisane zakone i obezbijediti prava idržave i prava pojedinca te stvoriti harmoniju zmegju dva faktora, društva i države, u En- gleskoj, na temelju habeas corpus, kad se ko uhapsi, ima prava pozvati se na velikoga kra- ljeva . kancelara, ili na sto velikoga suda i kroz 6 dana ima pravo da ga puste na slobodu, bio nevin ili kriv. U svakom slučaju dopušteno mu je, prema njegovu položaju, da dade jamstvo, da će biti podložan posljedicama zakona. Ako to oficijal sudbeni ne izvrši, potpada pod globu od 100 sterlinga, a to je naših 1300 fjor. Kod nas toga nema. Može se pod istragom i nevina čovjeka držati 2—3 mjeseca, pa i godinu, kao što se već dogodilo sa Srbima Metličićem i Bu- tijerom. Znam, da je Pasarić postao tako ner- vozan i tako ga je potresao ovaj dogagjaj, da