Godina XTI.

rearepeš

a

aroma zoo

Vlasnik, izdavatelj

Spoljašnja politika Austro-Ugarske.
Dubrovnik, 29 decembra,

Podagog na ministarskoj stolici, kako gu

neki listovi nazvali grofa Goluhovskoza, u
svome ekspoze-u o spoljašnjoj politici prika-
zao je kurs Austro-Ugarske, koja, blagodareći
krajnjem. istoku, ima pune ruke posla na
balkanskom poluostrvu. :
Ima političara i listova, koji ne prestaju
govoriti i pisati 0 slavenskoj Austriji bilo
sadašnjoj bilo biti imajućoj, te smo radi
toga, a za svoje čitaoce, napisali u pretprošlom
broju članak 0 austro-ugarskom Slavenstvu;
danas ćemo taj svoj članak popuniti i potkri-
jepiti ekspoze-om Ministra Goluhovskoga.

Glavne osnovice spoljašnje politike Au-
stro-Ugarske jesu: trojni savez i sporazum g
Rusijom. Neposvećenijem u diplomatske tajne
teško je reći, koliko je s jedne strane čvrst
trojni savez, naročito što se tiče odnos& iz-
megju Austro-Ugarske i Italije, kao i koliko
je s druge strane iskren sporazum s Rusijom;
ali je svakako činjenica, da jedno i drugo
postoji. Dokle ti savezi i sporazumi sižu i
koliko zahvataju, teško je odrediti, kao i to,
kakvi će se pokazati pri prvoj ozbiljnoj pri-
lici. To su stvari, koje će nedaleka buduć-
nost otkriti. Za sada može se samo toliko reći,
da se politika trojnoga saveza i tradicionalna
politika Rusije, koliko dolazi u pitanje bal-
kansko poluostrvo, isključuju, iz čega izlazi,
da je glavna osnovica spoljašuje politike Au-
stro-Ugarske nestalna, osim ako se Rusija
nije odrekla balkanskijeh naroda, u što je
teško vjerovati.

U ekspoze-u ministra Goluhovskoga nije
nigdje naglašeno načelo: Balkan balkanski-
jem narodima. Što se tiče sporazuma s Ru-
sijom, ministar je rekao, da taj sporazum
sastoji u ovome: da se po mogućnosti održi
na Balkanu današnje stanje, da se čuva sa-
mostalnost i ejelokupnost balkanskijeh država
i Turske, da se odstrani sve što bi se ovomu
protivilo i da niko nema težiti za posebni-
jem interesima. Mogao bi kogod reći, da je
već u gornjemu gadržano načelo: Balkan
balkanskijem narodima. Ali jedno je Balkan
balkanskijem narodima kao geslo riješenja
balkanskoga problema, a drugo je održanje
današnjega, “slanja po receptu berlinskoga
kongresa, koji kongres ono načelo nije sank-
Cionovao, već ukazao put okupacijama 1 za:
Mjenama zemljišta. | ž Z ka

Ali sporazum austro-ruski, koji, po pije:
čima ministra Goluhovskoga, ima održati
stanje stvoreno na berlinskom kongresu, Teo
će nastajnoga proljeća doći u veliko iskuže:
nje, jer reforme u Maćedoniji i Staroj Srbiji
PO svoj prilici ne će biti izvršene, a Imin
star Goluhovski u ekspoze-u veli, da e Tar:
Ska mora mijenjati, ako hoće živjeti.
Kad Turska ne izvrši reforme, kad mad s
ljeće opet bukne ustanak u Maćedoniji, kad
Bugarska stupi u akciju, što će onda iv)
mne gile? Na ovo pitanje ministar Goluhov-
ski nije odgovorio, valjda što 1 on raj me
zna, što će se iz svega toga ide: MI
jasno kazao, da Turska bez reforama e
će živjeti, dakle, da će prestati Manne s“
ko će je tada naslijediti? Evo zgode gdje Je
a : ila mogla istaći
»Nezainteregovana“ reformna Sna “— ika
načelo: Balkan balkanskijem opao: PER
nije učinjeno, jer se u Beču Hm

\

Cijena listi.

Za Austro-Ugarsku, dika. i
Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru na m 3

dinu Kruna 12.

Za sve ostale zemlje na S
ranaka 15 u zlatu. nike

Za Vubrovnik na godinu Kr, 10

Na pć godine 1 na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20. para. |

rao NR E škec

i odgovorni urednik Antun Fabris

ši
ž sA , Tuli

Broj 52.

U Dubrovniku 24 Decembra 1903.

NI

NIK

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Bukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovana pisma ne pr
maju se.

__

Izlazi svake nedjelje.

Srpsku Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

misli, već na recept, koji je pružio ber-
inski kongres, a to su okupacije i valjda
aneksije. Prema ovomu balkanski Slaveni
nemaju se nadati nikakvomu dobru, što s6
tiče Njihova samoopredijeljenja, od biti ima-
juće slavenske Austrije.

Osim toga ekspoze ministra Goluhov-
skoga ne ostavlja o tome u sumnji balkan-
ske Slavene. U njemu se dijele i ukori i
lekcije i prijetnje Srbiji i Bugarskoj, a
obasipaju se hvalama Grčka i Rumunska,
Jer: ove posljednje stupaju stopama trojnoga
saveza i protuslavenske politike. Rumunska
i Grčka trebalo bi da budu protuteža  sla-
venskijem aspiracijama na Balkanu. Ta pro-
tuslavenska koalicija dobija blagoslov od mi-
nistra biti imajuće slavenske Austrije,

Eto kako izgleda austro-ugarsko Slaven-
stvo i politika biti imajuće slavenske Au-

Sole
Srpsko-hrvatski odnosi
u saboru kraljevine Hrvatske i Slavonije.

U prošlom broju donijeli smo u izvodu,
što su predstavnici vlade i hrvatskih opozicija
kazali o srpsko-hrvatskim odnosima. Pošto je
ovo predmet, koji duboko zasijeca u politički
život Srba i Hrvata, prenijećemo doslovno, što
su o tome kazali ban i poglavice hrvatskih opo-
zicija.

U svom programnom govoru ban grof To-
dor Pejačević rekao je.

»Želim, da se pod štitom zemaljske vlade
sloga izmegju naroda hrvatskog i srpskog što
više učvrsti i da se u tu svrhu svemu izbjegne,
što bi moglo prouzročiti kakav nesporazumak.«

Na to je predsjednik kluba hrvatske stran-
ke prava Dr. Bresztyenszky odgovorio:

>Preuzvišeni g. ban, a tim završujem, bla-
goizvolio je spomenuti svoje nastojanje oko slo-
ge izmegju braće Srba i Hrvata, i spomenuo je,
ako sam dobro čuo i razumio, da će biti nepri-
stan, nad strankama, što se tiče. uprave, a na-
ročito spram svih narodnosti i vjeroispovijesti.
Visoki sabore, ja dolazim možda u sukob s
mnogim svojim istomišljenicima, kad ustvrdim,
da se u Hrvatskoj ne može nikomu zabraniti,
koji se hoće nazivati Srbinom, da to čini i bu-
de. Ja kažem, da ima u Hrvatskoj po njihovoj
volji Srba, a mi Hrvati nemamo prava tu indi-
vidualnu slobodu uništiti, a niti sile za to ne-
mamo, ako ne ćemo izložiti kraljevinu Hrvatsku
pogibeljima gragjanskoga rata. (Tako jel). Ali
narodnost politička u kraljevini Hrvatskoj je
samo jedna; kraljevina Hrvatska je hrvatska
kraljevina i to joj ne će uzeti nitko, ne smije
joj nitko zanijekati. (Zast. Stevo Popović: A
Slavonija?)

>Ja sam vam vrlo zahvalan. Ja sam se
mnogo godina bavio s ispravama, koje govore
o Slavoniji, pa znadem, da je bilo neko vrijeme
Slavonija sve do Senja, ali da je sve to bila
hrvatska kraljevina. (Zast. Stevo Povović: To
je najnovija teorija. Historija ne pozna hrvatske
kraljevine.). O tomu se ne ćemo prepirati, samo
jedno kažem, da nijesam nikada našao ni kra-
lja ni vlade napose slavonskoga. Tako je bilo
uvijek sve hrvatsko i ostaće i u buduće. (Zast.
Stevo Popović: "To je drugo. To može biti). U
tom obziru slažem se s preuzvišenim gospodi-
nom, da se svima, koji sačinjavaju politički na-
rod hrvatski u kraljevini Hrvatskoj, da sei
Srbima, kao dijelovima te hrvatske političke na-
rodnosti, dade svaka, ne koncesija, nego pravo,
koje ne dira u hrvatski politički biljeg ove hr-
vatske kraljevine. A za druge narodnosti, go-
spodo, još za sada nije nužde govoriti, jer, ako
i ima doseljenika Čeha, Madžara i Nijemaca,
nijesu u velikom kompleksu.«

Poslije Bresztyenszkoga obilježio je svoje
stanovište Dr. Frank, vogja čiste stranke prava
ovim riječima:

strije.

>Navokon izvolio se je glavar zemlje tak-
nuti i takozvanog srpskoga pitanja u našoj
zemlji, na što je već reflektirao gosp. zast. ve-
likogorički.. U tom pogledu čast mi je izjaviti u
ime svojih drugova i u svoje ime, da naša stran-
ka, želeći najtolerantniji postupak glede vjere,
nikada tne će učiniti kompromis na štetu hr-
vatskoga naroda. (Odobravanje na galeriji i gla-
sovi: Tako.je. Zast. Stjepan Kovačević: A tko
vas pita?). Mi ćemo sve učiniti, da se i pravo-
slavni puk u Hrvatskoj podigne na bolji kul-
turni i materijalni stepen. Mi znademo dobro,
da i pravoslavni puk čami isto tako u nevolji
i trpi isto tako bijedu i oskudicu, kao što i
ostali puk u Hrvatskoj. To mi dobro znademo
i zato smo i voljni podupirati sve, što smjera
na popravak ovoga položaja. Nu nikada ne će-
mo pristati na to, da vjera pregje u političku
agitaciju, da se vjera pretvori u političku na-
rodnost i da se izigrava proti hrvatstvu.

>Narod u ovoj kraljevini je samo jedan na-
rod, hrvatski narod. Zemlja ova je samo hrvat-
ska zemlja. U ovoj zemlji smije vladati samo
gospodstvo hrvatske ideje i nikakve druge: je-
dna zemlja, jedan politički narod, jedan jezik,
hrvatski jezik. U ovoj zemlji moramo se kla-
njati samo geniju i suverenitetu hrvatskoga na-
roda, jer samo hrvatski narod obezbjegjuje mo-
gućnost opstanka i razvitka u političkom, na-
rodnom i kulturnom praveu.

»Novi Srbobran“, glasnik srpske samo-
stalne stranke, na govore hrvatskih opozicija o
srpsko-hrvatskim odnosima odgovorio je:

Au ovom pitanju ostao je gosp. Brešćenski
vjeran tradicijama dosadašnje hrvatske politike,
koja je na osnovi madžarskih političkih teorija
gradila hrvatsku narodnu državu. (3. Brešćenski
dopušta Srbima sva prava, a ne koncesije, i tim
je izbacio jednu jaku riječ. No odmah za tim
obilježio je granice svoje susretljivosti, jer ta
prava pripravan je votirati samo u toliko, u ko-
liko bi ona bila u skladu s teorijom o politič-
kom narodu hrvatskom. GG. Brešćenski ponudio
je jednom rukom nešto, što je drugom oduzeo,
da Srbima dokaže, kako od ovakve opozicije,
koju vodi g. Brešćenski, ne mogu očekivati ni-
šta, pa ni obične spravedljivosti.

Teoriju političkog naroda usvojili su obje-
ručke Madžari, jer im služi kao oružje protiv
narodnosti. Ovu teoriju usvaja i hrv. opozicija,
jer iz njenog zaklona nije dužna da išta dade
Srbima. Ali g. Brešćenski zaboravlja ipak na
to, da je pojam političkog naroda, uzakonjen u
nagodbi, čisto teritorijalan i nacionalno bezbo-
jan. Nagodba poznaje kao politički narod Hr-
vatsku i Slavoniju, a ne Hrvate. I prema tome,
kad bi Srbi u opće priznali vrijednost ove teori-
je, resultirao bi za njih na osnovi zakona poli-
tički narod hrvatsko-slavonski, a ne hrvatski.

>G. Frank otišao je i dalje i zaustavio se
na negaciji srpskog naroda. O ovoj ludačkoj
izjavi nije vrijedno ni riječi trošiti, jer aš ova
negativna politika d.ra Franka najbolje doka-
zuje, da srpski narod pozitivno postoji, živi i
radi. A nikakva sila na svijetu nije tako jaka,
da bi prostim dekretima mogla zbrisati pojave
života i snage. s

»Gg. Brešćenski i Frank mogu se i ne sla-
gati, a mogu poći i zajedno, no svakako ne će
omesti srpski narod u iznošenju svojih opravda-
nih zahtijeva. Srbi ljube svoje postojbinu kao
otadžbinu, ali i svoj rod kao narod. I prema
ovoj izjavi g. dr. Medakovića odgovaraće do-
duše srpska opoziciona politika interesima naše
otadžbine, ali će ujedno i visoko dizati barjak

srpskih prava.«
Pismo iz Ikalije.
U Mlecima, 19. decembra.

Spoljna politika Italije. — Jedan italijan-
ski komentar evpost-u grofa Goluchowskog. —
Trgovinsko provizorije izmegju Austrije i I-
talije. — Rasprava o zavodu sv. Jeronima.

Debata, što seje prošlog utornika razvila u
rimskom Parlamentu o italijanskoj spoljnoj po-

litici, bila je dosta živa i dosta zanimljiva. U-
čestvovanjem raznih govornika sa svih strana
parlamenta, koji su, svaki na svoj način i sa
svoga gledišta, podvrgavali kritici spoljne odnose
svoje otadžbine, ovo pitanje, koje nigda nije bez
interesa, ovoga je puta bilo i suviše interesno.
To se u ostalom, moglo da uoči u odrešitom
odgovoru ministra spoljnih poslova, koji je u
svom diplomatskom razlaganju na više mjesta
morao da pribjegne tonu, koji nije običan u o-
vakim prilikama, i ako se podudara s neizbjež-
nim zahtjevima momenta. U maćedonskom pi-
tanju — rekao je ministar Tittoni, a ovo je ono
što nas interesuje — italijanska akcija bila je i
jest upućena na podržavanje status-a quo
(današnjega stanja) i potpomaganje reforama,
koje idu za tom svrhom, ne izdvajajući se u to
me iz koncerta evropskih sila potpisnica ber-
linskog ugovora. Sto se tiče pitanja o ime-
novanju Italijanea za vrhovnoga generala žan-
darmarije u Maćedoniji, Italiji nije stigao ni-
kakav zvaničan prijedlog, i ako ima dovoljno
razloga mišljenju, da bi Austrija i Rusija veseo
lim okom gledale sličnu saradnju Italije u stvari
primjenjivanja predloženih reforama, te bi i Ita-
lija rado u tome saradovala, a to bi opet slu
žilo na čast italijanskoj vojsci. Italija sačinjava
elemenat mira i kao takva želi i dalje da ostane
član trojnoga saveza, što je u ostalom ni do
sada nije sprečavalo, da podmladi tradicijonalno
prijateljstvo s Engleskom i Franeuskom.
Najnoviji exposč austro-ugarskog zajedni
čkog ministra spoljnih poslova u delegacijama,
dao je povoda svakojakim komentarima u ita
lijanskoj štampi. Dok se klerikalni listovi veći-
nom bave onim dijelom govora, koji se odnosi
na upotrebu Austrijinog ,veto“ u skorašnjem
konklavu, izrazujući jedni svoje slaganje a drugi
neslaganje, dotle čisto nacijonalni organi po
svećuju pažnju * naročito onom dijelu, gdje
je riječ o odnosima izmegju Italije i Austrije,
osobitim pogledom na najnoviji razvitak odnosi
izmegju ove dvije sile. Zanimljiv je svakako
komentar, što ga cjelokupnom exposč-u čini je
dan uvaženi dopisnik mjesne (Zazzetta di Venezia
. Exposč zajedničkoga ministra spoljnih po-
slova — kaže dopisnik — koje bi trebalo da sa
činjava jedini trenutak u političkom životu habs
burškom, kad bi taj glas imao da bude historij
ska vor ferrea, u stvari svodi se na dosadnu
akademsku diskusiju, iz koje se zanago ne raz-
lijeva ona svjetlost, koja bi nam bar za čas i-
mala da bude I)eus absconditus habsburške po
litike. Exposč o spoljnoj politici u delegacijama
prikazuje nam se u neku ruku a to još od
vremena grofa Kalnoky-a — kao neki svršetak
političko-školske godine, kada habsburški pe-
dagog pristupa dijeljenju svjedočaba balkanskim
Pitomcima, te, ako su se n. pr. Grčka i Ru-
munjska preko godine dobro podnijele, udje-
ljuje im se svjedodžba pohvale, a ako Srbija,
Bugarska i Crna Gora nijesu ponizno slušale
odgajateljsku riječ sa Ballplatz-a, dobivaju, na
ravno, svjedodžbu kugjenja. Zaista berlinski u-
govor, koji sačinjava kodeks megjunarodne po-
litike, priznavajući nezavisnost balkanskih dr-
žava ne prepušta Austro-Ugarskoj ovaj odga-
jateljski primat; pa ipak ove godine austro-
ugarska vlada, mjesto da ograniči ovu uzurpa-
ciju prava i ovo vrijegjanje duha berlinskog u-
govora, našla je za potrebno, da još i raširi
svoju odgajalačku oblast, primajući u svoj po-
litički Theresianum čak i italijanskog pitomca,
koga je direktor Goluechowski odmah ocijenio
kao živahna i nemirna. Tako, ako se stvar bo-
lje posmotri, uvigja se da Austro-Ugarska, uz
dopust evropskih vlasti, uzimlje na sebe prava,
koja joj ne pripadaju u duhu megjunarodnih
ugovora. U sporazumu sa starim takmacem sa
Neve, godišnji exposč uzimlje sve to više u
ruke direkeiju balkanskih stvari, te dok nije-
dan kabinet ne traži razloga ovom udarcu, što
se nanosi berlinskom ugovoru, kojim fideikomis
Bosne i Hercegovine polako prelazi u apsolutnu
aneksiju, dotle sada grof Goluehowski pokazuje
neku izvjesnu naklonost miješanju u unutrašnje