Godina XTI. rearepeš a aroma zoo Vlasnik, izdavatelj Spoljašnja politika Austro-Ugarske. Dubrovnik, 29 decembra, Podagog na ministarskoj stolici, kako gu neki listovi nazvali grofa Goluhovskoza, u svome ekspoze-u o spoljašnjoj politici prika- zao je kurs Austro-Ugarske, koja, blagodareći krajnjem. istoku, ima pune ruke posla na balkanskom poluostrvu. : Ima političara i listova, koji ne prestaju govoriti i pisati 0 slavenskoj Austriji bilo sadašnjoj bilo biti imajućoj, te smo radi toga, a za svoje čitaoce, napisali u pretprošlom broju članak 0 austro-ugarskom Slavenstvu; danas ćemo taj svoj članak popuniti i potkri- jepiti ekspoze-om Ministra Goluhovskoga. Glavne osnovice spoljašnje politike Au- stro-Ugarske jesu: trojni savez i sporazum g Rusijom. Neposvećenijem u diplomatske tajne teško je reći, koliko je s jedne strane čvrst trojni savez, naročito što se tiče odnos& iz- megju Austro-Ugarske i Italije, kao i koliko je s druge strane iskren sporazum s Rusijom; ali je svakako činjenica, da jedno i drugo postoji. Dokle ti savezi i sporazumi sižu i koliko zahvataju, teško je odrediti, kao i to, kakvi će se pokazati pri prvoj ozbiljnoj pri- lici. To su stvari, koje će nedaleka buduć- nost otkriti. Za sada može se samo toliko reći, da se politika trojnoga saveza i tradicionalna politika Rusije, koliko dolazi u pitanje bal- kansko poluostrvo, isključuju, iz čega izlazi, da je glavna osnovica spoljašuje politike Au- stro-Ugarske nestalna, osim ako se Rusija nije odrekla balkanskijeh naroda, u što je teško vjerovati. U ekspoze-u ministra Goluhovskoga nije nigdje naglašeno načelo: Balkan balkanski- jem narodima. Što se tiče sporazuma s Ru- sijom, ministar je rekao, da taj sporazum sastoji u ovome: da se po mogućnosti održi na Balkanu današnje stanje, da se čuva sa- mostalnost i ejelokupnost balkanskijeh država i Turske, da se odstrani sve što bi se ovomu protivilo i da niko nema težiti za posebni- jem interesima. Mogao bi kogod reći, da je već u gornjemu gadržano načelo: Balkan balkanskijem narodima. Ali jedno je Balkan balkanskijem narodima kao geslo riješenja balkanskoga problema, a drugo je održanje današnjega, “slanja po receptu berlinskoga kongresa, koji kongres ono načelo nije sank- Cionovao, već ukazao put okupacijama 1 za: Mjenama zemljišta. | ž Z ka Ali sporazum austro-ruski, koji, po pije: čima ministra Goluhovskoga, ima održati stanje stvoreno na berlinskom kongresu, Teo će nastajnoga proljeća doći u veliko iskuže: nje, jer reforme u Maćedoniji i Staroj Srbiji PO svoj prilici ne će biti izvršene, a Imin star Goluhovski u ekspoze-u veli, da e Tar: Ska mora mijenjati, ako hoće živjeti. Kad Turska ne izvrši reforme, kad mad s ljeće opet bukne ustanak u Maćedoniji, kad Bugarska stupi u akciju, što će onda iv) mne gile? Na ovo pitanje ministar Goluhov- ski nije odgovorio, valjda što 1 on raj me zna, što će se iz svega toga ide: MI jasno kazao, da Turska bez reforama e će živjeti, dakle, da će prestati Manne s“ ko će je tada naslijediti? Evo zgode gdje Je a : ila mogla istaći »Nezainteregovana“ reformna Sna “— ika načelo: Balkan balkanskijem opao: PER nije učinjeno, jer se u Beču Hm \ Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, dika. i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na m 3 dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na S ranaka 15 u zlatu. nike Za Vubrovnik na godinu Kr, 10 Na pć godine 1 na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20. para. | rao NR E škec i odgovorni urednik Antun Fabris ši ž sA , Tuli Broj 52. U Dubrovniku 24 Decembra 1903. NI NIK Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Bukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne pr maju se. __ Izlazi svake nedjelje. Srpsku Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. misli, već na recept, koji je pružio ber- inski kongres, a to su okupacije i valjda aneksije. Prema ovomu balkanski Slaveni nemaju se nadati nikakvomu dobru, što s6 tiče Njihova samoopredijeljenja, od biti ima- juće slavenske Austrije. Osim toga ekspoze ministra Goluhov- skoga ne ostavlja o tome u sumnji balkan- ske Slavene. U njemu se dijele i ukori i lekcije i prijetnje Srbiji i Bugarskoj, a obasipaju se hvalama Grčka i Rumunska, Jer: ove posljednje stupaju stopama trojnoga saveza i protuslavenske politike. Rumunska i Grčka trebalo bi da budu protuteža sla- venskijem aspiracijama na Balkanu. Ta pro- tuslavenska koalicija dobija blagoslov od mi- nistra biti imajuće slavenske Austrije, Eto kako izgleda austro-ugarsko Slaven- stvo i politika biti imajuće slavenske Au- Sole Srpsko-hrvatski odnosi u saboru kraljevine Hrvatske i Slavonije. U prošlom broju donijeli smo u izvodu, što su predstavnici vlade i hrvatskih opozicija kazali o srpsko-hrvatskim odnosima. Pošto je ovo predmet, koji duboko zasijeca u politički život Srba i Hrvata, prenijećemo doslovno, što su o tome kazali ban i poglavice hrvatskih opo- zicija. U svom programnom govoru ban grof To- dor Pejačević rekao je. »Želim, da se pod štitom zemaljske vlade sloga izmegju naroda hrvatskog i srpskog što više učvrsti i da se u tu svrhu svemu izbjegne, što bi moglo prouzročiti kakav nesporazumak.« Na to je predsjednik kluba hrvatske stran- ke prava Dr. Bresztyenszky odgovorio: >Preuzvišeni g. ban, a tim završujem, bla- goizvolio je spomenuti svoje nastojanje oko slo- ge izmegju braće Srba i Hrvata, i spomenuo je, ako sam dobro čuo i razumio, da će biti nepri- stan, nad strankama, što se tiče. uprave, a na- ročito spram svih narodnosti i vjeroispovijesti. Visoki sabore, ja dolazim možda u sukob s mnogim svojim istomišljenicima, kad ustvrdim, da se u Hrvatskoj ne može nikomu zabraniti, koji se hoće nazivati Srbinom, da to čini i bu- de. Ja kažem, da ima u Hrvatskoj po njihovoj volji Srba, a mi Hrvati nemamo prava tu indi- vidualnu slobodu uništiti, a niti sile za to ne- mamo, ako ne ćemo izložiti kraljevinu Hrvatsku pogibeljima gragjanskoga rata. (Tako jel). Ali narodnost politička u kraljevini Hrvatskoj je samo jedna; kraljevina Hrvatska je hrvatska kraljevina i to joj ne će uzeti nitko, ne smije joj nitko zanijekati. (Zast. Stevo Popović: A Slavonija?) >Ja sam vam vrlo zahvalan. Ja sam se mnogo godina bavio s ispravama, koje govore o Slavoniji, pa znadem, da je bilo neko vrijeme Slavonija sve do Senja, ali da je sve to bila hrvatska kraljevina. (Zast. Stevo Povović: To je najnovija teorija. Historija ne pozna hrvatske kraljevine.). O tomu se ne ćemo prepirati, samo jedno kažem, da nijesam nikada našao ni kra- lja ni vlade napose slavonskoga. Tako je bilo uvijek sve hrvatsko i ostaće i u buduće. (Zast. Stevo Popović: "To je drugo. To može biti). U tom obziru slažem se s preuzvišenim gospodi- nom, da se svima, koji sačinjavaju politički na- rod hrvatski u kraljevini Hrvatskoj, da sei Srbima, kao dijelovima te hrvatske političke na- rodnosti, dade svaka, ne koncesija, nego pravo, koje ne dira u hrvatski politički biljeg ove hr- vatske kraljevine. A za druge narodnosti, go- spodo, još za sada nije nužde govoriti, jer, ako i ima doseljenika Čeha, Madžara i Nijemaca, nijesu u velikom kompleksu.« Poslije Bresztyenszkoga obilježio je svoje stanovište Dr. Frank, vogja čiste stranke prava ovim riječima: strije. >Navokon izvolio se je glavar zemlje tak- nuti i takozvanog srpskoga pitanja u našoj zemlji, na što je već reflektirao gosp. zast. ve- likogorički.. U tom pogledu čast mi je izjaviti u ime svojih drugova i u svoje ime, da naša stran- ka, želeći najtolerantniji postupak glede vjere, nikada tne će učiniti kompromis na štetu hr- vatskoga naroda. (Odobravanje na galeriji i gla- sovi: Tako.je. Zast. Stjepan Kovačević: A tko vas pita?). Mi ćemo sve učiniti, da se i pravo- slavni puk u Hrvatskoj podigne na bolji kul- turni i materijalni stepen. Mi znademo dobro, da i pravoslavni puk čami isto tako u nevolji i trpi isto tako bijedu i oskudicu, kao što i ostali puk u Hrvatskoj. To mi dobro znademo i zato smo i voljni podupirati sve, što smjera na popravak ovoga položaja. Nu nikada ne će- mo pristati na to, da vjera pregje u političku agitaciju, da se vjera pretvori u političku na- rodnost i da se izigrava proti hrvatstvu. >Narod u ovoj kraljevini je samo jedan na- rod, hrvatski narod. Zemlja ova je samo hrvat- ska zemlja. U ovoj zemlji smije vladati samo gospodstvo hrvatske ideje i nikakve druge: je- dna zemlja, jedan politički narod, jedan jezik, hrvatski jezik. U ovoj zemlji moramo se kla- njati samo geniju i suverenitetu hrvatskoga na- roda, jer samo hrvatski narod obezbjegjuje mo- gućnost opstanka i razvitka u političkom, na- rodnom i kulturnom praveu. »Novi Srbobran“, glasnik srpske samo- stalne stranke, na govore hrvatskih opozicija o srpsko-hrvatskim odnosima odgovorio je: Au ovom pitanju ostao je gosp. Brešćenski vjeran tradicijama dosadašnje hrvatske politike, koja je na osnovi madžarskih političkih teorija gradila hrvatsku narodnu državu. (3. Brešćenski dopušta Srbima sva prava, a ne koncesije, i tim je izbacio jednu jaku riječ. No odmah za tim obilježio je granice svoje susretljivosti, jer ta prava pripravan je votirati samo u toliko, u ko- liko bi ona bila u skladu s teorijom o politič- kom narodu hrvatskom. GG. Brešćenski ponudio je jednom rukom nešto, što je drugom oduzeo, da Srbima dokaže, kako od ovakve opozicije, koju vodi g. Brešćenski, ne mogu očekivati ni- šta, pa ni obične spravedljivosti. Teoriju političkog naroda usvojili su obje- ručke Madžari, jer im služi kao oružje protiv narodnosti. Ovu teoriju usvaja i hrv. opozicija, jer iz njenog zaklona nije dužna da išta dade Srbima. Ali g. Brešćenski zaboravlja ipak na to, da je pojam političkog naroda, uzakonjen u nagodbi, čisto teritorijalan i nacionalno bezbo- jan. Nagodba poznaje kao politički narod Hr- vatsku i Slavoniju, a ne Hrvate. I prema tome, kad bi Srbi u opće priznali vrijednost ove teori- je, resultirao bi za njih na osnovi zakona poli- tički narod hrvatsko-slavonski, a ne hrvatski. >G. Frank otišao je i dalje i zaustavio se na negaciji srpskog naroda. O ovoj ludačkoj izjavi nije vrijedno ni riječi trošiti, jer aš ova negativna politika d.ra Franka najbolje doka- zuje, da srpski narod pozitivno postoji, živi i radi. A nikakva sila na svijetu nije tako jaka, da bi prostim dekretima mogla zbrisati pojave života i snage. s »Gg. Brešćenski i Frank mogu se i ne sla- gati, a mogu poći i zajedno, no svakako ne će omesti srpski narod u iznošenju svojih opravda- nih zahtijeva. Srbi ljube svoje postojbinu kao otadžbinu, ali i svoj rod kao narod. I prema ovoj izjavi g. dr. Medakovića odgovaraće do- duše srpska opoziciona politika interesima naše otadžbine, ali će ujedno i visoko dizati barjak srpskih prava.« Pismo iz Ikalije. U Mlecima, 19. decembra. Spoljna politika Italije. — Jedan italijan- ski komentar evpost-u grofa Goluchowskog. — Trgovinsko provizorije izmegju Austrije i I- talije. — Rasprava o zavodu sv. Jeronima. Debata, što seje prošlog utornika razvila u rimskom Parlamentu o italijanskoj spoljnoj po- litici, bila je dosta živa i dosta zanimljiva. U- čestvovanjem raznih govornika sa svih strana parlamenta, koji su, svaki na svoj način i sa svoga gledišta, podvrgavali kritici spoljne odnose svoje otadžbine, ovo pitanje, koje nigda nije bez interesa, ovoga je puta bilo i suviše interesno. To se u ostalom, moglo da uoči u odrešitom odgovoru ministra spoljnih poslova, koji je u svom diplomatskom razlaganju na više mjesta morao da pribjegne tonu, koji nije običan u o- vakim prilikama, i ako se podudara s neizbjež- nim zahtjevima momenta. U maćedonskom pi- tanju — rekao je ministar Tittoni, a ovo je ono što nas interesuje — italijanska akcija bila je i jest upućena na podržavanje status-a quo (današnjega stanja) i potpomaganje reforama, koje idu za tom svrhom, ne izdvajajući se u to me iz koncerta evropskih sila potpisnica ber- linskog ugovora. Sto se tiče pitanja o ime- novanju Italijanea za vrhovnoga generala žan- darmarije u Maćedoniji, Italiji nije stigao ni- kakav zvaničan prijedlog, i ako ima dovoljno razloga mišljenju, da bi Austrija i Rusija veseo lim okom gledale sličnu saradnju Italije u stvari primjenjivanja predloženih reforama, te bi i Ita- lija rado u tome saradovala, a to bi opet slu žilo na čast italijanskoj vojsci. Italija sačinjava elemenat mira i kao takva želi i dalje da ostane član trojnoga saveza, što je u ostalom ni do sada nije sprečavalo, da podmladi tradicijonalno prijateljstvo s Engleskom i Franeuskom. Najnoviji exposč austro-ugarskog zajedni čkog ministra spoljnih poslova u delegacijama, dao je povoda svakojakim komentarima u ita lijanskoj štampi. Dok se klerikalni listovi veći- nom bave onim dijelom govora, koji se odnosi na upotrebu Austrijinog ,veto“ u skorašnjem konklavu, izrazujući jedni svoje slaganje a drugi neslaganje, dotle čisto nacijonalni organi po svećuju pažnju * naročito onom dijelu, gdje je riječ o odnosima izmegju Italije i Austrije, osobitim pogledom na najnoviji razvitak odnosi izmegju ove dvije sile. Zanimljiv je svakako komentar, što ga cjelokupnom exposč-u čini je dan uvaženi dopisnik mjesne (Zazzetta di Venezia . Exposč zajedničkoga ministra spoljnih po- slova — kaže dopisnik — koje bi trebalo da sa činjava jedini trenutak u političkom životu habs burškom, kad bi taj glas imao da bude historij ska vor ferrea, u stvari svodi se na dosadnu akademsku diskusiju, iz koje se zanago ne raz- lijeva ona svjetlost, koja bi nam bar za čas i- mala da bude I)eus absconditus habsburške po litike. Exposč o spoljnoj politici u delegacijama prikazuje nam se u neku ruku a to još od vremena grofa Kalnoky-a — kao neki svršetak političko-školske godine, kada habsburški pe- dagog pristupa dijeljenju svjedočaba balkanskim Pitomcima, te, ako su se n. pr. Grčka i Ru- munjska preko godine dobro podnijele, udje- ljuje im se svjedodžba pohvale, a ako Srbija, Bugarska i Crna Gora nijesu ponizno slušale odgajateljsku riječ sa Ballplatz-a, dobivaju, na ravno, svjedodžbu kugjenja. Zaista berlinski u- govor, koji sačinjava kodeks megjunarodne po- litike, priznavajući nezavisnost balkanskih dr- žava ne prepušta Austro-Ugarskoj ovaj odga- jateljski primat; pa ipak ove godine austro- ugarska vlada, mjesto da ograniči ovu uzurpa- ciju prava i ovo vrijegjanje duha berlinskog u- govora, našla je za potrebno, da još i raširi svoju odgajalačku oblast, primajući u svoj po- litički Theresianum čak i italijanskog pitomca, koga je direktor Goluechowski odmah ocijenio kao živahna i nemirna. Tako, ako se stvar bo- lje posmotri, uvigja se da Austro-Ugarska, uz dopust evropskih vlasti, uzimlje na sebe prava, koja joj ne pripadaju u duhu megjunarodnih ugovora. U sporazumu sa starim takmacem sa Neve, godišnji exposč uzimlje sve to više u ruke direkeiju balkanskih stvari, te dok nije- dan kabinet ne traži razloga ovom udarcu, što se nanosi berlinskom ugovoru, kojim fideikomis Bosne i Hercegovine polako prelazi u apsolutnu aneksiju, dotle sada grof Goluehowski pokazuje neku izvjesnu naklonost miješanju u unutrašnje