Godina KI U Dubrovniku 12 Januara 1902 Broj 2 > Cijena lista, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i “ Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Z8 Dubrovnik na godinu Kr. 10 Na po godine i na četvrt godine surazmjerno, Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi > Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. . od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. : Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Kzlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Dubrovnik, 9 januara. Obećali smo progovoriti o fizio gnomiji novoga dalmatinskoga sabora,-u koliko Je moguće činiti zaključke na temelju više ili manje poznatijeh činjenica; DA javnijem ži- votom u našoj pokrajini vlada zdrav razum, ne bi bilo teško na temelju istinitijeh pretpo- stavaka stvoriti valjane zaključke. Ali logika i zdrav razum odavna su se preselili iz ovi- jeh strana, osobito tijem oskudijevaju hrvat- ski političari, kako je to zgodno u zagrebač- kom saboru jednom kazao Dr. Franko Poto- čnjak, uskliknuvši: Mi smo Hrvati od vi- jekova u ratu sa zdravijem razumom. Pri prosugjivanju firiognomije. novoga. dalmatinskoga sabora treba to imati na umu i prema tomu se upravljati, jer novi dalma- tinski sabor, kad se otvori, sastojaće se od šest poslanika srpske narodne stranke, od dvadeset i devet što izabranijeh što naime- novanijeh poslanika raznijeh hrvatskijeh stranaka i od šest poslanika autonomne stranke. Dakle, hrvatski, što izabrani što naimenovani, poslanici imaju dvije trećine svijeh mandata, te su apsolutni gospodari dalmatinskoga sabora. Mi smo odavna prestali praviti razlike izmegju raznijeh hrvatskijeh stranaka, .što Se, d Po sA jav e . a . Pirit KA * A Srba tiče. Friznajemo, da ima u našoj po- krajini po koji hrvatski političar, koji se sa zvaničnom hrvatskom politikom ne slaže, ali su to bijele muhe. I ako se ne slaže, nema odvažnosti, da protiv iste javno ustane. Na- rodnjaci i pravaši, čisti i nečisti, svi su za- dahnuti istijem osjećajima . prema Srbima. Ovaj se je fakat najbolje dokumentovao pri- godom minulijeh saborskijeh izbora u Du- brovniku i Boki Kotorskoj. Varati se dalje u tome pogledu i praviti neke razlike, bila bi «i obmama i pogreška. Ko želi, da u tome promijenimo mišljenje, neka izvoli na polje sa djelima a ne sa riječima. Duševno raspoloženje hrvatskijeh politi- čara kreće ge danas u dva pravca, koji ge pak, po njihovom vlastitom priznanju, potpu- ono slažu. Jedno je sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, drugo je proganja- nje i nijekanje Srba. : Sto se posljednjega t. j. proganjanja j nijekanja Srba tiče, tu su svi hrvatski poli- tičari na čistu, osim nekijeh stidljivijeh, koji se još javnosti plaše, ali će ge i za njih naći zgodna formula, da Svoju stidljivost uzmogu barem nečijem pokriti, naći će ge kakav veći ili manji list od smokve, kojijem osu ge i naši praroditelji u zemaljskom raju pokrili, opazivši svoju golotinju. Što bi to moglo biti, zapitaće se mnogi čitalac. Nepo- svećenijem u hrvatske tajne planove doista je teško pogoditi, što se sprema. I mi smo u prošlom broju napisali, da Srbi na Pri- morju u političkom pogledu nemaju više što izgubiti t. j. da im ge nema više što oteti. I zbilja, kad se uzme u obzir broj Srba na Primorju i uporedi sa brojem izabranih srp- skijeh poslanika, po zdravom razumu ne može se što drugo ni reći nego što smo u prošlom broju napisali. Ali, kako rekosmo, zdrav ra- zum davno se je odselio s ovijeh žala, pa s toga treba biti pripravan na sve t j. na veće gubitke, biva, na veća otimanja. Da za- “dovoljimo znatiželjnost čitalaca, kazaćemo, da se u hrvatskijem krugovima snuje i kuje Plan, kako bi se Srbima sasvijem zatvo-v sa rila vrata damatinskoga sabora. Radi se na izmjeni izbornoga zakona i na takoj po- djeli izbornijeh kotara, da unaprijed bude isključen svaki izbor srpskoga poslanika. Za izmjenu izbornoga zakona potrebite su dvije trećine saborskijeh poslanika. Toliki broj po- slanika Hrvati danas imaju. Oni su to postigli pomoću onijeh koji mogu, i kad oni to pi- tanje u saboru pokrenu, značiće da je i to dobilo privolu i blagoslov onijeh koji mogu. U izbornoj geometriji do danas su se u Evropi osobito proslavili Madžari. Oni su tako zaokružili izborne kotare, da je narod- nosnijem poslanicima tešku prodrijeti i po- bijediti. Taj madžarski izum hoće eto Hrvati da primijene na Srbe na Primorju. Vidi se da Hrvati nijesu zaludu osam stotina godina s Madžarima u ljubavi i u savezu živjeli. Što se tiče sjedinjenja Dalmacije s Hr- vatskom i Slavonijom, i to će pitanje biti u saboru pokrenuto. O njemu se već vodi po- lemika u hrvatskijem listovima. Jedni gu za sjedinjenje pod svaku cijenu, drugi nijesu. Razne pobude vode one, koji nijesu za sjedi- njenje pod svaku cijenu. Jedni, oni oko ,Je- dinstva“, nijesu za sjedinjenje pod svaku ci- jenu, jer se boje protivnosti austrijske vlade i posljedica, koje bi odatle mogle nastati. Drugi, oni oko ,Obzora“, ako nijesu u do- govoru s onijem oko »Jedinstva“, nijesu za sjedinjenje pod svaku eijenu, da tijem dadu glas nepovjerenja današnjoj vladi u Hrvatskoj i Slavoniji, Oni oko »Narodnoga Lista“ šute kao ribe, Bilo to ovako ili onako, izmegju jednijeh i drugijeh nema načelne razlike. Pravaši, čisti i nečisti, moralno su obvezani iznijeti u saboru adresu za sjedinjenje. To su dužni svojijem zavedenijem biračima. To. je za njih pitanje: biti ili ne biti, i ako u nj ne vjeruju koliko ni mi. To će biti ka- men kušnje za njihovo junaštvo, da ih vidi- mo, koliko se smiju uhvatiti u koštac sa austrijskom vladom, koja je do sada bila protivna sjedinjenju. Ne iznesu li pravaši adrese u saboru, obrukaće se, i postaće austrijskom vladinom strankom, postaće na- rodnjaci u pogoršanom izdanju. Iznesu li adresu, vlada će, sudeći po dosadašnjoj praksi, sabor zatvoriti; iznesu li je ponovno u drugom zasjedanju, vlada će možda sabor raspustiti, jer su i mlagji članovi hrvatske narodne stranke moralno obvezani pridružiti se u tome pitanju pravašima. Vrijeme je, da se razbistri položaj, da se ova komedija o sjedinjenju u saboru jed- nom otvoreno odigra, e da svak uzmože pogledati u karte vlade i hrvatskijeh posla- nika. To zahtjeva cijela zemlja u ime mira, reda i rada. Ima preko trideset godina, da Je ova nesretna zemlja u borbi radi sjedi- njenja; ima isto toliko vremena, da se vlada sjedinjenju protivi, i da ta ista vlada pomaže birati poslanike. koji su za sjedinjenje. Ovo je unicum u svijetu. Ovo je fiziognomija novoga dalmatin- skoga sabora. Ona se tiče u prvom redu Srba na Primorju i njihova opstanka u po- litičkom pogledu, s toga treba biti pripravan na sve i prema tomu udesiti rad. Evropa i Slavenstvo danas prisustvuju borbi oko istrijebljenja dvaju slavenskijeh naroda. Jedno, narodno istrijebljenje, vrše Ni- jemei nad Poljacima u Pruskoj; drugo, na- rodno i političko istrijebljenje, vrše i pomažu ršiti Hrvati u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalma- ciji, Bosni i Hercegovini nad Srbima. Jedno i drugo naumljeno istrijebljenje ide u prilog Vele Germanije, jer Hrvatstvo nema ni uslova ni pogodaba, da na jugu zamijeni i nadomjesti Srpstvo. : Bude li sa srpske strane odlučna rada i samoprijegora, hrvatski političari samo će se obrukati. JOš jedna faza sv. jeronimskoga spora Od nekoliko dana pronose ge po listo- vima glasovi o nekom ugovoru izmegju au- stro-ugarskoga poslanstva u Rimu i t. z. dalmatinskoga odbora u Rimu, te je i nama dužnost, da o tome izvijestimo čitaoce. Taj bi ugovor glasio: 1. Dalmatinci pripoznavaju vlast Svete Stolice i austro-ugarski protektorat. II. Kad se kongrega- Cija osnuje, sporazumjeće se sa kardinalom protek- torum, te će poduzeti shodne korake, da se, prama postojećim zakonima, provede apostolski breve 1. avgusta. S obiju strana priznaje se neukloniva nuž- da, da kolegij, o kojemu breve govori, bude zavod jedino Za orkovnu naobrazvu i posvema daleko od težnja političkih. III. Duobrotvornost će ge protezati ua sunarodujake i njihove potomke u svrhu, da bude promakuuta njihova moralna i materijalna dobrobit i du ue bude ograničena na milostinju. IV. Kougregacija, koja će imati zadaću, da upravlja imovinom zavoda, sastojati će se od sedam članova, dvojica od kojih biti će svećenici, petorica svjetov- lijući." Jedau od “ovih biti će predstavnik austro- ugarskoga poslaništva u Rimu, a ostala četiri svje- tovnjaka biti će izabrana od Dalmatinaca, potvr- Sjena od kardinala protektora. Dva svećenika, koji će biti rektor i prorektor eventualnoga zavoda, koji 8% ima ustrojiti, biti će predložena od kardinala protektora, a podvrgnuta odobrenju Dalmatinaca. Nadati so je, da će izbor i predlozi kardinala pasti na osobe, po duhu statuta, porijeklom iz Dalmacije i u svakom slučaju na osobe. poštene i politički ne kompromitovane u borbama megju Hrvatima, Tali- janima i Srbima. V. Pravilnik 6e biti sporazumno sastavljen od kongregacije sedmorice i podvrgnut odobrenju kardinala protektora. Ovaj tobožnji ugovor izazvao je veliku buru u italijanskijem listovima, na što Tito Alacevich, vogja 4. z. dalmatinskoga odbora u Rimu, u zadarskom listu ,Il Dalmata“ objelodanio je ovu samoobranu: U ime komiteta rimskih Dalmatinaca, utje- | čem se vašem cijenjenom listu, da izvoli publiko- vati nekoliko kratkih i iskrevih razmatranja o po- gljednjoj fazi gv. Jeronimskog pitanja, koja će na- damo se biti završna. | Prije svega izjavljujemo da se ne esvrćemo na neke nepravedne kritike, koje nam ovijeh dana upraviše neki intrazigentni listovi. Te kritike polažahu s kriva pojma o političkim i etnografskim prilikama naše Zemlje. Dalmatinci koji stanuju u Rimu mogu imati politička mišljenja koja hoće; ali naša domovina može s ponosom konstatovati ovaj fakat: da pred pitanjem čisto dalmatinskim megju nama nije više bilo vi Italijanaca ni Slavena. Svak je metnuo na stranu svoje političke ideale, jer se drugi viši ideal nametao našim savjestima, Dalmacija | Boli nas da s one strane Jadrana nijesu svi shvatili patriotski harakter i bez ikoje političke Šire naševa djela, od zaposjednuća sv. Jeronima do konvencije od 24 Novembra, o čem ću govoriti dalje. U Dalmaciji, radi pitanja o sv. Jeronimu, za- kavžiše se Italijauci i Hrvati; u Rimu i u Italiji, gdje su takcgjer zastupane sve političke gradacije .naše zemlje, vladala je uvijek megju Dalmatincima najljepša harmonija. Odakle ova razlika? Jer ovdje Dalmatinci zaagjahu na što se smijera; u Dalma- Giji ne. Da u Rimu bijaše bilo dvadeset Dalmatinaca slavenskog osjećanja, ja bi ih bio svijeh okupio pod našu zastavu da odemo u sv. Jeronima; i ne šćaše mi biti ni najmanje stalo da se nalazim, sa dvanaest Dalmatinaca italijanskog osjećanja, u ma- njini. Trebalo se je boriti za dalmatinsko PraV0, a ne za pravo hrvatsko, italijansko ili srpsko. I zbilja, kad na 29 Avgusta navalismo na 8V. Jeronima, ne respektovasmo ni Pazmana, ni Friseha, ni druge iz Hrvatske; ali se požurismo da stisnemo ruku i da proglasimo našijem drugovima dva Dalmatinca slavenske narodnosti, koji se nala- žahu u zavodu i koji, po našoj želji, ne biše nikada odalečeni iz sv. Jeronima, i koji se i sada tu na- laze; mislim slugu Pazmana, autentična morlaka, i orkovnjaka, koji je seljanin iz Šibenika. I toliko je pošteno dalmatinsko bilo naše djelo, da uklonismo učtive ponude Tršćana i Istrana, Trenćana i Arbanasa. Oni ne bijahu Dalmatinci i potom ih ne mogasmo pridružiti rivendikaciji, koja je valjalo da bude esencijalno dalmatinska. Mnogi su nas tužili da smo se obratili vladi LA italijanskoj i samom kralju Viktoru Emanuelu, mje- sto da se uteknemo zakonitom vladaru Dalmacije. Tužba je jevtina. Kad naslutismo što se sprema u 8v. Jeronimu, moj prvi čin bio je peticija N. V. Česaru. U toj peticiji, potpisanoj i od drugijeh Dal- matinaca, izložih N. V. sve ono što neprijatelji Dalmacije spremahu na našu štetu i sazivah visoku mudrost i nepristranost ćesarevu na obranu jednog svetog prava jednoga od njegovijeh naroda. U isto doba podastrijeh jednu peticiju N. S. papi, da obratim pažaju Sv. Oca na očitu nepravdu, koja prijećaše katolicima Dalmacije. Ovo biše prvi koraci Dalmatinaca nastanjenih u Rimu, u pitanju Sv. Jeronima. Samo kad vidjesmo da nema odgovora ni iz Beča ni iz Vatikana i kad vidjesmo da se Sprema otvor panhrvatskog kolegija, odlučismo se na pro- Valu u sv. Jeronim. Degovora izmegju nas i italijanskih vlasti nije bilo nikada. Pače bijasmo prikazali peticiju ministarstvu unutrašnjih posala, da, u interesu jav- noga mira, bude spriječen otvor spomenutog kole- gija. Ali ta peticija, iza kako je šetala od jednoga ministarstva do drugoga, dospje da spava u arhi- vima polače Braschi. Sve je ostalo o pitanju sv. Jeronima poznato. Dolazim daklo na posljednju fazu istoga pi- tanja. Italijanska vlada bijaše priznala austrijski | protektorat na zavod sv. Jeronima i bijaše predala zavod grefu Qoronini; i nama ne ostajaše nego da podignemo tražbu pred sudom. Ali ovdje nastade važno pitanje, uočeno od samih naših advokata: Tommaso Villa, Emanuele: Giantureo i Nicolč Gallo. Pitanje bijaše ovo: ako se italijanski sudovi izjave nenadležnim ? I iz ovoga pitanja nastajaše drugo: kojijem će sredstvima Dalmatinci dočekati jednu parnicu veoma dugu i skopčanu s golemim troškovima? S drugo se strane pitanje sv. Jeronimsko komplikovaše. Crna Gora, Srbija, Arbanija podizahu prava na sv. Jeronima, ne priznavajući naša prava. Crna Gora se požuri da pošlje u Rim diplomatsko odaslanstvo sastavljeno — čudnovato! — od dva Dalmatinca: Vojnovića i Milinovića, dok je treći Dalmatinac, Popović, regbi spravio zemljište njiho- voj diplomatskoj akciji. Gubiti vrijeme u brbljanju šćaše biti zločin- stvo uvrijegjene domovine. Zato Dalmatinci, i ita- lijanski i slavenski, opunomoćiše me da počnem pregovore 8 onijem koji držaše zavod sv. Jeronima : s grofom Coronini. U malo dana pregovori dovedoše do kompro- misa, potpisanog od svijeh Dalmatinaca ; i po ovom kompromisu autonomija kongregacije bi potpuno priznata; kongregacija dobi natrag svoje pravo da bira upravljače imovine; bi obnovljen respekt pra- ma statutima; uspostavljen status quo antes. Ali, po mišljenju naših opadača, mi se bija- smo podvrgli Vatikanu i Austriji, i, ovim dvostru- kim podvrgnućem, bijasmo izdali domovinu, Prepuštam vama da sudite o logici slična razloženja. Niti ima smisla to tvrgjenje, niti s naše strane ima sjene nekorsktnosti. | Jer naše dvije krivice podvrgnuća na što se svode? Na to da smo priznali prvi članak statuta sv. Jeronima, koji stavlja zavod pod vlast jednog kardinala protektora; i da smo primili ono austrij- ško pokroviteljstvo, koje je sama vlada italijanske morala da prizna. | . FR