Godina KI

U Dubrovniku 12 Januara 1902

Broj 2

> Cijena lista,
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i

“ Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Z8 Dubrovnik na godinu Kr. 10

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno,

Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi >

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para. .
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se. :

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Kzlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Dubrovnik, 9 januara.

Obećali smo progovoriti o fizio gnomiji
novoga dalmatinskoga sabora,-u koliko
Je moguće činiti zaključke na temelju više ili
manje poznatijeh činjenica; DA javnijem  ži-
votom u našoj pokrajini vlada zdrav razum,
ne bi bilo teško na temelju istinitijeh pretpo-
stavaka stvoriti valjane zaključke. Ali logika
i zdrav razum odavna su se preselili iz ovi-

jeh strana, osobito tijem oskudijevaju hrvat-

ski političari, kako je to zgodno u zagrebač-
kom saboru jednom kazao Dr. Franko Poto-
čnjak, uskliknuvši: Mi smo Hrvati od vi-
jekova u ratu sa zdravijem razumom.

Pri prosugjivanju firiognomije. novoga.

dalmatinskoga sabora treba to imati na umu
i prema tomu se upravljati, jer novi dalma-
tinski sabor, kad se otvori, sastojaće se od
šest poslanika srpske narodne stranke, od
dvadeset i devet što izabranijeh što naime-
novanijeh poslanika  raznijeh hrvatskijeh
stranaka i od šest poslanika autonomne
stranke. Dakle, hrvatski, što izabrani što
naimenovani, poslanici imaju dvije trećine
svijeh mandata, te su apsolutni gospodari
dalmatinskoga sabora.

Mi smo odavna prestali praviti razlike

izmegju raznijeh hrvatskijeh stranaka, .što Se,
d Po sA jav e . a . Pirit KA * A
Srba tiče. Friznajemo, da ima u našoj po-

krajini po koji hrvatski političar, koji se sa
zvaničnom hrvatskom politikom ne slaže, ali
su to bijele muhe. I ako se ne slaže, nema
odvažnosti, da protiv iste javno ustane. Na-
rodnjaci i pravaši, čisti i nečisti, svi su za-
dahnuti istijem osjećajima . prema Srbima.
Ovaj se je fakat najbolje dokumentovao pri-
godom minulijeh saborskijeh izbora u Du-
brovniku i Boki Kotorskoj. Varati se dalje u
tome pogledu i praviti neke razlike, bila bi

«i obmama i pogreška. Ko želi, da u tome
promijenimo mišljenje, neka izvoli na polje

sa djelima a ne sa riječima.

Duševno raspoloženje hrvatskijeh politi-
čara kreće ge danas u dva pravca, koji ge
pak, po njihovom vlastitom priznanju, potpu-

ono slažu. Jedno je sjedinjenje Dalmacije s

Hrvatskom i Slavonijom, drugo je proganja-
nje i nijekanje Srba. :

Sto se posljednjega  t. j. proganjanja j
nijekanja Srba tiče, tu su svi hrvatski poli-
tičari na čistu, osim nekijeh stidljivijeh, koji
se još javnosti plaše, ali će ge i za njih
naći zgodna formula, da Svoju stidljivost
uzmogu barem nečijem pokriti, naći će ge
kakav veći ili manji list od smokve, kojijem

osu ge i naši praroditelji u zemaljskom raju

pokrili, opazivši svoju golotinju. Što bi to
moglo biti, zapitaće se mnogi čitalac. Nepo-
svećenijem u hrvatske tajne planove doista
je teško pogoditi, što se sprema. I mi smo
u prošlom broju napisali, da Srbi na Pri-
morju u političkom pogledu nemaju više što
izgubiti t. j. da im ge nema više što oteti.
I zbilja, kad se uzme u obzir broj Srba na
Primorju i uporedi sa brojem izabranih srp-
skijeh poslanika, po zdravom razumu ne može
se što drugo ni reći nego što smo u prošlom
broju napisali. Ali, kako rekosmo, zdrav ra-
zum davno se je odselio s ovijeh žala, pa s
toga treba biti pripravan na sve t j. na

veće gubitke, biva, na veća otimanja. Da za-
“dovoljimo znatiželjnost čitalaca, kazaćemo, da

se u hrvatskijem krugovima snuje i kuje

Plan, kako bi se Srbima sasvijem zatvo-v

sa

rila vrata damatinskoga sabora. Radi
se na izmjeni izbornoga zakona i na takoj po-
djeli izbornijeh kotara, da unaprijed bude
isključen svaki izbor srpskoga poslanika. Za
izmjenu izbornoga zakona potrebite su dvije
trećine saborskijeh poslanika. Toliki broj po-
slanika Hrvati danas imaju. Oni su to postigli
pomoću onijeh koji mogu, i kad oni to pi-
tanje u saboru pokrenu, značiće da je i to
dobilo privolu i blagoslov onijeh koji mogu.
U izbornoj geometriji do danas su se u
Evropi osobito proslavili Madžari. Oni su
tako zaokružili izborne kotare, da je narod-
nosnijem poslanicima tešku prodrijeti i po-
bijediti. Taj madžarski izum hoće eto Hrvati
da primijene na Srbe na Primorju. Vidi se
da Hrvati nijesu zaludu osam stotina godina
s Madžarima u ljubavi i u savezu živjeli.

Što se tiče sjedinjenja Dalmacije s Hr-
vatskom i Slavonijom, i to će pitanje biti u
saboru pokrenuto. O njemu se već vodi po-
lemika u hrvatskijem listovima. Jedni gu za
sjedinjenje pod svaku cijenu, drugi nijesu.

Razne pobude vode one, koji nijesu za sjedi-

njenje pod svaku cijenu. Jedni, oni oko ,Je-
dinstva“, nijesu za sjedinjenje pod svaku ci-
jenu, jer se boje protivnosti austrijske vlade
i posljedica, koje bi odatle mogle nastati.
Drugi, oni oko ,Obzora“, ako nijesu u do-
govoru s onijem oko »Jedinstva“, nijesu za
sjedinjenje pod svaku eijenu, da tijem dadu
glas nepovjerenja današnjoj vladi u Hrvatskoj
i Slavoniji, Oni oko »Narodnoga Lista“ šute
kao ribe, Bilo to ovako ili onako, izmegju
jednijeh i drugijeh nema načelne razlike.
Pravaši, čisti i nečisti, moralno su obvezani
iznijeti u saboru adresu za sjedinjenje. To

su dužni svojijem zavedenijem biračima. To.

je za njih pitanje: biti ili ne biti, i ako u
nj ne vjeruju koliko ni mi. To će biti ka-
men kušnje za njihovo junaštvo, da ih vidi-
mo, koliko se smiju uhvatiti u koštac sa
austrijskom vladom, koja je do sada bila
protivna sjedinjenju. Ne iznesu li pravaši
adrese u saboru, obrukaće se, i postaće
austrijskom vladinom strankom, postaće na-
rodnjaci u pogoršanom izdanju. Iznesu li
adresu, vlada će, sudeći po dosadašnjoj
praksi, sabor zatvoriti; iznesu li je ponovno
u drugom zasjedanju, vlada će možda sabor
raspustiti, jer su i mlagji članovi hrvatske
narodne stranke moralno obvezani pridružiti

se u tome pitanju pravašima.

Vrijeme je, da se razbistri položaj, da
se ova komedija o sjedinjenju u saboru jed-
nom otvoreno odigra, e da svak uzmože
pogledati u karte vlade i hrvatskijeh  posla-
nika. To zahtjeva cijela zemlja u ime mira,
reda i rada. Ima preko trideset godina, da
Je ova nesretna zemlja u borbi radi sjedi-
njenja; ima isto toliko vremena, da se vlada
sjedinjenju protivi, i da ta ista vlada pomaže
birati poslanike. koji su za sjedinjenje. Ovo
je unicum u svijetu.

Ovo je fiziognomija novoga dalmatin-
skoga sabora. Ona se tiče u prvom redu
Srba na Primorju i njihova opstanka u  po-
litičkom pogledu, s toga treba biti pripravan
na sve i prema tomu udesiti rad.

Evropa i Slavenstvo danas prisustvuju
borbi oko istrijebljenja dvaju slavenskijeh
naroda. Jedno, narodno istrijebljenje, vrše Ni-
jemei nad Poljacima u Pruskoj; drugo, na-
rodno i političko istrijebljenje, vrše i pomažu
ršiti Hrvati u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalma-

ciji, Bosni i Hercegovini nad Srbima. Jedno
i drugo naumljeno istrijebljenje ide u prilog
Vele Germanije, jer Hrvatstvo nema ni
uslova ni pogodaba, da na jugu zamijeni i
nadomjesti Srpstvo. :
Bude li sa srpske strane odlučna rada
i samoprijegora, hrvatski političari samo će

se obrukati.
JOš jedna faza sv. jeronimskoga spora

Od nekoliko dana pronose ge po listo-
vima glasovi o nekom ugovoru izmegju au-
stro-ugarskoga poslanstva u Rimu i t. z.
dalmatinskoga odbora u Rimu, te je i nama
dužnost, da o tome izvijestimo čitaoce.

Taj bi ugovor glasio:

1. Dalmatinci pripoznavaju vlast Svete Stolice
i austro-ugarski protektorat. II. Kad se kongrega-
Cija osnuje, sporazumjeće se sa kardinalom protek-
torum, te će poduzeti shodne korake, da se, prama
postojećim zakonima, provede apostolski breve 1.
avgusta. S obiju strana priznaje se neukloniva nuž-
da, da kolegij, o kojemu breve govori, bude zavod
jedino Za orkovnu naobrazvu i posvema daleko od
težnja političkih. III. Duobrotvornost će ge protezati

ua sunarodujake i njihove potomke u svrhu, da

bude promakuuta njihova moralna i materijalna
dobrobit i du ue bude ograničena na milostinju.
IV. Kougregacija, koja će imati zadaću, da upravlja
imovinom zavoda, sastojati će se od sedam članova,
dvojica od kojih biti će svećenici, petorica svjetov-

 lijući." Jedau od “ovih biti će predstavnik austro-

ugarskoga poslaništva u Rimu, a ostala četiri svje-
tovnjaka biti će izabrana od Dalmatinaca, potvr-
Sjena od kardinala protektora. Dva svećenika, koji
će biti rektor i prorektor eventualnoga zavoda, koji
8% ima ustrojiti, biti će predložena od kardinala
protektora, a podvrgnuta odobrenju Dalmatinaca.
Nadati so je, da će izbor i predlozi kardinala pasti
na osobe, po duhu statuta, porijeklom iz Dalmacije
i u svakom slučaju na osobe. poštene i politički ne
kompromitovane u borbama megju Hrvatima, Tali-
janima i Srbima. V. Pravilnik 6e biti sporazumno
sastavljen od kongregacije sedmorice i podvrgnut
odobrenju kardinala protektora.

Ovaj tobožnji ugovor izazvao je veliku
buru u italijanskijem listovima, na što Tito
Alacevich, vogja 4. z. dalmatinskoga odbora
u Rimu, u zadarskom listu ,Il Dalmata“
objelodanio je ovu samoobranu:

U ime komiteta rimskih Dalmatinaca, utje- |

čem se vašem cijenjenom listu, da izvoli publiko-
vati nekoliko kratkih i iskrevih razmatranja o po-
gljednjoj fazi gv. Jeronimskog pitanja, koja će na-
damo se biti završna. |

Prije svega izjavljujemo da se ne esvrćemo na neke
nepravedne kritike, koje nam ovijeh dana upraviše
neki intrazigentni listovi. Te kritike polažahu s kriva
pojma o političkim i etnografskim prilikama naše
Zemlje.

Dalmatinci koji stanuju u Rimu mogu imati
politička mišljenja koja hoće; ali naša domovina
može s ponosom konstatovati ovaj fakat: da pred
pitanjem čisto dalmatinskim megju nama nije više
bilo vi Italijanaca ni Slavena. Svak je metnuo na
stranu svoje političke ideale, jer se drugi viši ideal
nametao našim savjestima, Dalmacija |

Boli nas da s one strane Jadrana nijesu svi
shvatili patriotski harakter i bez ikoje političke
Šire naševa djela, od zaposjednuća sv. Jeronima do
konvencije od 24 Novembra, o čem ću govoriti
dalje.

U Dalmaciji, radi pitanja o sv. Jeronimu, za-
kavžiše se Italijauci i Hrvati; u Rimu i u Italiji,
gdje su takcgjer zastupane sve političke gradacije

.naše zemlje, vladala je uvijek megju Dalmatincima

najljepša harmonija. Odakle ova razlika? Jer ovdje
Dalmatinci zaagjahu na što se smijera; u Dalma-
Giji ne.

Da u Rimu bijaše bilo dvadeset Dalmatinaca
slavenskog osjećanja, ja bi ih bio svijeh okupio
pod našu zastavu da odemo u sv. Jeronima; i ne
šćaše mi biti ni najmanje stalo da se nalazim, sa
dvanaest Dalmatinaca italijanskog osjećanja, u ma-

njini. Trebalo se je boriti za dalmatinsko PraV0, a
ne za pravo hrvatsko, italijansko ili srpsko.

I zbilja, kad na 29 Avgusta navalismo na
8V. Jeronima, ne respektovasmo ni Pazmana, ni
Friseha, ni druge iz Hrvatske; ali se požurismo da
stisnemo ruku i da proglasimo našijem drugovima
dva Dalmatinca slavenske narodnosti, koji se nala-
žahu u zavodu i koji, po našoj želji, ne biše nikada
odalečeni iz sv. Jeronima, i koji se i sada tu na-
laze; mislim slugu Pazmana, autentična morlaka, i
orkovnjaka, koji je seljanin iz Šibenika.

I toliko je pošteno dalmatinsko bilo naše
djelo, da uklonismo učtive ponude Tršćana i Istrana,
Trenćana i Arbanasa. Oni ne bijahu Dalmatinci i
potom ih ne mogasmo pridružiti rivendikaciji, koja
je valjalo da bude esencijalno dalmatinska.

Mnogi su nas tužili da smo se obratili vladi

LA

italijanskoj i samom kralju Viktoru Emanuelu, mje-

sto da se uteknemo zakonitom vladaru Dalmacije.
Tužba je jevtina. Kad naslutismo što se sprema u
8v. Jeronimu, moj prvi čin bio je peticija N. V.
Česaru. U toj peticiji, potpisanoj i od drugijeh Dal-
matinaca, izložih N. V. sve ono što neprijatelji
Dalmacije spremahu na našu štetu i sazivah visoku
mudrost i nepristranost ćesarevu na obranu jednog
svetog prava jednoga od njegovijeh naroda.

U isto doba podastrijeh jednu peticiju N. S.
papi, da obratim pažaju Sv. Oca na očitu nepravdu,
koja prijećaše katolicima Dalmacije. Ovo biše prvi
koraci Dalmatinaca nastanjenih u Rimu, u pitanju
Sv. Jeronima.

Samo kad vidjesmo da nema odgovora ni iz
Beča ni iz Vatikana i kad vidjesmo da se Sprema
otvor panhrvatskog kolegija, odlučismo se na pro-
Valu u sv. Jeronim.

Degovora izmegju nas i italijanskih vlasti
nije bilo nikada. Pače bijasmo prikazali peticiju
ministarstvu unutrašnjih posala, da, u interesu jav-
noga mira, bude spriječen otvor spomenutog  kole-
gija. Ali ta peticija, iza kako je šetala od jednoga
ministarstva do drugoga, dospje da spava u arhi-
vima polače Braschi.

Sve je ostalo o pitanju sv. Jeronima poznato.

Dolazim daklo na posljednju fazu istoga pi-
tanja.

Italijanska vlada bijaše priznala austrijski

| protektorat na zavod sv. Jeronima i bijaše predala

zavod grefu Qoronini; i nama ne ostajaše nego da
podignemo tražbu pred sudom.
Ali ovdje nastade važno pitanje, uočeno od

samih naših advokata: Tommaso Villa, Emanuele:

Giantureo i Nicolč Gallo. Pitanje bijaše ovo: ako
se italijanski sudovi izjave nenadležnim ?

I iz ovoga pitanja nastajaše drugo: kojijem
će sredstvima Dalmatinci dočekati jednu parnicu
veoma dugu i skopčanu s golemim troškovima?

S drugo se strane pitanje sv. Jeronimsko
komplikovaše. Crna Gora, Srbija, Arbanija podizahu
prava na sv. Jeronima, ne priznavajući naša prava.
Crna Gora se požuri da pošlje u Rim diplomatsko
odaslanstvo sastavljeno — čudnovato! — od dva
Dalmatinca: Vojnovića i Milinovića, dok je treći
Dalmatinac, Popović, regbi spravio zemljište njiho-
voj diplomatskoj akciji.

Gubiti vrijeme u brbljanju šćaše biti zločin-
stvo uvrijegjene domovine. Zato Dalmatinci, i ita-
lijanski i slavenski, opunomoćiše me da počnem
pregovore 8 onijem koji držaše zavod sv. Jeronima :
s grofom Coronini.

U malo dana pregovori dovedoše do kompro-
misa, potpisanog od svijeh Dalmatinaca ; i po ovom
kompromisu autonomija kongregacije bi potpuno
priznata; kongregacija dobi natrag svoje pravo da
bira upravljače imovine; bi obnovljen respekt pra-
ma statutima; uspostavljen status quo antes.

Ali, po mišljenju naših opadača, mi se bija-

smo podvrgli Vatikanu i Austriji, i, ovim dvostru-
kim podvrgnućem, bijasmo izdali domovinu,
Prepuštam vama da sudite o logici slična
razloženja. Niti ima smisla to tvrgjenje, niti s naše
strane ima sjene nekorsktnosti. |
Jer naše dvije krivice podvrgnuća na što se
svode? Na to da smo priznali prvi članak statuta
sv. Jeronima, koji stavlja zavod pod vlast jednog
kardinala protektora; i da smo primili ono austrij-
ško pokroviteljstvo, koje je sama vlada italijanske

morala da prizna. | .

FR