< kasmo novu! Kad ge obazremo nazad i ba-

2 :. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
> Hercegovinu na godinu Kruna 11

| Godini | XI.

< Cijena listu.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za svo ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu. |

Z8 Dubrovnik na godinu Kr, 10

Na po godine 1 na četvrt godine
sutazmjerno. Pa

KE: Pojedini broj lista 20 para.

_U Dubrovniku 19 Januara 1902.

a

| | Broj 3

Pretplata i oglasi
Balju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Bukopisi se ne vraćaju,

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi,

Nefrankirana pisma ne pri-
> maju se. :

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Izlazi svake N edjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića

srpskomu narodu na Primorju!

Eto preživjesmo prošlu godinu i doče-

cimo pogled ispred nas, crna nam se ukazuje
bliža prošlost a tamna i budućnost, puna
pogibli i gorkijeh iskušenja.

Odasvuda nam se prijeti, sa sviju stra-
na stežu se lanci, kako bi srpski značaj,
srpsko obilježje s našega naroda skinuli, ne
ostaviše nikakvo sredstvo, pa ni ono krup-
noga vrijegjanja ustavnih zakona.

Tvrdi nam se okovi kuju; otimačina
naše narodne svojine dnevno raste; pritisak
tišti nad nama sve to više: naše tužbe, naš
glas ne nalazi odziva; gluhota je oko nas
kao u tamnoj noći; izgleda kao da zakon za
nas ne postoji.

Cuje se samo jedan glas: glas mržnje i
gnjeva protiv Srpstva, protiv zdrave i islin-
ske misli srpskoga naroda. Odjekuje svuda u
taboru protivnika naših, Hrvata, glas trije-
bljenja Srpstva.

Mi se o našem položaju ne varamo,
niti se smijemo varati; časovi su ozbiljni, a
ozbiljna i sveta nam je zadaća: zadaća
obrane našega narodnoga života, borba za
opstanak.

Ovaj čili narod srpski, sposoban za
svaki pravac prosvjete, koji je krvlju svo-
jom  osvjetlao pojam slobode i čovječih
prava, jedini nosilac na istoku zdrave sla-
venske misli, imao bi veliku kulturnu ulogu
da izvrši i predstavlja, kad bi mu se podi-
jelila dovoljna sloboda kretanja, a naprotiv
je postao za svoje protivnike strašno plašilo,
što ruši mnogima netemeljite račune nepra-
vednoga prisvajanja i nijekanja.

Toliko je važan i moćan taj narod, da
je postao zazoran svima onim koji ne mogu

da se prilagode i Sprijatelje s uzvišenim

pojmom čovječanstva.

Teorija trijebljenja naroda nije mogla
uspjeti u vijekovima crnoga mraka, kad je
snaga šake i mača pravo zastupala, i velika
Pitanja riješavala, kamo li da bi uspjela u
današnjem vijeku u kome uzvišeniji pojmovi
slobode i prava čovječanstva prokrčiše nove
sjajne puteve blagotvornomu razvitku i napret-
ku. — U našoj ustavnoj državi, usprkos
ustavnih zakona i dotičnih izričitih propisa,
upotrebila se je ta teorija pri izborima u
Dubrovniku i Boki Kotorskoj, isticali su ge
Pak u toj borbi u prvim redovima naših
protivnika propovjednici ljubavi, mira i sno-
šljivosti hristjanske,  gazeći čistu i sjajnu

nauku njihovoga učitelja, i privremeno je.
onakim sredstvima djelomice uspjela, ali za:
to nema njoj budućnosti ni života; s istim

svojim nezdravim sredstvima mora da dočeka
i strogu osudu kulturnoga svijeta uz svijesnu
i neodoljivu oporbu srpskoga naroda.
<-> Hrvati sami moraju biti tvrdo uvjereni
da bez Srba i preko Srba ne će se dati

ništa valjano i trajno na istoku Stvoriti, iz-

nalazili oni kakve mu drago recepte i for-

Ze mule za spasenje Slavenstva; svaki njihov
pokušaj sramotno će se izjaloviti, pa kad

budu doveli stvari i progonstvo Srba ad
absurdum, u odlučnom času abdiciraće na
svoju nebratsku prošlost, i tražiće od Srba
pomoć. — Ali što će reći onda veliki ger-

> manizam, komu oni danas tako nesvijesno
Služe? Hoće li onda zatražena pomoć pomo-

ći? Hoće li ge jedni i drugi od te najezde
moći obraniti? Njima odgovor; na njima i

odgovornost.

Petstogodišnje progonstvo, koci i sjekire,
nijesu Srbina istrijebili, svijest njegova spa-
sla ga je uvijek i dovela u današnji vijek
zdrava i snažna, pa ga ne će utamaniti ni
ustavna borba, dok je, što no riječ, jednomu
Srbinu glava na ramenu.

Bratska borba ne može inače svršiti
nego pobjedom srpske misli. U to su uvje-
reni svi pošteni i svijesni Hrvati, koji znadu
posve dobro da galama i pokret njihov pro-
tiv Srba ide u račun neslavenskoj misli, da
Hrvati vade kostanje iz žerave za druge
stranke i smjerove, a Srbi da rade za sebe
i slavenstvo.

Neka ovo služi i nekim našim Srbima
za pouku, da puzenje i udvaranje prema
protivnicima nije nikada zdravoga ploda dalo,
nego naprotiv oslabilo srpske živee a osna-
žilo sebičnost i zlovolju neprijateljsku nad
nama.

Istorija, vječni izvor pouke i iskustva,
daje nam dovoljnih primjera, da su samo
oni narodi sebe sačuvali i održali i sebi us-
pješan napredak spravili, koji su se samo u
svoju snagu, u svoju svijest uzdali i na njih
oslanjali, i samo tako su mogli u svojih ne-
prijatelja pobuditi poštovanje i nametnuti se;
naprotiv put narodnoga poniživanja i podlo-
sti doveo je narode do propasti, do tugje
zavisnosti. Jaoh ti se onomu narodu, koji
živi o tugjoj milostinji.

Mi Srbi ne ćemo da budemo ni tugji
parije ni tugji heloti. Neka nas svak dobro
razumije.

Dakle, braćo Srbi, što vam je u pro-
šlosti bio mač i oružje, neka vam danas bude
razum i svijest. Kroz razvitak ovijeh steći
ćete onoliko koliko kroz udarao onijeh.

Kulturno je polje nama danas polje
slave; ovim putem stvorićemo našu narodnu

zgradu, odoljećemo svakomu neprijateljskomu

udarcu, Nema drugoga uzdanja nego u na-
ma, u našoj narodnoj snazi. Udaljimo li se
od ove, ostajemo paralizovani.

Granula vam je nova zora uzdanja: —
Srpska Zora, koja će vam otvoriti i po-
kazati nove puteve, koja će okrijepiti narod
novim i zdravim uvjetima ljepše budućnosti.

Okupi se, narode, oko Srpske Zore,
oko tvoga novoga zdravoga čeda, razvijaj
kroz nju svoju snagu, svoju svijest, budi
djelatan i okretan, jer u samom radu stoji
pravi život, prava pobjeda.

Odbaci od sebe svaku mlitavost i ne-
odlučnost, budi odvažan i dosljedan, jer samo
prosvijećen i svijestan, čio i. snažan možeš
pobuditi štovanje i uvaženje istih svojih ne-
prijatelja. deka

Na razmaku stare i nove godine, u ga-
vezu sa istaknutim mislima, želim ti iz du-
bine svoga srca, da nova godina udalji od
tebe prošla gorka iskustva, i da ti ona bude

plodna uspješnim radom preporogjenoga tvoga.

šivota, da te Srpska Zora prožme bujnim
poletom, kojim ćeš stvoriti iz nje tvoje kul-
turno ognjište, tvoje narodno utočište, iz koga

će se razgranati svemoćna narodna snaga, o |:

koju će se kao o granitan stup rasprskati
svi neprijateljski napadaji.

Neka te spase tvoja čista svijest, tvoj
neokaljani karakter, tvoja neodoljiva ljubav
prema srpskom načelu, gvozdena vjera u
tvoju budućnost.

Šibenik Dr. Krsto Kovačević |

LA

srpski zastupnik na dalm. saboru, —

Što je & Kućinski otkrio!

Tu skoro izašao je u poljačkom listu
»Czasu“ dopis tobože iz Zadra, u kome se
podgrijavaju stare stvari o tobožnjoj  erno-
gorskoj agitaciji u južnoj dalmaciji. Tu ge je
isticalo, da se Srbi na Primorju plaše, da
ne bude postavljen za dalmatinskoga namje-
snika bivši austro-ugarsi poslanik na Cetinju
g. Kućinski, koji bi bio u vrijeme Svoga,
službovanja na Cetinju otkrio nekakvu stra-
šnu urotu.

Ovaj izvod iz poljačkoga lista , Ozasa“
našao sam u »srbobranu“, te ni malo ne
sumnjam, da je vjerno priopćen.

U čemu bi sastojala ta tobožnja urota,
koju bi g. Kućinski bio otkrio, objavila je
»OCrvena Hrvatska“ u br. 49. od prošle go-
dine u dopisu iz Kotora, koji u prvom dijelu
glasi:

Kad je nazad četiri godine u Maju, 1897,
bio na Cetinju sastanak srpskog kralja Aleksandra I.
sa ornogorskim knjazom Nikolom I. dogodile su se
stvari od velike političke važnosti, posljedice kojih
mi u Boki svojim očima danas opažamo. Onom
prigodom našli su se na Cetinju sva četiri bokeška
srpska zastupnika, naime Pavo Kamenarović, Dr.
Rade Kvekić, Dr. Vladimir Trojanović i Gjuro Vu-
kotić, te načelnik ondašnji u Ercegnovomu Gojko=
vić, načelnik risanski Radović i dr. Svi su ovi igrali
oue dane ne malu ulogu. Kvekić je prestavljao —
na poziv Gospodarev — kralju srpskome nespašene
Primorske Srbe. .... Gojković je. ... njeka foto-
gralija snimljena ovom -prigodom svjedoči najbolje.
Bilo je odlučeno kasko se imade dalje raditi, po ko-
jem planu. Od onda do danas povećale su se (Ce-

tinjske akcije u Boki.
e

Vjerovaće mi se, kad rečem, da s4m
kao Srbin i novinar_ onom prilikom na Ce-
tinju osobito nastojao, da budem što bolje
izvješten i da, po mogućnosti, sve vidim.

Dolazak kralja Aleksandra na Cetinje
g. 1897. bio je za sve Srbe dogagjaj prvo-
ga reda, kao što je bila i posjeta knjaza
Nikole u Beogradu g. 1896. Pa koje čudo,
da su Srbi, bliži Cetinju i Beogradu, u oni-

| jem prigodama pohrlili, da vide u naručju

zagrljene vladare dviju srpskijeh balkanski-
jeh država. Kao što su Srbi iz Hrvatske,
Slavonije i Ugarske bili dohrlili u Beograd, da

prisustvuju svečanostima priregjenijem u po-

čast knjaza Nikole, tako su Srbi iz Dubrov-
nika i Boke Kotorske u lijepom broju bili
pošli na Cetinje, da vide sastanka kralja
Aleksandra sa knjazom Nikolom. Nigdje u
Svijetu ove turističke zabave ne pobugjuju

nikakve sensacije. Kad n. pr. naš uzvišeni |

vladalac putuje u Berlin ili car. Wilhelm u
Beč, Nijemci iz jedne i druge države gomila-
ma prisustvuju svečanostima. To se isto po-
navlja kad uopće vladari ili veliki državnici
posjećuju strane države. To su prigode, kad
se čovjek može lijepo zabaviti i nešto vidjeti.
Ne sjećam se, da je ikada u tijem prigoda-

ma nastao igdje kakav diplomatski sukob ili

da su se stranijem gostima podmetale opake
namjere.

Što se drugovdje ne dogagja, to je kod
nas pravilo, osobito kad se Srba tiče. Jednom
i drugom prilikom našlo se je hrvatskijeh
listova, koji su Srbe ne samo sumnjičili već
ih uprav denuncirali. Ogobito su bili uzeti na
nišan: Srbi na Primorju. I ako je od posjete
kralja Aleksandra na Cetinje prošlo četiri
godine, ipak se u vrijeme izbor4 ta popara
Informations-Bureau-a umjetno podgri-

java u hrvatsko-poljačkoj štampi i u izvještu-

jima, odregjenijem za mjerodavne ličnosti.

Poslije općijeh  općinskijeh izbora g.

1599. i poslije. minulijeh izbora za pokra-

Jinski sabor, te sudeći po njihovu resultatu,
treba priznati, da su spletke i denuncije

potpuno uspjele, što je i nekoliko drugijeh

listova priznalo i gažalilo. Srbi na Primorju
treba da žale, što netemeljito ocrnjeni  stra-
daju, ali u isto vrijeme sažaljevaju mjerodavne
faktore, koji toliko vjere poklanjaju članovima
Informations-Bureau-a. Neke je od tijeh
članova zagrebačka ,Hrvatska“ u svojoj na-
ivnosti spomenula, i tijem potvrdila naše pri-
jašnje pisanje.

Vratimo se na glavni predmet ovoga
članka, biva, što je otkrio g. Kućinski. Kad

je jednom dopisnik ,OCrvene Hrvatske“ na:

svoj način to predstavio i prikazao, neka se
dopusti i meni, kao učesniku pri slavlju. na
Cetinju g. 1597,, da opišem, što je u stvari
bilo.

Kad su Srbi Bokelji prispjeli na Cetinje,
da se u početku ukloni i suzbije svako sum-
ničenje, g. D.r Radoslav Kvekić, kao prvak
Srba na Primorju posjetio je odmah g. Ku-
Cinskoga, tadašnjega poslanika naše države
na Cetinju. Čini mi se, da se lojalnije nije
moglo postupati, da se više od toga nije mo-
glo učiniti. Još ću nadodati, da je g. D.r Ra-
doslav Kvekić-bio na objedu kod g. Kućin-
skoga.

“Cetinje je, kao što svak zna, malo mje-
sto, te kao takovo stranijem gostima ne može
da pruži zabave kao kakva evropska  prije-
stonica, te što je prirodnije za strane putnike
nego da iščekuju, kad će se vladari pojaviti
ili izvesti na kolima. Pa za to su i došli, da
ih vide, i da uživaju u slozi srpskijeh vla-
dara na Balkanu. Zar nam to kao Srbima i
kao ljudima smije biti zabranjeno? Taka je
jedna prilika bila, kad su kralj Aleksandar i
knjaz Nikola izlazili iz Dvorca prijestolona-
sljednikova. Pred Dvorcem je park. Tu se
je bilo skupilo mnogo svijeta. Tu je bilo Srba
iz raznijeh strana, koji su izlazeće vladare
sa oduševljenim usklicima pozdravili. Tu gu
se vladari našli uprav od naroda opkoljeni.
Svak je želio biti u njihovoj blizini, i po
mogućnosti s njima progovoriti. Koje čudo,
osobito poznavaocu srpskoga demokratskoga

duha, da su vladari izmijenili po koju riječ.

sa tu prisutnijem, i da su kralju Aleksandru
bili predstavljeni vigjeniji Srbi Bokelji, ali po

ničijoj komandi već po starom srpskom obi-

čaju. Bokelje je predstavio kralju Aleksandru
Dr Radoslav Kvekić,

To se je dogodilo 5 maja po podne, U
večer D.r_ Radoslav Kvekić pozove k sebi
vigjenije Bokelje i mene, i priopći: da ga
je pozvao k sebi g. Kućinski i da mu

je kazao, da ga savjetuje, da ni on ni

drugi (Bokelji i Dubrovčani), koji su po-
zvani u Dvor na soirće, ne pogju; ako
bi pak pošli, da on (t. j. Kućinski) ne će
poći.

Na to sakupljeni Bokelji i Dubrovčani
odlučiše, da pogju na soirće u Dvor, a da
8. Kućinski radi što hoće. Ovaj smo zaklju-
čak ovako obrazložili: ,Mi nijesmo došli na
Cetinje, ni da pravimo politiku ni da činimo
demonstracije. Na iskazanu počast ne možemo
i ne smijemo odgovoriti neučtivošću. Kad
smo pozvani, moramo poći.“ Tu smo poruku
poslali g. Kućinskomu. Mi smo pošli na soi-
rće u Dvor. G, Kućinski poslije toga

Berta