< kasmo novu! Kad ge obazremo nazad i ba- 2 :. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i > Hercegovinu na godinu Kruna 11 | Godini | XI. < Cijena listu. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za svo ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. | Z8 Dubrovnik na godinu Kr, 10 Na po godine 1 na četvrt godine sutazmjerno. Pa KE: Pojedini broj lista 20 para. _U Dubrovniku 19 Januara 1902. a | | Broj 3 Pretplata i oglasi Balju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Bukopisi se ne vraćaju, Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi, Nefrankirana pisma ne pri- > maju se. : Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Izlazi svake N edjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića srpskomu narodu na Primorju! Eto preživjesmo prošlu godinu i doče- cimo pogled ispred nas, crna nam se ukazuje bliža prošlost a tamna i budućnost, puna pogibli i gorkijeh iskušenja. Odasvuda nam se prijeti, sa sviju stra- na stežu se lanci, kako bi srpski značaj, srpsko obilježje s našega naroda skinuli, ne ostaviše nikakvo sredstvo, pa ni ono krup- noga vrijegjanja ustavnih zakona. Tvrdi nam se okovi kuju; otimačina naše narodne svojine dnevno raste; pritisak tišti nad nama sve to više: naše tužbe, naš glas ne nalazi odziva; gluhota je oko nas kao u tamnoj noći; izgleda kao da zakon za nas ne postoji. Cuje se samo jedan glas: glas mržnje i gnjeva protiv Srpstva, protiv zdrave i islin- ske misli srpskoga naroda. Odjekuje svuda u taboru protivnika naših, Hrvata, glas trije- bljenja Srpstva. Mi se o našem položaju ne varamo, niti se smijemo varati; časovi su ozbiljni, a ozbiljna i sveta nam je zadaća: zadaća obrane našega narodnoga života, borba za opstanak. Ovaj čili narod srpski, sposoban za svaki pravac prosvjete, koji je krvlju svo- jom osvjetlao pojam slobode i čovječih prava, jedini nosilac na istoku zdrave sla- venske misli, imao bi veliku kulturnu ulogu da izvrši i predstavlja, kad bi mu se podi- jelila dovoljna sloboda kretanja, a naprotiv je postao za svoje protivnike strašno plašilo, što ruši mnogima netemeljite račune nepra- vednoga prisvajanja i nijekanja. Toliko je važan i moćan taj narod, da je postao zazoran svima onim koji ne mogu da se prilagode i Sprijatelje s uzvišenim pojmom čovječanstva. Teorija trijebljenja naroda nije mogla uspjeti u vijekovima crnoga mraka, kad je snaga šake i mača pravo zastupala, i velika Pitanja riješavala, kamo li da bi uspjela u današnjem vijeku u kome uzvišeniji pojmovi slobode i prava čovječanstva prokrčiše nove sjajne puteve blagotvornomu razvitku i napret- ku. — U našoj ustavnoj državi, usprkos ustavnih zakona i dotičnih izričitih propisa, upotrebila se je ta teorija pri izborima u Dubrovniku i Boki Kotorskoj, isticali su ge Pak u toj borbi u prvim redovima naših protivnika propovjednici ljubavi, mira i sno- šljivosti hristjanske, gazeći čistu i sjajnu nauku njihovoga učitelja, i privremeno je. onakim sredstvima djelomice uspjela, ali za: to nema njoj budućnosti ni života; s istim svojim nezdravim sredstvima mora da dočeka i strogu osudu kulturnoga svijeta uz svijesnu i neodoljivu oporbu srpskoga naroda. <-> Hrvati sami moraju biti tvrdo uvjereni da bez Srba i preko Srba ne će se dati ništa valjano i trajno na istoku Stvoriti, iz- nalazili oni kakve mu drago recepte i for- Ze mule za spasenje Slavenstva; svaki njihov pokušaj sramotno će se izjaloviti, pa kad budu doveli stvari i progonstvo Srba ad absurdum, u odlučnom času abdiciraće na svoju nebratsku prošlost, i tražiće od Srba pomoć. — Ali što će reći onda veliki ger- > manizam, komu oni danas tako nesvijesno Služe? Hoće li onda zatražena pomoć pomo- ći? Hoće li ge jedni i drugi od te najezde moći obraniti? Njima odgovor; na njima i odgovornost. Petstogodišnje progonstvo, koci i sjekire, nijesu Srbina istrijebili, svijest njegova spa- sla ga je uvijek i dovela u današnji vijek zdrava i snažna, pa ga ne će utamaniti ni ustavna borba, dok je, što no riječ, jednomu Srbinu glava na ramenu. Bratska borba ne može inače svršiti nego pobjedom srpske misli. U to su uvje- reni svi pošteni i svijesni Hrvati, koji znadu posve dobro da galama i pokret njihov pro- tiv Srba ide u račun neslavenskoj misli, da Hrvati vade kostanje iz žerave za druge stranke i smjerove, a Srbi da rade za sebe i slavenstvo. Neka ovo služi i nekim našim Srbima za pouku, da puzenje i udvaranje prema protivnicima nije nikada zdravoga ploda dalo, nego naprotiv oslabilo srpske živee a osna- žilo sebičnost i zlovolju neprijateljsku nad nama. Istorija, vječni izvor pouke i iskustva, daje nam dovoljnih primjera, da su samo oni narodi sebe sačuvali i održali i sebi us- pješan napredak spravili, koji su se samo u svoju snagu, u svoju svijest uzdali i na njih oslanjali, i samo tako su mogli u svojih ne- prijatelja pobuditi poštovanje i nametnuti se; naprotiv put narodnoga poniživanja i podlo- sti doveo je narode do propasti, do tugje zavisnosti. Jaoh ti se onomu narodu, koji živi o tugjoj milostinji. Mi Srbi ne ćemo da budemo ni tugji parije ni tugji heloti. Neka nas svak dobro razumije. Dakle, braćo Srbi, što vam je u pro- šlosti bio mač i oružje, neka vam danas bude razum i svijest. Kroz razvitak ovijeh steći ćete onoliko koliko kroz udarao onijeh. Kulturno je polje nama danas polje slave; ovim putem stvorićemo našu narodnu zgradu, odoljećemo svakomu neprijateljskomu udarcu, Nema drugoga uzdanja nego u na- ma, u našoj narodnoj snazi. Udaljimo li se od ove, ostajemo paralizovani. Granula vam je nova zora uzdanja: — Srpska Zora, koja će vam otvoriti i po- kazati nove puteve, koja će okrijepiti narod novim i zdravim uvjetima ljepše budućnosti. Okupi se, narode, oko Srpske Zore, oko tvoga novoga zdravoga čeda, razvijaj kroz nju svoju snagu, svoju svijest, budi djelatan i okretan, jer u samom radu stoji pravi život, prava pobjeda. Odbaci od sebe svaku mlitavost i ne- odlučnost, budi odvažan i dosljedan, jer samo prosvijećen i svijestan, čio i. snažan možeš pobuditi štovanje i uvaženje istih svojih ne- prijatelja. deka Na razmaku stare i nove godine, u ga- vezu sa istaknutim mislima, želim ti iz du- bine svoga srca, da nova godina udalji od tebe prošla gorka iskustva, i da ti ona bude plodna uspješnim radom preporogjenoga tvoga. šivota, da te Srpska Zora prožme bujnim poletom, kojim ćeš stvoriti iz nje tvoje kul- turno ognjište, tvoje narodno utočište, iz koga će se razgranati svemoćna narodna snaga, o |: koju će se kao o granitan stup rasprskati svi neprijateljski napadaji. Neka te spase tvoja čista svijest, tvoj neokaljani karakter, tvoja neodoljiva ljubav prema srpskom načelu, gvozdena vjera u tvoju budućnost. Šibenik Dr. Krsto Kovačević | LA srpski zastupnik na dalm. saboru, — Što je & Kućinski otkrio! Tu skoro izašao je u poljačkom listu »Czasu“ dopis tobože iz Zadra, u kome se podgrijavaju stare stvari o tobožnjoj erno- gorskoj agitaciji u južnoj dalmaciji. Tu ge je isticalo, da se Srbi na Primorju plaše, da ne bude postavljen za dalmatinskoga namje- snika bivši austro-ugarsi poslanik na Cetinju g. Kućinski, koji bi bio u vrijeme Svoga, službovanja na Cetinju otkrio nekakvu stra- šnu urotu. Ovaj izvod iz poljačkoga lista , Ozasa“ našao sam u »srbobranu“, te ni malo ne sumnjam, da je vjerno priopćen. U čemu bi sastojala ta tobožnja urota, koju bi g. Kućinski bio otkrio, objavila je »OCrvena Hrvatska“ u br. 49. od prošle go- dine u dopisu iz Kotora, koji u prvom dijelu glasi: Kad je nazad četiri godine u Maju, 1897, bio na Cetinju sastanak srpskog kralja Aleksandra I. sa ornogorskim knjazom Nikolom I. dogodile su se stvari od velike političke važnosti, posljedice kojih mi u Boki svojim očima danas opažamo. Onom prigodom našli su se na Cetinju sva četiri bokeška srpska zastupnika, naime Pavo Kamenarović, Dr. Rade Kvekić, Dr. Vladimir Trojanović i Gjuro Vu- kotić, te načelnik ondašnji u Ercegnovomu Gojko= vić, načelnik risanski Radović i dr. Svi su ovi igrali oue dane ne malu ulogu. Kvekić je prestavljao — na poziv Gospodarev — kralju srpskome nespašene Primorske Srbe. .... Gojković je. ... njeka foto- gralija snimljena ovom -prigodom svjedoči najbolje. Bilo je odlučeno kasko se imade dalje raditi, po ko- jem planu. Od onda do danas povećale su se (Ce- tinjske akcije u Boki. e Vjerovaće mi se, kad rečem, da s4m kao Srbin i novinar_ onom prilikom na Ce- tinju osobito nastojao, da budem što bolje izvješten i da, po mogućnosti, sve vidim. Dolazak kralja Aleksandra na Cetinje g. 1897. bio je za sve Srbe dogagjaj prvo- ga reda, kao što je bila i posjeta knjaza Nikole u Beogradu g. 1896. Pa koje čudo, da su Srbi, bliži Cetinju i Beogradu, u oni- | jem prigodama pohrlili, da vide u naručju zagrljene vladare dviju srpskijeh balkanski- jeh država. Kao što su Srbi iz Hrvatske, Slavonije i Ugarske bili dohrlili u Beograd, da prisustvuju svečanostima priregjenijem u po- čast knjaza Nikole, tako su Srbi iz Dubrov- nika i Boke Kotorske u lijepom broju bili pošli na Cetinje, da vide sastanka kralja Aleksandra sa knjazom Nikolom. Nigdje u Svijetu ove turističke zabave ne pobugjuju nikakve sensacije. Kad n. pr. naš uzvišeni | vladalac putuje u Berlin ili car. Wilhelm u Beč, Nijemci iz jedne i druge države gomila- ma prisustvuju svečanostima. To se isto po- navlja kad uopće vladari ili veliki državnici posjećuju strane države. To su prigode, kad se čovjek može lijepo zabaviti i nešto vidjeti. Ne sjećam se, da je ikada u tijem prigoda- ma nastao igdje kakav diplomatski sukob ili da su se stranijem gostima podmetale opake namjere. Što se drugovdje ne dogagja, to je kod nas pravilo, osobito kad se Srba tiče. Jednom i drugom prilikom našlo se je hrvatskijeh listova, koji su Srbe ne samo sumnjičili već ih uprav denuncirali. Ogobito su bili uzeti na nišan: Srbi na Primorju. I ako je od posjete kralja Aleksandra na Cetinje prošlo četiri godine, ipak se u vrijeme izbor4 ta popara Informations-Bureau-a umjetno podgri- java u hrvatsko-poljačkoj štampi i u izvještu- jima, odregjenijem za mjerodavne ličnosti. Poslije općijeh općinskijeh izbora g. 1599. i poslije. minulijeh izbora za pokra- Jinski sabor, te sudeći po njihovu resultatu, treba priznati, da su spletke i denuncije potpuno uspjele, što je i nekoliko drugijeh listova priznalo i gažalilo. Srbi na Primorju treba da žale, što netemeljito ocrnjeni stra- daju, ali u isto vrijeme sažaljevaju mjerodavne faktore, koji toliko vjere poklanjaju članovima Informations-Bureau-a. Neke je od tijeh članova zagrebačka ,Hrvatska“ u svojoj na- ivnosti spomenula, i tijem potvrdila naše pri- jašnje pisanje. Vratimo se na glavni predmet ovoga članka, biva, što je otkrio g. Kućinski. Kad je jednom dopisnik ,OCrvene Hrvatske“ na: svoj način to predstavio i prikazao, neka se dopusti i meni, kao učesniku pri slavlju. na Cetinju g. 1597,, da opišem, što je u stvari bilo. Kad su Srbi Bokelji prispjeli na Cetinje, da se u početku ukloni i suzbije svako sum- ničenje, g. D.r Radoslav Kvekić, kao prvak Srba na Primorju posjetio je odmah g. Ku- Cinskoga, tadašnjega poslanika naše države na Cetinju. Čini mi se, da se lojalnije nije moglo postupati, da se više od toga nije mo- glo učiniti. Još ću nadodati, da je g. D.r Ra- doslav Kvekić-bio na objedu kod g. Kućin- skoga. “Cetinje je, kao što svak zna, malo mje- sto, te kao takovo stranijem gostima ne može da pruži zabave kao kakva evropska prije- stonica, te što je prirodnije za strane putnike nego da iščekuju, kad će se vladari pojaviti ili izvesti na kolima. Pa za to su i došli, da ih vide, i da uživaju u slozi srpskijeh vla- dara na Balkanu. Zar nam to kao Srbima i kao ljudima smije biti zabranjeno? Taka je jedna prilika bila, kad su kralj Aleksandar i knjaz Nikola izlazili iz Dvorca prijestolona- sljednikova. Pred Dvorcem je park. Tu se je bilo skupilo mnogo svijeta. Tu je bilo Srba iz raznijeh strana, koji su izlazeće vladare sa oduševljenim usklicima pozdravili. Tu gu se vladari našli uprav od naroda opkoljeni. Svak je želio biti u njihovoj blizini, i po mogućnosti s njima progovoriti. Koje čudo, osobito poznavaocu srpskoga demokratskoga duha, da su vladari izmijenili po koju riječ. sa tu prisutnijem, i da su kralju Aleksandru bili predstavljeni vigjeniji Srbi Bokelji, ali po ničijoj komandi već po starom srpskom obi- čaju. Bokelje je predstavio kralju Aleksandru Dr Radoslav Kvekić, To se je dogodilo 5 maja po podne, U večer D.r_ Radoslav Kvekić pozove k sebi vigjenije Bokelje i mene, i priopći: da ga je pozvao k sebi g. Kućinski i da mu je kazao, da ga savjetuje, da ni on ni drugi (Bokelji i Dubrovčani), koji su po- zvani u Dvor na soirće, ne pogju; ako bi pak pošli, da on (t. j. Kućinski) ne će poći. Na to sakupljeni Bokelji i Dubrovčani odlučiše, da pogju na soirće u Dvor, a da 8. Kućinski radi što hoće. Ovaj smo zaklju- čak ovako obrazložili: ,Mi nijesmo došli na Cetinje, ni da pravimo politiku ni da činimo demonstracije. Na iskazanu počast ne možemo i ne smijemo odgovoriti neučtivošću. Kad smo pozvani, moramo poći.“ Tu smo poruku poslali g. Kućinskomu. Mi smo pošli na soi- rće u Dvor. G, Kućinski poslije toga Berta