>. aa m.

€
Bad

2 Godina XI.

Broj 4

< Cijena lista

ska Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 11

“Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

| Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Za MWubrovnik na godinu Kr. 10

Na pd godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

U Dubrovniku 26 Januara 1902.

Pretplata i oglasi |

Salju se administraciji Dubrovnika
. Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para. |
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se. SR

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

8, CABA

Cyrpa le ce y eBujeM epuckujeM  3e-
M;BaMma # eByza ryje Cp6u xnBu Hpoćrasita
BeIHKH CPICKH IpocBjeruTem 8. Casa. Cy-
Tpamiba CBeuaHocr je BeJuuka Hapogna u
Ky1TypHa mMauueecranuja  oprekora nmapoza.

Oyrpamipa je nmpocnaBa YCIOMeHA Ha
jenau og najsehujex  noraljaja y ueropuju
cpnekora napoga. To nuje myoxua ycnomMeHa,
Kao mro je BunoB-nam, Beli cjelame wa
cperan u Grarorsopan zoraljaj, koju sa co-
Com uma ocaM BujekoBa.

CaBmm-gau u BugoB-gam. V ose zsnje
pujeuu 36ujeno je jesrpo, ecenmuja, cpnekora
Hapognora okuBora. IllTo Gygemo Goe mpo-
HUKIH H YBAXKHJIH yenomeuy crojemy ca Ca-
BHH-ZaHOM, goxuBjehemo mame BugoB-xana.

V moeisegie Bpujeme, nocauje muorujex
pasovapama, mojasuja ce je srogna pnjeu:
ga je ua HocoBy 6uzo Bume nameru a
Mae jynamrBa, 6uuu 6uemo Goe
IPONLJIH. | |

Ilamer ce 6ucrpH, omrpH, eruue  mxo-
TOM H HayKOM. To je Gpncku apo zaBno
YBHAHO, OZATIe IBETOBO Bay8HMAIBE 34 IIKOJy
H NpoćBjeTy, OJaTJe CBeTocaBeke npocaBe
NIHPOM GPIICKOTA Hapoza.

CBeTOCaBeEe NpoclaBe MOIy ce HasBaru
CpiekujeM Ije6uenuTom sa mony u upo-
CBJeTy y CPICKOM HapozHoM yxy. Taj ee
mećuenuT omeryje eBake rogune, u To je
mo6po u anauajno.

Pasmu menpujarTeju gu3aJu cy H AMKy
PYEy HA ZyX CBeTOCAaBeKe IpoenaBe. Mare-
pujanuu Oemaninja, Cunan gana, uujemuo
je, na je NOCTA CIAJHTH KOCTH GB. CaBe, ma,
Ra IETOBO yCIoMeHe Heerane, Koja cpicku
napog 6ogpu u kpujenmu. Mogepnu Oemanuje,
y Bujeky upocBjere, Eylajy Hua xpyra nauuu
Ty yomomMeHy, Koja upasu uyr mokasyje,
HNI4YNATH HP yHHIITHTH.

Ilpasu. Oemaninja ma ceGu caMy je oky-
ma0, za je ysa1y7g Cmaruo Kocru 6B. Cape;
ysnaMo ce y Bora u sjeuuy npasiy, za he
u mMogepuu Oemannuje To ueqro NOKUBJeTH.

VOCKIHEHHMO 6 IBYGABIBY
OBeruTe;y CaBu
pasanjerakie Ce CycTpa u8 rueylia rpra moje
cKe zjene, eByza rgje ce CPIeKH TOBOpH H
rnje je Gyxua epnexa esujecr.
“To je Benuka yrjexa u Benmuko HAJAe.
mo m

Crkva i politika
ili ti
“unija i staroslovenski jezik
GU: Austro-Ugarskoj osim mnogijeh krup-
nijeh političkijeh i društvenijeh pitanja, na
dnevnom su redu i vjerska pitanja, koja ne
potiču iz vjerskih razloga već iz narodno-po-
litičkijeh pobuda. Megju Nijemcima, Česima,
Slovencima i Hrvatima u zemljama zastupa-
nijem u carevinskom vijeću prenijela se je
borba s političkoga polja i u erkvu. Panger-
manci otvoreno i uspješno rade megju svo-
Jijem pristašama na odeijepljenju od "Rima.
Megju Čegima u tome pogledu pojavljivale
su se i pojavljuju se razne struje. Najnovije
su pojave: govor češkoga zastupnika Klofača
izrečen novembra mjeseca prošle godine u

 zastupničkoj kući u Beču, i primjedba češkoga

oPrvaka D.ra Herolda na papinsko pismo

upućeno na češko svećenstvo. Osobitu pak

Hrvatima i Slovencima. O tome ćemo govo-
liti. Ali da bolje stvar predstavimo, treba
posegnuti malo u bližu prošlost.

Nazad nekoliko godina državno odvjet-
ništvo u Zadru zaplijenilo je u ,Srpskom
Glasu“ članak, čiji je sadržaj bio po prilici
ovaj: Kad Rim želi i radi, da pravos-
lavni pregju u uniju; zašto ne bi Hr-
vati, da pokažu dobar primjer, prešli
u unijatsku crkvu. Tijem bi korakom
dobili staroslovensku službu božiju,
koju žele i koje nemaju, a jednako bi
ostali u krilu zapadne crkve.

Ondašnji postupak državnoga odvjetniš-
tva u Zadru bio je veoma značajan. On je
rasvijetlio namjere onijeh koji mogu u dva
pravca. Prvo, što nijesu dopuštali svestranu
kritiku o unijatskom pokretu; drugo, što su
tom zapljenom pokazali, da unija ima u očima
nekijeh političara i narodno-političku tenden-
Ciju. Ondašnja je zapljena jasno pokazala
mišljenje mjerodavnijeh faktora, koji koliko
toplo žele, da pravoslavni pregju u uniju,
toliko isto, dapače još jače, zabranjuju i samu
pomisao, da bi Hrvati mogli prijeći u uni-
jatsku orkvu. Pisac onda zaplijenjenoga članka
logično je razložio: Pokretači unije obećavaju
pravoslavnijem, da se u jezik i obrede nji-
hove crkve ne će dirati; s druge strane
obećavaju južno-glavenskijem katolicima;-—-da
će uvesti u crkvu mjesto latinskoga  staro-
slovenski jezik. Čemu ova dvostruka obeća-
nja i dvostruka muka? Zašto se i južno-sla-
venskijem katolicima nije odmah preporučila
unijatska crkva? Katolik, prelazeći u uni-
jatsku erkvu, od jednom riješava pitanje o
jeziku u erkvi. — Ako je unija čisto vjersko
pitanje, bez narodne i političke primjese,
ondašnja zapljena spomenutoga članka bila
je neopravdana radi ovoga razloga: ako je
unija apsolutno dobro, zašto ne bi sinjeli u
tome dobru jednako uživati i katolici i pra-
voslavni. Ali, ako sve prilike ne varaju,
reklo bi se, da je unija relativno dobro. 0
tome poslije.

U toliko vremena se mijenjaju, . pa i
državna odvjetništva u njima. To je prirodni
zakon. Danas se ne samo smije o tome ras-
pravljati, već se je megju Slovencima i Hr-
vatima pojavio unijatski pokret. Pa čak ge
čuju sa strane Slovenaca prijetnje, da će
prijeći na pravoslavlje, ako u Trstu postave
Italijanca za biskupa. Nekoliko sveučilištaraca
Hrvata izjavilo je preko listova, da prelaze
u uniju, jer da nema nikakve nade, da će ge
»glagoljački obred“ uvesti u katoličku erkvu.
Jedno slovenačko selo već je prešlo u uni-
jatsku Grkvu. Neki vele, da je to selo htjelo

preći na pravoslavlje, ali da je tomu poli-

tička vlast stala na put.

Iz ovijeh činjenica jasno se vidi, da je
unijatska propaganda svoj glavni cilj proma-
išla t. i. nije uspjela, da pravoslavne prevede

u uniju; s druge strane obećanjem  staro-

slovenskoga jezika stvorila je megju južno-
slavenskijem katolicima, Hrvatima i Sloven-
cima, jezično pitanje u erkvi, koje je sada
teško skinuti s dnevnoga reda. Probudili gu
nehotice megju Hrvatima uspomene na nin-
tkoga biskupa Grgura.

Pošto je unijatska propaganda glavni
Cilj promašila, obećanja u pogledu uvogje-
nja staroslovenskoga jezika u crkvu, počela
su se kao magla pri ishodu sunca rastapati.

Kzlazi svake Nedjelje.

protiv staroslovenskoga jezika u orkvi t. j.
glagoljačkoga obreda. U Zagreb dovede je-

zuite i povjeravaju im nadbiskupsku gimna-.
ziju. Barem se za jezuitski red znade, da je

dušom i tijelom srastao s latinskijem jezikom
i s latinskijem tradicijama. Da ima ikoliko
izgleda za glagoljački obred, ne bi jezuite u
Zagreb dovodili i tako važan zavod im  po-
vjerili. Nadbiskup Dvornik nije ni najmanje
naklonjen  glagoljačkomu obredu, kako ga
neki zamišljaju. Biskup Stadler, i ako se ešo-
fira za staroslovenski jezik, ipak ga još nije
uveo ni u jednu katoličku crkvu u Bosni.
Sve ovo jasno pokazuje, da mjerodavni fak-
tori katoličke erkve ne pomišljaju ozbiljno
na uvogjenje staroslovenskoga jezika u crkvu.
To je, po mnijenju mnogijeh, bio samo ma-
mac za Hrvate, da budu veći propagatori
unije megju Srbima pravoslavnijem. To je
isto kazao i češki publicista Jozef Holeček u
opisu svoga posljednjega putovanja po južno-
slavenskijem zemljama. On zgodno opaža:
zašto se samo južno-slavenskijem katolicima
obećaje staroslovenski jezik u crkvi, a nei
Česima; i zašto se taj privilegij ne proširi
na sve Slavene katolike. U tome MHoleček
vidi samo sredstvo, da se Srbi pravoslavni
privuku u uniju, te s toga da se Hrvatima
taj privilegij meće u izgled. Česima ge pak
ti-n& papiru-ne dopušta staroslovenski jezik,
jer niti graniče niti živu pomiješani sa ko-
jijem pravoslavnijem slavenskijem plemenom.

Za sada vas pokret za uniju i za uvo-
gjenje staroslovenskoga jezika u crkvu ima
samo negativan rezultat. Srbi pravoslavni, ko-
jijem je unija u prvom redu bila namijenjena,
ne će o:tome ni da čuju. Hrvati su ostali
razočarani u pitanju jezika u erkvi. Uz to
se vidi polagano povlačenje katoličkijeh mje-
rodavnijeh faktora u pitanju staroslovenskoga
jezika. S loga je nastalo ogorčenje megju
hrvatskom inteligencijom. Jedni iz hrvatske
omladine naviještaju prijelaz u unijatsku er-
kvu, drugi prijete, da će prijeći na protes-
tantizam.

Prijelaz katolika u unijatsku crkvu Va-
tikanu ne može biti po ćudi, niti je tamo iko
i pomislio na tu mogućnost. Prijelaz katolika
u unijatsku erkvu, hoćeš ili ne ćeš, prvi je
korak otpadanja od katoličko-latinske erkve,
kao što prijelaz pravoslavnijeh u uniju prvi
je korak približenja rimsko-katoličkoj erkvi.
Unija je stvorena za pravoslavne a ne za
katolike. Ona se trpi, kao što se trpe i mje-
šoviti brakovi. Unija je most izmegju zapadne
i istočne crkve. Prijegje li pravoslavni u uni-
ju, uprav je izgubljeu za pravoslavlje; pre-
gje li katolik u unijatsku crkvu, to nije do-
bitak već gubitak za katoličku crkvu. Ovo je
po našem mišljenju ispravno i tačno. Za to
je državno odvjetništvo u Zadru nazad neko-
liko godina zaplijenilo spomenuti članak u
»Srpskom Glasu“. Za to je unija relativno
dobro.

“Da vidimo sada, kako su se tijekom ovi-
jeh dogagjaja i evolucija ponašali naš list i
Srbi katolici.

Prigovaralo nam se je, da nijesmo do-
bri katolici, jer da smo protivni uniji. Vri-
jeme, ta stara poštenjačina, nama je dalo
pravo, kad smo tvrdili, da je unija utopija,
te da radi jedne utopije, kako danas stvari
stoje, ne vrijedi u ovako kritičkijem časovima
zavagjati još više jednokrvnu braću. Prigo-

pitanju staroslovenskoga jezika, i predbaci-
valo nam se je, da ne pišemo slavenski. Vri-
jeme opet nama dava pravo. Mi smo pisali,

da za ljubav dva-tri milijuna južnijeh Slavena

katolička crkva ne će povrijediti universal-
nost latinskoga jezika u erkvi, jer bi tijem
stvorila precedenat, na koji bi se i drugi
narodi mogli pozivati. Vatikan ne će nikada.
i nikomu za ljubav žrtvovati jedinstvo, uni-
versalnost i centralizaciju katoličke crkve, jer
je to njegova sila i moć. To je pitanje na-
čela a ne detalja. U načelnijem pitanjima Vati-
kan ne popušta. Za to i vidimo iz crkvene
povjesti, što je za jednoga pape u pogledu
staroslovenskoga jezika bilo dopušteno, da je
za drugoga pape bilo zabranjeno. Hrvati in
ultima analysi htjeli bi svoju narodnu cr-
kvu. To u katoličkoj crkvi ne može biti, jer
je universalnost njezina glavna odlika.

Držanje našega lista u pitanju unije i
glagoljačkoga obreda osnivalo se je na real-
nijem činjenicama protiv kojijeh je zaludu vo-
jevati.

Držanje Srba katolika, pored svijeh pro-
gonstava sa strane biskupa i svećenstva,
osim časnijeh izuzetaka, bilo je i jest naj-
korektnije. Nijedan Srbin katolik nije prešao
na pravoslavlje. Ni jednom se nije ćula pri-
jetnja Srba katolika, da će, radi neprijatelj-
skoga držanja svećenika Hrvata, ostaviti vje-
ru otaca svojijeh. U najtežijem danima borbe
sa svećenicima Hrvatima, Srbi katolici bili
su i ostali su na visini svoga položaja, uvi-
jek dosljedni načelu: jedno je vjera, a drugo
je narodnost i politika. Srbi katolici tvrdo se
drže načela, da crkvu ne treba mješati u
narodno-političke borbe, jer to uvijek ispada
na štetu crkve, za što u Austriji! u najnovije
vrijeme ima dosta dokaza.

ssa.

Cnomamisa nozuraka Cpćuje

Og jenuom, mro pujeg: Kao rpom 13
Beupa Hneća, erage ey »Beorpageke HoBune“
nokasuBaru, za je Pyeuja 6una no eazga Haj-
Behu neupnjare;5 Cp6uje m cpnekora napoza.
Ha Te uenaze BIazuH oprar , /ImeBuux“ yerao
je za Gpamu u saroBapa gamamiy CILOJBIBY
nozmuTuky Op6uje, koja ce y nupBom pezy
ocmaa ua Pyemjy. Pacupa usmeljy  ,,B.
Hosuna“, koje me sacrynajy uujeguy CTPAHKY,
u ,/luesnuka“, koju uekasyje mumupene Ta
Kalne Brage 4 Beline HapogHora upezeraB- |
HHCTBa, Tpajaja je nekoguko gana. Bugu emo
3HATH?KOJBHH, ZA NPOYHTAMO, IITO O TOME
CIopy mucru zuGepamna erpamka, koja je y
omosunuju. M ona je mporoBopuia Kpos csoj
opran ,OCpmeky 83acraBy“ osujeM 4JaHKOM:

JaBHO MHINIBeBE HE IpecTaje samumaru ce
NHTAĐHMA H3 CIODBANIBE  IOJIBTEKE. Jenuako ce
jom a y mraman m unaue sou pujeu o Pyenju, o
Ayerpaju, o upekpery, koju je 6uo eraBiea y ms-
rel, O GBEMy, y OINNITE, INTO HMA BeB6 CA HANIEM
oguocama upema uuoerpanersy. ,B. HoBune“ upo-
Ny%Kyjy ONOMHIATH Ha OIpesHOCT H y NponmuocTa
TpaskuTH OKa3e Ba eBoje IoeraBke 0 memekpenocTu
pyeke napesune upema Cp6uju u CpnekoMy uapojy
H IBEHOj TOTOBOCTH, Na mac nanyeru ysujek, Kazroj
6y TO enu murepeca saxrjeaju. Hako ne moe
Na TAKBOM IBHXOBOM Apkaiy Halje pagJora, a one
came He Kaayjy, Orgyna um je ćam cax majo na
YM, ZA TA IHTAĐA KpeHy. :

Cp6uja melyram ne nazasu ce y nomoxajy,
Koja 6u joj gonymrao uy CIIOJBANIEOj NOJATKIH |
rpaguTH eKCuepHMeHT6 H y Kome 6u morma, 6e8 |
IiTeTe sa ce, HAMBTHBATH na cBe erpane. Ibenu.

3BAHHUHH UpenoTaBHnuu pajacanzu ey ce KATEr0- i g Ko

pažnju s naše strane zaslužuju pojave megju

Ide AA
>* + Dra
Frošaka *

Organ ljubljanskoga biskupa otvoreno ugtaje | varalo nam se je i radi našega držanja u
a k | X a dk 2 4 ' i I Do deka

PuuKH 84 PyOKO npnjaremerso m Kako HHKRAKBOTA
adi * “2 ij i : A au Y