>. aa m. € Bad 2 Godina XI. Broj 4 < Cijena lista ska Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 “Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. | Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za MWubrovnik na godinu Kr. 10 Na pd godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 26 Januara 1902. Pretplata i oglasi | Salju se administraciji Dubrovnika . Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. | od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. SR Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića 8, CABA Cyrpa le ce y eBujeM epuckujeM 3e- M;BaMma # eByza ryje Cp6u xnBu Hpoćrasita BeIHKH CPICKH IpocBjeruTem 8. Casa. Cy- Tpamiba CBeuaHocr je BeJuuka Hapogna u Ky1TypHa mMauueecranuja oprekora nmapoza. Oyrpamipa je nmpocnaBa YCIOMeHA Ha jenau og najsehujex noraljaja y ueropuju cpnekora napoga. To nuje myoxua ycnomMeHa, Kao mro je BunoB-nam, Beli cjelame wa cperan u Grarorsopan zoraljaj, koju sa co- Com uma ocaM BujekoBa. CaBmm-gau u BugoB-gam. V ose zsnje pujeuu 36ujeno je jesrpo, ecenmuja, cpnekora Hapognora okuBora. IllTo Gygemo Goe mpo- HUKIH H YBAXKHJIH yenomeuy crojemy ca Ca- BHH-ZaHOM, goxuBjehemo mame BugoB-xana. V moeisegie Bpujeme, nocauje muorujex pasovapama, mojasuja ce je srogna pnjeu: ga je ua HocoBy 6uzo Bume nameru a Mae jynamrBa, 6uuu 6uemo Goe IPONLJIH. | | Ilamer ce 6ucrpH, omrpH, eruue mxo- TOM H HayKOM. To je Gpncku apo zaBno YBHAHO, OZATIe IBETOBO Bay8HMAIBE 34 IIKOJy H NpoćBjeTy, OJaTJe CBeTocaBeke npocaBe NIHPOM GPIICKOTA Hapoza. CBeTOCaBeEe NpoclaBe MOIy ce HasBaru CpiekujeM Ije6uenuTom sa mony u upo- CBJeTy y CPICKOM HapozHoM yxy. Taj ee mećuenuT omeryje eBake rogune, u To je mo6po u anauajno. Pasmu menpujarTeju gu3aJu cy H AMKy PYEy HA ZyX CBeTOCAaBeKe IpoenaBe. Mare- pujanuu Oemaninja, Cunan gana, uujemuo je, na je NOCTA CIAJHTH KOCTH GB. CaBe, ma, Ra IETOBO yCIoMeHe Heerane, Koja cpicku napog 6ogpu u kpujenmu. Mogepnu Oemanuje, y Bujeky upocBjere, Eylajy Hua xpyra nauuu Ty yomomMeHy, Koja upasu uyr mokasyje, HNI4YNATH HP yHHIITHTH. Ilpasu. Oemaninja ma ceGu caMy je oky- ma0, za je ysa1y7g Cmaruo Kocru 6B. Cape; ysnaMo ce y Bora u sjeuuy npasiy, za he u mMogepuu Oemannuje To ueqro NOKUBJeTH. VOCKIHEHHMO 6 IBYGABIBY OBeruTe;y CaBu pasanjerakie Ce CycTpa u8 rueylia rpra moje cKe zjene, eByza rgje ce CPIeKH TOBOpH H rnje je Gyxua epnexa esujecr. “To je Benuka yrjexa u Benmuko HAJAe. mo m Crkva i politika ili ti “unija i staroslovenski jezik GU: Austro-Ugarskoj osim mnogijeh krup- nijeh političkijeh i društvenijeh pitanja, na dnevnom su redu i vjerska pitanja, koja ne potiču iz vjerskih razloga već iz narodno-po- litičkijeh pobuda. Megju Nijemcima, Česima, Slovencima i Hrvatima u zemljama zastupa- nijem u carevinskom vijeću prenijela se je borba s političkoga polja i u erkvu. Panger- manci otvoreno i uspješno rade megju svo- Jijem pristašama na odeijepljenju od "Rima. Megju Čegima u tome pogledu pojavljivale su se i pojavljuju se razne struje. Najnovije su pojave: govor češkoga zastupnika Klofača izrečen novembra mjeseca prošle godine u zastupničkoj kući u Beču, i primjedba češkoga oPrvaka D.ra Herolda na papinsko pismo upućeno na češko svećenstvo. Osobitu pak Hrvatima i Slovencima. O tome ćemo govo- liti. Ali da bolje stvar predstavimo, treba posegnuti malo u bližu prošlost. Nazad nekoliko godina državno odvjet- ništvo u Zadru zaplijenilo je u ,Srpskom Glasu“ članak, čiji je sadržaj bio po prilici ovaj: Kad Rim želi i radi, da pravos- lavni pregju u uniju; zašto ne bi Hr- vati, da pokažu dobar primjer, prešli u unijatsku crkvu. Tijem bi korakom dobili staroslovensku službu božiju, koju žele i koje nemaju, a jednako bi ostali u krilu zapadne crkve. Ondašnji postupak državnoga odvjetniš- tva u Zadru bio je veoma značajan. On je rasvijetlio namjere onijeh koji mogu u dva pravca. Prvo, što nijesu dopuštali svestranu kritiku o unijatskom pokretu; drugo, što su tom zapljenom pokazali, da unija ima u očima nekijeh političara i narodno-političku tenden- Ciju. Ondašnja je zapljena jasno pokazala mišljenje mjerodavnijeh faktora, koji koliko toplo žele, da pravoslavni pregju u uniju, toliko isto, dapače još jače, zabranjuju i samu pomisao, da bi Hrvati mogli prijeći u uni- jatsku orkvu. Pisac onda zaplijenjenoga članka logično je razložio: Pokretači unije obećavaju pravoslavnijem, da se u jezik i obrede nji- hove crkve ne će dirati; s druge strane obećavaju južno-glavenskijem katolicima;-—-da će uvesti u crkvu mjesto latinskoga staro- slovenski jezik. Čemu ova dvostruka obeća- nja i dvostruka muka? Zašto se i južno-sla- venskijem katolicima nije odmah preporučila unijatska crkva? Katolik, prelazeći u uni- jatsku erkvu, od jednom riješava pitanje o jeziku u erkvi. — Ako je unija čisto vjersko pitanje, bez narodne i političke primjese, ondašnja zapljena spomenutoga članka bila je neopravdana radi ovoga razloga: ako je unija apsolutno dobro, zašto ne bi sinjeli u tome dobru jednako uživati i katolici i pra- voslavni. Ali, ako sve prilike ne varaju, reklo bi se, da je unija relativno dobro. 0 tome poslije. U toliko vremena se mijenjaju, . pa i državna odvjetništva u njima. To je prirodni zakon. Danas se ne samo smije o tome ras- pravljati, već se je megju Slovencima i Hr- vatima pojavio unijatski pokret. Pa čak ge čuju sa strane Slovenaca prijetnje, da će prijeći na pravoslavlje, ako u Trstu postave Italijanca za biskupa. Nekoliko sveučilištaraca Hrvata izjavilo je preko listova, da prelaze u uniju, jer da nema nikakve nade, da će ge »glagoljački obred“ uvesti u katoličku erkvu. Jedno slovenačko selo već je prešlo u uni- jatsku Grkvu. Neki vele, da je to selo htjelo preći na pravoslavlje, ali da je tomu poli- tička vlast stala na put. Iz ovijeh činjenica jasno se vidi, da je unijatska propaganda svoj glavni cilj proma- išla t. i. nije uspjela, da pravoslavne prevede u uniju; s druge strane obećanjem staro- slovenskoga jezika stvorila je megju južno- slavenskijem katolicima, Hrvatima i Sloven- cima, jezično pitanje u erkvi, koje je sada teško skinuti s dnevnoga reda. Probudili gu nehotice megju Hrvatima uspomene na nin- tkoga biskupa Grgura. Pošto je unijatska propaganda glavni Cilj promašila, obećanja u pogledu uvogje- nja staroslovenskoga jezika u crkvu, počela su se kao magla pri ishodu sunca rastapati. Kzlazi svake Nedjelje. protiv staroslovenskoga jezika u orkvi t. j. glagoljačkoga obreda. U Zagreb dovede je- zuite i povjeravaju im nadbiskupsku gimna-. ziju. Barem se za jezuitski red znade, da je dušom i tijelom srastao s latinskijem jezikom i s latinskijem tradicijama. Da ima ikoliko izgleda za glagoljački obred, ne bi jezuite u Zagreb dovodili i tako važan zavod im po- vjerili. Nadbiskup Dvornik nije ni najmanje naklonjen glagoljačkomu obredu, kako ga neki zamišljaju. Biskup Stadler, i ako se ešo- fira za staroslovenski jezik, ipak ga još nije uveo ni u jednu katoličku crkvu u Bosni. Sve ovo jasno pokazuje, da mjerodavni fak- tori katoličke erkve ne pomišljaju ozbiljno na uvogjenje staroslovenskoga jezika u crkvu. To je, po mnijenju mnogijeh, bio samo ma- mac za Hrvate, da budu veći propagatori unije megju Srbima pravoslavnijem. To je isto kazao i češki publicista Jozef Holeček u opisu svoga posljednjega putovanja po južno- slavenskijem zemljama. On zgodno opaža: zašto se samo južno-slavenskijem katolicima obećaje staroslovenski jezik u crkvi, a nei Česima; i zašto se taj privilegij ne proširi na sve Slavene katolike. U tome MHoleček vidi samo sredstvo, da se Srbi pravoslavni privuku u uniju, te s toga da se Hrvatima taj privilegij meće u izgled. Česima ge pak ti-n& papiru-ne dopušta staroslovenski jezik, jer niti graniče niti živu pomiješani sa ko- jijem pravoslavnijem slavenskijem plemenom. Za sada vas pokret za uniju i za uvo- gjenje staroslovenskoga jezika u crkvu ima samo negativan rezultat. Srbi pravoslavni, ko- jijem je unija u prvom redu bila namijenjena, ne će o:tome ni da čuju. Hrvati su ostali razočarani u pitanju jezika u erkvi. Uz to se vidi polagano povlačenje katoličkijeh mje- rodavnijeh faktora u pitanju staroslovenskoga jezika. S loga je nastalo ogorčenje megju hrvatskom inteligencijom. Jedni iz hrvatske omladine naviještaju prijelaz u unijatsku er- kvu, drugi prijete, da će prijeći na protes- tantizam. Prijelaz katolika u unijatsku crkvu Va- tikanu ne može biti po ćudi, niti je tamo iko i pomislio na tu mogućnost. Prijelaz katolika u unijatsku erkvu, hoćeš ili ne ćeš, prvi je korak otpadanja od katoličko-latinske erkve, kao što prijelaz pravoslavnijeh u uniju prvi je korak približenja rimsko-katoličkoj erkvi. Unija je stvorena za pravoslavne a ne za katolike. Ona se trpi, kao što se trpe i mje- šoviti brakovi. Unija je most izmegju zapadne i istočne crkve. Prijegje li pravoslavni u uni- ju, uprav je izgubljeu za pravoslavlje; pre- gje li katolik u unijatsku crkvu, to nije do- bitak već gubitak za katoličku crkvu. Ovo je po našem mišljenju ispravno i tačno. Za to je državno odvjetništvo u Zadru nazad neko- liko godina zaplijenilo spomenuti članak u »Srpskom Glasu“. Za to je unija relativno dobro. “Da vidimo sada, kako su se tijekom ovi- jeh dogagjaja i evolucija ponašali naš list i Srbi katolici. Prigovaralo nam se je, da nijesmo do- bri katolici, jer da smo protivni uniji. Vri- jeme, ta stara poštenjačina, nama je dalo pravo, kad smo tvrdili, da je unija utopija, te da radi jedne utopije, kako danas stvari stoje, ne vrijedi u ovako kritičkijem časovima zavagjati još više jednokrvnu braću. Prigo- pitanju staroslovenskoga jezika, i predbaci- valo nam se je, da ne pišemo slavenski. Vri- jeme opet nama dava pravo. Mi smo pisali, da za ljubav dva-tri milijuna južnijeh Slavena katolička crkva ne će povrijediti universal- nost latinskoga jezika u erkvi, jer bi tijem stvorila precedenat, na koji bi se i drugi narodi mogli pozivati. Vatikan ne će nikada. i nikomu za ljubav žrtvovati jedinstvo, uni- versalnost i centralizaciju katoličke crkve, jer je to njegova sila i moć. To je pitanje na- čela a ne detalja. U načelnijem pitanjima Vati- kan ne popušta. Za to i vidimo iz crkvene povjesti, što je za jednoga pape u pogledu staroslovenskoga jezika bilo dopušteno, da je za drugoga pape bilo zabranjeno. Hrvati in ultima analysi htjeli bi svoju narodnu cr- kvu. To u katoličkoj crkvi ne može biti, jer je universalnost njezina glavna odlika. Držanje našega lista u pitanju unije i glagoljačkoga obreda osnivalo se je na real- nijem činjenicama protiv kojijeh je zaludu vo- jevati. Držanje Srba katolika, pored svijeh pro- gonstava sa strane biskupa i svećenstva, osim časnijeh izuzetaka, bilo je i jest naj- korektnije. Nijedan Srbin katolik nije prešao na pravoslavlje. Ni jednom se nije ćula pri- jetnja Srba katolika, da će, radi neprijatelj- skoga držanja svećenika Hrvata, ostaviti vje- ru otaca svojijeh. U najtežijem danima borbe sa svećenicima Hrvatima, Srbi katolici bili su i ostali su na visini svoga položaja, uvi- jek dosljedni načelu: jedno je vjera, a drugo je narodnost i politika. Srbi katolici tvrdo se drže načela, da crkvu ne treba mješati u narodno-političke borbe, jer to uvijek ispada na štetu crkve, za što u Austriji! u najnovije vrijeme ima dosta dokaza. ssa. Cnomamisa nozuraka Cpćuje Og jenuom, mro pujeg: Kao rpom 13 Beupa Hneća, erage ey »Beorpageke HoBune“ nokasuBaru, za je Pyeuja 6una no eazga Haj- Behu neupnjare;5 Cp6uje m cpnekora napoza. Ha Te uenaze BIazuH oprar , /ImeBuux“ yerao je za Gpamu u saroBapa gamamiy CILOJBIBY nozmuTuky Op6uje, koja ce y nupBom pezy ocmaa ua Pyemjy. Pacupa usmeljy ,,B. Hosuna“, koje me sacrynajy uujeguy CTPAHKY, u ,/luesnuka“, koju uekasyje mumupene Ta Kalne Brage 4 Beline HapogHora upezeraB- | HHCTBa, Tpajaja je nekoguko gana. Bugu emo 3HATH?KOJBHH, ZA NPOYHTAMO, IITO O TOME CIopy mucru zuGepamna erpamka, koja je y omosunuju. M ona je mporoBopuia Kpos csoj opran ,OCpmeky 83acraBy“ osujeM 4JaHKOM: JaBHO MHINIBeBE HE IpecTaje samumaru ce NHTAĐHMA H3 CIODBANIBE IOJIBTEKE. Jenuako ce jom a y mraman m unaue sou pujeu o Pyenju, o Ayerpaju, o upekpery, koju je 6uo eraBiea y ms- rel, O GBEMy, y OINNITE, INTO HMA BeB6 CA HANIEM oguocama upema uuoerpanersy. ,B. HoBune“ upo- Ny%Kyjy ONOMHIATH Ha OIpesHOCT H y NponmuocTa TpaskuTH OKa3e Ba eBoje IoeraBke 0 memekpenocTu pyeke napesune upema Cp6uju u CpnekoMy uapojy H IBEHOj TOTOBOCTH, Na mac nanyeru ysujek, Kazroj 6y TO enu murepeca saxrjeaju. Hako ne moe Na TAKBOM IBHXOBOM Apkaiy Halje pagJora, a one came He Kaayjy, Orgyna um je ćam cax majo na YM, ZA TA IHTAĐA KpeHy. : Cp6uja melyram ne nazasu ce y nomoxajy, Koja 6u joj gonymrao uy CIIOJBANIEOj NOJATKIH | rpaguTH eKCuepHMeHT6 H y Kome 6u morma, 6e8 | IiTeTe sa ce, HAMBTHBATH na cBe erpane. Ibenu. 3BAHHUHH UpenoTaBHnuu pajacanzu ey ce KATEr0- i g Ko pažnju s naše strane zaslužuju pojave megju Ide AA >* + Dra Frošaka * Organ ljubljanskoga biskupa otvoreno ugtaje | varalo nam se je i radi našega držanja u a k | X a dk 2 4 ' i I Do deka PuuKH 84 PyOKO npnjaremerso m Kako HHKRAKBOTA adi * “2 ij i : A au Y