Pi

Godina XI.

> Broj 8.

> Cijena listu

28% Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 11

. Za Srbiju i Crnu goru. na go-
dinu Kruna 12. k

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Za Vubrovnik na godinu Kr. 10 |

. Na pi godine ina četvrt godine
surazmjerno.. 5

Pojedini broj lista 20 para.

: U Dubrovniku 29 Februara 1902. i

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se Šalju uredništvu.
Bukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
Javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para,
od retka (sitnijeh slova). Ako se više

puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fubris

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića

Dubrovnik, 27. januara.
Res instituta porro tractatur (stvar

započeta slijedi) ali ne et absolvitur (i ne

svršava), jer to ne zavisi o nama. Mi ge
branimo; mi kritikujemo; ali ne napadamo ;
da se po vojničku izrazimo: mi smo u de-
fensivi; te ako ge često povraćamo na isti pred-
met, nijesmo mi krivi već naši protivnici,
koji su i erkvenu predikaonicu upotrijebili,
da im napadaj koncentričniji i uspješniji
bude.

Poslije mesojegja dolazi korizma. Po li-
jepom i hvale vrijednom običaju «preko ko-

rizme najbolji svećenici i redovnici po cr-

kvama drže propovijedi, u kojima razglabaju
0 vjeri, a učeniji i o društvenijem pitanjima.

Tako je i u Dubrovniku. Ovo je jedančsta

godina, što naš list izlazi, i do sada nijesmo
imali prilike, da što prigovorimo. I to je sa-
svijem prirodno. Predikaonica ima svoj dje-
lokrug, kao što ima i naš list svoj. U izo.
braženom svijetu sukobi izmegju predikaonice
i javne štampe veoma su rijetki, jer se sve

može kritikovati u lijepom i uglagjenom
obliku. Ali kao što se zahtijeva od javne

štampe, da ne prekoračuje svoj djelokrug,
da pazi na formu pisanja, da nikoga ne vri-
jegja; još u većoj mjeri sve ge to može zahti-
jevati od svećenika u posvećenoj erkvi.

-—— Pripovijedaju nam osobe od potpunoga

povjerenja, da je č. propovjednik dubrovačke
stone erkve u srijedu začudio svoje slušace
načinom i oblikom, kojijem je raspravljao o
raznijem kršćanskijem crkvama. Sve te osobe
u jednu riječ vele, da je č. propovjednik u
onoj svojoj propovijedi prekoračio sve granice,
kad je govorio o pravoslavnoj erkvi. Žale
nam se, da je u toj propovijedi bilo izraza,
koji potpadaju pod $ 302. kaznenoga  zako-

nika, koji paragraf glasi, da je zabranjeno

vrijegjati vjere i erkve od države priznate.
Zx nam je, što toj propovijedi nijesmo

bili prisutni, jer bismo o njoj mogli opširnije

progovoriti; ali i ako nijesmo tu bili, potpunu

ovjeru poklanjamo osobama, koji su tu pro-

povjed slušali, koji su dobri katolici i koji
su učeni. Kad je njih ta propovjed uzrujala,
možete se promisliti u kakvom je obliku bila
izrečena, i kakvijem razlozima bila je potkri-
jepljena. ae

Navešćemo dva tri primjera iz te pro-
povjedi. C. propovjednik zadržao se je naj-
više na pravoslavnoj crkvi, dok je protestan-
Sku orkvu mimoišao s primjedbom, da ge
onaitako valja u blatu (guazza nel fango).
Govoreći o pravoslavnoj erkvi poslije šizme,
reče, da od tada pravoslavni nemaju. više
svetaca, a kad su htjeli koga posvetiti, da

Su se onda sjetili, da je zlikovac (un ma-

landrino). Govoreći o misijama katoličke er-
kve, kazao je, da tijeh misija nema (!) kod
pravoslavnijeh, jer_da njihovo svećenstvo pri-
vlače(!) žene i djeca; a da pored njihovijeh
valovitijeh brada (ondulate loro barbe) i ka-
milavaka (turbanti) više vrijedi ponizna
kokulica jednoga fratra nego vas onji-

hov episkopat. U ovom tonu i obliku bila

je držana cijela propovijed.
> Da se ogradimo proti podvalama, una-
prijed izjavljujemo, da ne dižemo prigovora

proti glavnoj misli, kojom se je propovijed
imala baviti, jer to nije naš posao, Sasvijem
Je prirodno, da katolički svećenik sa predi-

kaonice prikazuje svoju erkvu kao jedinospa-

savajuću, da zagovara jedinstvo. crkava i

' s ML

sa
Nea ši
, j La

sjedinjenje; to je njegov poziv, i ako hoćete
i dužnost; kao što će opet pravoslavni sve-

 ćenik to isto dokazivati i raditi za svoju er-

kvu. Dakle, da se dobro: razumijemo, mi
ustajemo. proti načinu i obliku rečene propo-
vijedi u ime ukusa i u ime mjesta, u kome
je bila izrečena; najodrješitije pak ustajemo
proti uvrijedljivijem izrazima ma kojoj erkvi
bili oni namijenjeni, jer se uvrijedom ništa
plemenita ne može postići, već se sumo draže

duhovi i sije veća mržnja i nesloga. Eto |

proti čemu ustajemo i prosvjedujemo.

Što je č. propovjednik s onakom propo-
vijedi hotio postići, nama je nepojmljivo. Ako
je hotio djelovati na slušaoce, neka bude
uvjeren, da se ono isto mutatis mutandis
u jednom dijelu hrvatske štampe neprestano
ponavlja. Ako je on, kao stranac, onakomu
pisanju hotio svojom propovijedi dati sankciju,
ito smo mogli očekivati, ali ne s onoga
mjesta. Ako je pak namjeravao poslužiti ideji
sjedinjenja orkava, tada je onaj uvrijedljivi
način kao naručen, da odbije od te ideje i
onoga, koji joj je, recimo, bio naklonjen. Ako je
hotio posijati neslogu izmegju katolika i pra-
voslavnijeh, to odavna rade mnoga njegova
braća po pozivu. Ako je pak ciljao, da od-
vrati Srbe katolike od drugovanja i zajedni-
čkoga rada u javnijem poslovima sa Srbima
pravoslavnijem, u tome se je grdno prevario,
jer su oni argumenti veoma fivolne naravi,
da mogu uspjeha postići, Što je s onakom
propovijedi, u mnogome netačnoj, hotio pos-
tići, to će č. propovjednik s&m znati, mi ne
možemo da dokučimo. Jedino pozitivno, što
možemo iz tona i oblika one propovijedi
iscijediti, jeste to, da je č. propovjednik pot-
pisao sam sebi svjedodžbu slaba ukusa, da
o drugom ne govorimo.

Što će biskup na ovo, ostavljamo njemu
da presudi, jer je on u prvom redu odgo-
voran i pozvan, da se u crkvama niko ne
vrijegja. Crkva je tu, da miri i da duhove
oplemenjuje. Ako se ovako proslijedi, kao što
je od nekoliko vremena počelo, ime biskupa
Marčelića, ostaće zabilježeno krupnijem  slo-
vima u dubrovačkijem analima.

BC RE»

Crna Gora i Srbija,

»Glas Crnogorca“ javlja na prvom mwje-
stu, da je vojvoda Gavro Vuković, ministar
inostranih djela, otputovao u Beograd. Strane
novine javljaju još, da nosi kralju Aleksandru
svojeručno pismo knjaza Nikole,

»Glas Crnogorca“ odmah zatim donosi
ovo zvanično saopštenje, koje zaslužuje, da
ga u ojelini preštampamo:

Kad bismo htjeli ispravljati i Oprovrgavati
razne zlonamjerne vijesti o Crnoj Gori i našem
Vladalačkom Domu, što se raznose po inostranim

listovima, trebalo bi to činiti u svakom broju ovo-

ga lista; a kad bismo se htjeli braniti od kleveta
i napadaja u raznim publikacijama ga istog izvora,
ne bi nam dovoljan bio prostor ovoga lista. Dokle
može zloba doprijeti, najbolje se vidjelo posljednih
dana, kad se po jevropskim listovima rasturio de-
taljni izvještaj o tobožnjem dvoboju (zbivšem se u

. Kotoru) izmegju rogjene braće u našoj Vladalačkoj

Kući! I to sve od nazad njekoliko godina izlazi si-
stematski iz jedne kovnice, tako da. smo našli za
najbolje i ne obzirati ue na te zlobne i niske izmi-
šljotine, nego ih ostavljati vremenu, da ih ono
Oprovrgava i njihove kovače izobličava, tijem prije

e

što bi kuku Srpstvu bilo, kada bi otuda srpske

Vladalačke Kuće hvalama obasipali.
Ali tu ima i takvih inginuacija, koje ne trpe
čekanja, da ih samo vrijeme oprovrgue. Takva je

PA

Izlazi svake Nedjelje.

ona zlonamjerna insinuacija o današnjem držanju
naše Vladalačke Kuće prema Vladalačkoj Kući Ojre-
novića. S |
< Svi srpski prijatelji radosno su pozdravili novo
doba, koje je u Srbiji mudro i odvažao inaugurisao
Nj. V. Kralj Aleksandar; i svi pravi prijatelji Sr-
bije ga pouzdanjem gledaju, kako se u njoj danas
stvari razvijaju. Osobito u njenoj spoljnoj politici
Srbija se nalazi na svom prirodnom nacionalnom
mjestu, pa naravno rame uz rame sa Crnom Gorom
što se najbolje objelodanilo u našem sporu sa Va-
tikanom. A sve to zakleti neprijatelji Srpstva ne
mogu dopustiti. Oni bi htjeli da Srbiju neprestano
koči unutrašnji razdor, pa zatim da Srbiju i Crnu
Goru liše one moći, koju im daje njihova zajednica.
I za to su izmislili i na silu stvorili pitanje pre- |
stolonasljedstva_ u Srbiji, pored Vladalačkog para
na prestolu u punom zdravlju i u cvijetu mladosti!
Ti nesporni uslovi prirodnog nasljestva ne pomaž1
ništa zabrinutim prijateljima“ Srbij», nego su se

odali na posao, da joj traže prestolonasljednika, i tu

nijesu izost.vili ni našu Vladalačku Kuću, kojoj se
pripisuje isticanje Nj. V. Kajaza Mirka moegju Ta-
znim konkurentima u toj neozbiljnoj trci.

To zlonamjerno podmetanje koje su i njeki
dovoljuo neoprezni srpski listovi bili prihvatili, mi
smo dužni najvdlučnijs odbiti od naše Vladalačke
Kuće, koju vežu sa Vladalačkom Kućom Obrenovića
8Vete Veže kumstva i lične simpatije prema mladom
Kralju Srbije, izazvane Njegovom ljubavlju prema
švoj našoj Kujuž vskoj Porod'ci i osobitim blago-
voljenjem baš prema istom Knujazu Mirku. Od zna-
menitih posjeta izmijenjenih u Biogradu i na Cu-
tinju izmegju Gospodara. Crne Gore i Srbije, kada
se postiglo lično intimno poznanstvo izmegju mla-
dog Ogsrenovića i članova Kuće Petrović-Njegoša,
takvi gu se odnosi razvili izmogju ove dvije srpske
Vladalačke Kuće, da oni izmegju njihne mogu dati
mjesta drugim osjećejima do najboljih uzajamnih
želja, koje su u ist) doba i želje cijelog srpskog
naroda.

Kuća Petrović-Njegoša vazla je imala pred
očima opšte srpska interese i nikad se nije o njih
ogriješila; a naučena dugim i gorkim iskustvom,
kako se teškom mikom i po malo unapregjuj» op-
šta narodna stvar, ona mož» željeti samo najboljeg
uspjeha svojim satrudbenicima na opštem narodnom

polju, i u njihovom uspjehu svoj uspjeh gledati.

Takvo je osjećanje srpske zajednice ukorjenjeno
na Cetinju, odakle go odavna dobro vidi, koliko još
rada i muke preostaje i Srbiji i Crnoj Gori za op-
štu stvar nacionalnu, koja vapije na prvom mjestu
njihovo uzajamno potpomaganje i ljubav uzajamnu.
Samo kratkovidi političari mogu to previdjeti, pa
se brinuti o onome, što sudbina sobom nosi u da-
lekoj budućnosti, na zadovoljstvo općih naših: zlo-
tvora. \
Takvih političara bilo je u Biogradu, ali hvala
odvažnosti mladog Kralja Aleksandra i N jegovom
shvaćanju najvišeg srpskog interesa, sasvim drugi
ljudi okružavaju danas Njegov presto; a neprestano
ponavljani napori naših zajedničkih neprijatelja pro-
tiv srpske zajednice» Srbije i Crne Gore dovoljno su
je učvrstili u narodnoj samosvijesti. A da se i na
C tinju i u Biogradu danas shvaća kako treba zna-
čaj i sila to zajednice to se najbolje ogleda u na-
imenovanju novog zastupnika Kralja Aleksandra na
Cotinju i u putu našeg ministra inostranih djela u
Biograd. Sed f
| Cproka SacTaBa
Tpo1 XPBATOKO-OJIABOHCKHM CAGOPOM

(uo eremorpasekom usBjemrajy)

LI

Ap. Cserncaan NIymanosuh. — Uner mn je
Ha IpeyaB. rocn. 6ama erasaru cnajezeliy uurep
nemanujy. ' '

193) 28 upeyssumenocru Bamoj nosnara na-
penća kp. koTapeke oGzacru y Toenaliy og 20.

cjeuuja 1902 6p. 4. mpz.?

IL. Axo jeere: a) cmarpa u npeyssamenocT
Bama ONpaBzanom Ty napen6y, "Kojom je cpmeka
HAPOJIHO I[DEBOHA BACTABA OBHAHABA NPOTYAPKABHOM?
6) emarpa zu nmpeysBuytenocr Bama nomee spine
H KOKApI: y Gojama Te gacrase nsasaBom uporan
HHTEPe6y OWyBAA NpxABHOT OZuONIAJA KpAJBeBHHE.
XpBaroke, Orasonuje m Hazmanuje, Kao mro m)

peuena napenća ueruue? u) ga za je u okakoBe. je
mjepe upeyssamenocr Bama nporu Toj napenća
Ipeysema? u ago munje, ga Ja Kamu H ITA Kann
UpenyseTu? | :

II. Axo nnje upeyaBnirenoeTa Bamoj mosna-
To, da je Kp. KoTapoka o6naer y Tvemnliy_ropwy
Hapeg6y H31AJA, NA ZH je upeysBumienocT Bama
BOJBHA: IpuĆABETH 3HAEA O TOME H TAJA NATH OMrO-
BOD HA ropia IHTama?

lpeacjeznuk: Pujeu uma npeysB. rocim. 6an,
Za OAFOBOpH Ha marepnezanja:y.

Ban Aparyruu rpo» Kyen Xezepsapu: Ba
GoEH ca6ope! Ja biy cn yseru €70601y, za ogmax >
OJTOBOpHM HA Caga CTABZbeHy  muTepnezanujy. By-
nyliu na cam Beli Bume nyra imao npužjake, ga ce
o npengmery, o kojem ce rosopu y Harepnejanuja,
najasam m ga caoma jaeuo o6uu;eskum eBoje erano-
BHIIT6, MECJIHM, ZA He liy MOpaTa moro Tora ro-
HABBATH, H a By moli cacma EpATKO OJFOBOpHTH
Ha HHTepneJanajy. '

Ja ce na najmawe me pasz;ukyjem og BeJe-
NONITOBAHOF F. BACTYIHHKA NIHAČKOF y oxBaliamy
NHTAIA, KOjH CMUCAO MOKE HMATH HADOJHO NPEBE-
Ha sacrasa. Ja cam cBoje muimbeme o Tom Beli
uemlie Hma0 3F07o HCTAEHYTH, HAHME, ZA TA ZAGTABA
KOJIH N8pakaja gaTa OHoj opramusosanoj ayToHo0 -
Muju, KOJy UPABOCJIABHH >KHBAJB y OBHM BeM/BAM.
IO BaKouy yokuBa. la ne 6yge 0 TOM HuKAKOBE
180j6e, ga ce caMo Tomy gaje OBHM 8Hakom H3pa-
aja, a ga OH H& HMA MOJA KAKAB NOJIHTHUKH
suauaj, TO je, kako je Bek pegeno, ogpeljeno, ga
ce na uaBjecunm jasuum srpagama, rnje 6u ce mo-
IJA HCTHIATH  HADOJHO NPEBEHA 3aCTABA, OHA ce
cmnje caMo ya 86eMWBCKy BaCTABy HeTuuaru. By-
Ayliu za €& Ty pagu 0 ssaunanum jaBnnm srpazama,
Tpe6a nakako qo6po masura, miro 66 Tamo pau.

Ago ce mako 6oje Here sacraBe  majase
MOxXe Guru ua uurapernanupy nju apyrlje, oner
TO H& MOXK6e BHAYHTH HHIITA APYTO, HeTO za Cč
xolie gaTu uspaxaja uyBeTBy /by6aBu npema eTBa-
pH, KO,y Ta GplIeKA HAPOJHO-IUpKBeHA sacTABA pe-
npeceurupa (Ogo6pasawe.) Jlakako, ga moe Guru
pasnux muijea 0 Tome, umajy za ce uyBcTBa
OBAKO HIH OH.KO N8paBuTA, TO je MAE BHIIE CTBAp
yEyGca.

Ja Cam Zagle ysnjek zao mspaxaja mMuipe-
iby, Za ce He emuje, ga ce ne MO%K6e H za 6u Guo
Y BOJHKO IMTETHO y HCTHIAIBY TE HAPO/HO IPEBEHO
BACTABO, I.IOATH HOIITO NPOTYAPKABHA, NPOTyMO-
HAPXHuHA HIH YaK auragunacrauna, Muc7um, ga 6u
uza yBpujeza sa muje/y 3eM/by, ga ce kae, za:
je jean BeJuKu zuo napona nesjepan NuHaoTnju,
sa Kojy je cam ToxuKo Kpsu upoeBao. (Ogo6paBa-
ie.) AKO 06 HITAK H3 CTpAHAYKO NOJIRTUJKUX OG3Npa
upukašyje 0BO Kao za je nporu Harepecom »p2x1Be,
OpoTu HurTepecom ocurypane ayromomuje oBux ge«
MAJBA, TO C& MOXFe YUHHHTH CAMO HABJAMI H XOTHIIE,
alu 6e3p23.102KH0.

Mordna je, ga ranje yeseg noerojeliax upa-
Juka Hacraje 6 jegue uu zpyre erpame oBakBo
KpuBO cxBahiame, mory nacTaru 6yKoGu, Ko oBa-
KBHX je CyKOĆA NyoKHOCT JABHHX OPTaHA, za CE IO-
Gpumy, ga ce Tu cyg.6u ogerpane. Moske Guru
pa310ra, za ce 34 1ojeguHe upu/HKe HJH ak 84
nojezune nupenjene, ruje ce TakoBu eyxo6u wee
moraljajy, H82agy m upesenrusne ongpenće, ga ce
cyko6uma nu36jerne.

lame nhu, csagako me 6u 6ago ONPABNAHO.
3:T0 MOTY ZA y KPATKO OjrOBOpuM ma CTABIBEHY
uurepnenanujy u To nonajupaje ma Tougy UpBy,
rije ce nuTa, ga za ja emarpam BACTABY KA40 Ee-
liTa, IITO aje u8p.okaja NpOTYAP2XKABHOM MHINJBE-

| By. To no mojem cygy HHKaKO He MOE 6uTu, ne

MOXe HapasuTa TO. ]lakne uujeuem oHo, mro je y
Toj ogpeaću u mapenća korapeke o6Jacru peueno,
Ka0 TO H TO, Za Ća HosBjemiuBawo u nolieme Tux
Bpuna H KOKapaja, da 6 TO 6a70 NpoTuB HnTepeca
H OY4yBABA APKABHONpABHEX OJHOINIAJA OBE BeMJEE.
Ourypuo ne. /pxum, ga je gpxasnn onuomaj myao
uspumlig, nero ga 6u ra Bpune nm Kakonme KOKAD/O
MOLJIe y3/PMATH, |

A mro ce mak ruue napenće came KOTapeKe
OGJIACTH, MOTy y KpATKO ogroBopuTu To. Osa je
napenća mo ce6a meymjeeua H3 BHIIe pagll0ra.
Ona j+ neymjeena sa TO, IMTO je mazgana nexomne-
TeHTHO y TOJIHKO, INTO je mocBe onhkenure napasn,
a He OCHHBA Ce Ha ogygajy 861BImux ce oy Koća

*
LR