Pi Godina XI. > Broj 8. > Cijena listu 28% Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 . Za Srbiju i Crnu goru. na go- dinu Kruna 12. k Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Vubrovnik na godinu Kr. 10 | . Na pi godine ina četvrt godine surazmjerno.. 5 Pojedini broj lista 20 para. : U Dubrovniku 29 Februara 1902. i Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se Šalju uredništvu. Bukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, Javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para, od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fubris Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića Dubrovnik, 27. januara. Res instituta porro tractatur (stvar započeta slijedi) ali ne et absolvitur (i ne svršava), jer to ne zavisi o nama. Mi ge branimo; mi kritikujemo; ali ne napadamo ; da se po vojničku izrazimo: mi smo u de- fensivi; te ako ge često povraćamo na isti pred- met, nijesmo mi krivi već naši protivnici, koji su i erkvenu predikaonicu upotrijebili, da im napadaj koncentričniji i uspješniji bude. Poslije mesojegja dolazi korizma. Po li- jepom i hvale vrijednom običaju «preko ko- rizme najbolji svećenici i redovnici po cr- kvama drže propovijedi, u kojima razglabaju 0 vjeri, a učeniji i o društvenijem pitanjima. Tako je i u Dubrovniku. Ovo je jedančsta godina, što naš list izlazi, i do sada nijesmo imali prilike, da što prigovorimo. I to je sa- svijem prirodno. Predikaonica ima svoj dje- lokrug, kao što ima i naš list svoj. U izo. braženom svijetu sukobi izmegju predikaonice i javne štampe veoma su rijetki, jer se sve može kritikovati u lijepom i uglagjenom obliku. Ali kao što se zahtijeva od javne štampe, da ne prekoračuje svoj djelokrug, da pazi na formu pisanja, da nikoga ne vri- jegja; još u većoj mjeri sve ge to može zahti- jevati od svećenika u posvećenoj erkvi. -—— Pripovijedaju nam osobe od potpunoga povjerenja, da je č. propovjednik dubrovačke stone erkve u srijedu začudio svoje slušace načinom i oblikom, kojijem je raspravljao o raznijem kršćanskijem crkvama. Sve te osobe u jednu riječ vele, da je č. propovjednik u onoj svojoj propovijedi prekoračio sve granice, kad je govorio o pravoslavnoj erkvi. Žale nam se, da je u toj propovijedi bilo izraza, koji potpadaju pod $ 302. kaznenoga zako- nika, koji paragraf glasi, da je zabranjeno vrijegjati vjere i erkve od države priznate. Zx nam je, što toj propovijedi nijesmo bili prisutni, jer bismo o njoj mogli opširnije progovoriti; ali i ako nijesmo tu bili, potpunu ovjeru poklanjamo osobama, koji su tu pro- povjed slušali, koji su dobri katolici i koji su učeni. Kad je njih ta propovjed uzrujala, možete se promisliti u kakvom je obliku bila izrečena, i kakvijem razlozima bila je potkri- jepljena. ae Navešćemo dva tri primjera iz te pro- povjedi. C. propovjednik zadržao se je naj- više na pravoslavnoj crkvi, dok je protestan- Sku orkvu mimoišao s primjedbom, da ge onaitako valja u blatu (guazza nel fango). Govoreći o pravoslavnoj erkvi poslije šizme, reče, da od tada pravoslavni nemaju. više svetaca, a kad su htjeli koga posvetiti, da Su se onda sjetili, da je zlikovac (un ma- landrino). Govoreći o misijama katoličke er- kve, kazao je, da tijeh misija nema (!) kod pravoslavnijeh, jer_da njihovo svećenstvo pri- vlače(!) žene i djeca; a da pored njihovijeh valovitijeh brada (ondulate loro barbe) i ka- milavaka (turbanti) više vrijedi ponizna kokulica jednoga fratra nego vas onji- hov episkopat. U ovom tonu i obliku bila je držana cijela propovijed. > Da se ogradimo proti podvalama, una- prijed izjavljujemo, da ne dižemo prigovora proti glavnoj misli, kojom se je propovijed imala baviti, jer to nije naš posao, Sasvijem Je prirodno, da katolički svećenik sa predi- kaonice prikazuje svoju erkvu kao jedinospa- savajuću, da zagovara jedinstvo. crkava i ' s ML sa Nea ši , j La sjedinjenje; to je njegov poziv, i ako hoćete i dužnost; kao što će opet pravoslavni sve- ćenik to isto dokazivati i raditi za svoju er- kvu. Dakle, da se dobro: razumijemo, mi ustajemo. proti načinu i obliku rečene propo- vijedi u ime ukusa i u ime mjesta, u kome je bila izrečena; najodrješitije pak ustajemo proti uvrijedljivijem izrazima ma kojoj erkvi bili oni namijenjeni, jer se uvrijedom ništa plemenita ne može postići, već se sumo draže duhovi i sije veća mržnja i nesloga. Eto | proti čemu ustajemo i prosvjedujemo. Što je č. propovjednik s onakom propo- vijedi hotio postići, nama je nepojmljivo. Ako je hotio djelovati na slušaoce, neka bude uvjeren, da se ono isto mutatis mutandis u jednom dijelu hrvatske štampe neprestano ponavlja. Ako je on, kao stranac, onakomu pisanju hotio svojom propovijedi dati sankciju, ito smo mogli očekivati, ali ne s onoga mjesta. Ako je pak namjeravao poslužiti ideji sjedinjenja orkava, tada je onaj uvrijedljivi način kao naručen, da odbije od te ideje i onoga, koji joj je, recimo, bio naklonjen. Ako je hotio posijati neslogu izmegju katolika i pra- voslavnijeh, to odavna rade mnoga njegova braća po pozivu. Ako je pak ciljao, da od- vrati Srbe katolike od drugovanja i zajedni- čkoga rada u javnijem poslovima sa Srbima pravoslavnijem, u tome se je grdno prevario, jer su oni argumenti veoma fivolne naravi, da mogu uspjeha postići, Što je s onakom propovijedi, u mnogome netačnoj, hotio pos- tići, to će č. propovjednik s&m znati, mi ne možemo da dokučimo. Jedino pozitivno, što možemo iz tona i oblika one propovijedi iscijediti, jeste to, da je č. propovjednik pot- pisao sam sebi svjedodžbu slaba ukusa, da o drugom ne govorimo. Što će biskup na ovo, ostavljamo njemu da presudi, jer je on u prvom redu odgo- voran i pozvan, da se u crkvama niko ne vrijegja. Crkva je tu, da miri i da duhove oplemenjuje. Ako se ovako proslijedi, kao što je od nekoliko vremena počelo, ime biskupa Marčelića, ostaće zabilježeno krupnijem slo- vima u dubrovačkijem analima. BC RE» Crna Gora i Srbija, »Glas Crnogorca“ javlja na prvom mwje- stu, da je vojvoda Gavro Vuković, ministar inostranih djela, otputovao u Beograd. Strane novine javljaju još, da nosi kralju Aleksandru svojeručno pismo knjaza Nikole, »Glas Crnogorca“ odmah zatim donosi ovo zvanično saopštenje, koje zaslužuje, da ga u ojelini preštampamo: Kad bismo htjeli ispravljati i Oprovrgavati razne zlonamjerne vijesti o Crnoj Gori i našem Vladalačkom Domu, što se raznose po inostranim listovima, trebalo bi to činiti u svakom broju ovo- ga lista; a kad bismo se htjeli braniti od kleveta i napadaja u raznim publikacijama ga istog izvora, ne bi nam dovoljan bio prostor ovoga lista. Dokle može zloba doprijeti, najbolje se vidjelo posljednih dana, kad se po jevropskim listovima rasturio de- taljni izvještaj o tobožnjem dvoboju (zbivšem se u . Kotoru) izmegju rogjene braće u našoj Vladalačkoj Kući! I to sve od nazad njekoliko godina izlazi si- stematski iz jedne kovnice, tako da. smo našli za najbolje i ne obzirati ue na te zlobne i niske izmi- šljotine, nego ih ostavljati vremenu, da ih ono Oprovrgava i njihove kovače izobličava, tijem prije e što bi kuku Srpstvu bilo, kada bi otuda srpske Vladalačke Kuće hvalama obasipali. Ali tu ima i takvih inginuacija, koje ne trpe čekanja, da ih samo vrijeme oprovrgue. Takva je PA Izlazi svake Nedjelje. ona zlonamjerna insinuacija o današnjem držanju naše Vladalačke Kuće prema Vladalačkoj Kući Ojre- novića. S | < Svi srpski prijatelji radosno su pozdravili novo doba, koje je u Srbiji mudro i odvažao inaugurisao Nj. V. Kralj Aleksandar; i svi pravi prijatelji Sr- bije ga pouzdanjem gledaju, kako se u njoj danas stvari razvijaju. Osobito u njenoj spoljnoj politici Srbija se nalazi na svom prirodnom nacionalnom mjestu, pa naravno rame uz rame sa Crnom Gorom što se najbolje objelodanilo u našem sporu sa Va- tikanom. A sve to zakleti neprijatelji Srpstva ne mogu dopustiti. Oni bi htjeli da Srbiju neprestano koči unutrašnji razdor, pa zatim da Srbiju i Crnu Goru liše one moći, koju im daje njihova zajednica. I za to su izmislili i na silu stvorili pitanje pre- | stolonasljedstva_ u Srbiji, pored Vladalačkog para na prestolu u punom zdravlju i u cvijetu mladosti! Ti nesporni uslovi prirodnog nasljestva ne pomaž1 ništa zabrinutim prijateljima“ Srbij», nego su se odali na posao, da joj traže prestolonasljednika, i tu nijesu izost.vili ni našu Vladalačku Kuću, kojoj se pripisuje isticanje Nj. V. Kajaza Mirka moegju Ta- znim konkurentima u toj neozbiljnoj trci. To zlonamjerno podmetanje koje su i njeki dovoljuo neoprezni srpski listovi bili prihvatili, mi smo dužni najvdlučnijs odbiti od naše Vladalačke Kuće, koju vežu sa Vladalačkom Kućom Obrenovića 8Vete Veže kumstva i lične simpatije prema mladom Kralju Srbije, izazvane Njegovom ljubavlju prema švoj našoj Kujuž vskoj Porod'ci i osobitim blago- voljenjem baš prema istom Knujazu Mirku. Od zna- menitih posjeta izmijenjenih u Biogradu i na Cu- tinju izmegju Gospodara. Crne Gore i Srbije, kada se postiglo lično intimno poznanstvo izmegju mla- dog Ogsrenovića i članova Kuće Petrović-Njegoša, takvi gu se odnosi razvili izmogju ove dvije srpske Vladalačke Kuće, da oni izmegju njihne mogu dati mjesta drugim osjećejima do najboljih uzajamnih želja, koje su u ist) doba i želje cijelog srpskog naroda. Kuća Petrović-Njegoša vazla je imala pred očima opšte srpska interese i nikad se nije o njih ogriješila; a naučena dugim i gorkim iskustvom, kako se teškom mikom i po malo unapregjuj» op- šta narodna stvar, ona mož» željeti samo najboljeg uspjeha svojim satrudbenicima na opštem narodnom polju, i u njihovom uspjehu svoj uspjeh gledati. Takvo je osjećanje srpske zajednice ukorjenjeno na Cetinju, odakle go odavna dobro vidi, koliko još rada i muke preostaje i Srbiji i Crnoj Gori za op- štu stvar nacionalnu, koja vapije na prvom mjestu njihovo uzajamno potpomaganje i ljubav uzajamnu. Samo kratkovidi političari mogu to previdjeti, pa se brinuti o onome, što sudbina sobom nosi u da- lekoj budućnosti, na zadovoljstvo općih naših: zlo- tvora. \ Takvih političara bilo je u Biogradu, ali hvala odvažnosti mladog Kralja Aleksandra i N jegovom shvaćanju najvišeg srpskog interesa, sasvim drugi ljudi okružavaju danas Njegov presto; a neprestano ponavljani napori naših zajedničkih neprijatelja pro- tiv srpske zajednice» Srbije i Crne Gore dovoljno su je učvrstili u narodnoj samosvijesti. A da se i na C tinju i u Biogradu danas shvaća kako treba zna- čaj i sila to zajednice to se najbolje ogleda u na- imenovanju novog zastupnika Kralja Aleksandra na Cotinju i u putu našeg ministra inostranih djela u Biograd. Sed f | Cproka SacTaBa Tpo1 XPBATOKO-OJIABOHCKHM CAGOPOM (uo eremorpasekom usBjemrajy) LI Ap. Cserncaan NIymanosuh. — Uner mn je Ha IpeyaB. rocn. 6ama erasaru cnajezeliy uurep nemanujy. ' ' 193) 28 upeyssumenocru Bamoj nosnara na- penća kp. koTapeke oGzacru y Toenaliy og 20. cjeuuja 1902 6p. 4. mpz.? IL. Axo jeere: a) cmarpa u npeyssamenocT Bama ONpaBzanom Ty napen6y, "Kojom je cpmeka HAPOJIHO I[DEBOHA BACTABA OBHAHABA NPOTYAPKABHOM? 6) emarpa zu nmpeysBuytenocr Bama nomee spine H KOKApI: y Gojama Te gacrase nsasaBom uporan HHTEPe6y OWyBAA NpxABHOT OZuONIAJA KpAJBeBHHE. XpBaroke, Orasonuje m Hazmanuje, Kao mro m) peuena napenća ueruue? u) ga za je u okakoBe. je mjepe upeyssamenocr Bama nporu Toj napenća Ipeysema? u ago munje, ga Ja Kamu H ITA Kann UpenyseTu? | : II. Axo nnje upeyaBnirenoeTa Bamoj mosna- To, da je Kp. KoTapoka o6naer y Tvemnliy_ropwy Hapeg6y H31AJA, NA ZH je upeysBumienocT Bama BOJBHA: IpuĆABETH 3HAEA O TOME H TAJA NATH OMrO- BOD HA ropia IHTama? lpeacjeznuk: Pujeu uma npeysB. rocim. 6an, Za OAFOBOpH Ha marepnezanja:y. Ban Aparyruu rpo» Kyen Xezepsapu: Ba GoEH ca6ope! Ja biy cn yseru €70601y, za ogmax > OJTOBOpHM HA Caga CTABZbeHy muTepnezanujy. By- nyliu na cam Beli Bume nyra imao npužjake, ga ce o npengmery, o kojem ce rosopu y Harepnejanuja, najasam m ga caoma jaeuo o6uu;eskum eBoje erano- BHIIT6, MECJIHM, ZA He liy MOpaTa moro Tora ro- HABBATH, H a By moli cacma EpATKO OJFOBOpHTH Ha HHTepneJanajy. ' Ja ce na najmawe me pasz;ukyjem og BeJe- NONITOBAHOF F. BACTYIHHKA NIHAČKOF y oxBaliamy NHTAIA, KOjH CMUCAO MOKE HMATH HADOJHO NPEBE- Ha sacrasa. Ja cam cBoje muimbeme o Tom Beli uemlie Hma0 3F07o HCTAEHYTH, HAHME, ZA TA ZAGTABA KOJIH N8pakaja gaTa OHoj opramusosanoj ayToHo0 - Muju, KOJy UPABOCJIABHH >KHBAJB y OBHM BeM/BAM. IO BaKouy yokuBa. la ne 6yge 0 TOM HuKAKOBE 180j6e, ga ce caMo Tomy gaje OBHM 8Hakom H3pa- aja, a ga OH H& HMA MOJA KAKAB NOJIHTHUKH suauaj, TO je, kako je Bek pegeno, ogpeljeno, ga ce na uaBjecunm jasuum srpagama, rnje 6u ce mo- IJA HCTHIATH HADOJHO NPEBEHA 3aCTABA, OHA ce cmnje caMo ya 86eMWBCKy BaCTABy HeTuuaru. By- Ayliu za €& Ty pagu 0 ssaunanum jaBnnm srpazama, Tpe6a nakako qo6po masura, miro 66 Tamo pau. Ago ce mako 6oje Here sacraBe majase MOxXe Guru ua uurapernanupy nju apyrlje, oner TO H& MOXK6e BHAYHTH HHIITA APYTO, HeTO za Cč xolie gaTu uspaxaja uyBeTBy /by6aBu npema eTBa- pH, KO,y Ta GplIeKA HAPOJHO-IUpKBeHA sacTABA pe- npeceurupa (Ogo6pasawe.) Jlakako, ga moe Guru pasnux muijea 0 Tome, umajy za ce uyBcTBa OBAKO HIH OH.KO N8paBuTA, TO je MAE BHIIE CTBAp yEyGca. Ja Cam Zagle ysnjek zao mspaxaja mMuipe- iby, Za ce He emuje, ga ce ne MO%K6e H za 6u Guo Y BOJHKO IMTETHO y HCTHIAIBY TE HAPO/HO IPEBEHO BACTABO, I.IOATH HOIITO NPOTYAPKABHA, NPOTyMO- HAPXHuHA HIH YaK auragunacrauna, Muc7um, ga 6u uza yBpujeza sa muje/y 3eM/by, ga ce kae, za: je jean BeJuKu zuo napona nesjepan NuHaoTnju, sa Kojy je cam ToxuKo Kpsu upoeBao. (Ogo6paBa- ie.) AKO 06 HITAK H3 CTpAHAYKO NOJIRTUJKUX OG3Npa upukašyje 0BO Kao za je nporu Harepecom »p2x1Be, OpoTu HurTepecom ocurypane ayromomuje oBux ge« MAJBA, TO C& MOXFe YUHHHTH CAMO HABJAMI H XOTHIIE, alu 6e3p23.102KH0. Mordna je, ga ranje yeseg noerojeliax upa- Juka Hacraje 6 jegue uu zpyre erpame oBakBo KpuBO cxBahiame, mory nacTaru 6yKoGu, Ko oBa- KBHX je CyKOĆA NyoKHOCT JABHHX OPTaHA, za CE IO- Gpumy, ga ce Tu cyg.6u ogerpane. Moske Guru pa310ra, za ce 34 1ojeguHe upu/HKe HJH ak 84 nojezune nupenjene, ruje ce TakoBu eyxo6u wee moraljajy, H82agy m upesenrusne ongpenće, ga ce cyko6uma nu36jerne. lame nhu, csagako me 6u 6ago ONPABNAHO. 3:T0 MOTY ZA y KPATKO OjrOBOpuM ma CTABIBEHY uurepnenanujy u To nonajupaje ma Tougy UpBy, rije ce nuTa, ga za ja emarpam BACTABY KA40 Ee- liTa, IITO aje u8p.okaja NpOTYAP2XKABHOM MHINJBE- | By. To no mojem cygy HHKaKO He MOE 6uTu, ne MOXe HapasuTa TO. ]lakne uujeuem oHo, mro je y Toj ogpeaću u mapenća korapeke o6Jacru peueno, Ka0 TO H TO, Za Ća HosBjemiuBawo u nolieme Tux Bpuna H KOKapaja, da 6 TO 6a70 NpoTuB HnTepeca H OY4yBABA APKABHONpABHEX OJHOINIAJA OBE BeMJEE. Ourypuo ne. /pxum, ga je gpxasnn onuomaj myao uspumlig, nero ga 6u ra Bpune nm Kakonme KOKAD/O MOLJIe y3/PMATH, | A mro ce mak ruue napenće came KOTapeKe OGJIACTH, MOTy y KpATKO ogroBopuTu To. Osa je napenća mo ce6a meymjeeua H3 BHIIe pagll0ra. Ona j+ neymjeena sa TO, IMTO je mazgana nexomne- TeHTHO y TOJIHKO, INTO je mocBe onhkenure napasn, a He OCHHBA Ce Ha ogygajy 861BImux ce oy Koća * LR