VES

Godina XI

daš oso o

Broj 9

Cijena listu,

“> Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.
g t Ž

Za sve ostale zemlje. na godinu
franaka 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu Kr. 10

Na pć godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

> Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglas» priposlano, izjave, |
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.

. od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri- |
maju se, Kus:

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

A:

zlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Dubrovnik, 28. februara
Prošloga četvrika navršilo se je dva-

deset i pet godina, otkada je kardinal. Joa-,
kim Peeci izabran za papu_.i otkada je po-,

stao vrhovni glavar katoličke erkve pod ime-
nom Lava XIII.

Bez sumnje je katolička crkva kroz ovo
vrijeme mnogi moralni uspjeh postigla, i
ugled papinske stolice znatno je ponarastao.
A to je zasluga Lava XIII, koji se je u
mnogijem pitanjima od ukočenoga non pos-
sumus (ne možemo) svoga  predšasnika

metnuo na stanovište realizma (stvarnosti),

i koji se je znao riješiti nekijeh predrasuda,

koje u Vatikanu bjehu uhvatile. dubokoga.

korijena. Pronicavi um Lava XIII nije se
mogao oteti uticaju demokratskijeh: ideja, koje
sve to više krče sebi puta u svijetu. Mi ćemo
ovdje spomenuti dva znamenita djela, kojijem
je Lav XIII tvorac. Papstvo i održanje monar-
hičnoga principa u državama to. bješe po-
stalo gotovo dogmom u Vatikanu. Priznati
republiku, koja je nastala na ruševinama
monarhije ,po milosti božijoj“, dugo se je
smatralo u vatikanskijem krugovima smrtni-
jem grijehom. U tome položaju bila je fran-
cuska republika do nazad nekoliko godina
prema Vatikanu, dok jednoga lijepoga dana
nije Lav XIII iznenadio 'svijet naredbom (na
francusko svećenstvo i francuske katolike, u
kojoj je zahtjevao od njih priznanje i posluh
republikanskijem ustanovama. Površnomu po-
smatraocu dogagjaja izgledaće ovaj korak
Lava XIII kao stvar koja je imala slijediti,
kao nešto samo po sebi razumljivo, ali po-
znavaocu istorije i papskijeh tradicija taj ko-
rak je prava revolucija u tradicijama i mi-
slima Vatikana. To se je zvalo proglasiti, da
se papstvo unaprijed ne vezuje ni za ovu ni
za onu državnu formu. Drugo djelo Lava XIII
jesu njegove onciklike o gocijalnijem pitanjima,
o radničkom pitanju napose. I kroz njih veje
demokratski duh u toliko u koliko se može do-
vesti u sklad, recimo, sa aristokratskijem usta-
novama Vatikana i uopće episkopata. Da je
ovijem svojijem djelima Lav XIII još nado-
dao treće, biva, izmirenje papstva sa ujedi-
njenom Italijom, cijenimo, da bi njegovo ime
kao velikoga mislioca i reformatora zauzelo
još vidnije mjesto megju savremenijem  veli-
kijem umovima. Usudićemo se kazati, da je
i to pitanje u bistroj glavi Lava XIII sazrelo,
ali odreći se svjetovne vlasti kao da sma-
tra zadaćom svojijeh nasljednika, i ako dr-
žimo, da bi i taj korak bio sasvijem u skladu
sa njegovijem dosadašnjijem reformatorskijem

radom, što više tijem bi ga bio upotpunio i

krunisao.

Bistri um Lava XIII u bugjenju i pre-
porodu Slavenstva nazrio je veliku ulogu,
koja čeka Slavenstvo u nedalekoj budućnosti,
pa se je s toga k njemu približio, s njim
u dodir stupio i oživio je u zapadnjijeh Sla-
vena uspomenu na sv. Ćirila i Metoda. Po-

lazeći pak s idealnoga stanovišta: jedna |

vjera, jedna crkva —, opetovauo je po-
zivao pravoslavne Slavene na uniju s Rimom.
S idealnoga stanovišta ta je misao doista ve-
lika. Da li je ostvarljiva, to će stoljeća poka-
zati. Ona je za sada sa realnoga i slavenskoga

z stanovišta uprav neostvarljiva i spada u red
utopija. Ne ćemo ovdje raspravljati o vje-
 kovnom antagonizmu izmegju istoka i zapada,

u koji spada i izmirenje zapadne i istočne

crkve, već stvar uzimljemo sa drugoga t. j.

praktičkoga gledišta i izjavljujemo : doklegod
je izmirenje crkava, kakvo se danas traži,
sredstvo u rukama neprijatelja slavenskijeh
naroda i slavenskoga samoopredjeljenja, dotle
o tome izmirenju nema govora, drukčije re-
čeno, dok je crkva u službi protuslavenske
politike, dotle će ge svi pokušaji o jedinstvu
Crkava razbiti o narodno-političke razloge, o
vjerskijem pak nije naše da raspravljamo, to
je posao teologa (bogoslova). Za bolje razu-
mjevanje rečenoga treba konstatovati jednu
nepobitnu činjenicu, biva, da samo pravo-
slavni slavenski narodi uživaju političku  slo-
bodu, s toga im ne treba upišati u grijeh,
kad oni svoju erkvu čuvaju kao zenicu svoga
oka. Polazeći s ovoga realnoga stanovišta,
kao i s onoga vjerske snošljivosti, promatrali
smo uvijek pitanje o uniji. Ono, kao vjersko
pitanje, spada pred forum teologa; kao  sla-
vensko t. j. narodno-političko pitanje spada
pred forum političara. Pošto se nijesu ni
teolozi ni političari složili, što je nama drugo
ostalo nego propovijedati vjersku snošljivost
i osugjivati lov na duše, ma s koje strane
on dolazio, kao jedino pametno djelo u ovako
kritičnijem časovima po južne Slavene. Ovo
smo namjerno htjeli baš sada, prilikom ju-
bileja Lava XIII, još jednom naglasiti i pro-
tumačiti, jer naši protivnici izvrću i krivotvore
naše rijeći. i

Kao što je u mnogijem teškijem pita-
njima našao zgodni i pravi izlazak, telegraf
javlja, da je Lav XIII i svetojeronimski spor,
u koliko se tiče Srba i Hrvata, baš pred svoj
jubilej sretno riješio. Od prvoga početka toga
spora nijesmo očajavali. Mi smo sve svoje
nade polagali u pravičnost i očinsku ljubav
Lava XII. Ta nas nada nije iznevjerila. Ti-
calo se je priznanja Srba katolika sa papske
strane. Kolikogod to pitanje na prvi pogled
izgleda maleno, ono je od prevelike važnosti.
Nama nije ni u cjelini ni u detalju poznat
sporazum, koji se je utanačio izmegju crno-
gorske misije i Vatikana, ali koliko je nama
poznat tok pregovora, i kad se je već spo-
razum zaključio, to znači, da je Lav XIII.
priznao Srbe katolike. O ovom za Srbe
katolike prevelikomu dogagjaju ne ćemo da-
nas dalje govoriti, dok sporazum u cjelini
ne bude poznat.

O drugijem uspjesima Lava XIII. na
polju vjere i erkve dugo bi bilo govoriti, mi
smo se ograničili sumo na neka velika djela
poglavara katoličke erkve u političkom i so-
Gijalnom pogledu i na njegove odnose sa
Slavenstvom.

Ovijeh dana, kad od okrunjenijeh glava
do prostoga gragjanina, polaze čestitke k pri-
jestolu vedroga i čiloga starca u Vatikanu,
i Srbi katolici najsmjernije pridružuju topla
čestitanja svomu duhovnomu poglavici.

BK

Rrbija i Crna Gora

U prošlom broju priopćili smo članak
pGlasa Crnogorca“ o odnosima izmegju Sr-
bije i Crne Gore, u današnjem pak broju
donosimo članak Dnevnika“, lista koji je
tumač misli i osjećaja današnje vlade u Srbiji.
Oba članka zadahnuta su istinskom bratskom
ljubavi i političkom zrelosti. Ona dva glasa:
jedan s Cetinja, drugi iz Beograda — pravi
su melem na srpsko srce, i zaloga su ljepše
srpske budućnosti. Tijem znamenitijem, s naj-
mjerodavnijih mjesta, izjavama nema se što

nadodati, jer je u njima kazato sve što svaki

pravi srbin želi. | e
Članak » Dnevnika“ glasi: |
Poglanstvom g. vojvode Gavre Vukovića u Be-

ogradu neprijateljima srpske misli izbijeno je iz

ruku još jedno oružje, koje su oni upravljali protivu
dvije samostalne države srpske, Srbije i Orne Gore.

Njegov dolazak u Beograd, prijestouicu Srbije i onaj

srdačni prijem kojim je on predusretnut u dvoru

Nj. V. Kralja Aleksandra govore rječitije nego

išta drugo da pakleni planovi neprijatelja nijesu

urodili plodom.

Cetinjski i beogradski dvor bili su u posljed-
nje vrijeme predmet najpodlijih kleveta, kojima je
bio cilj, s jedus strane da vladaocima u respekti-
vnim zemljama pokolebaju ugled, a s druge strane
megju njima da posiju sjeme nepovjerenja, koje bi
bilo stalna smetnja koliko pravilnom unutrašnjem
Yazviću obiju zemalja, toliko isto i ostvarenju za-
vjetuh ideala Srbinovih na kojima su pozvane za-
jednički da rade.

Ali, zbog toga baš što su te klevete bile i
suviše providne, što one za sobom nijesu imale ni-
čega drugog do samo ono što i sve druge klevete
vječito prati, one su postigle suprotan cilj. Mjesto
da razdvoje, one su približile; mjesto da .odlože,
one su požurile obje zemlje da se što brže i što
tješuje vežu jedaa za drugu i da tu težnju za zbli-
ženjem pokažu na način, koji dušu svakoga iskre-
nog rodoljuba ispunjuje nadom na bolju i srećniju
budućnost cijel ga srpskog plemena.

Srbija i Crna Gora stoje pred velikim i teškim
zadacima. Na njima je da ostvare nade Srbinove
kojo se osnivaju na njegovim  istorijskim pravima.
Nema spora da je ostvarenje tih velikih zadataka
moguće samo onda, kad Srbija i Crna Gora budu
išle ruku pod ruku putevima koji tome ostvarenju
vode. I ta misao o zajedničkom radu Srbije i Crne

Gore, o tijesnim vezama koje uzajamno treba da.

ih vezuju radi uspjeha srpske, nije nova. Još Kne-
žovi M'lnilo i Danilo, koji se u novijoj istoriji
našoj ističu kao najvidniji predstavnici srpskih tež-
nja, smatrali su tu vezu kao najbitniju potrebu za
uspjeh nacionalne misli srpske, kao najpotpuniju
zalogu za bolju budućnost vaskolikoga srpskog ple-
mena.

Intrigama i rovenjima neprijatelja bili gu, za
trenut, napušteni putevi, kojima su ta dva velika
vladaoca išli; ali, Bogu hvala, intrige i rovenja
nijesu bila kadra učiniti da se sa svim na njih
zaboravi.“ Alekgandar i Nikola pošli su stazama
Mihrila i Danila, i sve što mi Srbi u ovome času
poželiti možemo tv» je, da sa tih staza ne sigju i
da Ih na njima sreća prati.

U trenutku kad ove redove pišemo: mi se
sjećamo onih krasnih i radosnih vidovdanskih dana
boravka Kneza Nikole u Beogradu i onih tako
isto lijepih i srećnih dana boravka Kralja Aleksan-
dra na Cetinju. Te uzajamne bratske posjete bjehu
plod plemenitijeh težnja oba vladaoca da se jedan
uz drugog što više i što jače, Srpstva radi, priljube.
I na Cetinju, kao i u Beogradu niti se zaboravilo
na te lijepe srpske dane, niti na značaj njihov, i
ako neprijatelji srpski od tada iz dana u dan pro-
tivno tvrgjahu, potkrepljujući svoja kazivanja samo
izmišljenim faktima.

Najprije odašiljanje g. Antoniđa na Cetinje
sa zadatkom da održava prijateljske veze izmegju
obje zemlje i da na dvoru Kneza Nikole bude vje-
ran tumač iskrenih želja Doma Obrenovića prema
Domu Petrović-Njegoša, a poslije odlazak g. Vasića,
po istoj misiji, i najposlije dolazak g. vojvode Vu-
kovića u Beograd, i suviše su rječita fakta da bi
neprijatelji naši i pored njih mogli ne umuknuti.

Kralj Aleksandar i njegova vlada, prema bal-
kanskim narodima, vazda su stojali na zemljištu
jedne korisne za sve nas sporazumne politike, u
svemu obimu svom potpuno lojalne i prema inte-

resovanim velikim silama, koje su, ne jedanput,

davale na znanje da Balkan treba ostaviti balkan-
skim narodima. A da se na tome zemljištu politike

dogje i do zrela ploda, u Srbiji i u njenom vlada-

lačkom Domu vazda se imalo na umu da najprije
treba uspostaviti što tješnje i intimnije veze ga
sestrinskom Crnom Gorom, Mi smo srećni, što mo-
žemo konstatovati da se i na Cetinju nikad nije
zaboravljalo na to isto, i da su se i tamo, isto kao

Mi. \

i u Beogradu, bratske veze izmegu beogradskog 'i
cetinjskog dvora, uvijek smatrale kao prvai jedino
potpuna zaloga za ostvaranje zavjetnih miali srpskih,
kome je ostvarenju sporazum  megju balkanskim
narodima samo jedna šira osnova, sa koje bi se on
uspješnije izvoditi maogao.

Sea
Cprora Sa0TaBa

Iosogom murepnenanuje noczramuka Illy- >

MaHoBuhia u ogroBsapa 6aHoBa, ,Cp6o6pan“
nomuo je oBaj umamak, e kojujem ce morimyHo
CIIAKEMO :

M3 ogrosopa ćamoBa Ha unrepnezanujy I-pa
Illymanosulia, koja emo .... CAONIITHJIH, BHZUMO,
na je 6au yguuyo nosnary napen6y rocumlikor Kor.
upezgerojuuka. O roj mapeji6u nemamo, zak/e snime
mura pelia, camo emo jom panosnaju, mira he 6ura
Ca KOTap. upengerTojankom Hu rocuulikum onli. uaueo-
HEKOM. Koja Ka0 BJaCT mupe OrapueBaleBy naygy
u nauajy ce y mocloBe, y koje nmemajy upaBa za
ce mMujemajy Ha OHAKAB HauuH, KAKBHM Ce OHn
nocnyxume. Y oera7rom, 6an je oerao camo nome -
nan esojam upehamium nsjasama, kaz je YKHHy0
OBy Hapen6y, koja Nope Bux a1c0/yTHO HE _MOsKE
uoeTo,aru. A) omo mro je majrzasunje y oBom
UHTABy, H6 Zonupyje Hu murepnezanuja g-pa "Ily-
maHoBnlia, uu ogrosop ćamoB. Hamme, ypeljewe uu-
Taba 0 Gpnekoj mapogaoj sacrasu munje uu murep-
NeJanujom Hu OgroBopom ĆaHoBum Hu 34 KOpaKk
Haupnjeg uomakayT0. Odo ocTaje H zame za ce
pjemaBa ,og enyuaja go ezyuaja“; HHTEPIEJIAHTY
Hije HH H& yM IAJO, Na Tpasku rapannaje, za ce
oyuajepu, kao mro sjerie roemuhgu, ne nonasmajy
H Ja ce opreka Hapojjua sacraBa jeguom 3& cBarza
3A1mTHTH; a 6any je, za6orme, jom Mae IATO HA
ym, na oGeha rage rapannuje. M uurepnezanuja
H O/TOBOp Ha Iy naGjeraBajy jesrpy OBora 1aTaga.
Hy mu emo npnje eBera ekpenyTa IAXKEY Ha OBy
4HEeHHIy: H HETepIAJANUjA H OATOBOP HA By CIO-
MHIbY CPIICEKY ,,4APOZHy-yprseny“ 3acraBy.

Merana je, za je cpueka Hapogua sacTaBa m
CHMBOJI CPIICKE HAPOAHO IpKBeHe  aBTOHOMHje, AJIH
Ta C6 BšaCTaBa ynorpe6;aBa y aBTOHOMHOM Opra-
HB3My CPICKOT HApOJA KAO CIODANIH6 OGuIEKJE
IseroBe HapojuocTu. Ona je uero TaKO Hapojaa na
OpnoKOj NPEBH H HA CPICKOM NpPKBeHOM XOMy, K40
luTO je Hapojaa H Ha CBAKOM CPICKOM doMy Hy
CBaKOj epuekoj eBewanoj upajuna. IlIro je ona
CpACJIA H CA OPTAHH3MOM CPIICKE HAPOJHO IPKBEHE
aBromomnje, TO joj He ogysuma werosa anasvaja.
Cp6a cy napoji, a He ,koneecenja“, &uxoBa BACTABA,
OGHIbOJe HXOBE HapogmocTu, jecTe Cpucka "a
pozna sacwasa, a He ,upksena“; Cp6a cy je yBn-

| Je ymoTpe6/baBajiH KAO HADOJ, & He KAO ,KOHOE-

caja“, u opueku Hapog, koja je Kao TaKaB UpuaHaT
H OJIyKAMA 3eMaJBCKOr Ca6opa, nelie ma TO mukaji
upHeTaTa, za ce gerpazyje no ,Komeeenje“.
Cpueka je nmapog y esojam MHOrOo6pojanm
Ipe/CTABRAMA, A4 H y CAJAMIBHM NpocTaBKAMA m3
JIHUKO-Kp6aBcKe xyrannje, H3jaBHO, KAKBO ra puje-
NIĆib€e IHTABA O CPICKOj Hapojuoj saeraBu moske
3a110BOJBHTH. CpIICKH HAPOJ NJIEJA H TPAXH PVApAH-
naje jegumo y Tome, ga my ce sakomom UpuHana
CTAPOJABHO NpPABO BerOoBO Ha 6706o7mo pasBnjae
epreke napogue sacrae. Ha TaxBy Ia rapannajy,
Koja 6u jeguua mora omemoryliaru_cBaku HHCYIT

Ha CPICKY 34CT4BY, H HG IOMHIIEA HHTEpPnNeJa -

nuja, jom mae 6anon ogroBop, sei ce yrzaajy
H fcnpeg NomnoJH, za ce TO IHTae crTa7iHo ypezin.

m2 i

Kronika

O čemu ćemo, ako ne o našoj braći
Hrvatima i njihovijem predstavnicima.

Prigodom rasprave o bosanskijem  že-
ljeznicama u zastupničkoj kući u Beču dva
hrvatska zastupnika, pop Perić i Lovro Bor-
čić, dotakli su se uprave u Bosni i Herce-
govini. spa

Pop Perić u telefonskoj vezi sa Johan-
nesgasse kazao je:

Za to se mi uvijek rađujemo, kad vlada pred
nas stupa sa zahtjevima, koji se čine prikladnima,
da dignu materijalno blagostanje o našega susjeda i

kb

W= hod
s sou
ekaji >