VES Godina XI daš oso o Broj 9 Cijena listu, “> Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. g t Ž Za sve ostale zemlje. na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr. 10 Na pć godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. > Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglas» priposlano, izjave, | javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. . od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- | maju se, Kus: Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris A: zlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Dubrovnik, 28. februara Prošloga četvrika navršilo se je dva- deset i pet godina, otkada je kardinal. Joa-, kim Peeci izabran za papu_.i otkada je po-, stao vrhovni glavar katoličke erkve pod ime- nom Lava XIII. Bez sumnje je katolička crkva kroz ovo vrijeme mnogi moralni uspjeh postigla, i ugled papinske stolice znatno je ponarastao. A to je zasluga Lava XIII, koji se je u mnogijem pitanjima od ukočenoga non pos- sumus (ne možemo) svoga predšasnika metnuo na stanovište realizma (stvarnosti), i koji se je znao riješiti nekijeh predrasuda, koje u Vatikanu bjehu uhvatile. dubokoga. korijena. Pronicavi um Lava XIII nije se mogao oteti uticaju demokratskijeh: ideja, koje sve to više krče sebi puta u svijetu. Mi ćemo ovdje spomenuti dva znamenita djela, kojijem je Lav XIII tvorac. Papstvo i održanje monar- hičnoga principa u državama to. bješe po- stalo gotovo dogmom u Vatikanu. Priznati republiku, koja je nastala na ruševinama monarhije ,po milosti božijoj“, dugo se je smatralo u vatikanskijem krugovima smrtni- jem grijehom. U tome položaju bila je fran- cuska republika do nazad nekoliko godina prema Vatikanu, dok jednoga lijepoga dana nije Lav XIII iznenadio 'svijet naredbom (na francusko svećenstvo i francuske katolike, u kojoj je zahtjevao od njih priznanje i posluh republikanskijem ustanovama. Površnomu po- smatraocu dogagjaja izgledaće ovaj korak Lava XIII kao stvar koja je imala slijediti, kao nešto samo po sebi razumljivo, ali po- znavaocu istorije i papskijeh tradicija taj ko- rak je prava revolucija u tradicijama i mi- slima Vatikana. To se je zvalo proglasiti, da se papstvo unaprijed ne vezuje ni za ovu ni za onu državnu formu. Drugo djelo Lava XIII jesu njegove onciklike o gocijalnijem pitanjima, o radničkom pitanju napose. I kroz njih veje demokratski duh u toliko u koliko se može do- vesti u sklad, recimo, sa aristokratskijem usta- novama Vatikana i uopće episkopata. Da je ovijem svojijem djelima Lav XIII još nado- dao treće, biva, izmirenje papstva sa ujedi- njenom Italijom, cijenimo, da bi njegovo ime kao velikoga mislioca i reformatora zauzelo još vidnije mjesto megju savremenijem veli- kijem umovima. Usudićemo se kazati, da je i to pitanje u bistroj glavi Lava XIII sazrelo, ali odreći se svjetovne vlasti kao da sma- tra zadaćom svojijeh nasljednika, i ako dr- žimo, da bi i taj korak bio sasvijem u skladu sa njegovijem dosadašnjijem reformatorskijem radom, što više tijem bi ga bio upotpunio i krunisao. Bistri um Lava XIII u bugjenju i pre- porodu Slavenstva nazrio je veliku ulogu, koja čeka Slavenstvo u nedalekoj budućnosti, pa se je s toga k njemu približio, s njim u dodir stupio i oživio je u zapadnjijeh Sla- vena uspomenu na sv. Ćirila i Metoda. Po- lazeći pak s idealnoga stanovišta: jedna | vjera, jedna crkva —, opetovauo je po- zivao pravoslavne Slavene na uniju s Rimom. S idealnoga stanovišta ta je misao doista ve- lika. Da li je ostvarljiva, to će stoljeća poka- zati. Ona je za sada sa realnoga i slavenskoga z stanovišta uprav neostvarljiva i spada u red utopija. Ne ćemo ovdje raspravljati o vje- kovnom antagonizmu izmegju istoka i zapada, u koji spada i izmirenje zapadne i istočne crkve, već stvar uzimljemo sa drugoga t. j. praktičkoga gledišta i izjavljujemo : doklegod je izmirenje crkava, kakvo se danas traži, sredstvo u rukama neprijatelja slavenskijeh naroda i slavenskoga samoopredjeljenja, dotle o tome izmirenju nema govora, drukčije re- čeno, dok je crkva u službi protuslavenske politike, dotle će ge svi pokušaji o jedinstvu Crkava razbiti o narodno-političke razloge, o vjerskijem pak nije naše da raspravljamo, to je posao teologa (bogoslova). Za bolje razu- mjevanje rečenoga treba konstatovati jednu nepobitnu činjenicu, biva, da samo pravo- slavni slavenski narodi uživaju političku slo- bodu, s toga im ne treba upišati u grijeh, kad oni svoju erkvu čuvaju kao zenicu svoga oka. Polazeći s ovoga realnoga stanovišta, kao i s onoga vjerske snošljivosti, promatrali smo uvijek pitanje o uniji. Ono, kao vjersko pitanje, spada pred forum teologa; kao sla- vensko t. j. narodno-političko pitanje spada pred forum političara. Pošto se nijesu ni teolozi ni političari složili, što je nama drugo ostalo nego propovijedati vjersku snošljivost i osugjivati lov na duše, ma s koje strane on dolazio, kao jedino pametno djelo u ovako kritičnijem časovima po južne Slavene. Ovo smo namjerno htjeli baš sada, prilikom ju- bileja Lava XIII, još jednom naglasiti i pro- tumačiti, jer naši protivnici izvrću i krivotvore naše rijeći. i Kao što je u mnogijem teškijem pita- njima našao zgodni i pravi izlazak, telegraf javlja, da je Lav XIII i svetojeronimski spor, u koliko se tiče Srba i Hrvata, baš pred svoj jubilej sretno riješio. Od prvoga početka toga spora nijesmo očajavali. Mi smo sve svoje nade polagali u pravičnost i očinsku ljubav Lava XII. Ta nas nada nije iznevjerila. Ti- calo se je priznanja Srba katolika sa papske strane. Kolikogod to pitanje na prvi pogled izgleda maleno, ono je od prevelike važnosti. Nama nije ni u cjelini ni u detalju poznat sporazum, koji se je utanačio izmegju crno- gorske misije i Vatikana, ali koliko je nama poznat tok pregovora, i kad se je već spo- razum zaključio, to znači, da je Lav XIII. priznao Srbe katolike. O ovom za Srbe katolike prevelikomu dogagjaju ne ćemo da- nas dalje govoriti, dok sporazum u cjelini ne bude poznat. O drugijem uspjesima Lava XIII. na polju vjere i erkve dugo bi bilo govoriti, mi smo se ograničili sumo na neka velika djela poglavara katoličke erkve u političkom i so- Gijalnom pogledu i na njegove odnose sa Slavenstvom. Ovijeh dana, kad od okrunjenijeh glava do prostoga gragjanina, polaze čestitke k pri- jestolu vedroga i čiloga starca u Vatikanu, i Srbi katolici najsmjernije pridružuju topla čestitanja svomu duhovnomu poglavici. BK Rrbija i Crna Gora U prošlom broju priopćili smo članak pGlasa Crnogorca“ o odnosima izmegju Sr- bije i Crne Gore, u današnjem pak broju donosimo članak Dnevnika“, lista koji je tumač misli i osjećaja današnje vlade u Srbiji. Oba članka zadahnuta su istinskom bratskom ljubavi i političkom zrelosti. Ona dva glasa: jedan s Cetinja, drugi iz Beograda — pravi su melem na srpsko srce, i zaloga su ljepše srpske budućnosti. Tijem znamenitijem, s naj- mjerodavnijih mjesta, izjavama nema se što nadodati, jer je u njima kazato sve što svaki pravi srbin želi. | e Članak » Dnevnika“ glasi: | Poglanstvom g. vojvode Gavre Vukovića u Be- ogradu neprijateljima srpske misli izbijeno je iz ruku još jedno oružje, koje su oni upravljali protivu dvije samostalne države srpske, Srbije i Orne Gore. Njegov dolazak u Beograd, prijestouicu Srbije i onaj srdačni prijem kojim je on predusretnut u dvoru Nj. V. Kralja Aleksandra govore rječitije nego išta drugo da pakleni planovi neprijatelja nijesu urodili plodom. Cetinjski i beogradski dvor bili su u posljed- nje vrijeme predmet najpodlijih kleveta, kojima je bio cilj, s jedus strane da vladaocima u respekti- vnim zemljama pokolebaju ugled, a s druge strane megju njima da posiju sjeme nepovjerenja, koje bi bilo stalna smetnja koliko pravilnom unutrašnjem Yazviću obiju zemalja, toliko isto i ostvarenju za- vjetuh ideala Srbinovih na kojima su pozvane za- jednički da rade. Ali, zbog toga baš što su te klevete bile i suviše providne, što one za sobom nijesu imale ni- čega drugog do samo ono što i sve druge klevete vječito prati, one su postigle suprotan cilj. Mjesto da razdvoje, one su približile; mjesto da .odlože, one su požurile obje zemlje da se što brže i što tješuje vežu jedaa za drugu i da tu težnju za zbli- ženjem pokažu na način, koji dušu svakoga iskre- nog rodoljuba ispunjuje nadom na bolju i srećniju budućnost cijel ga srpskog plemena. Srbija i Crna Gora stoje pred velikim i teškim zadacima. Na njima je da ostvare nade Srbinove kojo se osnivaju na njegovim istorijskim pravima. Nema spora da je ostvarenje tih velikih zadataka moguće samo onda, kad Srbija i Crna Gora budu išle ruku pod ruku putevima koji tome ostvarenju vode. I ta misao o zajedničkom radu Srbije i Crne Gore, o tijesnim vezama koje uzajamno treba da. ih vezuju radi uspjeha srpske, nije nova. Još Kne- žovi M'lnilo i Danilo, koji se u novijoj istoriji našoj ističu kao najvidniji predstavnici srpskih tež- nja, smatrali su tu vezu kao najbitniju potrebu za uspjeh nacionalne misli srpske, kao najpotpuniju zalogu za bolju budućnost vaskolikoga srpskog ple- mena. Intrigama i rovenjima neprijatelja bili gu, za trenut, napušteni putevi, kojima su ta dva velika vladaoca išli; ali, Bogu hvala, intrige i rovenja nijesu bila kadra učiniti da se sa svim na njih zaboravi.“ Alekgandar i Nikola pošli su stazama Mihrila i Danila, i sve što mi Srbi u ovome času poželiti možemo tv» je, da sa tih staza ne sigju i da Ih na njima sreća prati. U trenutku kad ove redove pišemo: mi se sjećamo onih krasnih i radosnih vidovdanskih dana boravka Kneza Nikole u Beogradu i onih tako isto lijepih i srećnih dana boravka Kralja Aleksan- dra na Cetinju. Te uzajamne bratske posjete bjehu plod plemenitijeh težnja oba vladaoca da se jedan uz drugog što više i što jače, Srpstva radi, priljube. I na Cetinju, kao i u Beogradu niti se zaboravilo na te lijepe srpske dane, niti na značaj njihov, i ako neprijatelji srpski od tada iz dana u dan pro- tivno tvrgjahu, potkrepljujući svoja kazivanja samo izmišljenim faktima. Najprije odašiljanje g. Antoniđa na Cetinje sa zadatkom da održava prijateljske veze izmegju obje zemlje i da na dvoru Kneza Nikole bude vje- ran tumač iskrenih želja Doma Obrenovića prema Domu Petrović-Njegoša, a poslije odlazak g. Vasića, po istoj misiji, i najposlije dolazak g. vojvode Vu- kovića u Beograd, i suviše su rječita fakta da bi neprijatelji naši i pored njih mogli ne umuknuti. Kralj Aleksandar i njegova vlada, prema bal- kanskim narodima, vazda su stojali na zemljištu jedne korisne za sve nas sporazumne politike, u svemu obimu svom potpuno lojalne i prema inte- resovanim velikim silama, koje su, ne jedanput, davale na znanje da Balkan treba ostaviti balkan- skim narodima. A da se na tome zemljištu politike dogje i do zrela ploda, u Srbiji i u njenom vlada- lačkom Domu vazda se imalo na umu da najprije treba uspostaviti što tješnje i intimnije veze ga sestrinskom Crnom Gorom, Mi smo srećni, što mo- žemo konstatovati da se i na Cetinju nikad nije zaboravljalo na to isto, i da su se i tamo, isto kao Mi. \ i u Beogradu, bratske veze izmegu beogradskog 'i cetinjskog dvora, uvijek smatrale kao prvai jedino potpuna zaloga za ostvaranje zavjetnih miali srpskih, kome je ostvarenju sporazum megju balkanskim narodima samo jedna šira osnova, sa koje bi se on uspješnije izvoditi maogao. Sea Cprora Sa0TaBa Iosogom murepnenanuje noczramuka Illy- > MaHoBuhia u ogroBsapa 6aHoBa, ,Cp6o6pan“ nomuo je oBaj umamak, e kojujem ce morimyHo CIIAKEMO : M3 ogrosopa ćamoBa Ha unrepnezanujy I-pa Illymanosulia, koja emo .... CAONIITHJIH, BHZUMO, na je 6au yguuyo nosnary napen6y rocumlikor Kor. upezgerojuuka. O roj mapeji6u nemamo, zak/e snime mura pelia, camo emo jom panosnaju, mira he 6ura Ca KOTap. upengerTojankom Hu rocuulikum onli. uaueo- HEKOM. Koja Ka0 BJaCT mupe OrapueBaleBy naygy u nauajy ce y mocloBe, y koje nmemajy upaBa za ce mMujemajy Ha OHAKAB HauuH, KAKBHM Ce OHn nocnyxume. Y oera7rom, 6an je oerao camo nome - nan esojam upehamium nsjasama, kaz je YKHHy0 OBy Hapen6y, koja Nope Bux a1c0/yTHO HE _MOsKE uoeTo,aru. A) omo mro je majrzasunje y oBom UHTABy, H6 Zonupyje Hu murepnezanuja g-pa "Ily- maHoBnlia, uu ogrosop ćamoB. Hamme, ypeljewe uu- Taba 0 Gpnekoj mapogaoj sacrasu munje uu murep- NeJanujom Hu OgroBopom ĆaHoBum Hu 34 KOpaKk Haupnjeg uomakayT0. Odo ocTaje H zame za ce pjemaBa ,og enyuaja go ezyuaja“; HHTEPIEJIAHTY Hije HH H& yM IAJO, Na Tpasku rapannaje, za ce oyuajepu, kao mro sjerie roemuhgu, ne nonasmajy H Ja ce opreka Hapojjua sacraBa jeguom 3& cBarza 3A1mTHTH; a 6any je, za6orme, jom Mae IATO HA ym, na oGeha rage rapannuje. M uurepnezanuja H O/TOBOp Ha Iy naGjeraBajy jesrpy OBora 1aTaga. Hy mu emo npnje eBera ekpenyTa IAXKEY Ha OBy 4HEeHHIy: H HETepIAJANUjA H OATOBOP HA By CIO- MHIbY CPIICEKY ,,4APOZHy-yprseny“ 3acraBy. Merana je, za je cpueka Hapogua sacTaBa m CHMBOJI CPIICKE HAPOAHO IpKBeHe aBTOHOMHje, AJIH Ta C6 BšaCTaBa ynorpe6;aBa y aBTOHOMHOM Opra- HB3My CPICKOT HApOJA KAO CIODANIH6 OGuIEKJE IseroBe HapojuocTu. Ona je uero TaKO Hapojaa na OpnoKOj NPEBH H HA CPICKOM NpPKBeHOM XOMy, K40 luTO je Hapojaa H Ha CBAKOM CPICKOM doMy Hy CBaKOj epuekoj eBewanoj upajuna. IlIro je ona CpACJIA H CA OPTAHH3MOM CPIICKE HAPOJHO IPKBEHE aBromomnje, TO joj He ogysuma werosa anasvaja. Cp6a cy napoji, a He ,koneecenja“, &uxoBa BACTABA, OGHIbOJe HXOBE HapogmocTu, jecTe Cpucka "a pozna sacwasa, a He ,upksena“; Cp6a cy je yBn- | Je ymoTpe6/baBajiH KAO HADOJ, & He KAO ,KOHOE- caja“, u opueku Hapog, koja je Kao TaKaB UpuaHaT H OJIyKAMA 3eMaJBCKOr Ca6opa, nelie ma TO mukaji upHeTaTa, za ce gerpazyje no ,Komeeenje“. Cpueka je nmapog y esojam MHOrOo6pojanm Ipe/CTABRAMA, A4 H y CAJAMIBHM NpocTaBKAMA m3 JIHUKO-Kp6aBcKe xyrannje, H3jaBHO, KAKBO ra puje- NIĆib€e IHTABA O CPICKOj Hapojuoj saeraBu moske 3a110BOJBHTH. CpIICKH HAPOJ NJIEJA H TPAXH PVApAH- naje jegumo y Tome, ga my ce sakomom UpuHana CTAPOJABHO NpPABO BerOoBO Ha 6706o7mo pasBnjae epreke napogue sacrae. Ha TaxBy Ia rapannajy, Koja 6u jeguua mora omemoryliaru_cBaku HHCYIT Ha CPICKY 34CT4BY, H HG IOMHIIEA HHTEpPnNeJa - nuja, jom mae 6anon ogroBop, sei ce yrzaajy H fcnpeg NomnoJH, za ce TO IHTae crTa7iHo ypezin. m2 i Kronika O čemu ćemo, ako ne o našoj braći Hrvatima i njihovijem predstavnicima. Prigodom rasprave o bosanskijem že- ljeznicama u zastupničkoj kući u Beču dva hrvatska zastupnika, pop Perić i Lovro Bor- čić, dotakli su se uprave u Bosni i Herce- govini. spa Pop Perić u telefonskoj vezi sa Johan- nesgasse kazao je: Za to se mi uvijek rađujemo, kad vlada pred nas stupa sa zahtjevima, koji se čine prikladnima, da dignu materijalno blagostanje o našega susjeda i kb W= hod s sou ekaji >