Godina XI. ;

U Dubrovniku 23 Marta 1902.

t
PHILA

Broj 12

. Cijena listu
Za Austro-Ugarsku, Bdsnh i

Hercegovinu na godinu Kruna 11.

Za Srbiju i Crnu goru na god
dinu Kruna 12.

Za svo ostale zemlje. na eh |
franaka 15 u zlatu.
Za Vabeogtilik na godinu Kr. 10

Na pi godine i na četvrt godine |
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata grlasi

Balju ge administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
ošća i slične objave plaća se 20 para,
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Kzlazi svake Nedjelje. Za

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Posarića

Dubrovnik, 21 marta.

Postanak, razvitak i svršetak svetojero-
nimskoga pitanja s mnogo strana veoma je
poučan u svakom. obziru. Tu ge-je u. prvom
redu moglo razabrati, ko su srpski neprija-
telji, i ako smo ih od prije znali. Ali, u po-
sljednje vrijeme, poslije neuspjeha hrvatskijeh

opozicija pri izborima za zagrebački sabor i

poslije pojave hrvatskijeh realista, koji bi
htjeli sa Srbima sporazum, — bješe se tamo
amo pojavilo znakova, kao da se ide u su-
sret boljijem danima, što se tiče srpsko-hr-
vatskoga spora. Svršetak svetojeronimskoga
pitanja pružio je nesumnjivijeh dokaza, da su
sve nade nekijeh optimista varave, i da se
u hrvatskijeh političara sve mijenja a da je
samo jedno stalno i nepromijenjivo: nepri-
jateljstvo prema Srbima. Kad se u svršetak
svetojeronimskoga pitanja zagleda bez strasti
i bez predrasuda, trebalo bi da on svakoga
dobroga patriotu, prijatelja Srba i Hrvata,
razveseli, što je srpskoj diplomaciji pošlo za
rukom obavijestiti Vatikan i učiniti ga jednako
raspoloživim i prema Srbima i prema Hr-
vatima, te tako ukloniti s puta jednu veliku
preponu boljijem odnosima izmegju Srba i
Hrvata, izbiti iz ruka našijeh općijeh nepri-
jatelja jednu tako važnu poziciju, kao što je
Vatikan, i metnuti ga u neposredni odnošaj
s nama t. j. sa Srbima i Hrvatima, jer do
sada Vatikan ili je jednostrano ili preko tre-
ćega o nama mislio i sudio. Ko je taj preo-
kret u Vatikanu mogao izvesti, ako ne ne-
zavisna srpska diplomacija? Ko je mogao
Vatikanu predočiti svu pogibao od njemačkoga
prodiranja na istok, koje je in ultima ana-
lysi identično s protestantizmom, što  doka-
zuje pangermanski pokret Los von Rom
(daleko od Rima), ako ne srpska diplomacija?
Zar da se Vatikan osloni na dva ne puna
milijuna Hrvata i odbije od sebe Srpstvo i
ostalo Slavenstvo u borbi s njemačkijem pro-
diranjem na istok, koje je jednako pogibeljno
Slavenima i Rimu? Zar hrvatski političari
nijesu svjesno ili nesvjesno orugje u službi
njemačkoga prodiranja na istok, ma koliko
oni deklamovali u novinama protiv njega?
Ovo je po našem mišljenju politička strana
posljednje faze svetojeronimskoga pitanja.
Osim političkijeh motiva i osjećaji pra-
vičnosti rukovodili su Vatikan u riješenju
svetojeronimskoga pitanja. Od osjećaja pra-
vičnosti ne može se odijeliti vjera, jer gdje
nema njih, nema ni vjere, Ko bi pretpostavio,
da u Vatikanu nema bistrijeh umova, taj bi
dao najveću zaušnicu istoriji. Ko bi i pomi-
slio, da je onaj veliki um, kao što je papa
Lav XIII, sada pod starost, saslušav jedne i
druge razloge, učinio nekomu nepravdu, taj
bi bio bez srca i bez duše. Zar je svetoje-
ronimsko pitanje tako zamršeno, da treba

bog zna kojijeh studija, da ga se pravilno

riješi ? Samo je onaj zaslijepljen i nesavje-
stan, ko na prostoru izmegju Drave, Drine,
Bojane i Jadranskoge mora niječe Srbe. Pod-
metnuti sv. stolici toliku zasljepljenost i ne-

 savjesnost, zove se biti najveći neprijatelj
njezina ugleda i glasa. S toga je ornogorska

misija odmah u početku učinila na sv. sto-

dicu najdublji utisak, te je od tada bila ne-
m otkloniva volja sv. stolice, da se promijeni
naziv svetojeronimskoga zavoda, a naročito

Ono pro croatica gente (za hrvatski na-
rod). To biskup Stadler vrlo dobro znade, to

mu je kardino Rampolla pismom javio. Sv.

| stolica uvjerena o pravičnosti zahtjeva srpske

diplomacije, i ne htijući se ogriješiti o pravo

i pravicu, svojevoljno je pristala, da za prvi

put u istoriji izmijeni papski breve. Na taki
jedan korak mogli su sv. stolicu pokrenuti
samo veoma krupni razlozi, megju kojijem
su oni pravde i pravičnosti. bili na prvom
mjestu.

A'što rade hrvatski fanatici?

Proučili smo gori razloge, koji su rim-
sku kuriju mogli pokrenuti, da izmijeni breve

»Slavorum gentem“. Ti razlozi morali bi biti .

za svakoga ubjedljivi, naročito za katoličke
svećenike. A što vidimo? Oni t. j. svećenici
Hrvati najviše se bune protiv riješenja sv.
stolice. Sva hrvatska ,otadžbenička“ štampa,
s rijetkijem izuzetoima, u rukama je sveće-
nika Hrvata. Kako ta štampa piše o sv. sto-
lici, u narednom broju donijećemo. Ali ne sa-
mo u hrvatskoj štampi već i u parlamentu
podigao se je glas protiv papskoga riješanja.
Taj glas podigao je katolički svećenik Juraj

Biankini u zastupničkoj kući u Beču. Mi, kao:

napredni svjetovnjaci, ne osugjujemo iz na-

čela, što je Juraj Biankini, kao katolički sve-

ćenik, ustao protiv Vatikana, već što je ustao
protiv sv. stolice u stvari, gdje nema nika-
kva prava i gdje se je rimska kurija baš
kršćanski podnijela. U ovom slučaju je po-
stupak popa Biankinija za najveću osudu sa
svakoga gledišta. Pa kako je pop Biankini
stoprvo govorio? Trivijalno. On je kazao, da
riješenjem svetojeronimskoga pitanja nijesu
pobijedili katolički interesi već
sv. sinod ruski, On je napao na sv. sto-
licu uvrijedama, kazavši: da jena sablaž=
njiv način bio izmijenjen papski
breve; da prvi put u povjesti izlazi na svi-
jetlo, da je izreka: ,Roma locuta est,
causa finita“ (Rim je progovorio, parnica
je svršena) laž; da će za Hrvate unapri-
jed u pitanju svetojeronimskom vrije-
diti druga izreka: ,Roma locuta, sed
Sibi mentita“, što znači: Rim je rekao,
ali je oporekao t. j. lagao.

Da je jedan svjetovnjak ove riječi kazao,
bilo bi premnogo, barem što se forme tiče;

ali kad katolički svećenik o svome vrhovnom |

poglavici tako trivijalno i tako uvrijedljivo
govori, i to u stvari gdje nema nikakva
prava, to je za osudu. Kakav je Biankini,

taka je velika većina popova Hrvata zaneše-.

njaka. Njima je vjera i orkva samo sredstvo
za njihove političke ciljeve. To smo mi ne-
prestano tvrdili i ponavljali, i evo sada do-
kaza za tu našu tvrdnju. Kad ni sv. stolica
nije ostala poštegjena, radi toga što se poka-
zala i prema Srbima pravična, a što stoprvo
trpe Srbi od tijeh fanatika, koji u svojoj sa-

movolji ništa ne priznaju i kojijem ništa nije.

sveto. To je po našemu mišljenju po druš-

tveni poredak i napredak u našoj pokrajini

najopasniji elemenat, s toga je dužnost svijeh
dobromislećijeh ustati protiv anarhije, koja
od njega prijeti u svakom pogledu.

Da nije nikakvog drugog ploda donio sve-
tojeronimski spor nego samo ovaj, da potpuno
upoznamo popove Hrvate zanešenjake, dosta
bi bilo. g

TRC
Glasmi Tovina 0 strjeminskom uvoda

Revue dl Orient, koji izlazi na bej
cuskom jeziku u Budimpešti i koji nepristrano

sudi 0 Slog Bjelina u oblasti Aso gajo

| pomisliti,

i Balkana, donio: je ovaj članak :

Eto je u neko doba pitanje o zavodu Sv. ša
ronima, koje bješe na dnevnom redu od prošloga

avgusta i s kojega je toliko crnila teklo po hrvat

skim i srpskim novinama, da o talijanskim, au-
strijškim i ugarskim i ne govorimo, riješeno. Zbilja
prekojučerašnji nas telegram iz Rima obavješćuje,
da su kardinal Rampolla i ornogorski ministar
pravde g. knez Vojnović, potpisali ugovor po kojem
ge glasoviti već svetojeronimski zavod neće više
zvati pro croatica gente, kako što bi bio morao po
buli ,Slavorum gentem“ od 1. Avgusta 1901, nego
mnogo zgodnijim imenom ,,pro gente ija“. jer
riječ ,,ilirski“ naznačuje istodobno i Hrvate i Srbe.
U isto se doba priznaju osobite povlasti nadbisku-
Piji barskoj, kojoj je Sveti Otac povratio starinski

naslov njezin Primatska Stolica Srpska.

Ovaj sporazum potpuno ispravlja krivo učinjeno
nazad sedam mjeseca narodu srpskomu papinom bu-
lom, koja kako da hoćaše pohrvatiti mnogobrojne
Srbe katolike u Crnoj Gori, u Bosni, Hercegovini,
Slavoniji a nada gre u Dalmaciji. Rimska kurija,

od koje se ne može zahtijevati da zna za borbu

megju Hrvastvom i Srpstvom, nije za cijelo ni slu-
tila, kakva se zasjeda krije pod nazivom ,,pro gente
croatica“, koji ona bješe upotrijebila na vjeru bo-
žju ili — što je još priličnije — jer su jena gri-
ješku naveli hrvatski biskupi Mgr-Strossmayerove
škole. Ali uslijed energičnih i ljutitih prosvjeda
srpskih, Sveta je Stolica poznala da je prilika opet
pregledati pitanje, te prihvati pošljednju odluku
svoju, pošto potanko pregleda i prouči sve dokaze
navedene s jedne i s druge strane. Mudra sporost,
kojom Nj. Svetost Lav XIII. i savjetnici njegovi
riješiše pitanje o Sv.-Jeronimskom Zavodu, to je je-
dan dokaz više, da im je vrlo stalo bilo ne pasti
opet u griješku i urediti spor onom visinom gledi-
šta i onom pravicom, kojoj se vas svijet nadaše od
tako uzvišenih sudaca. A sad najposlje Roma 1o-
cuta est.

Nj. Sv. Lav XIII, za kojega se zna, kako ljubi
istočne narode, upotrijebi ovu priliku, da da Srbima
dokaz dobrohotnosti svoje, uspostavljajući i potvr-

gjujući istorijski naslov arćibiskupa barskoga Pri-

mas Serbiae, koji dopire u ono doba, kad srpsko
carstvo bješe veliko i napredno na Balkanu. Ovom
ćemo prilikom spomenuti, da je ovu nadbiskupiju
utemeljio papa Aleksaudar II, god. 1067, i da pri-
matski naslov njezin nema biti mnogo mlagji. No
še u papinskijem ispravama pokazuje za prvi put
XVI-og vijeka u jednom pismu glasovitoga pape
Klementina VI. (Julija od Medici) u kojem j» ul-

Ginjski biskup Savrenat zvan arćibiskupom barskim

i primasom srpskim. Ovo je pismo od 26 novembra
1523 god.

Koristi, koje ugovoreni megju sv. Stolicom i
Crnom Gorom sporazum pruža narodu srpskom i —
izrecimo riječ — narodnoj ideji srpskoj, tako su
očite, da nam se čini suvišno o njima potanje go-
voriti. Istaknućemo samo da neki popovi, bolji hr-
vati nego katolici, neće više imati pravo vikati sa
vrh propovijedaonice u Bosni-Hercegovini i u Dal-
maciji, da gu samo Hrvati katolici, a da su Srbi,
koliko ih god ima, svi raskolnici, bezbožnici, pogani.

Katolički će primat srpski biti uvijek gotov,
da obuzda jezik ovijem fanatičnijem apostolima po-
litičke ideje, koju oni preko dužnosti svoje traž» da
pokriju plaštem vjerskijem.

Ne može nam se na ino, a da ne istaknemo
ito, da na velikoj pobjedi, koju je u ovoj prilici
izvojštilo, Srpstrvo mora. većijem dijelom da zahvali
ustrajnijem naporima knjaza Nikole od Crne Gore,

| kojemu će ovaj novi i svijetli uspjeh još većma

povećati ugled i popularnost kod Srba. Naj poslje,
last not least (naj zadnje ali ne naj manje), nije ni
da austro-ugarska diplomacija, pošto je
živo podupirala pod vodom napore hrvackijeh bi-
skupa u Rimu, smatra uspjehom riješenje dato pi-
tanju o sv. jeronimskom zavodu. Krugovi, koji sau
u doticaju s bečkijem  Ballplatzom, nešto kako

da se nastoje tješiti od ovoga poraza ponavljajući

mudroliju nekoga talijanskog diplomatika: ,,A šta
ćete — kad su Papa i tajnik njegov Rusil“ Ali ge

— cijenimo — zna vrlo dobro, naj prvo da Nj.
Sv. Lav XII i kardinao Rampolla nijesu Rusi, a
| drugo da su Srpstvo i Panslavizam dvije stvari!

— Rimski list Giornale d* Italia veli:

morske srpske države,

zavoda |!

Crnogorsko poslanstvo kod Vatikana ima ra-

zloga da bude zadovoljno radi sklopljenoga spora-

zuma. Po njoj doista sv. stolica prizvaje, da i Srbi
katolici biskupija naznačenih u breve-u imaju pravo
na dobrobiti sv. jeronimskoga zavoda, koje je breve

“bio odredio samo za Hrvate ortu et linqua.

U istom smislu izrazuju se i ostali li-
stovi kraljevine Italije kao Italie, Tribuna,
Stampa, Corriere della Sera i t. d. Svi >
ti listovi priznaju veliki uspjeh srpske diplo-
macije i hvale uvigjavnost, savjesnost i 0o-
kretnost vatikanske diplomacije, .

— Beogradski Dnevnik, koji je blizu
vladinim krugovima, u članku pod natpisom:
Srpski uspjeh u Rimu — veli:

Prije neki dan javili smo da je crnogorska
akcija u rimskom Vatikanu svršena sa uspjehom.
Ovaj uspjeh nije crnogorski no opšti srpski, i još
veliki, kad se uzme na um da se diplomacija pri-
potpomognuta  poslanikom
Srbije, imala da bori sa diplomacijom austrijskom,
koja ima svoju viševjekovnu sjajnu istoriju.

U našem listu bilo je više puta govora o pa-
pinom breveu, kojim je titula Jeronimskog zavoda
u Rimu dobila hrvatsko ime, a svi jugoslovenski
narodi, pa dakle i Srbi katolici stavljeni pod hr-
Vatsku kapu i predati u svojinu hrvatskim biskupima
i propagandi. Naši čitaoci znaju, ko je na tome ra-
dio i šta se s tim htjelo. Namjera je bila, da se
pomoću katoličko-hrvatske propagande i Hrvata, koji
su se stavili u službu Drang-u na Istok, najprije
odnarode katolički, zatim i pravoslavni Srbi, a po-
znata politika odavno već. pokušava da čisto srpske
zemlje oglasi za hrvatske.

Srpskim uspjehom u Vatikanu razrušen je
sada taj plan, jer su prije šest dana kardinal Ram-
polla i ernogorski izaslanik knez Vojinović potpisali
sporazum o breveu Slavorum gentem, kojim se ukida
hrvatska titula Jeronimskog zavoda i zamijenjuje
nazivom za ilirska ili jugoslovenska  lemena. Ovim
sporazumom daju se znatne povlasti | arcibiskupiji
u crnogorskom Baru, arcibiskupu peivrgjuje se ti-
tula Primas a Serbiae, te on tim postaje najstarija
poglavica katoličke crkve na slovenskom jugu, sta-
riji od svih hrvatskih i arbanaških biskupa i arci«
biskupa, i naregjuje učenje srpskoga jezika i ćirilice
u Jeronimskom zavodu.

Nema sumnje, da je ovaj srpski uspjeh izazvao
veliku senzaciju u diplomatskim krugovima naročito
s toga, što se zna 8 kim se nosila.i rvala srpska
diplomatija u Vatikanu. Istinu reći, mi bismo mo-
gli živjeti i bez toga uspjeha, ali je daleko bolje
kad je postignut. Nasrtljivoj hrvatskoj propagandi
iza koje se kriju veliki protivsrpski osvajački pla-
novi, biće ovim presječen put. Više neće smjeti
Tei: ko je katolik, taj je Hrvat, i u toj nestrplji-
vosti ići tako daleko, da se oglašuju za Hrvate čak
i pokatoličeni Srbi u Janjevu na Kosovu, a da ne
govorimo šta se radi s katolicima po Bosni i Her-
cegovini, po Dalmaciji i megju Arbanasima, ili
pounijaćenim Srbima u Hrvatskoj.

Vremenom e se tek vidjeti sve što se dobilo
ovim uspjehom sipske diplomačije u Rimu, te nema
potrebe da sada o tome opširnije govorimo.

— Zagrebački Srbobran u članku:
Roma locuta est....! — izmegju osta-

loga piše:

Rim je progovorio, i time je kao što zna svaki
kome je poznata istorija i tradicija papstva, zavr-
šena afera sv. jeronimskoga zavoda za gav katolički
svijet, osim dakako za veliko-hrvatsku političku dje-
čurliju, kojoj kako ,Obzor“ veli ova po tradiciji
papstva i teoriji o nepogrešivosti njegovoj neoboriva
rješidba ,uzrujava krv“. Svaki koji poznaje tevabiju
oko ,Obzora“ morao se nasmijati ovoj izreci po
kojoj bi trebao vjerovati da ,Obzor“ još ima krvi,
te bi se mogla uzrujati. Valjada se i njemu samom
učinila stvar nevjerovatna ili se poplašio svojih ri-
ječi, tek dosta na tom isti je Obzor“ one svoje

odveć ratoborne riječi opozvao govoreći, da je nova

papina bula potekla iz obzira na ,imovinske prilike“

Iz ovih se riječi vidi da je i, Obzor“ tražio

oda nagje razlog papinu riješenju, a ta je želja po-
sve opravdana kad se pomisli, da ge iz razloga ri» |

#