Godina XI. ; U Dubrovniku 23 Marta 1902. t PHILA Broj 12 . Cijena listu Za Austro-Ugarsku, Bdsnh i Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru na god dinu Kruna 12. Za svo ostale zemlje. na eh | franaka 15 u zlatu. Za Vabeogtilik na godinu Kr. 10 Na pi godine i na četvrt godine | surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata grlasi Balju ge administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- ošća i slične objave plaća se 20 para, od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Kzlazi svake Nedjelje. Za Srpska Dubrovačka Štamparija A. Posarića Dubrovnik, 21 marta. Postanak, razvitak i svršetak svetojero- nimskoga pitanja s mnogo strana veoma je poučan u svakom. obziru. Tu ge-je u. prvom redu moglo razabrati, ko su srpski neprija- telji, i ako smo ih od prije znali. Ali, u po- sljednje vrijeme, poslije neuspjeha hrvatskijeh opozicija pri izborima za zagrebački sabor i poslije pojave hrvatskijeh realista, koji bi htjeli sa Srbima sporazum, — bješe se tamo amo pojavilo znakova, kao da se ide u su- sret boljijem danima, što se tiče srpsko-hr- vatskoga spora. Svršetak svetojeronimskoga pitanja pružio je nesumnjivijeh dokaza, da su sve nade nekijeh optimista varave, i da se u hrvatskijeh političara sve mijenja a da je samo jedno stalno i nepromijenjivo: nepri- jateljstvo prema Srbima. Kad se u svršetak svetojeronimskoga pitanja zagleda bez strasti i bez predrasuda, trebalo bi da on svakoga dobroga patriotu, prijatelja Srba i Hrvata, razveseli, što je srpskoj diplomaciji pošlo za rukom obavijestiti Vatikan i učiniti ga jednako raspoloživim i prema Srbima i prema Hr- vatima, te tako ukloniti s puta jednu veliku preponu boljijem odnosima izmegju Srba i Hrvata, izbiti iz ruka našijeh općijeh nepri- jatelja jednu tako važnu poziciju, kao što je Vatikan, i metnuti ga u neposredni odnošaj s nama t. j. sa Srbima i Hrvatima, jer do sada Vatikan ili je jednostrano ili preko tre- ćega o nama mislio i sudio. Ko je taj preo- kret u Vatikanu mogao izvesti, ako ne ne- zavisna srpska diplomacija? Ko je mogao Vatikanu predočiti svu pogibao od njemačkoga prodiranja na istok, koje je in ultima ana- lysi identično s protestantizmom, što doka- zuje pangermanski pokret Los von Rom (daleko od Rima), ako ne srpska diplomacija? Zar da se Vatikan osloni na dva ne puna milijuna Hrvata i odbije od sebe Srpstvo i ostalo Slavenstvo u borbi s njemačkijem pro- diranjem na istok, koje je jednako pogibeljno Slavenima i Rimu? Zar hrvatski političari nijesu svjesno ili nesvjesno orugje u službi njemačkoga prodiranja na istok, ma koliko oni deklamovali u novinama protiv njega? Ovo je po našem mišljenju politička strana posljednje faze svetojeronimskoga pitanja. Osim političkijeh motiva i osjećaji pra- vičnosti rukovodili su Vatikan u riješenju svetojeronimskoga pitanja. Od osjećaja pra- vičnosti ne može se odijeliti vjera, jer gdje nema njih, nema ni vjere, Ko bi pretpostavio, da u Vatikanu nema bistrijeh umova, taj bi dao najveću zaušnicu istoriji. Ko bi i pomi- slio, da je onaj veliki um, kao što je papa Lav XIII, sada pod starost, saslušav jedne i druge razloge, učinio nekomu nepravdu, taj bi bio bez srca i bez duše. Zar je svetoje- ronimsko pitanje tako zamršeno, da treba bog zna kojijeh studija, da ga se pravilno riješi ? Samo je onaj zaslijepljen i nesavje- stan, ko na prostoru izmegju Drave, Drine, Bojane i Jadranskoge mora niječe Srbe. Pod- metnuti sv. stolici toliku zasljepljenost i ne- savjesnost, zove se biti najveći neprijatelj njezina ugleda i glasa. S toga je ornogorska misija odmah u početku učinila na sv. sto- dicu najdublji utisak, te je od tada bila ne- m otkloniva volja sv. stolice, da se promijeni naziv svetojeronimskoga zavoda, a naročito Ono pro croatica gente (za hrvatski na- rod). To biskup Stadler vrlo dobro znade, to mu je kardino Rampolla pismom javio. Sv. | stolica uvjerena o pravičnosti zahtjeva srpske diplomacije, i ne htijući se ogriješiti o pravo i pravicu, svojevoljno je pristala, da za prvi put u istoriji izmijeni papski breve. Na taki jedan korak mogli su sv. stolicu pokrenuti samo veoma krupni razlozi, megju kojijem su oni pravde i pravičnosti. bili na prvom mjestu. A'što rade hrvatski fanatici? Proučili smo gori razloge, koji su rim- sku kuriju mogli pokrenuti, da izmijeni breve »Slavorum gentem“. Ti razlozi morali bi biti . za svakoga ubjedljivi, naročito za katoličke svećenike. A što vidimo? Oni t. j. svećenici Hrvati najviše se bune protiv riješenja sv. stolice. Sva hrvatska ,otadžbenička“ štampa, s rijetkijem izuzetoima, u rukama je sveće- nika Hrvata. Kako ta štampa piše o sv. sto- lici, u narednom broju donijećemo. Ali ne sa- mo u hrvatskoj štampi već i u parlamentu podigao se je glas protiv papskoga riješanja. Taj glas podigao je katolički svećenik Juraj Biankini u zastupničkoj kući u Beču. Mi, kao: napredni svjetovnjaci, ne osugjujemo iz na- čela, što je Juraj Biankini, kao katolički sve- ćenik, ustao protiv Vatikana, već što je ustao protiv sv. stolice u stvari, gdje nema nika- kva prava i gdje se je rimska kurija baš kršćanski podnijela. U ovom slučaju je po- stupak popa Biankinija za najveću osudu sa svakoga gledišta. Pa kako je pop Biankini stoprvo govorio? Trivijalno. On je kazao, da riješenjem svetojeronimskoga pitanja nijesu pobijedili katolički interesi već sv. sinod ruski, On je napao na sv. sto- licu uvrijedama, kazavši: da jena sablaž= njiv način bio izmijenjen papski breve; da prvi put u povjesti izlazi na svi- jetlo, da je izreka: ,Roma locuta est, causa finita“ (Rim je progovorio, parnica je svršena) laž; da će za Hrvate unapri- jed u pitanju svetojeronimskom vrije- diti druga izreka: ,Roma locuta, sed Sibi mentita“, što znači: Rim je rekao, ali je oporekao t. j. lagao. Da je jedan svjetovnjak ove riječi kazao, bilo bi premnogo, barem što se forme tiče; ali kad katolički svećenik o svome vrhovnom | poglavici tako trivijalno i tako uvrijedljivo govori, i to u stvari gdje nema nikakva prava, to je za osudu. Kakav je Biankini, taka je velika većina popova Hrvata zaneše-. njaka. Njima je vjera i orkva samo sredstvo za njihove političke ciljeve. To smo mi ne- prestano tvrdili i ponavljali, i evo sada do- kaza za tu našu tvrdnju. Kad ni sv. stolica nije ostala poštegjena, radi toga što se poka- zala i prema Srbima pravična, a što stoprvo trpe Srbi od tijeh fanatika, koji u svojoj sa- movolji ništa ne priznaju i kojijem ništa nije. sveto. To je po našemu mišljenju po druš- tveni poredak i napredak u našoj pokrajini najopasniji elemenat, s toga je dužnost svijeh dobromislećijeh ustati protiv anarhije, koja od njega prijeti u svakom pogledu. Da nije nikakvog drugog ploda donio sve- tojeronimski spor nego samo ovaj, da potpuno upoznamo popove Hrvate zanešenjake, dosta bi bilo. g TRC Glasmi Tovina 0 strjeminskom uvoda Revue dl Orient, koji izlazi na bej cuskom jeziku u Budimpešti i koji nepristrano sudi 0 Slog Bjelina u oblasti Aso gajo | pomisliti, i Balkana, donio: je ovaj članak : Eto je u neko doba pitanje o zavodu Sv. ša ronima, koje bješe na dnevnom redu od prošloga avgusta i s kojega je toliko crnila teklo po hrvat skim i srpskim novinama, da o talijanskim, au- strijškim i ugarskim i ne govorimo, riješeno. Zbilja prekojučerašnji nas telegram iz Rima obavješćuje, da su kardinal Rampolla i ornogorski ministar pravde g. knez Vojnović, potpisali ugovor po kojem ge glasoviti već svetojeronimski zavod neće više zvati pro croatica gente, kako što bi bio morao po buli ,Slavorum gentem“ od 1. Avgusta 1901, nego mnogo zgodnijim imenom ,,pro gente ija“. jer riječ ,,ilirski“ naznačuje istodobno i Hrvate i Srbe. U isto se doba priznaju osobite povlasti nadbisku- Piji barskoj, kojoj je Sveti Otac povratio starinski naslov njezin Primatska Stolica Srpska. Ovaj sporazum potpuno ispravlja krivo učinjeno nazad sedam mjeseca narodu srpskomu papinom bu- lom, koja kako da hoćaše pohrvatiti mnogobrojne Srbe katolike u Crnoj Gori, u Bosni, Hercegovini, Slavoniji a nada gre u Dalmaciji. Rimska kurija, od koje se ne može zahtijevati da zna za borbu megju Hrvastvom i Srpstvom, nije za cijelo ni slu- tila, kakva se zasjeda krije pod nazivom ,,pro gente croatica“, koji ona bješe upotrijebila na vjeru bo- žju ili — što je još priličnije — jer su jena gri- ješku naveli hrvatski biskupi Mgr-Strossmayerove škole. Ali uslijed energičnih i ljutitih prosvjeda srpskih, Sveta je Stolica poznala da je prilika opet pregledati pitanje, te prihvati pošljednju odluku svoju, pošto potanko pregleda i prouči sve dokaze navedene s jedne i s druge strane. Mudra sporost, kojom Nj. Svetost Lav XIII. i savjetnici njegovi riješiše pitanje o Sv.-Jeronimskom Zavodu, to je je- dan dokaz više, da im je vrlo stalo bilo ne pasti opet u griješku i urediti spor onom visinom gledi- šta i onom pravicom, kojoj se vas svijet nadaše od tako uzvišenih sudaca. A sad najposlje Roma 1o- cuta est. Nj. Sv. Lav XIII, za kojega se zna, kako ljubi istočne narode, upotrijebi ovu priliku, da da Srbima dokaz dobrohotnosti svoje, uspostavljajući i potvr- gjujući istorijski naslov arćibiskupa barskoga Pri- mas Serbiae, koji dopire u ono doba, kad srpsko carstvo bješe veliko i napredno na Balkanu. Ovom ćemo prilikom spomenuti, da je ovu nadbiskupiju utemeljio papa Aleksaudar II, god. 1067, i da pri- matski naslov njezin nema biti mnogo mlagji. No še u papinskijem ispravama pokazuje za prvi put XVI-og vijeka u jednom pismu glasovitoga pape Klementina VI. (Julija od Medici) u kojem j» ul- Ginjski biskup Savrenat zvan arćibiskupom barskim i primasom srpskim. Ovo je pismo od 26 novembra 1523 god. Koristi, koje ugovoreni megju sv. Stolicom i Crnom Gorom sporazum pruža narodu srpskom i — izrecimo riječ — narodnoj ideji srpskoj, tako su očite, da nam se čini suvišno o njima potanje go- voriti. Istaknućemo samo da neki popovi, bolji hr- vati nego katolici, neće više imati pravo vikati sa vrh propovijedaonice u Bosni-Hercegovini i u Dal- maciji, da gu samo Hrvati katolici, a da su Srbi, koliko ih god ima, svi raskolnici, bezbožnici, pogani. Katolički će primat srpski biti uvijek gotov, da obuzda jezik ovijem fanatičnijem apostolima po- litičke ideje, koju oni preko dužnosti svoje traž» da pokriju plaštem vjerskijem. Ne može nam se na ino, a da ne istaknemo ito, da na velikoj pobjedi, koju je u ovoj prilici izvojštilo, Srpstrvo mora. većijem dijelom da zahvali ustrajnijem naporima knjaza Nikole od Crne Gore, | kojemu će ovaj novi i svijetli uspjeh još većma povećati ugled i popularnost kod Srba. Naj poslje, last not least (naj zadnje ali ne naj manje), nije ni da austro-ugarska diplomacija, pošto je živo podupirala pod vodom napore hrvackijeh bi- skupa u Rimu, smatra uspjehom riješenje dato pi- tanju o sv. jeronimskom zavodu. Krugovi, koji sau u doticaju s bečkijem Ballplatzom, nešto kako da se nastoje tješiti od ovoga poraza ponavljajući mudroliju nekoga talijanskog diplomatika: ,,A šta ćete — kad su Papa i tajnik njegov Rusil“ Ali ge — cijenimo — zna vrlo dobro, naj prvo da Nj. Sv. Lav XII i kardinao Rampolla nijesu Rusi, a | drugo da su Srpstvo i Panslavizam dvije stvari! — Rimski list Giornale d* Italia veli: morske srpske države, zavoda |! Crnogorsko poslanstvo kod Vatikana ima ra- zloga da bude zadovoljno radi sklopljenoga spora- zuma. Po njoj doista sv. stolica prizvaje, da i Srbi katolici biskupija naznačenih u breve-u imaju pravo na dobrobiti sv. jeronimskoga zavoda, koje je breve “bio odredio samo za Hrvate ortu et linqua. U istom smislu izrazuju se i ostali li- stovi kraljevine Italije kao Italie, Tribuna, Stampa, Corriere della Sera i t. d. Svi > ti listovi priznaju veliki uspjeh srpske diplo- macije i hvale uvigjavnost, savjesnost i 0o- kretnost vatikanske diplomacije, . — Beogradski Dnevnik, koji je blizu vladinim krugovima, u članku pod natpisom: Srpski uspjeh u Rimu — veli: Prije neki dan javili smo da je crnogorska akcija u rimskom Vatikanu svršena sa uspjehom. Ovaj uspjeh nije crnogorski no opšti srpski, i još veliki, kad se uzme na um da se diplomacija pri- potpomognuta poslanikom Srbije, imala da bori sa diplomacijom austrijskom, koja ima svoju viševjekovnu sjajnu istoriju. U našem listu bilo je više puta govora o pa- pinom breveu, kojim je titula Jeronimskog zavoda u Rimu dobila hrvatsko ime, a svi jugoslovenski narodi, pa dakle i Srbi katolici stavljeni pod hr- Vatsku kapu i predati u svojinu hrvatskim biskupima i propagandi. Naši čitaoci znaju, ko je na tome ra- dio i šta se s tim htjelo. Namjera je bila, da se pomoću katoličko-hrvatske propagande i Hrvata, koji su se stavili u službu Drang-u na Istok, najprije odnarode katolički, zatim i pravoslavni Srbi, a po- znata politika odavno već. pokušava da čisto srpske zemlje oglasi za hrvatske. Srpskim uspjehom u Vatikanu razrušen je sada taj plan, jer su prije šest dana kardinal Ram- polla i ernogorski izaslanik knez Vojinović potpisali sporazum o breveu Slavorum gentem, kojim se ukida hrvatska titula Jeronimskog zavoda i zamijenjuje nazivom za ilirska ili jugoslovenska lemena. Ovim sporazumom daju se znatne povlasti | arcibiskupiji u crnogorskom Baru, arcibiskupu peivrgjuje se ti- tula Primas a Serbiae, te on tim postaje najstarija poglavica katoličke crkve na slovenskom jugu, sta- riji od svih hrvatskih i arbanaških biskupa i arci« biskupa, i naregjuje učenje srpskoga jezika i ćirilice u Jeronimskom zavodu. Nema sumnje, da je ovaj srpski uspjeh izazvao veliku senzaciju u diplomatskim krugovima naročito s toga, što se zna 8 kim se nosila.i rvala srpska diplomatija u Vatikanu. Istinu reći, mi bismo mo- gli živjeti i bez toga uspjeha, ali je daleko bolje kad je postignut. Nasrtljivoj hrvatskoj propagandi iza koje se kriju veliki protivsrpski osvajački pla- novi, biće ovim presječen put. Više neće smjeti Tei: ko je katolik, taj je Hrvat, i u toj nestrplji- vosti ići tako daleko, da se oglašuju za Hrvate čak i pokatoličeni Srbi u Janjevu na Kosovu, a da ne govorimo šta se radi s katolicima po Bosni i Her- cegovini, po Dalmaciji i megju Arbanasima, ili pounijaćenim Srbima u Hrvatskoj. Vremenom e se tek vidjeti sve što se dobilo ovim uspjehom sipske diplomačije u Rimu, te nema potrebe da sada o tome opširnije govorimo. — Zagrebački Srbobran u članku: Roma locuta est....! — izmegju osta- loga piše: Rim je progovorio, i time je kao što zna svaki kome je poznata istorija i tradicija papstva, zavr- šena afera sv. jeronimskoga zavoda za gav katolički svijet, osim dakako za veliko-hrvatsku političku dje- čurliju, kojoj kako ,Obzor“ veli ova po tradiciji papstva i teoriji o nepogrešivosti njegovoj neoboriva rješidba ,uzrujava krv“. Svaki koji poznaje tevabiju oko ,Obzora“ morao se nasmijati ovoj izreci po kojoj bi trebao vjerovati da ,Obzor“ još ima krvi, te bi se mogla uzrujati. Valjada se i njemu samom učinila stvar nevjerovatna ili se poplašio svojih ri- ječi, tek dosta na tom isti je Obzor“ one svoje odveć ratoborne riječi opozvao govoreći, da je nova papina bula potekla iz obzira na ,imovinske prilike“ Iz ovih se riječi vidi da je i, Obzor“ tražio oda nagje razlog papinu riješenju, a ta je želja po- sve opravdana kad se pomisli, da ge iz razloga ri» | #