4 nA t ri Ri i 3 ov doro srna ko ooo .. franaka 15 u zlatu. GA A. Godina XI U Dubrovniku 29 Marta 1902 Broj 18 Cijena lista Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu Kr. 10 Na p6 godine _ i na četvrt godine * surazmjerno. ii Pojedini broj lista 20 para, JU MI Pretplata i oglasi Salju ge administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- * šća i slične objave plaća se 20 para. .9d retka (sitnijeh slova). Ako se viče puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris SETE Kzlazi svake Nedjel je. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Fusarića Dubrovnik, 27. marta. Ako hrvatski otadžbenički listovi pred- stavljaju, kao-što oni vele hrvatski narod, predstoji jedna nova akcija u njihovoj na- rodno-erkvenoj politici. Po tijem listovima hrvatski političari u mantiji i bez mantije postaviće rimskoj kuriji ultimatum, koji će sastojati iz tri tačke: prvo, da uvede staro- slovensku službu božiju u svoj Hrvatskoj ; drugo, da osnuje hrvatsku narodnu erkvu: treće, da zagrebačkomu nadbiskupu podijeli naslov primasa svijeh Hrvata. Prije nego pregjemo na ispitivanje ovoga gromopucateljnoga ultimata, red je, da ista- knemo, da je ovoj najnovijoj ratobornosti po- vod u nezadovoljstvu zbog riješenja svetoje- ronimskoga spora. Iz čega izlazi, da uzrok i povod ne leži u apsolutnoj potrebi i nuždi već da je potekao iz veliko-hrvatske mega- lomanije. Da se još jasnije izrazimo ove hr- vatske zahtjeve sugerirao je najnoviji uspjeh srpski u svetojeronimskom pitanju. Dakle, ti zahtjevi nijesu samonikli, niti su potekli iz uvjerenja i narodne volje već su loša kopija onoga što Srbi dijelom imaju. Taka je sva velikohrvatska politika. Ona drugo ne radi, već u svemu majmuniše Srbe, kako bi Ssrp- skomu narodu više škodila stvaranjem novi- jeh fantom& i cijepanjem i tako malene na- rodne snage u dva neprijateljska tabora. Da je povod spomenutijem zahtjevima u jačini narodne svijesti i narodne snage; da je po- tekao usljed poraza pretrpljena u borbi s Ni- jemcima i Madžarima; da mu je svrha, da jače priljubi narodne stihije na jugu, rado- vali bismo se bujnoj hrvatskoj svijesti, i ako bismo posumnjali u konačni uspjeh te kam- panje. Ovako, kad znamo uzrok i povod tomu navještenomu pokretu, kad vidimo da mu je začetnik bratska nenavist i tjesnogrudnost, dužnost nam je podići prozirni plašt sa te tobožnje narodne akcije, kojoj je, kao zmiji u repu, sakriven otrov, koji truje naš narodni organizam. Kad smo ispitali povod navještenomu ultimatum hrvatskomu, kad smo mu upoznali roditelje, promotrimo pojedine tačke sa real- noga gledišta. Prva tačka, biva, uvogjenje staroglo- venske službe božije u orkvu nije nova. Mi smo o tome više puta pisali i predvidjeli barem za nedogledno vrijeme neuspjeh u tome pitanju. Tražioci staroslovenske službe božije ni sami nijesu na čistu, u kojem bi je opsegu zahtijevali. Osnivaju li oni tu svoju tražbu na nekijem pravima, tada bi njezin opseg bio premalen, i ne bi cilja postigao; osnivaju li je oni na nekom širem opsegu, tada dolaze u sukob sa Srbima, koji ne mogu dopustiti, da se jedna čisto narodna i litur- gijska stvar izrabljuje u narodno-političke svrhe njima neprijateljske. Sam naziv staro- hrvatska služba božija nije tačan, jer jezik, čije se uvogjenje u crkvu traži, nije ni hr- vatski ni starohrvatski već staroslovenski. Glavni pak bedem, 0 koji se razbija staro- slovenska služba božija, jest današnje ure- gjenje katoličke crkve, koja tako krupne pro- mjene kao mijenjanje liturgijskoga jezika u crkvi ne trpi. Jedini izuzetak u tome pogledu Vatikan je učinio, i to u obećanjima, za ove strane u nadi ne bi li se tijem pospješila unija. Sve što je više nada za unijom išče- zavala, obećanja u pogledu staroslovenske službe božije sve gu to manja i manja po- 4 stajala, jer. staroslovenska služba božija za Vatikan nije bila svrha već sredstvo za po- stizanje nečega drugoga. | Druga tačka t. j. osnivanje hrvatske na- rodne crkve pretpostavlja ostvarenje “prve tačke t. j. uvogjenje u orkvu staroglovenske službe božije kao vanjskoga ili ti narodnoga obilježja. Dok se prva tačka ne ostvari o drugoj nema govora. Kao što staroslovenska, služba božija kao narodnosna oznaka u erkvi nalazi protivnika u universalnosti i centrali- zaciji katoličke crkve, osnivanje narodne hr- vatske crkve u diametralnoj je opreci sa tra- dicijama i duhom rimske kurije. Sa _takijem zahtjevima nijesu uspjeli ni Madžari, koji su brojniji i moćniji. Za taku revoluciju u ka- toličkoj crkvi još nije ni iz daleka zemljište Pripravljeno. Istina čuju se kad i kad gla- sovi, koji priznaju pravo narodnoj ideji u crkvi, i koji bi bili spremni da žrtvuju la- tinski jezik u službi božijoj, kao što to za- govara D.r Albert Ehrhard, profesor bečke universitati i poznati erkveni pisac, ali su ti glasovi tako rijetki, da se potpuno gube i iščezavaju. Zamašna bi to reforma bila; ona bi uzdrmala cijelijem ustrojstvom “katoličke crkve, te ju podijelila u toliko narodnijeh er- kava, koliko raznijeh naroda ona broji, s toga je to pitanje za nedogledna vramena, da ne Tečemo za uvijek, zakopano. Uz staroslavensku ili ti kako Hrvati vele starohrvatsku službu božiju i narodnu hrvat- sku erkvu dolazi naravski čast i naslov pri- masa svijeh Hrvata. Iz ovoga trećega zah- tjeva vidi se, kolika bi imala biti hrvatska narodna crkva, biva, ,od Triglave do Bojane, od mora do Drine“, dakle nova kopija prvoga izdanja svetojeronimskoga zavoda. Ne samo to već se u hrvatskoj štampi diže glas, koji glasi: ,Jest do Bojane, jer novi (I) primas Svih katolika Srba spada(!) u hrvatsku (1) crkvu“. Eto za čim ide i čemu teži navje- šteni hrvatski ultimatum, koji je per excel- lentiam protusrpski. Ova posljednja tačka ot- krila je nebratske namjere najnovije hrvatske akcije, koja ide za tijem, da u drugom izda- nju ponovi svetojeronimski spor. Nije veliko- hrvatima bila dovoljna lekcija, koju su pri- mili u svetojeronimskom pitanju, već traže i drugu. Ako ushtiju, dobiće je, jer Roma locuta est, causa finita. Srpski primas je starina, koja potječe iz jedančstoga vijeka. Hrvatskoga primasa do danas ne pozna isto- rija katoličke crkve. To bi bila novina, koja će ostati pium desiderium (pobožna želja) velikohrvata. Kao što smo vidjeli i obrazložili, spo- menuta hrvatska akcija nema nikakva izgleda na uspjeh, što više ona je na prvom koraku otkrila svoje zadnje ciljeve, radi kojijeh je pretrpjela i u svetojeronimskom sporu fia- 800, i to tako zvučan i zamašan, da bi i najzatucanije ljude imao malo osvijestiti i rastrijezniti. Naše velikohrvate ne samo da nije opametio već ih goni na druge pusto- lovine. Ovo je prava patološka pojava, koja ne spada u politiku već u psihiatriju t. j. u bonicu za ispitivanje duševnijeh bolesti. Ža- losno, ali istinito. RACE Glasovi novina 0 svetojeronimskom zavoda. Prostor je našega lista premalen, da bismo mogli i u kratko priopćiti sadržaj čla- naka hrvatskih otačbeničkih listova, Obzor i Agramer_Tagbblatt doni- jeli su istovjetne članke: " Ne vjerujemo svojim vlastitim očime. Nustao je potpuni metež, da ne zna, ni ko Pije ni ko plaća. Uzalud iserpive (!) istorijske studije, dokumentirane spomenicama iz najpouzdanijih (!) izvora, zaman razlozi prava (!) i pravičnosti (!), u taman politička razboritost (kad bi Rampolla bio Kallay. — Pri- mjedba slagareva). Valja nam Priznati, da ge diplo- macija naše monarkije bila s imenom: Hrvat — sprijateljila. Znamo posve izvjesno, da je. dekretal od 1 avgusta 1901., koji je uz bulu »Slavorum gentem“ proglašen, prešao kroz diplomatsku retortu naše monarhije. Umješanjem Orne Gore rimska ku- rija počela se je kolebati. Brisanje imena hrvat- skoga, to je nešto, što mora da Hrvate Ogorči, ma i onda, kad to dolazi od same rimske kurije. Svi aktori, koji gu se umješali u Spor, urotili su se flakle brš proti Hrvatima; pa ako su tim faktorima Hrvati krivi što su živi, tom mjerom ne bi smjela rimska kurija da mjeri Hrvatima, koji su od vje- kova njoj posvjedočili svoju vjernost i odanost. — Zagrebačka Hrvatska u br. 58 iz- megju ostaloga piše: Ričuna se: ma što mi uradili, oni od Hrvata, koji pripadaju katoličkoj crkvi, ostati će uviek dobri i vjerni katolici. Nego sve ima svcje Branice; pa bi se u takovu: umovanju i Rim mogao jedan put prevariti, kao što bi se mogli prevariti drugi... Bilo je ipak izmegju nas takovih, koji su gojili jednu nadu; danas recimo jednu iluziju. Mislili smo, da je Rim uz nag i s nama. Kao dobri vjer- n'ci, proniknuti najdubljim uvjerenjem, da je kato- ličkoj orkvi štititi “i braniti one, koji su zapušteni, koji gu progonjeni, utvarali smo si, da uživamo sim- patiju i potporu Rima, za to, što je pravo (!) s na- ma... zato u jednu riječ, što smo polazili ga gle- dišta, da se u Rimu ne gleda ni na moć ni na silu, ni na uplive, nego, prama Isusovoj nauci, na najviše ideale kršćanske pravice. Bila je iluzija. Ma kojim obziririma podlegao Ram olla, nanešena nam je nepravda (!)..... — Novi List br. 57 u članku: Naj- novije iznenagjenje — piše: Najgoru fiiguru u cijeloj ovoj koufuziji čini Vatikan i hrvatska vlada... A Vatikan pako uzmaknuo je sa svojim breveom, kad je vidio, da su proti njemu faktori, koji su, udruženi, moćniji, nego li sebi samome i svojoj indolenciji prepušteni hrvatski narod. I rimska kurija i hrvatska vlada sliedile su ovdje svoje stare tradicije. Bezuvjetni pristaše jedne ili druge napasti će nas možda radi ove tvrdnje. A ona je ipak istinita i opravdana. Opozivom bre- vea ,Slavorum Gentem“ dokazuje se, da u Vatikanu ne vlada takogjer načelo pravičnosti, nego da se špekulira izmegju jačih i slabijeg, po načelu opor« tuniteta. Reći će ge, da ge tako radi za više inte- rese crkve. Moguće je. Mi konstatujemo samo, da se tim interesima za volju gospoda na kuriji ne žacaju počiniti nepravicu hrvatskomu narodu. Moralka eve tugaljive epizode, u kojoj se je sa raznih strana pravica tako bezdušno plesala, jer je ta pravica išla u naš interes, bila bi ova: da su Hrvati sve isto kao za monarkiju, u kojoj živu, tako i za rimsku kuriju bili — dobra stafiža. Kad je trebalo ginuti u Italiji, u Ugarskoj, u Pruskoj, u Bosni — tko miliji od Hrvata!! Isto tako kad je trebalo sa potocima krvi braniti kršćanstvo od | turske provale — onda: antemurale cohristianitatis ! A. danas ge evo čini velikome starcu Lavu XIII, da še naprama tim Hrvatima tako tužno podne go, . Crnae je svoju obavio, crnac može otići. Ali no! Crnac neće otići. On će ostati i biti će, uzprkos svemu tome, svima naokolo i nadalje ponizni, vierni i valjani sluga. Samo će sebi biti kao i dosle — loš gospodar. Tako se je on naučio, Isti list br. 62. u članku: Orkva i po- litika — veli: Neće nas rastrijezniti posvema ni tuš od Va- tikana, Ali ipak djelovat će dobro. Bit će nas sve to više, koji nećemo u svakoj političkoj špekalaciji gledati — vrhunaravno nadahnuće. To je ipak jedan korak naprijed. — Hrvatska Kruna, organ dalmatin- ske čiste stranhe prava, grmi da se do ,neba čuje“. Ovo nekoliko odlomaka te papirnate »&mljavine“: Mi ,prezreni“ Hrvati... bili smo izigrani, a erno- gorska diplomacija zadojena »Slavjanskom 'užajam - nošću“ svojim podlim sredstvima, svojom bizantin- skom prefriganošću uspjela je, da predobiju njezine bogumrzke namjere. Da je barem otvoreno i iskreno postupala, da se je poslužila svojim silama ne bismo ni redka napisali, ali dok stvari protivno dokazuju ne možemo a da naj većim ogorčenjem, naj gordi- Jim prezirom ne ožigošemo bizantizam te bajagi diplomacije. Stara je riječ: vuk dlaku mnijenja, ali ćudi nikad, tako i Crnogorci običajni puškom iz zasjede ubijati i robiti i na diplomatičkom polju služe se istim izdajničkim sredstvima. Što niesu pokušali, česa se niesu prihvatili, samo da nam mogu ukrasti ono što su naši predji podigli svojim krvavim trudom i svojim novcem? Jalov je bio napor svih naših otačbenika, koji su historijskim studijama, jasnim dokumentima, naj vjerodostojnim spomenicima iz naj autentičnijih vrela čisto i bistro dokazali, da jedino nas Hrvate patri pravo na za- vod Sv. Jeronima ; jalov je bio jednodušni protest te je odjeknuo od najbogatije palače po naj siro- mašnije klieti, od gradova do naj zabitnijih sela naše otačbine prigodom razbojničke: provale pseudo dalmatinaca; sve, sve je bilo jalovo, jer: ,contra maggior voler, ragion non vale“. Tko je bio zvan, da brani pravicu kukavički se uztegnuo, a_ne po- zvani zakvačiše svojim. grabežljivim pandžama, da pomognu otimačima tudje vlaštine. N8, ne smijemo kriviti rimsku kuriju, koja je, slabo upućena u na- šim prilikama povjerovala perfidnim lažima i zlob- nim uvjeravanjima naših dušmana ; ne, ne smijemo pripisati ovaj ne pravedni uspjeh »diplomatima“ ornogorskim- ,primasu“ Milinoviću ni malome conte Vojnoviću, nego moćnome uplivu ruske diplomacije, i nehaju, da ne rečemo malodušnosti, faktora koji niesu vršili svojih dužnosti. Dalje se isti list tježi moralnom pobje- dom i ,velikodušno“ dariva vas jeronimski zavod Srbima, jer ne će da ima s njima ništa zajedničkoga. Hvala ! — Narodni List, organ popa Biani- nija —- veli: Ali taj korak ogorčio je sav hrvatski narod jer su bili provrijedjeni njegovi osjećaji, jer je radi Srba i Magjara bilo žrtvovano njegovo ime. Kod što smo za vrieme cielog spora zagovarali najživlje interese i prava hrvatskog naroda, tako i danas, kraj ovakova svršetka, podižemo glas najvećeg pro- svjeda, da dademo oduška narodnom ogorčenju. Hrvatski je narod potocima krvi branio kršćanstvo od provale turske, a rimska kurija eto mu ignoruje ime: opozivlje papinski dekretal prije, nego li je i stupio u život. Dosta žalostno, dosta neharno! —- Jedinstvo, organ hrvatske narodne stranke, koja tobože priznaje Srbe, ne zaos- taje već samo u formi iza , Hrvatske Krune“. U posljednjem broju ,Jedinstvo“, u ime hr- vatske narodne stranke, odriče ge svetojero- nimskoga zavoda. U dva broja izasobice glupijem razlozima napada ernogorsku diplo- maciju. — Ne treba ni naglasivati, da su Orna Gora, knjaz Nikola, nadbiskup Milinović i Lujo knez Vojnović u hrvatskim otadžbenič- kim listovima izvrgnuti najgorim napadajima. Neki govore, da je i ovo po befehlu.— — Veoma je interesno posmatrati dr- žanje Pester Lloyda u svetojeronimskom pitanju. Na prvu vijest o sklopljenom spo- razumu izmegju Orne Gore i sv. Stolice do- nio je članak, koji smo u prošlom broju, pod ovom rubrikom, u izvodu prenijeli, Poslije je isti list, u isto vrijeme s bečkim ,Femden- blatt“, donio članak kao dopis iz Rima, o komu je bilo govora u našem izvještaju iz Beča u prošlom broju. I po treći put povra- tio se je isti list na isti predmet ovim sa- opštenjem:; še PA Koi ide de ž di i Fr