Godina XI. Broj 15 Cijena listi, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i geseroge vinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 195 Za sve dstale franaka 15 u zlatu. zehalje na » godna “za Vubrovnik na . godinu Kn 10 Na po godine st ns četri svdin spražnjeraa: dg Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. “Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fubris Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Dubrovnik, 11 aprila. Najnovije iznenagjenje, koje je posljed- nijeh dana stiglo iz sretne Bosne i bla- žene Hercegovine u usrećenu našu 'po- krajinu, jeste jedan osobiti pronalazak, za koji izumitelji i ne treba da traže patent, jer jer je tako karakterističan, da ga ne može niko krišom upotrijebiti, a da mu ge izvori postanak ne sazna. Taj jedinstveni pronalazak pripada zemaljskoj vladi u Sarajevu, i ime mu je: neovlašteni iseljenici. Napre- zali smo pamet, listali smo knjige, e da bi što nalik na to našli u svjetskoj istoriji, ali uzaludno je bilo sve naše traganje. Naša te- žnja, da bi. komparativnom metodom obja- snili taj izum, ne može se ispuniti. Stvar je samonikla i nema prethodnika. Po našem skromnom shvatanju neovla- šten iseljenik je onaj, koji se preko volje i zabrane vlasti iseli iz jedne države u drugu. Ali u Evropi nema toga, jer se svakomu, ko nije bilo vojničkom dužnošću bilo sudskijem poslom zapriječen, izdaju redoviti pagoši, i taj može ići, kuda ga je volja, dok ne učini kakav zločin. U Bosni i Hercegovini stvari teku druk- čije. Tamo se može i ovaki slučaj. dogoditi. Dok ste u zemlji, vlasti vas ne pozivlju na odgovornost; tražite pasoš, vlasti vam ga izdaju; pregjete granicu, a u policajskom li- stu može izaći obznana, da ste na temelju te i te naredbe proglašeni za neovlaštenoga iseljenika, i ako se bez dozvole vlade povra- tite, kazniće vas i protjerati iz zemlje, a da kroz to vrijeme nijeste ništa uradili. Ovaj ge je slučaj dogodio muftiji Ali efendiji Džabiću. On je sa svojijem drugovima, kao što je po- znato, pošao u Carigrad u vjerskoga pogla- vice Muslomana u poslu vjersko-prosvjetne autonomije. Prije polaska u Carigrad efendija Džabić tražio i dobio je pasoš, što znači, da protiv njega nije bilo ni u političkom ni u. sudskom pogledu nikakve krivice, jer mu ne bi bili dali pasoš, već ga zadržali i pozvali na odgovornost. Kad je Džabić stigao u (Oa- rigrad izašla je u policajskom listu obznana, koja njega su dva njegova druga oglašuje neovlaštenijem iseljenicima, u slučaju povratka u domovinu, naregjuje se da bude kažnjen su šest mjeseca zatvora i protjeran iz zemlje pragjedova svojijeh. Nastaje pitanje, što je Džabić sa drugo- vima skrivio. Da bi to doznali, treba da prou- čimo naredbu, na temelju koje je protiv njega tako strašna kazna izrečena. Kao što tvrde Službeni organi, na 1. novembra 1901. bješe objavljen dodatak naredbama o iseljavanju, koji glasi: Ako bi agitatori htjeli umaknuti kazni tako da ostave zemlju, onda se sma- traju kao neovlašteni iseljenici, te u slučaju da se povrate. u zemlju bez vladine privole biće kažnjeni i izagnani. Mi nemamo pri ruci vladine naredbe, te ne možemo kontrolirati gornju vijest službenijeh listova, osobito da li je ta naredba bila objavljena, jer ima ljudi u Bosni koji tvrde da nije, što nam je i naš dopisnik iz Mostara javio. Takogjer su vla- dini listovi zaboravili objasniti, da li ima protiv presude izrečene na temelju te naredbe apelacije, jer mnogi tvrde, da nema. Kad je zemaljska vlada u Sarajevu upo- trijebila tu naredbu protiv Džabića, treba pretpostaviti, da je Džabić agitator, i da je bunio narod na seobu iz zemlje, te da se ukloni des radi gg tobožnjega agitova- m AN) ai nja, da je krišom ostavio domovinu i pošao u Carigrad. Ali to ne stoji. Džabi5 nije po- tajno ostavio zemlju, da izbjegne kaznu radi fed tobožnjega agitovanja, već je sa urednijem pasošom sa. znanjem . vlasti otputovao, što znači, da do dana njegova polaska iz Mo- stara nije bio smatran agitatorom; da je pak bio agitator, ne bi mu vlada bila iak: pasoš. Kad Džabić do dana svoga polaska iz Mo- stara nije bio smatran agitatorom, kad ga vlast, znajući za njegov. odlazak, nije zadr- žala, zašto je onda okružna vlast u Mostaru onaki predlog vladi u Sarajevu predložila i ova ga usvojila, i to stoprvo onda kad je Džabić došao u Carigrad? Novosadskomu »Braniku“ iz Mostaru su javili, da su u okružnoj vlasti u Mostaru sastavili protokol, na koji su se dvojica potpisala, optužujući Džabića, da je bunio narod na seobu. I ova praktika, koja bi imala opravdati postupak zem. vlade u Sarajevu, ne valja, jer dva svjedoka još ne mogu biti pravnom podlogom za onaku kaznu, prije nego se optuženik ne sasluša; a našlo bi se tisuća i tisuća svje- doka, koli bi pod zakletvom iskazali, da Dža- bić nije nikada bunio narod na seobu, što više da je neprestano odvraćao narod od seljenja u Tursku. Dakle, s kojegod strane promatrali stvar kazna izrečena protiv Džabića i dru “gova, na temelju spomenute naredbe zemaljske vlade u Sarajevu, neosnovana je. Ali osim pravnič- koga osjećaja, koji se buni protiv te kazne ima jošte povrijeda državno- -pravnoga polo- žaja Bosne i Hercegovine, koji je položaj vlada u Sarajevu dužna poštovati. Bosna i Hercegovina, ako ćete i nomi- nalno, pripada de jure turskoj carevini i njihov je suveren sultan u Carigradu. Prama tomu kogod se iz Bosne i Hercegovine iseli u Tursku ne može biti proglašen neovlašte- nijem iseljenikom, jer on može da smatra Tursku za svoju državu, a da mu niko ne smije ništa prigovoriti. S toga izraz neovla- šteni iseljenik za Tursku nije. na svom mjestu. Ovo poslednje iznagjenje zemaljske vlade u Sarajevu dalo je povoda srpskoj akadem- Skoj omladini u Beču, da demonstruje protiv Kallay-a, kao upravitelja Bosne i Hercegovine. Odina taj svoj postupak obrazložila je izjavom, koju na drugom mjestu donosimo. U savezu s ovom demonstracijom i pisanjem novina o izgonu Džabićevu e, k. Correspod.- Bureau našao se je pobugjen da izjavi, da nijedan član muslomanske deputacije, koja se nalazi u Carigradu, nije pokušao povratiti se u Bosnu, dakle da nije mogao ni biti zau- stavljen na bosanskoj granici, pa onda ni. kažnjen ni izagnat. Pošto ova poluslužbena izjava, u svojoj nejasnoj stilizaciji, ne govori o kazni udarenoj Džabiću, već samo konsta- tuje činjenicu, da još nijedan član deputacije na bosanskoj granici nije bio zadržan, pa ni kažnjen ni izagnat, moglo bi ge glutiti, dg su se oni u Beču predomislili i uvjerili, da ne treba tjerati mak na konac. Ako smo pogo- dili značenje i smisao saopštenja G. k. Cor- respondenz-Bureau-a, tada se iz toga može izvesti, da oni u Beču ne odobravaju postu- pak zemaljske vlade u Sarajevu odnosno Džabića i drugova, te da se ovi slobodno mogu povratiti u otadžbinu, 'što bi pravedno i dostojno bilo. Daj bože da se ne prevarimo. Jemorerannja o Johannesgasse go Beg (Ham r3Bjemraj) Beu 6 anpua. Y uerBpTak, 3 0. mj. y 11%, uacoBa np. u. nanpaBna je epucka 606. xXepn. omJTajina pemoH- cTpanajy npeg 3a,egauugunm mMnaucraperBom oy Jo- hennesgasse ca yaBunuma: ,Pereat Kalay“! zome 6 Tapauumal xusuo Ilaćali! «uno Apnayqrosnli|! Nosanuja je 6p30 gojypuza u HNOTHCHY IA ZEMOH- oTpanTe, kojux je m0, NOIITO ce H ocraza epueka AKA. OMJIAJEAA Pa no 100 sa 6pojy, mo OBH Ce NoByKonle y Schellonggasse upeg 6ocaneku NemapTMAH H Ty HACTaBHIIe ae zemonerpanujy. Hozunuja je 6 yamemza u oeyguna ma 2-3 zana 34TBOpa HIH Za IJaTe r706y Ox 20-80 Egpyna. Vrane cy 6uze uyue eBjerune. Ilopen mosnaror pljasor erama y Bocnu u XepieroBuHn, koje eBakHmM zamnom uocTaje ueocHo- cHdje, Hepocpegum cy noBog gemonerpanuja oBH noraljajn : Ilpuje nekor Bpemema usBpiena je Io HAJIOLy NOJIHTAYKC BJACTH IpeMeTAYHHA y Kyhi4 MyeJumMaH- cKor x nyrapna Illepnea ee. Apnayrosnlia. Tom upujukom Haljeno je nmekoruko 6pojesa epmegux HOBuHA, KOjuma je ogyavT mocr gear sa Boeny m XepnervBuny. 360r Tora je enomemyTu nporjepan ua cBor pongucr mjeera Moerapa y cemo PamEy Topy (xeesunuka oramnia ma upysa Moerap Ko- ibulle), ua unak je njemke Tamo ogBezeH m muTep- HEpaH 3a mer mjecena. Hakom Eparkor “Bpemena 6a my Kyha sanmajena noliy ca BHIe CTpaša, TaKO na je jemBa 2KHBOT CILACAO. 2 ror ee6pyapa 1902. mspeuena je 0c»7a Ha7r ogćopuunuma Gujemnicke IpkBene ormiirune 360r Hapasa, koje ey neru ynorpnjećuju y uporeery, JUPABIBEHOM HA Napurpajekor marpsjapxa, y kom Gy C6 TYXKH]IH HA HCKAHOHCKO H HEBJAJAYAHCKO NOHAIIAIBE MATPONOJIHTA TyaZlaHeKor JKaBkoRulia, Te ga je om ,cujeno opylje Bzaoru“. 360r Tora ey ocyljeuu _ Camo JopanoBnli ua Tpu Helj:e sATBopa, Puero ManojzoBnli na 10 gana, a oeTaJn mo 3 zana. 'lersopuna og6opauka ey jom upuje pagu Te enr- HHIe IOJOXKAJH IO +8 CATH y HETPAXHOM BATBOPJ. Hapen6om 6vcaneke Blaze og 3/lI. 1902. 6p. 23293/I ma eBe NmoJuTuuke BJacTu (cygoBa cy noz- UHĐCHH NOJIHT. BJACTH) O6anabeHo je, za je na TeMe/by OGyle, uapeu-ue 6e3 mosuBa, 6es ueruura H Ćea upasa na amezanujy, upema BJagunoj na- penća og 30 ogro6pa 1901, a ma upenaor mocTap- CKO KOTApecKOT ypeza nporzaneH sa ,ueoBjarnlie- Hor Hce;peuuka“ Bolja MycJHMAHCKe HApOJEEe CTPAH- Ke Myernja Au Dexmu co. Ilaćul, poljem u maz- JexaH y Moerapy, a sanoBjeljemo mm, za ra ro $ % nere napez6e, ago 6u upemao 6ocauneky rpa- HHIy, ZATBOpe 3 eBeHTyaJIHo 6 m;ecenu u za ra Hakom Tora uporjepajy. Ilo $ 6 SIIOMeEHyTe Hapeu6e CMATpA Ce ,HCOBJIALITEHHM HCO.BEHHKOM“, KO Ges IACOIIA OCTABH 36M/bBY H KOTA BEMAJBCKA BJIAJIA KAO T&EBOr nuporzacu. Y ,lIlozanajmom JImeTy“ og 5. mapra 1902. 6p. 10 orzamen je Ila6uli og Baze 34 ,meoBjanihenor uce;euuga“. Mera je eyn6a HOCTHTJIA H IBeTOB& ApyrOBE MYCTOMAHCKE ŽElIY- Tupue Ca/ux-ary Bunuakunlia (poljem u nagneskan y Capajesy) u Xamgućera Xacamnamulia y TpaB- HHKY. Mu cemo xr,eiH Hajaxylia ce u_camu ucram OIACHOCTAMA, ZA ONYUHO NpoTeCTEPAMO IPOTABY TOY HeuyBeHOT OJY8HMAIA ZOMOBHHCKOT IPABA, TA- ea upasa kyliđe HenoBpe//6HBOCTH, JIHUHO CJIO- 6oge u ga ce orpagumo HpoTuB CXBAaTawa, za je Typeka sa Bvcuy u XepueroBuuy HHo3emM€eTBo. Y Boemu 4 XepneroBuuu Hema Hapojue ekynm- NITHH€, HeMA 34KOHA O 36OpOBHMA H YADy%KeIHMA, JIHCTOBH NOE UpeBEHTHBHOj NEHBYPH H_HAPO/ je jemuHo onxymIKe gaBao 6BOM HE8a/0BO/BCTBY oupe- | majylia pasne genyranuje ca memopangymuma y Beu, Ilemry u Ilapnrpag. CuomeHyrom napen6om je u To eupnjeueno, jep je BJaga mamMucJuJa epe- CTBO, Za, JumlaBajyliu HE3A/[0BOJBH6 NOMOBEHCKOT npaBa, 4 Taj jeguuu HauuaH H8 ABIBHBAIBA HeBA/0- BOJBCTBA OZy3ME. .Y Bocna m Xepnerosiuu je He3a70B0/6eTBo KoeTur7o Bpxyuau. Kan rog emo ce Ty uu, GuJu 6MO og6njenu HJIH HHje IOMOTJIO. h m Privilegovana zemaljska banka, za Bosnu i Hercegovinu Bečki list ,Die Zuit“ u br. 892. 0. g. donio je povodom brošure Božidara Nikašinovića o radu Privilegovane zemaljske banke za Bosnu i reietdko Vinu ovaj članak: [ača dica Bosanska je vlada za dugo vrijeme umjela, virtuoznijem uplivisanjem evropske štampe, širiti ' mnijenje da je austrijska uprava Bosne uzorna. Ali. prijevarna slika počinje da blijedi. Bosansko ži- teljstvo, koje ne zna ni za slobodu govora ni za > slobodu štampe, ima doduše slabo prilike da po- digne svoje tužbe, ali gdjekad ipak prodre do Beča koji krik; dolaze deputacije, i upravo fakat, da ih se ne onipušti onom mjestu kamo su poslani, dje- luje sumnjivo. Tijesao zbratimljenje megju najvišim činovnicima bosanske vlade s financijskim! š.. ... <“ . društva za sušenje koma učinilo j6 veoma rgjav | dlijake Ali je naše poznanje bosanskik prilika još | uvijek veoma maleno, te svaki izvještaj u ovom pogledu treba salieatdi pozdraviti. Ovijeh je dana | opet izašla malena brošira!), koja obogaćuje naše znanje o Bosni. Isti je pisao već prije napisao jednu knjigu i brošura o Bosni, on je svoja tužbe proti Bosanskoj Zemaljskoj Banci podigao takogjer usmeno > u glavnoj skupštini ovoga zavoda......: ditaešsk j doso Bosanska Zemaljska Banka potpuno je ovisna od zemaljske uprave. Zemaljski činovnici ispituju i procijenjuju. zemljišta na koje se traži hipotekarni zajem, i samo se privolom vlade mogu udjeljivati zajmovi. Ali pri ispitavanju i procjenama odlučuju politički obziri. U svezi s općom sgrarnom politikom bosanske vlade: utjerivanja desetine u gotovu novcu i oslobogjenja kmetova od dužnosti dažbine prama vlasnicima, pisac veli da su se kmetovi i vlasnici zadužili i upropastili. Zemljištu je pala cijena. Ni- kašinović tvrdi, da Zemaljska Banka 1000 kva- dratnih metara najplodnijeg zemljišta ne može da proda po 5 for., što je u doba turske vlade vrije- dilo 25 do 30 die Po bosanskom službenom listu Zemaljska je Banka od 1. Januara_ do kraja Sep- tembra 1900 stavila na eksekutivnu licitaciju imanje od preko 200 posjednika, U jednom jedinom kotaru Gračanica (28.000 stanovnika) Banka imi preko 260 eksekucija, koje se ne mogu provesti radi oskudice kupaca. U Sarajevu, gdje bi odnjivljena velika gra- gjevna spekulacija, Zemaljska je Banka imala god. 1899 preko 300 kuća na prodaji, što takogjer nije mogla provesti, pošto se za jednu kuću, čiji teret iznosi 10.000 fvr., ne može postignuti ni cijena od 4000 for. Po tom je bonitet od Zemaljske Banke izdanih hipotekarnih listova veoma sumnjiv. Pri hipotokarnom stanju od 16%, milijona kruna svake se godine rastući iznosi ukidaju izvanrednim pla- đanjem — po mišljenju autora isključivo ekseku- tivnom prodajom — godine 1900 preko 800.000 kruna, a za Gros zajmova plaća se doduše kamata, ali se ne povraća glavnica. Jednako je škodljivo za žiteljstvo kao i za samu Banku postupanje u osta- lijem odjelima Banke, na koje se ovdje ne možemo pobliže osvrnuti kao ni na mnogobrojne........ akte.:..... od strane zemaljske vlade proti licima koja joj se ne svigjaju, o čem izvješćuje pisac. Da se trgovina i saobraćaj u pokrajinama jako spali, evidentno proizlazi iz prometnih cifara same Banke. Da li_gu tužbe brošire sve ispravne, mi ne možemo prosuditi. Nešto se čini pretjerano, pojednosti_čine utisak neispravna shvatanja. Ali ako gu tužbe Nika- šinovićeve i samo dijelom istinite, onda su službene hvale bosanske vlade posve neistinite; pače ge iza modernog nakita konjskijeh trka, strijeljanja golu- bova i unapregjivanja industrije krije sistem be- zobzirne despotije ik...... pod kojijem stanov- ništvo, u nemoćnom ogorčenju proti austro-ugarskom sistemu, osiromašnje, Skrajnje je vrijeme da austrijski i ugarski parlamenti postave šebi za zadaću istraživa- nje istine o Bosni. Dozvola Barskim Arcibiskanima da se gaža naslovom Primasa srpskoga Presvijetli, Prepoštovani Gospodin Šimun Milinović, Arcibiskup Barski u državi Orne Gore, svojim pismom od 2 januara ove go- ') Privilegirte Landesbank fiir Bosnien und dio Herzegovina und ihre Thatigkeit. Eine politigeh-finanzielle Darstellung von Božidar Nikašinović. Prag 1902. .