> Godina XI. Broj 13. | franaka 15 u zlatu. x: : Pojedini broj lista 20 para. Cijena listu. Za Austro-Ugarsku, homa i Hercegovinu na Snu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. ' Za sve ostale zemlje ; na aa I Za Vubrovnik: na > godinu: Kr. 10 Na po godine in Četvrt godine | surazmjerno, Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika U Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para, od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju ge. - Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris izlazi svake N edj elje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Dubrovnik, 5 aprila Navršilo se je pet godina od smrti Save Bjelanovića, priznatoga vogje Srba na Pri- morju. Obično se takom prilikom u listovima pojave članci, koji bilo da ističu djela zaslu- žnoga pokojnika 1 prikazuju ga za ugled mlagjemu naraštaju bilo da prave uporegjenja izmegju onda i gada i iz toga izvode pouku za budući rad. I mi smo namjerni u tome pravcu nekoliko riječi progovoriti iz pošto- vanja i ljubavi prema djelu Save Bjelano- vića. a o samu njemu ne može se danas oviše ni riječi oduzeti ni nadodati onomu što JA je već napisano i rečeno. Kroz ovo pet godina što nijesu sve Brbi na Primorju doživjeli. Kratko vrijeme ali prepuno dogagjajima nepovoljnijem po njih: nesloga u redovima srpske narodne stranke i najžešći napadaj na nju srpskijeh protivnika, a posljedica toga gubitak i malaksa- lost. O neslozi nećemo da govorimo, jer nas sama pomisaa na nju plaši; da pišemo o njoj, jer cijenimo, da je kod osvijeh uvigjavnijeh rodoljuba nestalo i da je to 2lo, Bogu hvala, već prebrgjeno. Konsta- tovanjem ove činjenice odužujemo se najbolje uspomeni Save Bjelanovića, koji je bio sušta sloga i harmonija plemenite srpske duše, ne ćemo | nemamo rešta očajavati. Kad Sava Bjelano- vić sa šakom ljudi oko sebe nije u borbi podlegao već iz nje kao. pobjedilac izašao, promislimo, koliko bi Srbi na Primorju bo- lje uregjeni i bolje organizovani danas za srpsku stvar mogli uraditi. A i hoće, jer eto »Srpske Zore“, toga novoga vjesnika srpske svijesti. Otrasinio ge časovite klonulosti. Neka nam je uvijek pred očima rad i program našega prvoga vogje, Save Bjelanovića. Kad nas salete crne misli, sjetimo se njega, nje- gova će ih uspomena rastjerali. Kad udru- ženi neprijatelji na nas navale, ne zdvajajmo, jer poslije Golgote dolazi Uskrs. Sursum corda. ROCA Rastjerivanje domorodaca iz Bosno i Hercegovine,*) (Naš izvještaj). Oktobra prošle godine donijela je vlada na voju ruku dopunu instrakeiji o iseljavanju od 1883. god., po kojoj je dopuni sama sebi dala prava da domorodce, koji se nalaze ma i prolazno i privre- meno van zemlje, proglasi nekim ,,neovlaštenim igeljenjcima“, da ih liši domovine, i svih d .movin- skih prava, da ih smatra kao inostrance, i da ih kazni dugim zatvorom, ako se usude da se povrate u svoju domovinu, a poslije zatvora da ih opet pre- baći preko granice, — otjera sa domaćeg ognjišta u tugji svijet, da ih načini ljudima, koji nigdje na », Visoka zemaljska vlada za Bosnu i Hercego- Vinu našla ge je pobugjenom na predlog gradsko- Kotarskog ureda u Mostaru proglasiti Ali Fehmi ef. Džabića “neovlašćenim iseljenikom, te osuditi ga na zatvor 6 mjeseca, ako ge povrati u Bosnu i to po izvršenju kazne, ima se proćerati izvan granica okupiranih zemalja“. Ovo je ta čudna novost, koja nas je nagnala da ispišemo ovakav jezovit članak. Ona gebi nema ravne, jer se ne pamti da se ovako, kao sa Džabi- ćem, postupilo, od kako je okupacije, budi s kim, koji je pošao preko granica svoje otadžbine sa urednim pasošem. U Sarajevu, istina, mogu mnogo; Za njihov rad kao da nema nikakvih granica pa opeč se ne može misliti da mogu, pozivajući se na evropski mandat, činiti sve što god naume kad ih uslijed kakvih neprilika obuzme nervozna uzbugje- nost, kao što je sad slučaj zbog muslomanske de- putacije, koju je poveo u Carigrad glasoviti mostar- Ski muftija Ali Fehmi efendija Džabić. U uzbugjenju može se najčešće pogriješiti, i niko ne može poreći da je velika pogreška što je na predlog mostarske poličije u Sarajevu riješeno da se muftija Džabić oglasi kao iseljenik koji se iselio bez odobrenja vlasti, da ga za to osude 6 mjeseca zatvora, zatvore ako se vrati u svoju otadžbinu svojoj kući, i po izdržanom zatvoru da ga prognaju sa njegova 0g- njišta, iz njegove zemlje. Da je pogreška što je u Sarajevu riješeno, najbolje će pokazati kratka istorija šta je radio muitija Džabić i šta je s njim ragjeno. U dobu, kad je Džabić bio muftija u Mostaru inovjerska uprava počela se na jako upletati u po- 2. nae narodu, Ova deputacija bila je odmah pri dolasku sretnija od srpske, i u Sarajevu ispadoše iz takta kad vidješe kako je sultan primio Džabića i dru- gove, i kako je to oživjelo narod nadom i vjerom da mu se mogu ostvariti njegovi pravedni zahtjevi. Zato brzo smisliše način kako da se oslobode jednog tako odlučnog i mudrog protivnika kakav je Dža- bić, riješiše ne razbirajući kakve od toga mogu na- stati posljedice, da muftiju Džabića oglase kao da se bez dozvole iselio sa svoga ognjišta sa koga neće da se seli, no je pošao narodnim poslom i urednim pasošem, koji mu je dat u Sarajevu; da je druge nagovarao na seobu, i ako je baš on svojim savje- tom i autoritetom zaustavio toliki svijet da se ne iseli; osudiše ga na 6 mjeseca zatvora, koji treba da odleži ako se vrati kući, pa da ga poslije izdr- žane kazne protjeraju iz njegove otadžbine kao ,ne- ovlašćenog iseljenika !“ To je bio odgovor i Sultanu što je onako mi- lostivo primio muslomansku deputaciju, i Džabiću što nije odstupio da traži vjersku avtonomiju za bogansko-hereegovačke Muslomane, i Muslomanima koji idu za svojim vogjom. Ali ovakav odgovor su- verenu Bosne i Hercegovine. i muslomanskom na- rodu u njima nije drugo no još jedna krupna po- greška više u nizu ostalih pogrešaka. Lako je razumjeti kako će biti primljena ova »Kuraž“ sarajevske gospode u Carigradu, a naročito u Bosni i Hercegovini. Od toga neće biti nikakve koristi za one u Sarajevu. I muslomanski i srpski prvaci vidjeće iz postupka sa Džabićem da mogu biti oglašeni za ,neoylašćene izeljenike“ čim radi narodnog posla pregju granice svoje otadžbine, pa će prema tome udešavati svoj rad, koji će od sad koji je cijeloga svoga vijeka na njoj radio i nju njegovao, koji je uvijek isticao slogu dobrijeh za dobro srpske stvari. Ovo konstatovanje sloge doista nije Bog zna koja tečevina i dobit, ali kad je zao udes htio, da i razdor okusimo, veselimo se, da ga je nestalo i da je u nepovrat pošao. slove islamske vjere. i vakuf;kih. dobara, Nastalo ge bilo da se vjerski poslovi i vakufi urede onako kako Muslomani ne žele. To je izazvalo u narodu jak otpor, i muftija, vjeran vjeri i narodu, ne htjede ge od naroda svoga odvojiti, te ga za to vlada zbaci sa muftijstva, i grdno pogriješi. Džabić ef. bio je i dotle čuven i poštovan čovjek, i od toga njegovo ime postade veliko, njegov uticaj na narod svijetu nemaju zemlju, kojoj bi pripadali. A to pravo je odredila vlada sebi tako, da to sve spremi i svrši, a da o tome ništa ne zna onaj, koga se tiče, te i nije u stanju da se brani, — i da protiv toga ne dopušta nikakva pravdanja, ni- kakve apelacije, nikakva pravna lijeka ! Tako se ne bi smjelo postupati niti se postupa morati biti zajednički, složan. Ako li u Sarajevu misle da će poslije 23-godišnje okupacije nešto do- biti, što su svojom politikom podigli protiv sebe i Muslomane i Srbe, teško je vjerovati da bi iko htio da dijeli dobit od takve politike. Megjutim, mi sigurno držimo da će u Beču biti pametni, te neće odobrit ono što je u Sarajevu jati da i malaksalosti, megju Srbima na Primorju, nestane. Malak- salost je posljedica gubitka i nesloge. Za gubitke na političkom polju Srbi krivi. Gruba sila i podla denuncija otele su Srbima nekoliko općina i poslaničkijeh mandata. Za ovijem gubitcima treba da ža- limo, protiv nezakonitosti i zloporaba treba da protestujemo, ali ne smijemo za to duhom klonuti. Politički neuspjesi naugodna su stvar i pogibeljna po opstanak i napredak jedne misli, jedne stranke, kad oni dolaze iz unu- trašnjijeh. neprilika same stranke, kad je mi- sao, koju ta stranka zastupa, u opadanju, ali u našem slučaju ne opstoji ni jedno ni dru- go. Srpski politički godina jesu plod spoljašnjijeh uticaja i porod su nervozne i bolesne politike, koja imajući silu u rukama i na raspoloženju mnogošarnu bratiju ,s koca i konopca“, rod rekao, razmahuje se, poput Tale Buda- line, buzdohanom, ne gledajući pri tome, da hom, imali bi im uliti više pouzdanja u sebe, više odvažnosti, više ustrajnosti, slabčina ne preduzimlju onake iznimne mjere, Kao što je razdora nestalo, treba nasto- koja se opaža nijesu neuspjesi posljednjijeh kako bi naš na- samu sebe u prvom redu pogagja. S toga Srbi na Primorju nemaju rašta da klonu du- što više ti izmajstorisani neuspjesi kao što su bile preduzete pri općijem općin- skijem izborima i pri minulijem izborima za dalmatinski stranke. Kao što smo vidjeli. nema povoda malaksalosti i klonulosti duhova radi izmaj- > storisanijeh političkijeh neuspjeha, a ni radi Si srpske nesloge, jer je hvala Bogu nestalo. sabor protiv srpske narodne U borbi je život. U borbi je spas. Svr- nimo svoje misli u nedaleku prošlost, , uočimo Savu Bjelanovića u prvijem godinama srpske > borbe na Primorju, s demo se uvjeriti, da naredbu i članove deputacije : jer se protiv ni sa inostrancima, koji bi htjeli da dogju u ze- mlju, — pa kako se onda može i smije činiti sa domorodeima, ma bili onako samovoljno i proglašeni inostrancima !? Žacijelo nevigjen i nečuven u svijetu postupak! Puslije take ..... naredbe i takim besvrim- jernim postupkom mogu rasterati svakog, ko se ma kakvim svojim ličuim, privatnim poslom usudi izići preko granice Herceg-Bosne. Ova narodu do sada nepoznata naredba vladina đonesena je sa očiglednom namjerom, da se tijem vlada oprosti vogja narodnih, kada budu opet otišli Van zemlje, da se memorandumima potuže i da ti- jem obezglavi nezadovoljni narod. I sada, kada su muslomanski prvaci otišli u Carigrad, svojoj vjerskoj poglavici: Sultanu, a koji je ujedno još i danas suveren B'sne i Hercegovine, — Sada su najedared kao iz zasjede potegli tu ..... Muftiju Ali Fehmi Efendiju Džabića iz Mostara i Hadži Sali-Agu Bi- čakčića iz Sarajeva u ,,Policajnom Listu“ proglasili ,neovlaštenim. iseljenicima“, sa svima onim nečo- vječnim posljedicama. Tijem su iz te carigradske deputacije jednog iz Bosne, a jednog iz Hercegovine kaznili lišenjem otadžbine i onemogućili im da se povrate, kako bi i ostale zaplašili da bi cio pokret za vjersko-pro- Svjetnu samoupravu prestao, kako bi inovjerna vlada sa tijem narodnim svetinjama opet i na dalje svoje . tjerati mogla. Ovo će samo još već» nezadovoljstvo i ogor- čenost u zemlji izazvati. I narod se u golemom čudu, koje ga snagje, Sa pravom pita: “Ima li toga igdje u svijetu? Smije li toga da bude u livropi i u današnjem dobu? Žar nema tom lijeka i spasa? Van svake je sumuje, da na tome stvar neće i ne smije ostati! : Beogradski ,Dnevnik“ o istoj stvari do- nosi ovaj članak: *) 0 predmetu, o kom se u ovom članku govori, donijeli smo prije malo vremena jedan dopis iz Mostara, no stvar je tako zamašna, da o njoj treba što bolje obavijestiti srpsku publiku. Zato donosimo i ovaj članak, koji nam je s pouzdane strane poslat. — Ur. ,Dubrovnika“, još ogromniji, upravo svemoćan. Narod muslomanski i dotle je gledao na njega kao na branitelja svoga i svoje vjere, a od toga doba Džabić postade narodni vogj u pravom smi: slu ove riječi. Narod je pitao šta misli m.fvija Džubi6, i slušao njegove riječi. Svojim čvrstim ka- rakterom i poštenj m muftija je osvojio narodnu dušu, i to je imalo koristi opšte. Kad god je na- rodu ili pojedincima dotežalo bilo; te su se riješili na seobu, na riječ muftijinu da ostanu na ognjištu Svome, — oni su ga poslušali i ostali. I za vladu samu bilo je otuda koristi, jer se po savjetima muftijinim nije narod počeo jatomice seliti. Za predanu službu vjeri, narodu Sultan je odli- kovao Džabića visokim vjerskim odličijem, davši mu čin mula od Smirne. Naručeni dopisi: ,P. Lloyda“ tobože iz Beograda o tome, kako muftija Džabić i travnički begovi stoje preko srpske u vezi i Spora- zumu sa mladoturskom strankom, koja radi protiv Đultana i sadašnjeg poretka u njegovoj državi, ni- jesu u Carigrađu primljeni za gotovo. To je uzeto kao denuncijacija protivu vogja bosansko- hercego- vačkih Muslomana i srpske vlade, i odbačeno, i muvitija Džabić i dalje mirno ali neostupno radi da bosansko - hercegovački Muslomani dobiju vjersku avtonomiju. Vlada druge vjere ne može uregjivati Islam i poslove islamske vjere u Bosni i Hercegovini niti ima prava na to. U tome pravcu radio je Džabić s deputacijama, koje je vodio u Beč i Peštu. U tome pravcu govore svi memorandumi i musloman- ski, docnije najzad, vlada u Sarajevu bila je pri- nugjena da otpočne pregovore sa muslomanskim prvacima, megju kojima je na prvome mjestu bio Džabić. Dugotrajni pregovori prekinuti su i ga mu- slomanima kao što su prekinuti sa prav. Srbima, jer vlada nikako nije htjela pristati da narodom izabrane skupštine biraju potreban broj vjerskih poglavica, no je htjela da zadrži samo za sebe pravo postavljanja muslomanima Rsiguleme i muf- tija, prav. Srbima mitropolite, bez obzira hoće li carigradskom Šeik-ul-islamu ili vaseljenskom' patri- jarhu biti po volji to postavljenje. | | To i druge nevolje nagnale su Muslomane da pošalju u Carigrad deputaciju, koju je odveo Dža- bić kao narodni vogj, sa tamo Dova. lijeka vjeri i LI zA BE već riješeno i što još može biti riješeno, da se na- rodni prvaci oglase kao neovlašćeni iseljenici i tu- gjinski, kad idu po narodnom poslu izvan otadžbine. TRACE Hrvatski ultimatum Novi List donio je dopis iz Bosne, po svoj prilici iz okoline biskupa Stadlera, koji u drugoj polovici glasi: »Žar je jedan Lujo ugledniji od 15 hrvatskih biskupa i nadbiskupa? Zar je Ornagora važnija od svih ostalih hrvatskih pokrajina, koje su tiekom tolikih stoljeća riekama krvi natopljene za vjeru i to vjeru rimokatoličku? Žašto nije toli slavljeni Rampolla na ove činjenice pomislio, pa, a limine odbio onu drzovitost u hrvatskom vlastničtvu? Ako su biskupi hrvatski iz milosti naprama siromašluku Crnegore i njezinog pobožnog ,primasa“ ubrojili i barsku biskupiju, zar odatle sliedi njeko pravo na sam zavod ili ćak na ime hrvatsko da se briše? Za to su nepromišljeno biskupi postupali, jer pusti ereza na pantru eto ga na tavan. Crnojgori htjelo se našega zavoda onako mukte. Sad ne preostaje drugo nego svi uz episkopat. (Ako se samo episkopat uzhtjede zbilja junački opriet? Vidjet ćemo! Op. Ur. N. L.) da se odupremo toj otimačini proti Crnojgori ai proti Rimpolli, koji je sve to mučke bez ikakva predhodnog dogovora s papom (!) i s biskupima sko- vao. Jer to je sramota za sav hrvatski narod a napose za naše toli učene i ugledne biskupe. Stadler je već prvi najenergičniji korak učinio, a čajemo, da su s njime u sporazumu j svi ostali. (Stadler je već na 26 ov. mj. prispio u Rim, da u tom smislu nešto poradi. Čujemo, da će energično postupati. Op. Ur. N. L.) Mi sa svoje strane, z- stupajući(!) u ime zadužbine pokojne kraljice Katarine izkazane našem zavodu u Rimu, tražimo i zahtjevamo sa svim katolicima Hrvatima Herceg.-Bosne: 1) Neka ostane u krieposti onaj breve od prošle godine sa svim svojim tačkama i pojedinostima i netaknutim hrvatskim imenom; 2) Nek se jedino briše iz brevea članak četvrti a nek se umetne, da samo Hrvat može i smije biti direktorom sredi 3) Neka sve funkeionere zavoda imenuje hrvatski episkopat a ne talijanski kardinal;