novine. 8 Godina XI. Broj 16 Cijena lista Za Austro-Ugarsku, Bosdi ' ; E Hercegovinu na godinu Kruna 11 >. Za Srbiju i Crnu Boru na go dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu |< franaka 15 u zlatu, Za Vubrovnik na godinu Kr. 10 Na pć godine i na četvrt godine . surazmjerno, , Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 20 Aprila 1902. * Pretplata i og “> Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništva, << | “ Bukopisi “ze ne rađaju. Za oglase priposlano, izjave, o Javne zahvale, računska'izvje- ' ošća i slične objave plaća se 20.:para.“'/ “ od retka (sitnijeh slova). Akoše više + puta štampaju, po pogodbi. | , sik U bt oo Nefrankirana pisma ne pri- | maju se Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Kzlazi svake N edjel i e da Da Srpska Dubrovačka Štamparija A. Posarića gr vasi Dubrovnik, 18 aprila. Da muzika bude potpuna, da se južno- slavenska. uzajamnast pokaže u pravoj slici, . poslije svetojeronimskoga Pitanja, Sretno svr-, šenoga, nadošao je drugi. spor, koji sastoji u posvećenju Srbina za mitropolita u Skoplju. Svetojeronimski spor, izazvan od biskup& Hr- vata, rasplamtio je u još većoj mjeri borbu izmegju Srba i Velikohrvata. Pouzdani gla- govi o spomenutom posvećenju dali su pak neo- pravdanoga povoda bugarskijem političarima bez razlike stranaka, da ustanu prijetnjama protiv posvećenja Srbina za mitropolita u Skoplju. Kao što je svetojeronimski spor u suštini bila borba oko srpskoga imena i pri- znanja njegova sa papinske strane u zapad- nijem stranama balkanskoga poluostrva, lako je pitanje o posvećenju Srbina za mitropolita u Skoplju borba oko srpskoga imena ; pri- znanja njegova u. Maćedoniji. Ovamo srpsko-hrvatski onamo srpsko- bugarski spor. Lijepe li perspektive za uza- Jamnost južnijeh Slavena. Hrvati, Srbi i Bu- gari u megjusobnoj borbi. Velikohrvati niječu srpsko ime u Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni, Hercegovini, pa čak i u Ornoj Gori. Bugari ne priznavaju Srbe u Staroj Srbiji i Maće- doniji. Za sada jedni i drugi ostavljaju na miru kraljevinu Srbiju, ali ni to ne bi dugo “trajalo, kad bi ge PO nesreći veliki apetit njihov udovoljio. Kao što je viduo, vodi ge borba na istrijebljenje srpskoga imena. Tu borbu vode sa zapada Velikohrvati, s istoka Bugari. U pretensijama jednijeh i drugijeh vidi se neslavenski postupak, jer ne može se nazvati slavenskijem djelom rad za istreblje- njem najslavnijega i najsposobnijega slaven- skoga naroda na Balkanu t. j. srpskoga na- roda. U svemu pak izgleda, da bi se Veliko- hrvati i Bugari preko pregaženoga Srpstva htjeli rukovati. Postupak Bugara s, njihovoga šovinističkoga stanovišta još se može nekako razumjeti, jer se srpski od bugarskoga jezika ipak razlikuje, nije jedan te isti, kao što je onaj kojijem govore Srbi i Hrvati; pa ipak Veliko- hrvati, pored zajednice jezika sa Srbima, za- govaraju i brane bugarsku stvar u Maćedo- niji, žele pobjedu bugarskoga nad srpskijem jezikom, koji su i oni za svoj uzeli, bore se u jednu riječ za prevlast bugarstva na Srp- stvom na Balkanu. Na ovu žalosnu pojavu, na ovaj Efialtov rad sa strane Velikohrvata već smo jednom svratili pažnju čitalaca na- šijeh, a danas ne možemo inako već ponovo uprijeti prstom na atentat Velikohrvata pro- tiv srpskoga jezika, Ko nama ne vjeruje, neka čita zagrebačku , Hrvatsku“ i ostale hrvatske Što je to tako strašno, što Srbi traže, pa da se Bugari ne samo opiru već i prijete bunom u Maćedoniji? Do godine 1897. u Skoplju je bio mitropolit Grk. Te je godine carigradska patrijaršija izabrala Srbina Fir- lijana za mitropolita. Od onda Firmilijan još nije posvećen blagodareći bugarskijem splet- kama i Milanovu režimu. Sada kada se je zauzimanjem srpske vlade potpomognute Ru- sijom uspjelo nagovoriti Tursku, da pristane na posvećenje Firmilijanovo, bugarska vlada i sve bugarske stranke dižu se protiv toga, ne bi li poplašili Tursku i Evropu prijetnjama, te postigli da se posvećenje odloži ad ca- lendas graecas. Da se tiče posvećenja Grka za skopskoga mitropolitu, ne bi Bugari ni prsta makli, kao što ih ni malo ne buni, BEE. što ima u Maćedoniji nekoliko mitropolita grčke narodnosti. Oni ne će samo Srbina za mitropolita ni u Skoplju ni drugovdje u Ma- “Čedoniji, S toga je njihov postupak naperen ne samo protiv srpskoga naroda već i protiv interesa Slavenstva. Osim toga Bugari se ne mogu žaliti, da gu u Maćedoniji zapostavljeni, jer u Skoplju i drugim mjestima imaju ši- zmatičke mitropolite bugarske narodnosti. Skoplje je srpska varoš u pravom smislu riječi. Skoplje bijaše prijestonica srpskoga carstva. U njemu se je car Dušan okrunio carskom krunom. U njemu je isti car pro- glasio svoj čuveni zakonik, poznat pod ime- nom: zakonik Stefana Dušana, cara srpskoga. Pored ovakijeh činjenica osporavati Skoplju Srpski karakter i tijem kvariti srpsko-bugar- sko zbliženje, koje je bilo počelo hvatati ko- rijena, prava je mahnitost. Ovakijem svojijem postupkom Bugari su pokazali, da im nije stalo do srpsko-bugarskoga zbliženja već do srpskoga poniženja, a to Srpski obraz ne može da podnese. Sadašnja vlada kraljevine Srbije toliko je bila proniknuta mišlju uza- jamnosti i bratstva ga Bugarskom, da je u Bofiju za poslanika poslala najgorljivijega privrženika srpsko-bugarskoga sporuzuma, Du- brovčanina I. Gjaju. Ovaj odlični srpski dr- žavnik izašao je pred bugarske političare sa Srcem na dlanu cijeneći da je nestalo doba neiskrenosti i podvaljivanja. U času kad je Gjaja mislio, da je Srpsko-bugarske odnose uputio pravijem putem, bugarska vlada diže prosvjed protiv posvećenja Srbina za mitro- polita u Skoplju, čijem je dalji opstanak Gja- jin u Sofiji postao nemoguć, te je opozvan sa Svoga mjesta i metnut na raspoloženje vladi. Ako je pak istina, što novine javljaju, Gjaja je žrtva svojijeh plemenitijeh osjećaja i bugarske neiskrenosti. S toga poluzvanični beogradski , Dnevnik“ punijem pravom veli : »A već je kao dan jasno da Bugari nijesu još ni iz daleka dozreli za bratsku politiku prema Srbima“. Golema je pouka, koju je pružilo sve- tojeronimsko pitanje i koju daje skopski spor. Ta je pouka s jedne strane veoma žalosna, jer prikazuje južne Slavene u megjusobnom ratu; s druge je strane veoma poučna, jer pokazuje da se Srbi na Balkanu imaju uzdati samo u se i u svoje kljuse, te s toga mo- raju složno stati na obranu srpskijeh inte- resa, a u prvom redu Srbija i Crna Gora, na koje pada sva odgovornost pred istorijom. Pouka, koju pružaju ova dva spora sa ,bra- ćom“, neka je uvijek državnicima jedne i druge države pred očima. Bloga, koja se je nu djelu pokazala izmegju Srbije i Crne Gore u svetojeronimskom pitanju, neka se pretvori u granitski stup, o koji će se razbijati tu- gjinski i bratski“ neopravdani prohtjevi. Srpski narod dosta je žrtava podnio na oltar slavenske uzajamnosti a više ne može i ne smije. On, braneći svoje biće, može da čeka, da se zalutala ,braća“ povrate na pravi put, jer i u samoobrani, stiteći sebe, štiti Slaven- stvo. Ne ushtjednu li zalutala ,braća“ uda- riti putem slavenske uzajamnosti, neka zavire u prošlost, u istoriju, učiteljicu naroda, pa će vidjeti, da je stara srpska država na Bal- kanu ovjetala bez pomoći Hrvata i Bugara, što više i protiv njih; onda su Hrvati već bili potpali pod Ugarsku, a Bugari su jedva živukali. U jednu riječ Srpstvo je u srednjem vijeku najslavnije prošlo na balkanskom po- luogtrvu. To istorija uči, i to neka Velikohr- | vati 1 Bugari imaju uvijek pred očima. Osim toga srpski narod .na. Balkanu.u novije doba, | oprvi je streso sa gebe tugjinski jaram. I to je jamae za njegovu konačnu pobjedu. Za ovu žalosnu jugoslavensku epizodu, Srbi pored svega mogu kazati, da svako zlo ne dolazi da škodi. Btadlerov fiasco u Rimu“) (Naš ogobiti izvještaj) Rim, 18 aprila Sarajevski je nadbiskup došao i otišao rebus infectis (nesvršiv ništa), ozlovoljivši de- finitivno već i bez toga ozlovoljene najviše | vatikanske krugove protiv ovoga slavohlep- noga nemjrnjaka, koji nije nikomu u Vati- kanu simpatičan. Kurija_mu ne može opros- titi, što je on, on u" prvom redu, pomoću uplivnoga kardinala Serafina Vanutelli pro- dro kod Pape i kardinala Državnoga Sekre- tara sa sad već pokojnom titulom. ,pro ero- atica gente“ (za hrvatski narod). Onomu ri- ješenju, koje je toliko «prašine podiglo i. sta- vilo u tako kritičan položaj sv. Oca i kardi- nala Rampollu, predhodile su, kako je nama ovdje dobro poznato, mnoge.i prilično burne sjednice u odnosnom kardinalskom odboru. Kardinali Parocehi i Gotti protivljahu ge naj- žešće tituli ,pro croatica. gente“ znajući da će ovo ime ,oroatica“ biti s velikim nezado- voljstvom primljeno u Italiji, gdje su Hrvati pozzati kao slijepo orugje“ protu-talijanske osvajačke politike. Kardinal: Rampolla prigo- vori takogjer, jer predvigjaše — ma kako maglovito — komplikacije sa strane Orne Gore, odnosno Rusije. Usprkos tome kardi- nali Serafine Vanutelli i Agliardi, neistinito obavješteni sa strane nadbiskupa Stadlera i njegovih drugova u Hrvatskoj i Dalmaciji, koji im prikazivahu kao vjerovanje, da Srba katolika nema i du-su-svi-katolici bez izu- zetka Hrvati, sklonuše drugove na izmjenu titule u hrvatskom šovinističkom smislu. To su ova dva kardinala poslije skupo i gorko okajala. Kardinal Agliardi, izvješten od erno- gorske misije, postade doenije jedan od naj- revnosnijih papinih savjetnika, da se ukine hrvatsko ime sa zavoda. Taj umni i daroviti kardinal igra sada važnu ulogu u Vatikanu i uživa simpatije i povjerenje kardinala Ram- polle. On je zastupao Papu u Moskvi kod krunisanja cara Nikole II. Kardinal Serafino Vanutelli bi i on razočaran pri kraju, čemu doprinese ne malo njegov brat kardinal Vin- cenzo, koji je odmah u početku odriješito zagovarao promjenu naslova i crnogorske zahtjeve. Ali to je sve“ bilo, pa prošlo. O zna- menitoj i sjajnim uspjehom ovjenčanoj erno- gorskoj misiji, ne ću ovaj put da pričam. Ona je svoju zadaću potpuno ispunila uz naj- veće poteškoće i protivnosti sa. strane pozna- tih faktora, a snažno polpomagana od ruskoga postanika Gubastova i francuskoga poslanika Nisarda, po naredbi njihovih vlada. Ovoga potonjega knjaz Crne Gore odlikovao je ve- likimu krstom Danilova Ordena, a poslaniku Gubastovu poslao je knjaz srdačno ručno pismo, pošto on već ima najviše crnogorsko odlikovanje. Povjest crnogorske misije, kad bude jednom pristupačna publici, iznijeće na vidjelo bez sumnje jednu vanredno zanimivu stranicu o igri i nadmetanju evropskih dr- žava oko Vatikana a napose kako akcija im- ponderabilija može ukrštavati i osujećivati akcije velikih sila, kad je energična, siste- matična i pametna. Biće zanimljivo znati protivnu igru austro-ugarske diplomacije. Mi ovdje samo toliko znamo, da su prividno odnošaji austro-ugarskoga poslanika grofa Szechena i crnogorskoga poslanika kneza *) Upozorujemo čitaoce na ovo važno izvješće od osobe pot- puno upućene u vatikanskijem stvarima“ Ovaj je izvještaj naro- čito poslat ,Dubrovniku“ kao odgovor na ka tobožnja pisma iz Rima, koja su se kao pećurke pojalila u hrvatskijem listo- vima, — Uredništvo ,Dubrovnika“z:: < i še pe | > ok Vojnovića bili srdačni. Megjutim izgleda, da nije bilo prave iskrenosti izmegju ta dva poslanika i da je grof Szechen iz petnih žila. nastojao, da osujeti crnogorsku misiju-ne iz kakve simpatije'za Hrvate nego za to što je Austo-Ugarskoj teško i neugodno bilo, da Crna Gora postigne ma kakav diplomatski | uspjeh kod Vatikana. > : Ali oprostite ovu digresiju, vraćam se na sarajevskoga nadbiskupa. Mogu Vas sa- svim pouzdano izvijestiti, da Stadler nije | pozvan od Pape, odnosno od kardinala Ram- polle ad audiendum verbum, kako su to neki listovi javili, i prosto za to što je sv. Ocu Papi ovo nemilo pitanje postalo tako dosadno, da je sretan da o njemu, po sporazumu sa Crnom Gorom, s nikim više ne govori, i što bi bez koristi bilo Stadlera pozvati na odgo- vornost (još k tome o uskrsnim praznicima kad je svakomu poznato, da poslovi u Vati- kanu sasvim prestaju osim najprešnijih) kad su svi biskupi, sa izuzetkom barskoga arći- biskupa, krivi i odgovorni za zlosretni naziv »pro croatica gente“. Rekao sam: ,sa izu- zetkom barskoga arćibiskupa“, premda se i ovomu u Vatikanu prigovara, što nije pred- vidio zamku od Stadlera skovanu i Vatikanu i Ornoj Gori i što nije redovno izvještavao Propagandu i kardinala Državnoga Sekretara o etnografskim i narodnosnim prilikama u Crnoj Gori i u drugim zemljama gdje kato- lici srpskoga jezika žive. Nadbiskup Stadler došao je u Rim od sopstvene. incijative, jer ne vjerujemo, da bosanska vlada u to ulazi, šarlatanski uredio stvar, da njegovi privrže- | nici vide, kako je ostavio same uskrsne praz- nike i svoju erkvu, da Papi preda onaj smi- ješni i nekorektni prosvjed, koji je sada kroz novine, indiskrecijom samoga Stadlera, vrlo dobro poznat. Kardinal Rampolla primio je sarajevskoga nadbiskupa vrlo hladno, a u vatikanskim. krugovima pričaju, da mu je rekao: ,Što ste došli ovamo i čemu se na- date? Vi ste rgjavo izvijestili sv. Stolicu, koja ne bi nikada ni pomislila bila da mijenja staro ime bez tih netačnih informacija. Sv. Stolica popustila je. Ornoj Gori, jer joj je stvar prikazana od njenih pnslanika u druk- čijoj istinitijoj svjetlosti. Onaj dodatak, kojim sam htio posredovati megju Ornom Gorom i biskupima, ernogorska: misija rije primila, jer tvrgjaše, da nijesu samo u. Baru Srbi katolici nego i izvan granicA Orne Gore. Stvar je definitivno svršena ugovorom sv. Stolice sa Crnom gorom i kako sv. Otac drži pravedno i na osnovi jednakosti plemena. I ništa se više ne će mijenjati, aja bih Vas bio svjetovao da ne dogjete i da ne podnesete nikakav prosvjed, jer to samo novih nepri- lika pravi sv. Stolici“. Ovo je suština ponov- nih izjava kardinala Državnoga Sekretara nadbiskupu Stadleru # u ovom smislu bez sumnje su mu progovorili i kardinali Agli- ardi i Serafino Vanutelli Papa je primio Stadlera takogjer hladno i što no italijanska riječ: ,seecato“. Mogu Vam iz najpouzdanijega izvora javiti, da je sasvim lažan i izmišljen odgovor sv. Oca, kako su ga novine u Zagrebu donijele, valjda od Stadlera samoga. Mi svi ovdje, koji znamo la prudenza del Santo Padre“ (mudrost sv. 00a), i kako i što Papa može da govori jednomu biskupu, kad se radi o ugovoru sa stranom državom, grohotom smo se nasmi- jali, kad pročitasmo, da je Papa rekao Sta- dleru: ,Osam mjeseca sam se borio za prava hrvatskoga naroda protiv tolikih država i na- pokom sam morao popustiti sili“. Mi ovdje naprotiv znamo vrlo dobro, ma kako duboke bile tajne vatikanske i ostale diplomacije, da je Papa od prvoga dolaska ernogorske mi- sije u Rim najprijatnije bio raspoložen prema zahtjevima formulisanim: od ernogorske mi- sije i da je već koncem novembra on bio riješio da se udovolji Ornoj Gori u načelu > potpunim ukidanjem hrvatskoga imena. Pre- govori su se poslije otegli najviše usljed in-|