novine. 8

Godina XI.

Broj 16

Cijena lista
Za Austro-Ugarsku, Bosdi ' ; E

Hercegovinu na godinu Kruna 11 >.

Za Srbiju i Crnu Boru na go
dinu Kruna 12.

Za sve ostale zemlje na godinu |<
franaka 15 u zlatu,

Za Vubrovnik na godinu Kr. 10

Na pć godine i na četvrt godine .
surazmjerno, ,

Pojedini broj lista 20 para.

U Dubrovniku 20 Aprila 1902.

*

Pretplata i og “>

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništva, << | “
Bukopisi “ze ne rađaju.

Za oglase priposlano, izjave,

o Javne zahvale, računska'izvje- '
ošća i slične objave plaća se 20.:para.“'/
“ od retka (sitnijeh slova). Akoše više +
puta štampaju, po pogodbi. | ,

sik U bt oo
Nefrankirana pisma ne pri- |
maju se

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Kzlazi svake N edjel i e da

Da Srpska Dubrovačka Štamparija A. Posarića

gr vasi

Dubrovnik, 18 aprila.
Da muzika bude potpuna, da se južno-

slavenska. uzajamnast pokaže u pravoj slici, .
poslije svetojeronimskoga Pitanja, Sretno svr-,
šenoga, nadošao je drugi. spor, koji sastoji

u posvećenju Srbina za mitropolita u Skoplju.
Svetojeronimski spor, izazvan od biskup& Hr-
vata, rasplamtio je u još većoj mjeri borbu
izmegju Srba i Velikohrvata. Pouzdani gla-
govi o spomenutom posvećenju dali su pak neo-
pravdanoga povoda bugarskijem političarima
bez razlike stranaka, da ustanu prijetnjama
protiv posvećenja Srbina za mitropolita u
Skoplju. Kao što je svetojeronimski spor u
suštini bila borba oko srpskoga imena i pri-
znanja njegova sa papinske strane u zapad-

nijem stranama balkanskoga poluostrva, lako

je pitanje o posvećenju Srbina za mitropolita
u Skoplju borba oko srpskoga imena ; pri-
znanja njegova u. Maćedoniji.

Ovamo srpsko-hrvatski onamo srpsko-

bugarski spor. Lijepe li perspektive za uza-
Jamnost južnijeh Slavena. Hrvati, Srbi i Bu-
gari u megjusobnoj borbi. Velikohrvati niječu
srpsko ime u Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni,
Hercegovini, pa čak i u Ornoj Gori. Bugari
ne priznavaju Srbe u Staroj Srbiji i Maće-
doniji. Za sada jedni i drugi ostavljaju na
miru kraljevinu Srbiju, ali ni to ne bi dugo

“trajalo, kad bi ge PO nesreći veliki apetit

njihov udovoljio. Kao što je viduo, vodi ge
borba na istrijebljenje srpskoga imena. Tu
borbu vode sa zapada Velikohrvati, s istoka
Bugari. U pretensijama jednijeh i drugijeh
vidi se neslavenski postupak, jer ne može se
nazvati slavenskijem djelom rad za istreblje-
njem najslavnijega i najsposobnijega slaven-
skoga naroda na Balkanu t. j. srpskoga na-
roda. U svemu pak izgleda, da bi se Veliko-
hrvati i Bugari preko pregaženoga Srpstva
htjeli rukovati. Postupak Bugara s, njihovoga
šovinističkoga stanovišta još se može nekako
razumjeti, jer se srpski od bugarskoga jezika
ipak razlikuje, nije jedan te isti, kao što je onaj
kojijem govore Srbi i Hrvati; pa ipak Veliko-
hrvati, pored zajednice jezika sa Srbima, za-
govaraju i brane bugarsku stvar u Maćedo-

niji, žele pobjedu bugarskoga nad srpskijem

jezikom, koji su i oni za svoj uzeli, bore se
u jednu riječ za prevlast bugarstva na Srp-
stvom na Balkanu. Na ovu žalosnu pojavu,
na ovaj Efialtov rad sa strane Velikohrvata
već smo jednom svratili pažnju čitalaca na-
šijeh, a danas ne možemo inako već ponovo
uprijeti prstom na atentat Velikohrvata pro-
tiv srpskoga jezika, Ko nama ne vjeruje, neka
čita zagrebačku , Hrvatsku“ i ostale hrvatske

Što je to tako strašno, što Srbi traže,
pa da se Bugari ne samo opiru već i prijete
bunom u Maćedoniji? Do godine 1897. u
Skoplju je bio mitropolit Grk. Te je godine
carigradska patrijaršija izabrala Srbina  Fir-
lijana za mitropolita. Od onda Firmilijan još
nije posvećen blagodareći bugarskijem splet-
kama i Milanovu režimu. Sada kada se je
zauzimanjem srpske vlade potpomognute Ru-
sijom uspjelo nagovoriti Tursku, da pristane
na posvećenje Firmilijanovo, bugarska vlada
i sve bugarske stranke dižu se protiv toga,
ne bi li poplašili Tursku i Evropu prijetnjama,
te postigli da se posvećenje odloži ad ca-
lendas graecas. Da se tiče posvećenja
Grka za skopskoga mitropolitu, ne bi Bugari
ni prsta makli, kao što ih ni malo ne buni,

BEE.

što ima u Maćedoniji nekoliko mitropolita
grčke narodnosti. Oni ne će samo Srbina za
mitropolita ni u Skoplju ni drugovdje u Ma-

“Čedoniji, S toga je njihov postupak naperen

ne samo protiv srpskoga naroda već i protiv
interesa Slavenstva. Osim toga Bugari se ne
mogu žaliti, da gu u Maćedoniji zapostavljeni,
jer u Skoplju i drugim mjestima imaju ši-
zmatičke mitropolite bugarske narodnosti.
Skoplje je srpska varoš u pravom smislu
riječi. Skoplje bijaše prijestonica srpskoga
carstva. U njemu se je car Dušan okrunio
carskom krunom. U njemu je isti car  pro-
glasio svoj čuveni zakonik, poznat pod ime-
nom: zakonik Stefana Dušana, cara srpskoga.
Pored ovakijeh činjenica osporavati Skoplju
Srpski karakter i tijem kvariti srpsko-bugar-
sko zbliženje, koje je bilo počelo hvatati ko-
rijena, prava je mahnitost. Ovakijem svojijem
postupkom Bugari su pokazali, da im nije
stalo do srpsko-bugarskoga zbliženja već do
srpskoga poniženja, a to Srpski obraz ne
može da podnese. Sadašnja vlada kraljevine
Srbije toliko je bila proniknuta mišlju uza-
jamnosti i bratstva ga Bugarskom, da je u
Bofiju za poslanika poslala najgorljivijega
privrženika srpsko-bugarskoga sporuzuma, Du-
brovčanina I. Gjaju. Ovaj odlični srpski dr-
žavnik izašao je pred bugarske političare sa
Srcem na dlanu cijeneći da je nestalo doba
neiskrenosti i podvaljivanja. U času kad je
Gjaja mislio, da je Srpsko-bugarske odnose
uputio pravijem putem, bugarska vlada diže
prosvjed protiv posvećenja Srbina za mitro-
polita u Skoplju, čijem je dalji opstanak Gja-
jin u Sofiji postao nemoguć, te je opozvan
sa Svoga mjesta i metnut na raspoloženje
vladi. Ako je pak istina, što novine javljaju,
Gjaja je žrtva svojijeh plemenitijeh osjećaja i
bugarske neiskrenosti. S toga poluzvanični
beogradski , Dnevnik“ punijem pravom veli :

»A već je kao dan jasno da Bugari nijesu

još ni iz daleka dozreli za bratsku politiku
prema Srbima“.

Golema je pouka, koju je pružilo sve-
tojeronimsko pitanje i koju daje skopski spor.
Ta je pouka s jedne strane veoma žalosna,
jer prikazuje južne Slavene u megjusobnom
ratu; s druge je strane veoma poučna, jer
pokazuje da se Srbi na Balkanu imaju uzdati
samo u se i u svoje kljuse, te s toga mo-
raju složno stati na obranu srpskijeh inte-
resa, a u prvom redu Srbija i Crna Gora,
na koje pada sva odgovornost pred istorijom.
Pouka, koju pružaju ova dva spora sa ,bra-
ćom“, neka je uvijek državnicima jedne i
druge države pred očima. Bloga, koja se je
nu djelu pokazala izmegju Srbije i Crne Gore
u svetojeronimskom pitanju, neka se pretvori
u granitski stup, o koji će se razbijati tu-
gjinski i bratski“  neopravdani prohtjevi.
Srpski narod dosta je žrtava podnio na oltar
slavenske uzajamnosti a više ne može i ne
smije. On, braneći svoje biće, može da čeka,
da se zalutala ,braća“ povrate na pravi put,
jer i u samoobrani, stiteći sebe, štiti Slaven-
stvo. Ne ushtjednu li zalutala ,braća“ uda-
riti putem slavenske uzajamnosti, neka zavire
u prošlost, u istoriju, učiteljicu naroda, pa
će vidjeti, da je stara srpska država na Bal-
kanu ovjetala bez pomoći Hrvata i Bugara,
što više i protiv njih; onda su Hrvati već
bili potpali pod Ugarsku, a Bugari su jedva
živukali. U jednu riječ Srpstvo je u srednjem
vijeku najslavnije prošlo na balkanskom po-

luogtrvu. To istorija uči, i to neka Velikohr- |
vati 1 Bugari imaju uvijek pred očima. Osim
toga srpski narod .na. Balkanu.u novije doba, |
oprvi je streso sa gebe tugjinski jaram. I to

je jamae za njegovu konačnu pobjedu.

Za ovu žalosnu jugoslavensku epizodu,
Srbi pored svega mogu kazati, da svako zlo
ne dolazi da škodi.

Btadlerov fiasco u Rimu“)
(Naš ogobiti izvještaj)
Rim, 18 aprila
Sarajevski je nadbiskup došao i otišao
rebus infectis (nesvršiv ništa), ozlovoljivši de-

finitivno već i bez toga ozlovoljene najviše |

vatikanske krugove protiv ovoga slavohlep-
noga nemjrnjaka, koji nije nikomu u Vati-
kanu simpatičan. Kurija_mu ne može opros-
titi, što je on, on u" prvom redu, pomoću
uplivnoga kardinala Serafina Vanutelli pro-
dro kod Pape i kardinala Državnoga Sekre-
tara sa sad već pokojnom titulom. ,pro ero-
atica gente“ (za hrvatski narod). Onomu ri-
ješenju, koje je toliko «prašine podiglo i. sta-
vilo u tako kritičan položaj sv. Oca i kardi-
nala Rampollu, predhodile su, kako je nama
ovdje dobro poznato, mnoge.i prilično burne
sjednice u odnosnom  kardinalskom odboru.
Kardinali Parocehi i Gotti protivljahu ge naj-
žešće tituli ,pro croatica. gente“ znajući da
će ovo ime ,oroatica“ biti s velikim nezado-
voljstvom primljeno u Italiji, gdje su Hrvati
pozzati kao slijepo orugje“ protu-talijanske
osvajačke politike. Kardinal: Rampolla prigo-
vori takogjer, jer predvigjaše — ma kako
maglovito — komplikacije sa strane Orne
Gore, odnosno Rusije. Usprkos tome kardi-
nali Serafine Vanutelli i Agliardi, neistinito
obavješteni sa strane nadbiskupa Stadlera i
njegovih drugova u Hrvatskoj i Dalmaciji,
koji im prikazivahu kao vjerovanje, da Srba
katolika nema i du-su-svi-katolici bez  izu-
zetka Hrvati, sklonuše drugove na izmjenu
titule u hrvatskom šovinističkom smislu. To
su ova dva kardinala poslije skupo i gorko
okajala. Kardinal Agliardi, izvješten od erno-
gorske misije, postade doenije jedan od naj-
revnosnijih papinih savjetnika, da se ukine
hrvatsko ime sa zavoda. Taj umni i daroviti
kardinal igra sada važnu ulogu u Vatikanu
i uživa simpatije i povjerenje kardinala Ram-
polle. On je zastupao Papu u Moskvi kod
krunisanja cara Nikole II. Kardinal Serafino
Vanutelli bi i on razočaran pri kraju, čemu
doprinese ne malo njegov brat kardinal Vin-
cenzo, koji je odmah u početku odriješito
zagovarao promjenu naslova i crnogorske
zahtjeve. Ali to je sve“ bilo, pa prošlo. O zna-
menitoj i sjajnim uspjehom ovjenčanoj erno-
gorskoj misiji, ne ću ovaj put da pričam.
Ona je svoju zadaću potpuno ispunila uz naj-
veće poteškoće i protivnosti sa. strane pozna-
tih faktora, a snažno polpomagana od ruskoga
postanika Gubastova i francuskoga poslanika
Nisarda, po naredbi njihovih vlada. Ovoga
potonjega knjaz Crne Gore odlikovao je ve-
likimu krstom Danilova Ordena, a poslaniku

Gubastovu poslao je knjaz srdačno ručno

pismo, pošto on već ima najviše crnogorsko
odlikovanje. Povjest crnogorske misije, kad
bude jednom pristupačna publici, iznijeće na
vidjelo bez sumnje jednu vanredno zanimivu
stranicu o igri i nadmetanju evropskih dr-
žava oko Vatikana a napose kako akcija im-
ponderabilija može ukrštavati i osujećivati
akcije velikih sila, kad je energična, siste-
matična i pametna. Biće zanimljivo znati
protivnu igru austro-ugarske diplomacije. Mi
ovdje samo toliko znamo, da su prividno
odnošaji austro-ugarskoga poslanika grofa
Szechena i crnogorskoga poslanika kneza

*) Upozorujemo čitaoce na ovo važno izvješće od osobe pot-
puno upućene u vatikanskijem stvarima“ Ovaj je izvještaj naro-
čito poslat ,Dubrovniku“ kao odgovor na ka tobožnja pisma
iz Rima, koja su se kao pećurke pojalila u hrvatskijem listo-
vima, — Uredništvo ,Dubrovnika“z:: < i

še pe |

> ok

Vojnovića bili srdačni. Megjutim izgleda, da
nije bilo prave iskrenosti izmegju ta dva
poslanika i da je grof Szechen iz petnih žila.
nastojao, da osujeti crnogorsku misiju-ne iz
kakve simpatije'za Hrvate nego za to što je
Austo-Ugarskoj teško i neugodno bilo, da
Crna Gora postigne ma kakav diplomatski

| uspjeh kod Vatikana. > :

Ali oprostite ovu digresiju, vraćam se
na sarajevskoga nadbiskupa. Mogu Vas sa-
svim pouzdano izvijestiti, da Stadler nije

| pozvan od Pape, odnosno od kardinala Ram-

polle ad audiendum verbum, kako su to neki
listovi javili, i prosto za to što je sv. Ocu
Papi ovo nemilo pitanje postalo tako dosadno,
da je sretan da o njemu, po sporazumu sa
Crnom Gorom, s nikim više ne govori, i što
bi bez koristi bilo Stadlera pozvati na odgo-
vornost (još k tome o uskrsnim praznicima
kad je svakomu poznato, da poslovi u Vati-
kanu sasvim prestaju osim najprešnijih) kad
su svi biskupi, sa izuzetkom barskoga arći-
biskupa, krivi i odgovorni za zlosretni naziv
»pro croatica gente“. Rekao sam: ,sa izu-
zetkom barskoga arćibiskupa“, premda se i
ovomu u Vatikanu prigovara, što nije pred-
vidio zamku od Stadlera skovanu i Vatikanu
i Ornoj Gori i što nije redovno izvještavao
Propagandu i kardinala Državnoga Sekretara
o etnografskim i narodnosnim prilikama u
Crnoj Gori i u drugim zemljama gdje kato-
lici srpskoga jezika žive. Nadbiskup Stadler
došao je u Rim od sopstvene. incijative, jer
ne vjerujemo, da bosanska vlada u to ulazi,
šarlatanski uredio stvar, da njegovi privrže- |
nici vide, kako je ostavio same uskrsne praz-
nike i svoju erkvu, da Papi preda onaj smi-
ješni i nekorektni prosvjed, koji je sada kroz
novine, indiskrecijom samoga Stadlera, vrlo
dobro poznat. Kardinal Rampolla primio je
sarajevskoga nadbiskupa vrlo hladno, a u
vatikanskim. krugovima pričaju, da mu je
rekao: ,Što ste došli ovamo i čemu se na-
date? Vi ste rgjavo izvijestili sv. Stolicu, koja
ne bi nikada ni pomislila bila da mijenja
staro ime bez tih netačnih informacija. Sv.
Stolica popustila je. Ornoj Gori, jer joj je
stvar prikazana od njenih pnslanika u druk-
čijoj istinitijoj svjetlosti. Onaj dodatak, kojim
sam htio posredovati megju Ornom Gorom i
biskupima, ernogorska: misija rije primila,
jer tvrgjaše, da nijesu samo u. Baru Srbi
katolici nego i izvan granicA Orne Gore.
Stvar je definitivno svršena ugovorom sv.
Stolice sa Crnom gorom i kako sv. Otac drži
pravedno i na osnovi jednakosti plemena. I
ništa se više ne će mijenjati, aja bih Vas bio
svjetovao da ne dogjete i da ne podnesete
nikakav prosvjed, jer to samo novih nepri-
lika pravi sv. Stolici“. Ovo je suština ponov-
nih izjava kardinala Državnoga Sekretara
nadbiskupu Stadleru # u ovom smislu bez
sumnje su mu progovorili i kardinali Agli-
ardi i Serafino Vanutelli

Papa je primio Stadlera takogjer hladno
i što no italijanska riječ: ,seecato“. Mogu
Vam iz najpouzdanijega izvora javiti, da je
sasvim lažan i izmišljen odgovor sv. Oca,
kako su ga novine u Zagrebu donijele, valjda
od Stadlera samoga. Mi svi ovdje, koji znamo
la prudenza del Santo Padre“ (mudrost sv.
00a), i kako i što Papa može da govori
jednomu biskupu, kad se radi o ugovoru sa
stranom državom, grohotom smo se nasmi-
jali, kad pročitasmo, da je Papa rekao Sta-
dleru: ,Osam mjeseca sam se borio za prava
hrvatskoga naroda protiv tolikih država i na-
pokom sam morao popustiti sili“. Mi ovdje
naprotiv znamo vrlo dobro, ma kako duboke
bile tajne vatikanske i ostale diplomacije, da
je Papa od prvoga dolaska ernogorske mi-
sije u Rim najprijatnije bio raspoložen prema
zahtjevima formulisanim: od ernogorske mi-
sije i da je već koncem novembra on bio
riješio da se udovolji Ornoj Gori u načelu >
potpunim ukidanjem hrvatskoga imena. Pre-
govori su se poslije otegli najviše usljed in-|