. jim se nazivom razumijevaju katolički južni Sloveni dijeceza pomenutijeh u rečenim Apo- stolskim pismima«. Ovako glasi Papina de- finicija ilirskoga imena, na što Štrosmajer izjavljuje da to ime ništa ne znači. Mi nijesmo naučni bili vidjeti ovakav sans gene biskupski prema Hristovu Namje- stniku na zemlji. Mi podertavamo ovu zna- čajnu pojavu. Mi obraćamo na nju pažnju Vatikana kome će se sada otvoriti oči o pravoj prirodi Hrvatstva zastupanoga Stad- lerom i iznurenim djakovačkim vladikom. Kao katolici, pred ovim nesumnjivim zna- kovima neposluha, pred ovom presijom na starca koji s Vatikanskoga brda upravlja Vasionom erkvom, mogli bismo što reći. Ali kao Srbi, radujemo se što su se tako zvani hrvatski biskupi sasvijem naj jasnije otkrili kao biskupi — političari, kao orugje neu- moljive borbe koja se sa svih strana vodi proti Srpstvu a za koje je vezana budućnost našega narodnoga organizma. U našemu će se narodu znati da je Sveti Otae jednoj srp- skoj i nekatoličkoj državi za ljubav priznao njeno pravo na jednopravnost sa hrvatskim plemenom, pokazao joj simpatiju i uvaženje. Znaće se s druge strane da su hrvacki bi- skupi ustali proti vrhovnom njihovom pastiru zbog tog djela ljubavi i ravnopravnosti i da Su mu ogorčali posljednje dane, okružene sveopćim poštovanjem, nježnom brigom svih dobrih vjernika. Kao ljudi i patrioti mi o- sjećamo neku osobitu melankoliju pred no- vom izjavom biskupa Strosmajera. Mislimo na one dane kad su na djačkim komersima i na javnim skupštinama u Zagrebu, u srcu Hrvatske, pozdravljali ime hrvackoga mecena Sa: ,Pereat! Dolje!“ sa zviždanjem i nego- dovanjem i to za to što je djakovački vla- dika bio ustao kao preteča jugoslovenske zajednice i prestavnik rusofilizma i Sloven- stva u sveme plemenu. Sjećamo se njegovi- jeh ponovnijeh izjava da je Hrvatstvo bez Srpstva mrtvo i nemoćno, sjećamo se velike uloge koju je igrao u savjetima srpskih dr- žavnika za misao ,,koja umr'jet ne će“, sje- ćamo se kijevske njegove depeše i bjelovar- skog njegovog odgovora. I kako ne bi tugovale naše slovenske duše na pogled tolike propasti, na pogled tog novog i najpotonjeg Blrosmajera, sljedbenika Starčevića i Stadlera, gdje u ovo posljednjih dana njegovog burnog života sta- rački ruši sve ideale zbog kojijeh je nazvan bio slavenskim vladikom“? I kakav kontrast izmegju starca Strosmajera i starca Lava XIII. Ovome se u dubokijem godinama privigjaju sve prostraniji orizonti ljubavi i pobratinstva izmegju crkava, jednakosti izmegju naroda kao da duh njegov prije nego će da poleti k vječnome tvorcu žudi još jače zagrliti ci- jelo čovječanstvo mira. Djakovački starac, uzvišeni Vatikanski govornik, prorok Jugo- slavenstva, zabacuje sve prostrane misli svoje muževne dobe. Stiješnjava misli i svoju lju- bav na jedan tjesnogrudni provincializam bez budućnosti koji samo živi od nejasnih: kompromisa i ovog traljavog jevropskog sta- nja, kojega će na buri nastajnih svjetskih dogagjaja nestali kao sve što je vještački skovano van prirode i proti njoj. Srpstvo i Slavenstvo bilježe u svojim analima izjavu djakovačkog vladike kao novu sablažnjivu fazu u borbi izmegju narodne misli oličene u Srpstvu i Drang nach Osten-a, zavijenog u hrvatskom ruhu. TBC Cxynmrana Cpncne dopo. V merak mo mogue na mer ypa y gsopanu epuekora njesaukora apymrsa ,Czore“ ppxaza ce je komeruryuuona ckyumruna upoesjerao-upaspeg nora upymrsa Cpnege 30pe y upueyerBy 63 uzana na Nazmanuje, Zly6poBnaka u Boke Koropeke. 3a npeejeganukum erozom enzjezu cy ua- nosu upomunarexuora og6opa: r. r, Marej Illapuli, Ap. Crnjeno Kuexennli u /(p. Maro Tpanuhi. Korapeko norgagaperso noczazo je ga Bla Auna nsac7ranmEga Korapekora mosjepenuga r. ByraTo T. Marej Illapnli y ume upomnnaremnora onćopa nosapaBno je zajenom Gecjenom upueyTue unanoBe; Koneraryjyhin goBozan 6poj «zanosa no- 3820 je ekyrmnruuy ga y ume nogannake pjepnocru u omanocra gzukue Ib, Benuuanersy Tpokparuu: 2xu- Buo. Ha mro ekynmrnapu, yeraB ea cjenaa, 0- HYIIeBIBEHO CC OZAJBANIC TPOKPATHHM: KHBHO! Jaruu je r. Illapuli nssjecrno o paxy upo- munarepnora ogćopa, maBozelim, za ce je mo cara yuueazo 930 uganoBa, a oz “4Jadapune u xo6po- BOZHEX Npuzora mazo je ogo 2700 xp. Y yupasuu o760p Cpneke ope usaćpanu ey jexuoraacno: Zip. Bzaxo Marnjesuli, Marej Illapnli, Haxoza Baćuli, Zp. Crajeno Kuexmepuh, ]lp. Auryn Ilyzmesn, ]ip. Pynoze Capnezui, Iungo Jo6, Casa uou Bapćali, Joso Bepzosnli, Amrya Pa6pue, bypo Byrorali, Mupgo Komnenosuli, Joco sur. Kyanmali, lip. Kpero Konavesuli, Braguunp Hecunia. 3a pesusope maaćpanu ey jeguorzaeno: Caso Byaerah, Anapuja Byjarosnli, lip. Joso Crewano- Buli, lip. Kpero KoBavesnli npe;niozeno je: za ce uo pasnum mjeerama umenyjy uoBjepenunu ga ea- KYIbAIBC YIAHOBA; JA CE NOGTApA yupana, za ce mTo npuje nanumme kparka neropnja epnekora na- poza, oco6urum oGsnpom na imeroBy EY2TYy py, na na je no napogy Geemzaruo pasgujemu; u ga ce yonlie yupasa uocrapa 34 maze Kibu2enije, Koje he ce Gasuru upocsjerom m upuspezom, OBaj je upenaor 6uo jenuorzacno UPuNJbeH, dp. Manu upennoxuo je, ga ce upommuaTem- nom 016opy nejasu saxBagnocrT, mro je egynmruna jeuuorzacno yeBojuza. Iomro je 6uo ueupiseH gaeBun pe1, upez- ojenuug je saTBopuo egyumrauy. : Ogmax noezuje egyumruue cacrao ce je yupaB- HH _0160p,; Te Ce OBAKO KOHCTUTyHC2O : upezgejegan : Marej Illapnli; 1. 1 gupeze cgunk: zip. Kpero Ko- BaueBuli; 1. nogupezej« «aug: Hugozna BaGali; 6na- rajank: ip. Aurya Ilymesu; Trajunu : dp. Crajeno KnuexeBnli. lIpueyeTBOBaJu cy ekynmruuu, ocnm Cp6a Zly6poBuana, oBa rocnoga na3 Nazmanuje u Boke Koropeke: Zip. P. Ksekuli, noczanng na Nap. BH- jeliy; Auapnja Byjarosuli, nocaanug a nap. sujeliy; bypo Byxoruli, NOcrABuE HA ZAM. caćopy; Joćo BHT. Kyammuli, mocjranne Ha zanm. caćopy ; Ip. Kpero KosaueBnli, nocnanng na zam. ca6opy; Bnagamup /leenuna, ageznak OGpoBna; Mauja Pa- ena; CreeaH Cpsenrnli, HAue7- umunli; Ilepo moli Ilo- hi; ip. Pynoze Capne- m Knexepuli; /Ip: TOB: naueJunx Pa mak Bygse; Mapko non Ora nosnli; Zip. Joso jja "nuli; Bnagumup Josuli, Mao io oat Apamćamnuu ; Muzo fiarosuhi; /[p. Jlyjo Manu; Mupxo Komuenosnli; JIa zemieBntli. ze | V nosacr cky mane. u oxyumrunapa, 6Ba opreka ApyIiTBa: nasjecnjia ey ćapjake, a HapouuTH je on6op upuuekuBao rocTe. . Ilocnuje cgyuiirune ua 7 ypa y Beuep Cprieka Tpaljaneka Mysuxa y uapaguom ogujeny OgeBupala je, y uouaoT egyumrune Cpnueke 30pe, upe1 JLyoKOM OBaj uporpam: 1. Taxek: ,Opnega ](y6posauka Omzaguna“ | mapu. — 2. HoBauek: » OeBčTa“ nomnoypa H3 gemikux omepa. — 3. Illećek: » Cnapjanoka Dai ga“. — 4. Uamxek: ,Bajenan Cplekux Kjebama: noruypi. — 5. Umxek: ,Jy6uzapuu NAI: MApIn. Mai V 8%, ypa y Beuep 6uza je sajegumuka Bo- uepa y gsopau /ly6posaukora Pazguuukora Zipy- mrga, upeko koje je ynapao Tam6ypariku 860p nerora upyimrsa. Ilpeko seuepe majo je ngoera Jm- jemux u narpnornugux supasnua u 6umu ey upo- UHTAHH NO3ADPABHH TEZEFPAMH, Tako je cBpmuo oBaj CpnerBo ua Ppamop.y. PRAOCA Pred IV. kongresom slavenskih novinara Slovenački list ,Soča“, što izlazi u Go- rici donio je iz pera g. A. Gabrščeka ovaj članak : Dva veoma različita glasa čuli smo o zadaći, koja čeka četvrii kongres slavenskih novinara iz austro ugarske monarhije. — Iz Dalmacije su nam poručili, da se treba izraziti n, pr. o slavenskom bogosluž>nju u katoličkoj erkvi, pa o zavodu sv. Je- rolima u Rimu, uopće o veoma uznemirujućim pi- tanjima ... Naprotiv tomu pak čujemo odlučan otpor svim sličnim predlozima novinarskoga kongresa. Lani sam bio potpredsjednik JII. kongresa u Dabroyniku; vodio sam onu burnu raspravu, koja je dala povoda kasnijim polemikama u slavenskom novinarstvu i zluradosti u neprijateljskoj stranoj žurnalistici. "Težak je bio moj položaj u Dubrovniku; ne želim ga nikomu više za — čast slavenskomu novinarstvu i spas narodima, kojim je u prvom redu namijenjen. S toga nekoliko primjedaba. Dosada smo dolazili na prva tri kongresa preveć kao političari raznjh stranaka i struja a pre- malo kao novinari, koji“ osjećamo potrebu stalne organizacije. Naši slagari imaju eminentnu stalnu organizaciju, — mi novinari uprav nikakve, I na do- sadašnja tri kongresa išli smo da preveć politikujemo a premalo da razgovaramo u Pitanjima, koja se nas novinara iz bližega tiču. — Odatle dosadašnje po- greške, Osobito III, kongres u Dubrovniku pokazao je dovoljno jasno, koja Pitanja ne spadaju na take sastanke slavenskih novinara, naročito u današnjem obliku. 2% primjer uzeću dvije tačke, koje su lani bile povodom burne rasprare, koju sam dva gata vodio. s Poljački propovjednik — gveučilišni profe 80r!! — čitao nam je sa svoga stanovišta uprav 8HAMEHHTA ZaH 38a sap lloxzecrnli; Hago Ma-. o slavenskoj uzajamnosi imalo protivan, da se čit temeljitu raspravu gvoju osobu nijesam nima take rasprave, pa 1 po novišta, ipak 8 ) ti svakim — ; E rorati Govor, rasprava, pa bile strančan i iv toga, ak rek: pa me oK. jaaa ovornik: »gospodo Grng""'» * bičae > jo stanovište one političke stranke u n galije kojoj pripadam i ja, uvažite ga! lijepo zahvalim na kolegijalnu prija o ijom i reče: »ako ako mi pak dogje S regolucijo jo glasujete, bićemo prijatelji, ako Be g o za tu resoluciju ne dobijemo većine, TE d i poći ćemo!« — Po prilici je tako gle izjava lani u Dubrovniku. Velika m. nije bila za tu resoluciju, ipak je pro rla, a, došlo do — žalosnoga svršetka Svega kongresa Nu zašto se dalje upuštati u podrobnog tačke lanjskoga kongresa. Reći ću pak, da je ćina lani odmah poslije kongresa došla dong nja: neka unaprijed otp d u soaše " io ki go tiču spornih političkih ili vjerskih pita toga“se načela moramo: držati na budućim kongr gima. Ako je koga volja govoriti o kakvomgod pi ju, mi ćemo ga slušati... ... g 0 dodji poljačkoga sveučilišnoga profuso bio se takogjer razvio rusko-poljački spor, i u kvom oštrom obliku. S takim prizorima daleko naših kongresa. 1 U Dubrovniku smo oštro osjetili takogjer srp sko-hrvatski spor. Već su priprave Srbe razdražil Na samom kongresu je neki Hrvač već kod pozdn vnih govora zakričao: >»JNema Srba“« . Slijedio protest urednika Fubrisa! ... I imali su dosta dvije godine prije općinsku upravu u Dubrovnik svojim rukama. — Zur da se na našim kongresi ponavljaju taki prizori?! : Da upotpuni hrvatsko-srpski spor došao je a Mostara poziv, da se naš kongres izrazi za konačn uregjenje pitanja u Bosni i Hercegovini na temelj — hrvatskoga dižavnoga prava. Ništa nije pomo- gla molba, da se to pitanje ne stavlja na pretres 1 Sior no! Gospoda Hrvati su nam to pitanje. dili na — riješenje. . .!! Prijatelju R. iz Mos stigla je neka stotina telegrama iz Bosne i Hor govine, koji isto traže i predlagaju. Šteta za lijep novce, što su ih oni telegrami proždrli! Za Bog: spadaju li taka pitanja pred kongres slavenski] novinara bez razlike političke i vjerske struje?! Ne!! Ovogodišnji IV. kongres pripravlja se dol Oprezno na osnovi dosadašnjega iskustva .,.. Ovaj članak potpredsjednika prošlog: njega kongresa u Dubrovniku potpuno op dava i odobrava držanje našega urednik našega lista u poslu onoga ,veseloga saski ka“, kao i naš uvodni članak u prošli broju. TOCA PaoBoj m monaer Bocanene KpaJeBAne, Tosopno ma enjezy Cpueke HoBocageke Yuraonme : Dr. Jopa Panonuh. HomroBanu_360pe! FoBopumnu, koju npuje mene ysumaxy Ha OBUM CACTAHIMA, šađaBHJu Cy Bac NuT& i H3 ZAHAMIBCT HAMIeTA oKHBOTA, TpaskeliH H HAN) Podlistak Da li je Župa (Žrnovnica) hrvatska 1?! Pismo Dum V. Medini. Posljednja pisanija Dum Vice Medini ') rije- šila bi me, da s njim, priznatijem grafomanom"), dalje raspravljam o ozbiljnijem stvarima, ali mo predmet, o kome je riječ, sili, da i unaprijed osta- nem na biljezi. U osam dana Dum Vice Medini je promijenio skroz i skroz svoje mišljenje. On u br. 17. ,Orvene Hrvatske“, na temelju Serafina Cerve tvrdi i zakli- nje se, da je Stjepan, kralj Hrvatske i Dalmacije, izmegju godina 1035 i 1052 došao u Dubrovnik i novijem mu zemljama oblast proširio. Oro ,iznašće“ svoje, za koje je, da se i koliko domaćom istorijom bavi, mogao i prije znati, kao što sam i ja znao, ali mu nijesam nikakve osobite važnosti pripisivao, — velim ovo svoje iznašašće sim Dum Vice Medini ruši u br. 18. ,Crvene Hrvatske“, jer na temelju jedne rasprave Dum Frana Balića, sada tvrdi, da je Stjepan+Miroslav, hrvatski kralj, oko g. 945 949 došao u Dubrovnik i Dubrovniku darovao Župu i ostale predjele. Jadnoga Serafina Cerve! Dum Vice Medini u samo osam dana stavlja ga i diže sa pijedestala znamenitoga istoričara_ u ovom pitanju. ,U njega (t.j. Cerve) — piše Dum Vice Međini — kao > pravog istoričara i baš nemilosrdnog kritičara, tako je bilo čeznuće za spoznanjem istine, da je radi ') Vigji ,Crvenu Hrvatsku“ br, 18. 0. g. ?) Ne ću kazati ,mahnitovom“, kako ga neki njegovi paro- kijani nazivlju, jer nemam još dovoljnijeh dokaza, da to mni- jenje usvojim. Svakako ona velika manija za pisanijom, pre- pirkom i svagjom mogla bi biti znak nesregjenijeh možgjana. tora mogao i progonstva okušati. ...... Nema nijednog glavnijega dogagjaja u našoj povijesti, koga on nebi kritično ispitao, ocijenio i u. pravoj ga svjetlosti prekazuo . ....“ Osam dana poslije isti Dum Vice piše: ,Kao što su rezultati povjesne znanosti Crijevićeva (Cerve) doba silili ovoga da dolazak kralja Stjepena prenese u jedandsti vijek, u kome se je stoprva pojavljivalo ime jednog kralja Stjepana ..... tako rezultati sadašnjeg povjesnog istraživanja nukaju svakoga pravog historičara da prizna ispravnom epohu odregjenu od Rostića i drugih starijih pisaca za dolazak Stjepana-Miroslava, muža rimske plemenitašice Margarite (945 949).“ Sudeći po ovoj nestalnosti Dum Vicinoj, ko zna da do osam ili šesnest dana ne stigne i Dum Frana Bulića sudbina Serafina_Cerve. Da se Dum Vice ozbiljno bavi domaćom istorijom, ne bi mu bilo od potrebe činiti ovake grube figure, no on piše bez reda, znanja i ikakve spreme prema onomu kako mu ko što reče, ukaže ili pošalje. Radnja Dum Frana Bulića, na koju se sada Dum Vice mjesto na Serafina_ Cervu zaklinje, ima nekoliko da je napisana i štampana. Nije to stvar, koja je ovijeh dana uskrsla, pa da se o njoj prije nije moglo voditi računa. Glavno iz radnje Bulićeve za ovaj naš spor nije onaj latinski natpis već »Catalogus Ducum et Regum Dalmatiae et Croatiae“. A za taj je ,Cata- logus“ znao i Rački, koji veli (što se tiče Stjepana i Margarite), da je ovdje imenik usvojio predavanje, koje se i u dubrovačkim ljetopiscima odziva. Kakvo pak mišljenje Rački ima o onom predanju, poznato nam je. Latinski natpis, koji je Bulić otkrio i pro- tumačio, mogao bi samo služiti kao dokaz, da ge je Miroslav Konstantina Porfirogenita zvao i Stjepan, i ništa više. A to je prije Bulićeva otkrića bili poznato iz rečenoga ,Catalogus“ (imenika). - Sve ostalo onijem, koji se bave domaćom istorijom, bilo je i prije poznato. Što to nije poznato i Dum Vici, odatle šteta samo za nj a ne ni za nauku ni za naš spor, koji se uprav ne .bi smio ni sporom nazivati, jer Nijemac Engel još g. 1806. u svojoj povjesti Dubrovnika piše, da je Stjepan Vojislav obnovitelj Srbije i njen osloboditelj od vrhovne vlasti vizantijske oko g. 1040 1050., iz Prijateljstva prema Dubrovčanima, njima darovao Župu, Rijeku, To isto mnogo i biskup Vodo- rje 1 i, nije dostojan ni dai se približi. Istina ne može bi i pa s toga se istoričari i znaoci istorije, Engel, Rački, Vodopić, Kovačević, Jovanovi Ja sam ne jedan put već sto puta do gada kazao, da ne samo ovaj ili ona je i utvrgjeno. Pa ni Bulićey Stjepan-Mi desetoga vijeka sve da je htio nije mogao čanima ni Žapu ni druge roslav iz Dubrov- predjele ustupiti, jer ni 0Y već srpski vladalac da je Resti PG prilici Vniku bila ustupljena Župa, ipak je ni onda nije mogao Pokloniti hrvatski *) Vigji Manuale del Regno di Dalmazia Pol biennio 1876.29 . vladalac, pa bio on i Bulićev Stjepan-Miroslav, kako rekoh, srpski vladalac Časlav (931-960 istorije o Čaglavu znamo: »Oslanjajući se na p jateljstvo grčkoga cara, uspje Časlav, po št zavladao nad zagorskim Srbima, da veže uza državu i četiri pomorske oblasti (Zetu, 'Trebinjsk Hum i Neretvu) tim, što priznadoše njegova v ae Priznajući vrhovnu vlast Časavljevu, sr pomorske oblasti bijahu u svemu potpuno sa stalne“), ; : : suvremenik. On 4. j. Kosta da je Miroslav, sin Krešimir četiri godine bio ub nik, a 8 druge strane zna, danak Za vinograde trebinjsk OVIMA, a ovi, kako vidjesmo, Vlast Srpskoga vladara 9) Vigji: