Godina XI. Za Austro-Ugarsku Tu, Bosnu , Hercegovinu na godin u Kruna 1] Za Srbiju i Crnu goru nu A go- dinu Kruna 12. Bo Za sve ostale zemlje na godi franaka 15 u zlatu. kop Za Dubrovnik na godinu Kr, 10 Na po godine i na če Ž tvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para, Govori č. Dra Smodlake Dubrovnik, 30“ jula. i PA “vecu i tropar. Tako i mi, ne toliko od svoje inicijative, koliko pobugjeni panegjiricima veliko-hevatske štampe u po- čast Š D.ru Smodlaki, posvećujemo mu da- našnji uvodni članak. Mi želimo č, D.ru Smodlaki, da ga današnja sreća i unaprijed ne Ostavi i da Veliko-hrvati budu dosljedniji u iskazivanju počasti svojijem ljubimcima, Ali se bojimo, jer je veliko-hrvatska dosljed- nost sušta nedosljednost, Preko noći prevrne se hosanna u orucifige. Stadler docet, Tu našu bojazan Potkrijepljuju sami govori č. Dra. Smodlake, izrečeni u dalmatinskom saboru. Izmegju njegova govora o školskom i onoga o pokrajinskom proračunu, opstoji grdna razlika u tonu i držanju prema vladi, što je naš izvjestilac iz sabora u posljednjem broju našega lista istaknuo. I njegov prerani ulazak u zemaljski odbor mjesto da ustraje u slobodnom advokatskom zvanju, ne će mu doprinijeti proširenju aureole, koju danas kod veliko-hrvata uživa, jer se pozitivnijem radom u zemaljskom odboru čovjek malo po malo počne, volens nolens, akomodovati sustavu, protiv koga je č. Dr. Smodlaka u raznom tonu govorio za posljednjega za- sjedanja dalmatinskoga sabora. Ali to nijesu naši posli, to se nas direktno ne tiče, to je posao č. D.ra Smodlake i njegovijeh sumišlje- nika. Samo nam je milo ovom prilikom kon- statovali, da se je naše predvigjanje o ulozi pravaša u saboru obistinilo. Ko je pratio držanje našega lista prema pravašima, biće opazio, da smo bili mišljenja, da pravaše treba pustiti da dogju u što većem broju u Sabor, da ne treba od njih bez potrebe pra- viti mučenike, jer da će se oni sami najbo- lje narodu otkriti. Prvo debuliranje č. D.ra Smodlake donekle je nagovijestilo naše pred- vigjanje. Gornje konststovanje činjenica nije nam turilo pero u ruke. Mi ćemo ragje progovo- riti o stanovištu, što ga je zauzeo č. Dr. Smodlaka prema Srbima. On je priznao Srbe. Ali za to priznanje sa strane svoje i svojijeh sumišljenika traži, da Srbi na Primorju priz- nadu političko hrvatstvo ili ti hrvatsko dr- žavno pravo, drugijem riječima da se priz- nadu političkijem hrvatima, jer da Dalmacija pripada hrvatskoj državnoj skupini po istoriji, po položaju zemlje, a najviše po živom na- rodu. io Što je č. Dr. Smodlaka u ime svoje i svojijeh sumišljenika priznao Srbe, u jame je najveću uslugu učinio sebi i svojoj stranci, jer se samo slijepima može oprostiti, ako što nepriznadu, jer oni u istinu ne vide. Po- ruku, koju je ovoga pula uputio na adresu Srba na Primorju č. Dr. Smodlaka, slušali smo i prije, s tom razlikom što je prije bila zaogrnuta surovijem oblikom He prnana ia Srba, dok ova sadašnja sliči piluli, lijepo spravljenoj, da se lakše proguta, Du stvari je jedno te isto. Srbi na Primorju jednu neistinu, jedan anokronizam kao što je hr- vatsko državno pravo nikada ne mogu priznati, a od posljedicA velikoga narodnoga načela nikada ne bježe, dapače su njegovi naj jači pobornici. Mjesto se obratiti Srbima č. Dr. Smodlaka bio bi bolje uradio, da se obratio onomu velikom broju hrvatske inteligencije, koja ne samo ne priznaje hrvatsko državno x Cijena lit e 8 U Dubrovniku 3 Avgusta 1902 Broj 31 Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, Bisao) Za oglase priposlano, izjave, . Javne zahvale, računska izvje- | šća i slična objave plaća se 20 para, od retka (sitnijeh slova). Ako se više - puta štampaju, po pogodbi, Nefrankirana pisma na pri- maju se, Kzlazi svake N edjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića Pravo već u njemu gleda najveću smetnju Pravilnomu razvitku hrvatskoga plemena i najveću preponu Sporazumu sa Srbima. Prema ovomu Srbi se nalaze u suglasju s velikijem dijelom hrvatske inteligencije, što se tiče hrvatskoga državnoga prava. Ova činjenica, cijenimo, da je Poznata pravašima, barem iz pisanja veliko-hrvatskijeh novina. Govoriti da Dalmacija pripada hrvatskoj državnoj skupini istorijski je i juridički nesmisao, barem za Dubrovnik i Boku Kotorsku, koji predjeli ni- jesu imali nikakve veze ga hrvatskom drža- Vom u prošlosti. Kad bismo bili pristaše državnoga prava, tada Dubrovnik ima tisu- ćogodišnjom istorijom osveštano svoje državno pravo, koje u pozitivnosti stoji nad hrvatski- jem državnijem pravom; tako i drugi narodi i druge države imaju realnoga državnoga prava nad pojedinijem krajevima našega na- roda n. pr. Ugarska, Italija, ova posljednja kao legitimna nasljednica republike sv. Marka. Ali veliko-hrvati spajanjem svoga tobožnjega državnoga prava sa narodnijem misle u svojoj naivnosti, da su doskočili tugjijem pre- tensijama na temelju državnoga prava, a ne vide da se jedno s drugijem ne df složiti, kao ni dan sa noći. U Italiji, u Njemačkoj, na Bal- kanu narodno pravo baš je bilo u vjekovnoj borbi s historijskijem i državnijem pravom, te je napokon prvo pobijedilo drugo. Znr bi htjeli veliko-hrvati, da za njih istorija stvori izuzetak ? Dalje je č. Dr. Smodlaka stavio kao po- godbu za priznavanje Srbd sa strane njegove i sumišljenika_njegovijeh, da Srbi priznadu hrvatskoj misli, da je narodna misao isto tako kao i srpska. I ako je ovaj uslov u jezgri identičan onom o političkom hrvatstvu, ipak je veoma laskav za Srhe, jer se njima sa strane pravaša priznaje: prvo, da je srp- ska narodna misao narodna; drugo, da hr- vatska misao treba priznanja sa strane Srba, da b:de proglašena narodnom. Tako i jeste. Dok se hrvatska misao bude isti- cala kao protivnik i takmao srpskoj na- rodnoj misli, dotle hrvatska misao ne može biti narodna, i Srbi je kao takovu ne mogu priznati, jer na prostoru, gdje se srpski go- vori, ne mogu opstojati dvije narodne mi- sli: jedna od njih treba da je narodna, a druga da je protunarodna. Prema tomu i priznavanje dualizma — kao što bi htio č. D.r Smodlaka — u našem narodu sa načel- noga stanovišta je pogrešno, ma u kojoj se formi on htio uvesti ili sprovesti. Narod vas- kolik posvjedočio je svoje jedinstvo u jeziku jednom, od Trsta do Soluna; te ko mimo jednu jedinu opravdanu narodnu misao još i druge stvara, taj ne radi u narodnu korist. Drugo je politika, koja treba i mora da vodi računa o prilikama i činjenicama, ali za lju- bav časovitijeh i varljivijeh uspjeha ne smije ta politika da u principu cijepa narodno je- dinstvo. Dok se tako shvaćalo narodno je- dinstvo i narodna misao, Srbi su bili u za- jednici s Hrvatima i borili se s njima rame uz rame; ali kad se hrvatska politika u Dalmaciji iznevjerila narodnomu jedinstvu i narodnoj misli, Srbi su ostavili Hrvate i stu- pili su s njima u borbu. Rat nije svršen, borba pije odlučena, s toga se je č. Dr Smodlaka kao tobožnji pobjeditelj zatrčao, da » velikodušno“ tobože pobijegjenijem Srbima diktuje i nametne uslove mira. Ć. D.r Smo- dlaka je mlad i ne pozna dobro istoriju na- šega naroda, jer da je temeljito zna, on bi bio uvidio, da je današnja borba samo jedna epizoda one vjekovne borbe na našem, srp- skom i hrvatskom, primorju, da je u toj borbi srpski elemenat vidno i jako učestvo- vao, da i danas još vidnije i jače učestvuje. Do sada su prilike bile nepovoljne srpskomu elementu na Primorju, ali kao što se u pro- šlosti od toga nije moglo zaključiti, da je Srpstvo na Primorju podleglo, jer eto i dan današnji živi i napreduje, tako isto ni sadašnjost. ne daje nikomu prava, da se koči u pozi pobjeditelja Srba na Primorju. Oni koji mogu to lijepo vide i razumiju, i odatle one izborne bruke u Boki Kotorskoj i Du- brovniku, i odatle hrvatska propaganda u po- krajinskijem i državnijem školama, kakve nema u samoj Hrvatskoj. Još bi na mnogo što imali odgovoriti č. Dru Smodlaki, ali skučenost prostora je- dnoga članka ne dopušta, da duljimo. S toga se žurimo kraju ovoga razlaganja s napome- nom č. pravaškomu zastupniku: da je pro- fanačija me'nuti ime Starčevića uz ono Mi- hajla Obrenovića, doista velikoga; da bismo mogli poput one stavke iz lista ,Svetovida“, koji nemamo čast poznavati, na stotine sli- čnijeh navesti iz hrvatskijeh listova protiv hrvatskoga državnoga prava; daje zahtjev, | da se iz naziva srpsko-hrvatski briše ime srpsko, otkrio pravu ćud č. D.ra Smodlake. Što se napokon tiče Austro-Ugarske monar- bije, koju je č. D.r Smodlaka na veliko-hr- vatski način upleo u srpsko-hrvatsku razmi- ricu, reći ćemo, budu li se austro-ugarski državnici povodili za veliko-hrvatskom pa- meti, proći će onako isto ,sjajno“, kao što su i drugdje prošli. Narode i države najviše ubijaju vlastite pogreške. Da završimo. Kao što je č. D.r Smodlaka u ime svoje i svojijeh sumišljenika ovoga puta priznao Srbe, ufamo, da će on i stranka njegova nastaviti evoluciju u započetom pravcu. Što budu više na tome putu napredovali, to će više koristiti hrvatskomu narodu i utirati put zajednici Srba i Hrvata u smislu, o kome smo gori raspravljali. m m Organizacija našeg rađa I. Njekad su se rado pisale psihologije na- roda. Znamo je i mi za svoj narod. Ona se da- nas više i ne čita, ma da je još živ njen pisac, Alimpije Vasiljević. Socijologija je pritisla u kraj nauku o volji i o svojstvima narođa. Ona im poriče jedno i drugo. Biće da ima pravo. Nemaju krivo ni oni, koji i pored uspjeha ove nove nauke ne će da zatvore oči pred njekim pojavama, koje se — sa malim prekidima — javljaju u životu naroda i sa promjenom vremena i sa razlikom prostora. Ima ih obilato i u nas. Nijesu one još do- voljno osvijetljene. Pisac se naše psihologije — bez sumnje pod uticajem svog školovanja u rus- koj. duhovnoj akademiji — najviše bavio srp- skim gostoprimstvom i srpskom nezahvalnošću. Danas to dolazi u drugi red. Mnogo je preča druga jedna pojava. Ona izaziva brige u vre- menu, kad svak traži uslove rada. Ona je u oskudici dobrih organizacija. Nije to od juče, a nije ni od lani. Ispisano je još na prvim listovima naše prošlosti. Nije ta pojava ograničena ni prostorom. Javlja se jed- nako i na istoku i na zapadu prostora, koji su Srbi zauzeli. Mi ne ćemo putem onih, koji bi, na sta- rosti i raširenosti te pojave, stali da izvode Eo zaključke o kakovim nedostacima duha srpskog naroda. Ona nije neminovan zakon u našem životu. Ne bi to bilo ni onda, kad i ne bi bilo iznimaka, koje joj prekidaju i starost i ra- širenost. Radi pravilnije ocjene vrijednosti ove po- jave neće biti na odmet jedan mali izlet u srp- sku prošlost. Ima u njoj pouke za naš rad u sadašnjici, Ima u njoj jasno izraženih istina i načela, koja moraju da budu osnova i našem sadanjem radu. Treba odma stati na prvom listu. Tu su zabilježeni napori srpskog naroda, da stvori dr- žavnu organizaciju. I to je trajalo njekoliko vije- kova. Kad bi se htjelo da se pravilno uoče uzroci, s kojih su Srbi — tako dockan po svom dolasku na Balkan — stvorili državnu organi- ciju, ostao bi na njima dobar dio krivice i po odbitku uticaja spoljašnjih prilika. U svom ovom vremenu ne izbija na površinu koji jači organi- zatorski duh. To je tek sa Nemanjom. On _je prva iznimka u neprekidnosti ove pojave. Mora da je osjećao težinu te neprekidnosti i veličinu te iznimke onaj Nemanjin ljetopisac, kad je o njemu onako — nepritajenom nasladom — ka- zao, da je ,utvrdio vjeru i sabrao gjedovinu“. Ali bi se i ta utvrgjena vjera bila polju- ljala, a ta bi se sabrana gjedovina bila raspala još u prvom Nemanjinom koljenu, da neposred- no za njim nije došao sv. Sava. On je — bez pogovora — bio bolji državnik i organizator i od svog oca, a po gotovu od svoje braće. Tek je u njegovom smišlje-;-==—raau_ jasno Izrazena — istina, da-narod mora u sebi da traži uslove svog samostalnog opstanka i stalnijeg napretka. Iz te su istine, koja nije ni danas dovoljno uva- žena, nikli oni plodovi, koji su preživjeli onu prvu srpsku državnu organizaciju. Oni su i da- nas plemenit dio našeg nacijonalnog imetka. Mi Srbi možemo pravednom nasladom da gledamo u rad sv. Save, koji je srpskoj državi 13.tog vijeka stavljao zadatke, za koje nijesu imale smisla ni države modernog vremena. Ali je — našom nesrećom — sv. Sava usamljena pojava u našoj istoriji. Odveć je rano napušten put, koji je on pokazao. U potjeri za uspjesima na polju, zapušten je poredak u kući. Milutinovo i Dušanovo doba bili su od jačeg spoljašnjeg uticaja. Zato se ona i danas zovu sjajnim u našoj istoriji O njima sei danas snijeva, ali — srećom — samo u pjesmi. Ovaj osvajalački rad nije mogao da bude trajan, jer nije imao zdrave osnove. Nije izvirao iz snage naroda. Zato su prvi vjetrovi raznijeli njegove uspjehe. Naši pjesnici pitaju: Gdje je slavni Prizren grad? Gdje su Carski dvori? I bilo“bi mnogo, tražiti od njih uzroke propasti Prizrena i carskih dvora. Ono, što se je sačuvalo od Dušana, plod je njegova rada u dokolici. Zato je baš prava šteta, što su glavni napori njego- vog jakog uma okrenuti bili pravcu, koji je bio sasvim protivan onom, koji je pokazao bio sv. Sava. Da kojom srećom nije tako bilo, Nema- njina bi zgrada bila preživjela nemoćnog Uroša, a Kosova, ili ne bi bilo, ili, kad bi ga bilo, danas bi bilo okajano. Od Uroša do Kosova brz je prelaz. Ušlo je već u običaj, da se ovdje zatvori prva knjiga naše prošlosti. Za nas je od vrijednosti, da naš narod i danas osjeća, -da je za Kosovo trebala bolja sprema, jer je to bio čas, koji je morao da riješi sudbinu naroda za dugo vrijeme. Zato je on i zadržao svoju vjekovnu kletvu na onom izdajnom zalasku za Goleš planinu, koji i u narodnoj duši ne znači drugo no žalosnu pojavu dizorganizacije u času, kad je ona bila najopas- nija. I u toj kletvi ima za nas pouke. U njoj je dobar znak, da naš narod shvaća vrijednost i osjeća potrebu koncentracije rada. Može da se dozvoli, da na Kosovu nije sve propalo, Može i da se prizna, da su Stevan Visoki i Gjuragj Branković bili ljudi bolje snage. Ali je na Kosovu svršio čin, koji je bio presu- dan. Njegove su se pošljedice_ mogle odložiti, ali nikako ukloniti. Kažu pjesnici, da je nastala jezovita noć. Nek bude tako. Ali, nema pravo onaj, koji je negdje kazao, da je — na uran-