LJ. Stig sih

s dlodina XI.

Cijena listu,
Za Austro-Ugarsku, Bonau i
Hercexovinu ua godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru

nago.
dinu Kruna 12. s

Za sve ostale zemlje na Zonu
franaka 15 u zlatu.
Za Dubrovnik na godinu Kr, 10

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 Para.

s M 2
i Vlasnik, izdavatelj i Odgovorni ur

ĐĐ

o poka Ee
Komrpeo CPIOKEK HOBEHApA
: Ha znan 14. Cenrem6pa 1909
Beorpay UpPBH KOHTDEG CpieKHX no
> Hnanosii Konrpeca MOry Guru:
1. YmanvBi, pegoBnn
BiHapeKOr Vapyokewa ;
2. Ypenannu m eorazun ca
JATASKAX H CTPyuHux zuero
8. Ilacnu nosnaru CBoju
cpueke uy6nuke; u
4. IIpusaara KIBHAEBHHII,
Csa yueenunu umMajy ce
asryera npezejenuumrBy Hopuna
u NOČTABHTH NO NOTpeGu, cBoje
HOBH NOM 2).
IIpemrosn, koje he KOHTpec uperpecarn,
cvala cy oBu:
I. IlIra Tpe6a npenysern, 7
y nojezunum  epuekum OGJaćTama,
peiem 6pojy y eBe ocraze BeMJIBe, y

BRHApIA#

Ba H uaconuea;

norpeća eBera cpnekora mjemena?

U. Tpeća au nexpyuura n3 name ummamne Juuuy
nojemuKy u3meljy uoBanapa u uameljy jaBnax mo-
OJEHHKA O IGAXOBHM NPHBATHHM H NOpognunum og-
HOGHM4, KAO Hezocrojay jaBue pnjeua u IIT6THY IO
Jen OpucEHX HOBHHApA H pagemuka ma jasnome

0B ?

NI. Zlo Ko,ux rpanuna moe omosuiuona mramna
uperpećaru nuTama, koja ce ruuy napognor u KyJ-
TypHOrA 9KHBOTA CpIeKOr, 6e3 nospujene onmrnx
CPICKUX HHTODECA H yrJeNA CPILCKE saBjerne MHeJInH ?
1V. Je zu norpećno yeranoBnra CPICEH NeHTpAJHA |

KH OPPaH H KAKO ra Tpeća yoTpojuTu?

KOHrpecy.

Pag Konrpeca spmulie ce y onmćopuma u y
 mlenapunm KOHrpeckum cjeguunama.

Onayne konrpeća 6uhe oćaBesno sa Blracnuke
u ypeuuuge epuekux zueroBa, koju 6y1y na KoH-
Ijeey 8 oryn;peHu, usi Koju y uanpnjeg upnerany
Ha IBETOBC OJIyYKe. Camo ypenaunu u Bjacnuna
TAKHX JIHGTOBA H uACOlIHCA molia he 2a 66 KOpHcTe

OMIyKAMA KOHTPeGKHM.

H Novaenn,  Cpnekora Ho

upujasara go 31.
Pokora Vapyokema
JleruTamanuje (qa-

sa

& JIHCTOBH, KOju usJraBe
upohy y mro
E juma_Cp6u
HB, H Za CO THM NyTeM Npomupu u nome epreke
xXypnajmeTuke u meljyco6no nosnaBame upuzuka u

CBaKo ypegaumrTBo u esaku onaj, koju agTaBno
= KOJI JUeCTBOBATH HA KOHIp€6Cy, MOKe uoganjeru
oBOje upenore sa koarpec. Taka npengosn mopajy
će goerasaTu npencjenuminTBy Hosuuapekor Vnpy-
ea 10 31. ABFyCTAa BAKDYUHO IHCMEHO, CA 1O-
6ylama Hu majasom za Jim upegjarau ocena 6ura m
naBjecTu Jan goTuua ra upengnora. IlonaTnuka uu-
TABbA HOK/BYUeHA Cy m3 zucgyenje. On6vp HoBu-
Hapokor Vapyokewa  pujemaBa, koja he ce on go-
CTABIBEHHX My NuTawa nusmujeru Ha pnjemiaBawe

g

= U Dubrovniku 10 Avgusta 1902.

Broj 32

Mi

\N

Pretplata i oglasi
Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu,
Rukopisi se no vršćaju.
šo Mi

Za oglase priposlano. izjave,
Javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plsća se 20 -para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi,

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

ednik A. Fabris

“ CacTalie._ ce y

*

Pazannu epnmekax no.

M PazoBuma na NOmy

lIporxo1uu cacraHak uJaHOBa Konrpeca panu

mebyco6uor NpenoTaBIbaba u ynosnaBaa Guhie 13.

cenTem6pa y Beue, ua koju ce yueenuuu Bau Cp6nje

YMomaBajy, za noljy ca esojum nopozanama.

Orsapame Konrpeća u psu cacTaman Gulie
14. cenrem6pa ua KpcToB aH, NocJnje 61y96e

Camas RER o

KXzlazi svake Nedjelje. :

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Boxje m Napaeroca Knesy Musomy Benmugome. Ha
UpPBOMOe Gaeranky usaGpalie_ ce UpezejeguuiiTBo u
6upo KOHIpeeKH, usa6ćpake ce VNGopu sa uperpece
"OJeRUMEX pomora u yesojuhič ce uočnosunu.

Konrpee lie TpajaTu uexozuKo gana, gogx ne
NOČBPINABA HA AHEBHH pez ETARIBEHE npenore,

Hopex paza KOmrpeca umalie ieroBa uanoBu
UpuJuke, ga ce meljyeo6uo jom 6ome NOosHady na
sađaBama u uszeruma, Koje he y wmuxosy mouacr
UpupenuTa Cpneko HoBunapeko Vapyskee.

Ša MNIanoRe KOnrpeća Ban Cp6uje H muxXoBe

*NOpoznune nocrapake ce HoBunapeko Vapyokeme sa

VJAKINIHINE 34 CTaHOBARE H BA CTAHOBE 34 Bpujeme
IbHXOB? : 3e0r

XOBA GaBIBCIBA y Beorpany, kao u sa 6eenmjarno
yuemlie y esuma CB€4AHUCTHMa, 3a6aBama u u8je-
Tama ApymrBenum. GC Tora ee HapouuTo ymouBajy
CBH, KOJE skeze nm umajy DpaBa yueGTBoBaTu_Ha
EOHIDEeGY, za ce sa BPemMeHa, ZAKJIC NU BAKIBYUHO
31. aBryeTa, nensocrasuo upnjase upenejezunimTey
Cpuekora Hosuuapekor Vapyokema, u Trauno 06u-
IPeE Opoj yueennka u HOpvuuUuHAX YJIAHOBA.

UBa ođasnjemreia, koja ce TuHuy pada KOH-
Tpe&eKOrTa, uJu gojaeka u 6aBIbćiba y Beorpany,
daBahe aparosomuo npenejezummrso H »BUHAPCKOL
Vrpyoema.

V Beorpazy,
20. jyaa 1902. rogue
IIpecjegunk
Norupenejeguuk Cpuekora Hosunapekor Vapy2zkeiwa,
Muaan J. Muhnk CreBan 'fypunk
CekpeTap, Ilepa A. 'BopbeBsuk
Bararajung, Muaan ApcenujeBuh
Kwnxuuuap, Iasae KapapanoBanoBnh
UJIAHOBH YUpABO :
Musau Cr. Mapxosuh, /lyman Crracul, .by6omup 'Nupuh
H apxumagnpur Hajapuon Becnk
m. sE aj

Organizacija našeg rada.
11.

Mi smo ušli u novo doba, koje za nas po-
činje sa XIX. vijekom, pod vodstvom jedne

materijalne istine, koju je — kao što gore re-
kosmo — narod izrazio na svoj način u onom

stihu iz pjesme ,Buna na dahije“. Ovim
dakako ne umanjuje vrijednost pokretu za oslo-
bogjenje.

Postavivši za polaznu tačku istinu, da bi

i po narodnom osvjedočenju cilj našeg
rada moralo da bude materijalno blagostanje,
ostaje nam da pokažemo, što smo učinili mi u
XIX. vijeku, da se približimo tome cilju.

Vrijednost se jednog djela ne smije da oci-
jeni bez naslona na prilike, u kojim je ono stvo-
reno. To zaboravlja nepravedni svijet u ocjeni
našeg dijela u podmirivanju krupnih zahtjeva
XIX. vijeka, od čijih deset desetina dvije samo
što nam ne bjehu krvave. A ite nam dvije
ostaše, da kušamo grčine prevarenih nada. Ali
smo i mi često zaboravljali, da u novoj utakmi-
ci nema čekanja, pa ni opravdanja onima, koji
izostanu ma i za jedan čas. Još smo jednu ne-

So

pravdu činili sebi. Krili smo od sebe nedostat-
ke svog rada, a gdje bi nam na oči iskakali,
rado smo prenosili krivicu sa sebe na druge.

Nije bez tih mana ni naše djelo oslobogje-
nja. Ta i tu je bilo povrataka na tačke, s ko-
jih se je — da je bilo sreće i pameti — mora-
lo samo da nastavi. I tu su Srbi svojim ruka-
ma unijeli nješto, od čega se još i danas po-
vlače štetni tragovi.

Nijesmo megj' onima, kojima je naslada, da
se bace kamenom na zemlju Srbiju. Ali, ne smi-
jemo da oprostimo njenim rogjenim sinovima,
što su onoj sili zaprijeka, koje su dolazile sa
strane pravilnom razvitku ove zemlje, dodavali
i svoje bogate priloge. A da nije bilo tih prilo-
ga, Srbija bi danas bila mnogo bliža onom ci-
lju, koji su joj postavili zahtjevi novog vreme-
na i potrebe njenog naroda.

O njoj se može da reče, da je imala sabra-
ne u bogatoj mjeri one pogodbe, pomoću se ko-
jih jedan narod može da održi u društvu dru-
gih kao samostalna državna jedinica. Odma je
na svojoj prvoj pojavi srpsko pitanje prestalo
da bude vilajetsko pitanje i steklo je megjuna-
rodno priznanje. Priroda se je postarala za prve
uslove blagostanja. Narod je pak očuvao svoje
običaje i navike ; iz lijepe prošlosti i dugih pat-
nja skupio je zajedničke uspomene i interese;
očuvao je i razvio svoj zasebni jezik; udario
osnove svojoj književnosti. Kod takovih je da-
rova bio samo posao dobre volje i smišljenog
rada, uputiti produktivnu snagu srpskog naro-
da cilju harmoničkog razvijanja narodne privre-
de, koja je zaloga moći i održanja. To je mora-
la da bude Srbiji glavna dužnost i s toga, jer
su joj je nametali ciljevi protivničkih napora,
da je održe u privrednoj potčinjenosti.

Nije ovo prvi put, da se iznose Srbijini
grehovi na tom poslu. Možda bi bilo dovoljno,
proučiti istoriju njenih treovačkih ugovora. Iz
nje bi se poznalo, kako Srbija nije uvijek pra-
vilno pojimala svoje potrebe.. Na ovo bi se mo-
glo da kaže da u Srbijinoj trgovinskoj politici
neminovno moraju da otsijevaju njen nezgodni
sadanji položaj i njena industrijska nerazvije-
nost. Ne samo što je za razvitak industrije uči-
njeno odveć malo, već se i poljskoj privredi,
osnovi Srbijine ekonomske snage, nije uvijek
poklanjala ona pažnja koju ona zaslužuje. O tom
svjedoče one socijalne pogodbe, koje su tamo
stvorene za razvitak poljske privrede. Po sudu
onih, koji to znaju iz bližega, ima tu sila nedo-
stataka. Bilo je i nesrećnih eksperimenata, a
ima i zakonskih osnova, koje su ostale mrtvo
slovo.

I ovim nijesu nabrojeni svi grehovi. Ima ih
u kulturnom radu, gdje nije uvijek bilo ni raz-
bora ni dobra izbora. Nije bolje prošao ni po-
sao, koji je Srbiji donijela njena nacijonalna
misija. Tu su — radi kasnog priznanja potrebe

rada — izgubljene najljepše godine. Tu se je
često noću rušilo, što se je danju zidalo.

Sad da pregjemo Dunav i Savu. Ovdje se
još pjevaju one luđe pjesme, u kojima se đaje
u besejenje lanac i pć srpske livade i hvali
crni dobošev glas. Pjevaju se u vremenu, kad
su Srbi dospjeli u gori položaj prema svom
protivniku, u koga se je udvojila snaga. Taj
gori položaj nije samo stvoren pritiskom onog
stanja, koje su donijele 1867 i 1868 godine. Nije
još izgubila svoju vrijednost ona stara istina,
da je svak kovač svoje sreće. A kako su je
kovali sebi Srbi u Ugarskoj, može da nam ka-
že i istorija njihove autonomije. Rumunji su
svoju uredili bez po muke. Srećnim se Srbima
hoće za posao, koji im ne bi morao da bude ni
glavni a kamo li jedini, pozivanje čak na apo-
stole i njeki episkopalni karakter erkve. I to
se dogagja u erkvi, kojoj — budi mimogred
kazano — nije bilo teško, da — iz oportunizma
prema narodu — posveti i njegove uspomene
na poganski život. Bolje no iz istorije autono-
mije može da se pozna iz istorije trgovine u
Ugarskoj, koliko su Srbi bili sebi skok a
Rekao je jednom pok. ministar_Etveš Dru. Poli-
tu: ,Mi smo se Madžari njekad bojali vas Sr-
ba, jer je tada sva trgovina od Beča do Cari-
grada bila u vašim rukama.“ U ovoj je otvore-
noj riječi ključ razumijevanja sadanjeg stanja
Srba u Ugarskoj, koje nije toliko staro, da mu
početku nema pametara.

Ovaj bi pregled našeg rada u novom vre-
menu bio nepotpun i nepravedan, kad ne bi
uprli prstom u onu toplu vedrinu, koja se po-
sljednih dana javlja na natmurenom vidiku naše
sadašnjice. Nju unosi organizovani rad Srba
Zagrepčana sa zadacima, koji vode pun račun
o našim bitnim potrebama. Već se mogu i ru-
kom opipati prvi plodovi tog rada. Vjerom u
dobrotu i trajnost tog rada mi se od njega na-
damo, da će on pravilno razrediti snagu našeg
naroda. Očuvaće i podići će seocki stalež, tu je-
zgru našeg naroda, Stvoriće srednji varoški ele-
menat, koji je posrednik civilizacije. Tako će
se, kad se stvori blagostanje, učvrstiti osjećaj
narodnog jedinstva na čvrstoj osnovi jedinstva
materijalnih interesa.

Pri pomenu ovog srećnog rada treba spo-
menuti i jedno ime, koje je — našom nesre-
ćom — prerano predano grobnoj ploči. To je
svijetlo ime Koste Taušanovića. U prilikama,
koje za to nijesu bile povoljne; poznavanjem na-
ših istinskih potreba, koje u nas nije obično;
energijom koja poznaje svoj cilj, on je prvi po-
krenuo rad u pravcu našeg privrednog oslobo-
gjenja. Njega ide jednaka slava kao i one bor-
ce, koji su se — početkom XIX. vijeka — bili
digli protiv stanja, u kom se više nijesu mogle
plaćati globe i trpjeti turski zulum.

Sad možemo da prigjemo sebi i svojoj
užoj kući. do

Podlistak

Noć na Crnoj Gori

Spjevao Dr. I. Bozić
Preveo s italijanskog Pavle Orlović.

: a je, Knjaž * niko
Hora je, Knjaže. Već
ne sm'je na vrsima gora
paliti vatre. Nek sjajne |
zvijezde na visima tamnim
trepere samo. Već niko
pod šatorom ne smije budnim
grijati vatrom žile.
Dosta je vatra krvi!
Ne plamen što izdiše S drvlja
već herojskih srdaca snovi.
Tvojijeh snova Je hora,
jaž "d šatorom budnim
Knjaže. Pod šatorom:
ne palite vatre već niko.
*

*o*
Noći duboka teška,
Nad Crnom Gorom! al sutra
sutra veseli prasak |
pušaka. Kamen svaki
oživjeti će sutra;
iz ponora, sa vrhova,

heroji pjevaće čudni,
ne ljubavi pjesni,
već himne kršu i smrti.
Blijestaće planina

' > vijorom krivih handžara,
Što će u sudbini žnjeti. —
Sutra kad osvane danak.

*
KO

Ne bunite noći što sanke
i počinke zastire brda. —
U sjeni usud se skriva. -
Ali pod oblakom gustim,
što grom usijava tr'jesom
katkada, nazireš budnu
stražu, na sabor z'branih
brda, za tvojega sina,
Knjaže, kraljeva oče!
Svaka oživjet će stjena
sutra. U gnjezdo svoje
skriće se or0. AL čovjek
ne pod domove puste.
*
*o*
Kuenuće krševa srce. —
A1, prije zahoda sunca,
Pod oružjem DI Mirko

i

"vjenčani krvlju; a Petar
sokolić bajni, slavom!
Kuenuće majčino srce,
ko brda srce što kuca.
Otvorite vrata: Povjjest,
pod plaštom kraljevskim, stupa!
Pobjede grmjeće himna
niz prodole gora, i tvoja
blaga i tiha riječ,
Knjaže milošte puna.

ko

*o*

Sutra, viteže srpski,
vidjećeš po Balkanu
kobnom, Crnegore,
letjeti, sa štitom i krunom,
orla, kroz krvavo polje:
vidjećeš sutra,
vojvode sine, od tako
dugog vremena n'jemi:
pjesniče, jednim sankom
zaneseni, što snivaš
visoke snove,
nad krvavo polje,
letjet! po Balkanu kobnom,
vrla i zlaćanog lava. Š

*
* *

Iz širokih tada ćeš zvučnih
grudi, kazati riječ
zbiljsku, što preleće brda,
v'jesnica smrti i slave!
I grmjeće pobjede himna
kroz predole gorske. Milena,
kći vojvode, na hridi čeka
da sigje nje sokolić bojni. —
I kuenuće majke sree,
ko brda srce što kuca.
AT noćas ne. To sutra.
Svete ne bunite niko
noći, na brdu.

*
* o*

U tami uzdiše Zeta
zloslutno, al Knjaz ćuti. —
Da krasnog pod oružjem bdijenja!
Zar pjesme on smišlja? Ne pjesme.
U sreu drhti mu riječ
što još ne izrčče....
Al čekaj, Knjaže, da gora
Durmitor zabijeli sn'jegom
u tome prozorju novom; —
čekaj, čekaj jošte :
malo je do novog sjaja.

api